stdClass Object
(
[id] => 612438
[title] => Dejan Kružić je izborio pobjedu Grada u slučaju Spaladium Arene: Kao Splićanin imam obvezu spriječiti bilo koga na svijetu da se protupravno naplati...
[alias] => dejan-kruzic-je-izborio-pobjedu-grada-u-slucaju-spaladium-arene-kao-splicanin-imam-obvezu-sprijeciti-bilo-koga-na-svijetu-da-se-protupravno-naplati
[catid] => 253
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
"Više vridi šta je ovaj gospodin napravia ovom bitkom nego cili mandat Kureta koji je mimo Gradskog vijeća potpisiva kriminalne anekse. Gospodine Kružić, hvala".
Ovim riječima ekipa s popularne Facebook stranice "Dnevna doza splitskog nereda" popratila je informaciju o pobjedi Grada Splita u jednom od procesa koji se vode oko izgradnje splitskog Spaladium Centra od kojeg je Spaladium Arena samo manji dio.
Sredinom lipnja na Trgovačkom sudu u Splitu sudac Ivo Bakalić priznao je gradske tražbine u iznosu od 215,5 milijuna kuna u stečajnom postupku nad tvrtkom Sportski grad TPN, koja upravlja za sada samo izgrađenom dvoranom. Potraživanja Grada Splita priznata su na osnovi preplaćene najamnine, te na osnovi izmakle dobiti jer cijeli kompleks Spaladium Centra, suprotno Ugovoru o javno privatnom partnerstvu (JPP) nije izgrađen do kraja.
"Bravo profesore!", "Legenda od čovika i profesora", "Genijalac", "Više vridi nego pet zadnjih gradonačelnika" – zaredali su mnogobrojni, za hrvatske prilike neuobičajeno pozitivni komentari ispod objave na ovoj stranici, koja svojim kritičkim stavom ukazuje na splitske probleme i traži rješenja.
Izgradnja kompleksa Spaladiuma jedan je od velikih splitskih problema, ali i šire hrvatskih. Priča oko ovog kompleksa trebala je biti sasvim jednostavna i da su se svi držali ugovora Split bi dobio iznimno veliku i značajnu novu vrijednost. U stvarnosti nije izgrađeno 67 posto Spaladium Centra, pa je i sudac Bakalić naložio povrat 67 posto dosad uplaćene najamnine. Ta presuda je zasad nepravomoćna, ali se u priči koja je započela 2007. godine, kada je sklopljen Ugovor o JPP-u, napokon nazire pozitivno rješenje za Grad Split.
– Mogu ponoviti ono što sam rekao vašim kolegama, a to je da prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Splitu predstavlja početak kraja zavjere međunarodnih financijskih institucija i domaćih geliptera izdajnika, a tome mogu još dodati da će vrijeme pokazati kako ne postoji savršeni zločin – ovdje prema građanima Splita kojima se arbitražnim pravorijekom nameće obveza koju oni nemaju. Negativan rezultat pokušaja takve mega prijevare očekujem u budućnosti, što će predstavljati dokaz da se nijedan ekonomski zločin ne isplati – kazao nam je prof. dr. sc. Dejan Kružić, ovlašteni pregovarač Grada Splita, koji je 2007. godine predložio Gradskom vijeću tekst Ugovora o javno privatnom partnerstvu.
Nakon potpisivanja dodataka ugovoru (2008. i 2009.), "iza leđa" Gradskog vijeća i ovlaštenog pregovarača prof. Kružića, sve je krenulo kako ne treba, a profesor Kružić posvećen je tome da sudskim putem zaštiti Grad Split i građane Splita kojima se pokušavaju nametnuti dugovi koje Grad nema. Dokumentacija o ovom slučaju popunila je već poprilično prostora u njegovu uredu.
