Stil Zdravlje

iz prve ruke

Pošast 21. stoljeća još uvijek je tabu, no ovih troje ljudi otvoreno je progovorilo kako izgleda život s depresijom: 'Često je uspjeh uopće ustati iz kreveta. Ponekad pomišljaš i na najgore...'

 iz prve ruke

Potištenost, intenzivna tuga, samosažaljenje, strah, tjeskoba, beznađe, osjećaj bezvrijednosti, krivnje, umor i iscrpljenost neki su od simptoma depresije, pošasti 21. stoljeća, kako je još nazivaju.

Smatra se da u Hrvatskoj oko pet posto stanovništva boluje od neke vrste depresivnog poremećaja, što nije nikakva posebnost u odnosu na druge narode i države. Ipak, o depresivnosti Hrvata govori i činjenica da se na sredstva za smirenje i lijekove protiv depresije godišnje potroši čak 160 milijuna kuna, a posljednjih godina njihova se upotreba samo povećava.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, od depresije danas boluje oko 300 do 350 milijuna ljudi, a do 2020. godine ona će postati drugi globalni zdravstveni problem, odnosno prvi u ženskoj populaciji.

Depresija je problem, ali i tabu. Jedna od najčešćih psihičkih bolesti današnjice obavijena je velom srama. Oni koji priznaju da imaju dijagnozu, stigmatizirani u društvu.

Stoga su brzopleti komentari poput onog saborskog zastupnika Ivana Pernara, koji je prije nekoliko dana na Facebooku objavio da lijekovi za depresiju znače doživotnu ovisnost, a da je šuma pravi antidepresiv, posebno opasni. Svoj savjet dodatno je začinio frazom da korumpirani mediji ne žele da ljudi znaju da im šuma može više pomoći nego lijekovi.

Njegova je izjava uzburkala javnost. Mnoge su osobe iz javnog života javno podijelile svoje priče o borbi s depresijom, čak su se i znanstvenici stručno izjašnavali objašnjavajući da je depresija nije svakodnevna tuga, nego poremećaj kemikalija u mozgu koji se može ispraviti dobro doziranim lijekovima.

Kako je to živjeti s depresijom i koliko je važna pravilna terapija, saznali smo iz prve ruke, od troje ljudi koji se ne boje progovoriti o tome što prolaze, piše Jutarnji.

DENNIS DOMIAN (28), youtuber i influencer: Napokon sam na terapiji i puno sam bolje

Šetali smo Tkalčićevom ulicom, potpuno opušteno. Bilo je to u proljeće prije četiri godine. Brat je odlučio odvesti mene i roditelje na, kako on kaže, najfiniji kebab u gradu. Usred te naše opuštene šetnje počeo sam primjećivati da me ljudi čudno gledaju. U tom trenutku glasovi moje obitelji su utihnuli i vidio sam njihova usta kako se otvaraju, a ne proizvode nikakav zvuk.

Odjednom, čuo sam šum sličan onom kad zaronimo u more. Svi ti ljudi koji su me čudno promatrali i odmjeravali činili su se tako zli. Htjeli su mi nauditi. U tom trenutku pomislio sam - zašto ne dišem? Počeo sam nekontrolirano udisati težak zrak. Pokušao sam se pribrati, ali tih nekoliko sekundi pakla činilo mi se kao cijela vječnost. Sjeo sam na pod nasred ulice i suze su samo krenule.

Nije to bio klasičan plač, nego više nepoznata reakcija na dotad nepoznat osjećaj. Imao sam napadaj panike, opisao nam je Dennis Domian, 28-godišnji influencer i youtuber iz Bribira koji se bavi videoprodukcijom i videomontažom.

- Dijagnozu sam dobio nakon nekoliko sastanaka s psihijatrom, a sve je počelo s nekontroliranim napadajima panike, zbog kojih nisam izlazio iz sobe i povlačio sam se u sebe. Bilo je to prije četiri godine. Tada sam na nagovor svoje mame otišao k psihijatru, a bilo je potrebno nekoliko termina da bih se opustio.

Dijagnosticirane su mi depresija i anksioznost - objasnio je Dennis. Tada je počeo vraćati film i pitati se gdje je sve pošlo po zlu, pokušavao je shvatiti što je okidač njegovih napadaja. To je pitanje postavio i psihologu, koji mu je rekao da okidač svi nosimo u sebi.

Danas je na terapiji antidepresivima i osjeća se puno bolje. U početku je imao nuspojave poput konvulzija i nesanica, a nakon dva tjedna su nestale. Blažih napadaja panike i dana kada se zatvori u svoja četiri zida još ima, ali nisu više toliko intenzivni. Trudi se izbjeći stresne situacije, a snimio je i video u kojem govori o depresiji.

- Veliki teret mi se skinuo sa srca jednom kada sam odlučio o tome progovoriti. Očito se klin doista izbija klinom. Najgore manifestacije moje depresije bili su napadaji panike u javnosti, a olakšanje sam pronašao snimajući videa za svoj kanal na You Tubeu - rekao je Dennis, koji je svoj kanal pokrenuo prije dvije i pol godine, a danas na njemu ima više od 267.500 pratitelja koji su većinom u dobi od 13 do 20 godina.

- Na video u kojem govorim o depresiji imao sam pozitivan feedback i iznenadilo me kada su mi se javili pratitelji s istim problemom - otkrio je Dennis, ističući da je najvažnija komunikacija, osjećaj sigurnosti, priznanje sebi i roditeljima da imaš problem. Bilo bi najbolje kada bi se već u osnovne škole uveo neki predmet stres-menadžmenta kako bismo se što ranije naučili nositi s tim.

NORA KRSTULOVIĆ (45), redateljica i producentica: Ponekad mi je uspjeh samo ustati iz kreveta

Ponekad je danima, tjednima, čak i mjesecima ogroman uspjeh bio uopće ustati iz kreveta. Sve je djelovalo nerješivo i ništa nije imalo smisla, opisala je svoju najgoru depresivnu epizodu 45-godišnja Nora Krstulović, redateljica, osnivačica i urednica portala Teatar.hr, producentica i managerica u kulturi, čije je ime dobro poznato u kulturnoj sferi. Mnogo je toga u njenom životopisu, no malo tko zna da se ta razgovorljiva i nasmijana žena od svoje 17. godine bori s depresijom.

Tada ju je stresna životna situacija dovela do prve velike krize, a slične su se epizode ponavljale i kasnije, no s vremenom je s depresijom “našla zajednički jezik”.

- I dalje bude loših faza, ali se bolje nosim s njima. To je jednostavno proces. Depresija, naime, nije homogeni poremećaj nego kompleksni fenomen s puno lica u čijem je korijenu kompleksna biokemija mozga. Ne postoji jedinstveni recept za (iz)liječenje - dodaje Nora koja je uz stručnu pomoć pronašla svoj način “suživota” s depresijom.

- Shvatila sam da mi je najvažnije dobro upoznati samu sebe, kako bih spoznala koji su to “okidači” koje treba prevenirati ili još bolje “demonstrirati”. No, za to treba vremena, pa teško da bih bila tu gdje jesam bez podrške uskog kruga dragih i stručnih ljudi koji su uvijek tu za mene – ističe.

No iako sama ne koristi antidepresive oštro osuđuje izjave i objave poput one saborskog zastupnika Ivana Pernara koje smatra krajnje opasnima.

- Riječ je, nažalost, o saborskom zastupniku s dugom povijest bolesti iznimno neodgovornih izjava i postupaka, pa ni njegovi posljednji ispadi na temu depresije ne bi trebali biti iznenađenje. Ali ih to ne čini manje opasnima i stigmatizirajućima, pa je zabrinjavajuće da dosad na njih nisu reagirale stručne i strukovne organizacije, na čelu s Hrvatskom liječničkom komorom. O resornom ministru da i ne govorim. On se valjda još uvijek bavi određivanjem očekivane mjere boli koju bi žene pri kiretaži trebale podnijeti - kaže Nora.