– Predložio sam Gradskom vijeću, a ono donosi odluku o partnerstvu, a ne gradonačelnik, da prihvati prijedlog Ugovora o javno privatnom partnerstvu koji za razliku od ostalih gradova u Hrvatskoj nije vezan uz sportsku dvoranu kako se to često krivo percipira u javnosti. Grad Split jedini je ugovorio Centar – u naravi četiri objekta, a ne samo dvoranu s ciljem da aktivira mrtve državne kapitale (zemljište u Lori, površine 31.500 četvornih metara, koje nije služilo ničemu), otvori nova radna mjesta i realizira na toj lokaciji potrebne sadržaje i nove gospodarske aktivnosti. Ugovorena je izgradnja stometarskog tornja, u naravi hotela kapaciteta dvjesto soba s restoranima, uredskim prostorom i kongresnom dvoranom i ostalim ugostiteljskim i turističkim sadržajima, garaža na osam etaža (ni danas nema tako velike garaže u RH) s oko 1500 parkirnih mjesta namijenjenih posjetiteljima Hajdukova stadiona i bazena u Poljudu, multifunkcionalna dvorana za 12.500 posjetitelja, kao i trgovački centar površine oko 37.000 kvadrata – kaže profesor Kružić i ističe kako ne samo da je Split jedini ugovarao projekt, koji nije samo dvorana, već je Split imao i najbolji ugovor o JPP-u.
Vijećnici su početkom kolovoza 2007. godine jednoglasno dignuli ruku za to, a 4. rujna iste godine potpisan je ugovor. Privatni partneri Dalekovod, IGH i Konstruktor osnovali su tvrtku Sportski grad TPN za realizaciju izgradnje i upravljanje Spaladium Centrom (četiri objekta), a ne samo Arenom, koja je završila u stečaju, a banke su teretile Grad Split za novac koji je potrošen za gradnju dvorane. Profesor Kružić to je stalno osporavao, upozoravajući da Grad Split nema niti je do sada imao bilo kakav pravni odnos s bankama, niti bilo kome duguje jednu lipu po osnovi ugovora o JPP-u.
Ugovor o JPP-u, na oko 230 stranica, uključuje višestruku zaštitu javnog partnera, a počiva na tri stupa zaštite interesa Grada Splita. Prvi je da će, ako privatni partner ne osigura financiranje komercijalnih prostora (hotela i trgovačkog centra) do početka upotrebe sportske dvorane i garaže, Grad Split plaćati mjesečnu zakupninu na poseban račun, a privatni partner ne može raspolagati uplaćenim sredstvima mjesečnih zakupnina sve dok ne osigura adekvatno financiranje za gradnju komercijalnih prostora ili ih ne izgradi.
Drugi stup je da će izvršitelj (privatni partner) predati naručitelju neopozivo jamstvo za dobro izvršenje obveza, garanciju banke na iznos od deset milijuna kuna.
I treće, osim garancije banke izvršitelj će predati "garanciju matične tvrtke" u formi ovršnog javnobilježničkog akta, i ako TPN propusti ispuniti sve obveze u izgradnji Spaladium Centra (4 objekta), nadoknaditi Gradu svu štetu, gubitke i troškove.
Tako je trebalo biti, ali tako nije bilo. Mijenjali su se gradonačelnici, doneseni su i famozni Kuretovi aneksi. Sada se vode sporovi na tri razine.
– Prva razina je spor Grada Splita protiv TPN-a, koji je na Trgovačkom sudu u Splitu nepravomoćno okončan 14. lipnja ove godine, a kojim je TPN dužan platiti Gradu Splitu više od 215 milijuna kuna. Taj spor pokazuje kvalitetu ugovora o JPP-u. Ovaj spor u ime Grada iznimno uspješno vodi mladi odvjetnik Kruno Peronja – kaže profesor Kružić.
Drugi spor je tužba prof. Kružića protiv Grada Splita i TPN-a zajedno, kojom prof. Kružić traži sudsku zaštitu na način da se utvrdi da su dodaci ugovoru o JPP-u (zaključeni 2008. i 2009.) ništetni pravni poslovi. Budući da je proces u tijeku, stoga profesor ne želi i nije ovlašten komentirati ovaj proces u kojem ga zastupa odvjetnik Mladen Oštro.
– Treća razina je tužba za poništenje arbitražnog pravorijeka, kao presude privatnog suda koji se vodi u Zagrebu, a Grad Split iznimno uspješno zastupa Kruno Peronja – kaže Kružić, o čemu je Slobodna Dalmacija izvijestila.
Grad Split traži poništenje pravorijeka stalnog arbitražnog sudišta pri HGK-u, kojim je odlučeno da se raskida ugovor o Javno-privatnom partnerstvu pod nazivom "Projekt Športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu", sklopljen između Sportskoga grada TPN-a i Grada Splita, te da dugovi TPN-a veći od 53 milijuna eura (s kamatama veći od 70 milijuna eura) idu na teret Grada Splita, umjesto bankama i građevinskim tvrtkama koje su bile jamac stranim bankama za obveze TPN-a. Troškovi arbitraže iznose oko tri milijuna kuna, od kojih su honorari za tri arbitra oko dva milijuna kuna. Budući da Grad Split nije platio ni lipe troškova arbitražnog postupka, može se opravdano zaključiti da su sve troškove arbitraže platile strane banke. Nedavno je u javnost izišla i vijest kako su protiv trojice arbitara podnesene kaznene prijave.
– Ugovor o JPP-u, kao iskaz ugovorne volje javnog partnera – građana Splita i privatnog partnera, ima više od 270 stranica. Uz osnovni tekst izrađen na 37 stranica, ugovor ima još i 16 priloga na više od 230 stranica koje čine njegov sastavni dio. Pravorijek (presuda privatnog suda) je donesen iako u arbitražnom postupku nije pregledano više od 80 posto dokumentacije koja čini sastavni dio Ugovora o JPP-u. Niti jedan od ukupno 16 priloga koji čine sastavni dio Ugovora o JPP-u arbitražno vijeće nije vidjelo, niti su prilozi ugovoru bili predmet prosuđivanja i odlučivanja u arbitražnom postupku.
Bez uvida u tekst 16 priloga uz ugovor arbitri nisu mogli meritorno odlučivati, tako da njihov pravorijek predstavlja čisti voluntarizam, neozbiljno i nedopustivo ponašanje arbitara i grub nasrtaj na pravni poredak naše države. Presuda privatnog suda ilustrira kako arbitri imaju ozbiljnih poteškoća u razumijevanju iznimno složene materije i procedura u postupku JPP-a, kao i njihovo očekivanje da su čitatelji pravorijeka lobotomirani i da ispoljavaju naivnost djece predškolske dobi – ističe Dejan Kružić.
U obrazloženju nepravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu, objavljene 14. lipnja 2019. godine, uočljivo je kako državni sud (za razliku od arbitraže) uočava značenje definicija u Ugovoru o JPP-u "koje su bitne za razumijevanje i tumačenje pojedinih odredbi ugovora" i "drži potrebnim ukazati da se u definicijama nalazi i pojam Dvorane s velikim početnim slovom "D", koja obuhvaća sportski dio dvorane i garažu s oko 1500 mjesta, što je važno naglasiti jer je u konačnici izgrađena samo sportska dvorana, ali ne i garaža kao sastavni dio Dvorane".
Sud uzgred napominje i kako "je po definiciji iz dodatka 1. zajmodavac trebao osigurati financiranje izgradnje Dvorane, odnosno Komercijalnih prostora, dok se u ugovoru o kreditu" (na koji se referira pravorijek privatnog suda) "koristi termin 'lokacije' koja označava višenamjensku sportsku dvoranu, dakle bez podzemne garaže".
Uz ovakvu eksplikaciju suda vezanu uz značenje definicija iz Ugovora o JPP-u, u obrazloženju presude se ukazuje i na Ugovorom o JPP-u određenom statusu zajmodavca. Tako, Sud ukazuje kako je "status zajmodavca mogla dobiti banka… koja je bila spremna financirati izgradnju Dvorane i Komercijalnih prostora …", što u cijelosti potvrđuje tvrdnje profesora Kružića kako nitko nije stekao status zajmodavca niti ima svojstvo treće osobe po Ugovoru o JPP-u. Dvije strane banke koje su pokrenule arbitražu ne mogu predstavljati zajmodavce po Ugovoru o JPP-u i njegovim dodacima, budući da te banke nisu stekle taj status – dvije strane banke nisu ispunile obvezu financirati izgradnju i opremanje splitske sportske dvorane i prostora garaže minimalno s 1500 parkirališnih mjesta (koja ni do danas nisu izgrađena), ukupnog ugovorenog iznosa od 77,6 milijuna eura.