U zemlji u kojoj su stupovi društva ljudi s višestrukim optužnicama sve je više, kaže, prijetnji po mentalno zdravlje i razloga za depresiju, ali je istovremeno strašnije priznati da bolujete od nje nego da ste nezakonito uprihodili par milijuna. - Šarlatanski poručivati ljudima da će sve probleme riješiti ako “odu u šumu” najgori je oblik antiznanstvene, populističke i zaglupljujuće retorike, koju nažalost sve više financiramo iz poreza i prireza.

Kamo sreće da se barem dio tih sredstava preusmjeri na popravljanje općeg mentalnog zdravlja nacije, pa da se naučimo njim baviti na redovitoj bazi, kao što idemo kod zubara illi frizera. Samo, pitanje je bi li u tom slučaju Pernar mogao biti zastupnik - rekla je Nora.

VLADIMIRA SPINDLER (42), umjetnička fotografkinja: Ovo ljeto opet sam pomislila na ono najgore

O svojoj borbi s depresijom umjetnička fotografkinja Vladimira Spindler prije godinu i pol snimila je dokumentarac “Mama, zašto plačeš...”. U filmu je crpila zadnje rezerve životne energije, potpuno se ogolivši, a kao protagonisti se još pojavljuju njezina djeca, sin Rene i mlađa kći Maša.

- Film se sasvim neočekivano pokazao uspješnim i otvorio mi je mnoga vrata. Na primjer, Vinko Brešan me zvao da radim s njim, a profesor Nenad Puhovski me, pak, zvao da dođem na master na Akademiju. Bio je to period kada sam bila presretna i pomislila sam da mi više ne trebaju antidepresivi. Bez konzultacija sa svojim liječnikom, skinula sam se s tableta i napravila pogrešku života.

Bilo je to u ljeto prošle godine. Depresija je kod nje sezonska bolest, ljeti slabi, a s krajem ljeta se pojačava. Na moru mi je bilo sve super, no čim smo krenuli natrag, već mi je na autocesti kroz glavu prošla misao da će se, ako sada otvorim vrata i iskočim, riješiti svi moji problemi. Tada je nastupio period crnila, pojačane depresije koji me doveo do toga da sam zamalo počinila suicid - ispričala nam je Vladimira.

Nije postojala nikakva posebna okolnost. Nije ju ništa iznerviralo, kaže. Sjedila je na kavi s kolegama i samo ju je odjednom obuzelo to neko stanje u kojem nije bila svjesna što radi.

- Kad sam došla doma, panično sam tražila tablete za spavanje. Isprevrtala sam cijeli stan u gotovo sat vremena. Očajna što ne mogu naći tablete, počela sam užasno plakati i tada su taman došli moj sin i njegova djevojka. Na kraju sam plačući zaspala.

Drugi dan otišla sam kod psihijatrice, koja mi je objasnila da je to svojevrstan ‘junkie moment’ u kojem ljudi ne razmišljaju racionalno i sposobni su skočiti kroz prozor. Ponovno sam počela uzimati antidepresive i oni su me vratili u stabilnost. Molim se prije spavanja iako nisam vjernik, ali zahvalim na svemu što imam u životu.

Pišem si lijepe stvari, ciljeve i motivaciju. Tražim svoj mir - objasnila je 42-godišnja fotografkinja, na koju kreativni rad djeluje vrlo pozitivno, detoksicira ju, kaže.

- Kod kreativaca, depresija je stanje koje im se čak sviđa. Drže u balansu, a i dalje postoji ta melankonija, pa najbolja djela nastaju upravo u tim stanjima - govori Vladimira. Smeta ju što je društvo licimjerno; što ljudi s depresijom nose stigmu. Svaka se bolest, pa tako i depresija, treba shvatiti ozbiljno.

- Fantastični su mi ljudi koji nisu prošli ništa od toga, a daju savjete. Svašta govore, ne shvaćajući da su to delikatne teme - objašnjava Vladimira. U posljednja dva tjedna u dobrom je stanju, snažna je i organizirana. Prije je znala spavati po 12 sati, nije jela, stalno je plakala, znala je imati napadaje panike toliko jake da su svi mislili da ima srčani udar. No, kaže, to nije bila ona.

Naslovnica Zdravlje