Dokaz da strane banke koje su kreditirale Sportski grad TPN d.o.o. Split s iznosom od svega 46 milijuna eura nisu stekle status zajmodavca po Ugovoru o JPP-u, taj je kreditirani iznos oko 31,6 milijuna eura niži od ugovorenog ulaganja!!! Budući da arbitri nisu izvršili uvid u priloge uz Ugovor o JPP-u, to su status zajmodavca po Ugovoru o JPP-u priznali stranim bankama – koje taj status nemaju i otpočeli s procesom koji (radi statusa koji strane banke nemaju) nije ni mogao biti pokrenut.
Profesor Kružić opetovano javno ukazuje i ponavlja kako nije bilo koji zajmodavac koji odobri kredit privatnom partneru ujedno i zajmodavac po Ugovoru o JPP-u i njegovim dodacima. Kako bi se stekao status zajmodavca po Ugovoru o JPP-u, banka ili financijska institucija morala je ispuniti obveze koje su određene odredbama Ugovora o JPP-u i njegovih dodataka, što kod stranih banaka koje su pokrenule arbitražni postupak nije slučaj.
Što vam je ovo uopće trebalo?, pitamo profesora Kružića, a on odgovara:
– Iz više razloga. Prvo, s ovim o čemu sada pišete, počeo sam se baviti nakon što sam u Slobodnoj Dalmaciji u prosincu 2016. godine pročitao kako su arbitri u "splitskom slučaju" donijeli pravorijek koji se protivi materijalnim činjenicama, procesnom pravu, elementarnoj logici i zdravom razumu. Kao Splićanin (iako ne fetivi), ali kao osoba koja već 58 godina živi u Splitu, imam obvezu spriječiti bilo koga na ovom svijetu da se na nepripadajući način – protupravno naplati i ostvari svoju korist nauštrb građana i mene osobno. Cijela pričica potencijalne štete za Grad Split je još puno veća od 500 milijuna kuna, s kojim iznosom mediji izlaze u javnost.
Drugi razlog je zaštititi integritet sebe kao ovlaštenog pregovarača, ukazati da ono za što su vijećnici Splita glasali jednoglasno je upravo najbolji ugovor o JPP-u u RH i dokazati da ne postoji niti teoretska mogućnost po ugovoru o JPP-u, koji sam ispregovarao i dao vijećnicima na glasanje, da i jedna lipa (ne kuna, već lipa) obveza privatnog partnera prijeđe na Grad Split.
A zadnjih dana dobio je i dodatni motiv.
– Treći je razlog što zadnjih petnaestak dana imam saznanja kako po društvenim mrežama mladi ljudi počinju komentirati moj rad vezan za prva dva razloga. Ti komentari mi kao osobi jako gode i daju mi dodatnu obvezu da nastavim s djelovanjem u toj priči oko Spaladium Centra. Budući da radi prirode posla koji obavljam nisam korisnik niti jedne društvene mreže, koristim prigodu da im se svima od srca zahvalim. Također, zahvaljujem i brojnim "starim" i današnjim vijećnicima Grada Splita koji mi se javljaju, nude pomoć (uključivo i svjedočenje na sudu) i iskazuju mi podršku – ističe profesor Kružić.
Kada je riješio dugove Grada, zahvalio se vijećnicima na povjerenju i odstupio s dužnosti
Prof. dr. sc. Dejan Kružić ostvario je respektabilnu poduzetničku, profesorsku i menadžersku karijeru. Na Ekonomskom fakultetu u Splitu nositelj je kolegija Projekti javno privatnog partnerstva, jedinog te vrste koji se izvodi u Hrvatskoj, a u području njegovog znanstvenog interesa je i menadžment malih poduzeća, obiteljski biznis, poduzetničko planiranje, ekonomika poduzetništva i krizni menadžment.
Objavio je samostalno i u koautorstvu šest knjiga i oko 70 znanstvenih i stručnih radova, te aktivno sudjelovao u radu međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. U drugoj polovici osamdesetih godina bio je direktor Slobodne Dalmacije, u vrijeme kad je glavni urednik bio neponovljivi Joško Kulušić.
– Joško Kulušić oslovljavao me Profesore, iako tada još nisam bio profesor, a ja sam se njemu obraćao s Gospodine – prisjeća se Dejan Kružić.
Vrijedi podsjetiti i da je 2002. godine bio član Poglavarstva grada Splita za financije i gospodarstvo, te je u deset mjeseci riješio enormne dugove Grada veće od 200 milijuna kuna te s danom kad je platio zadnju lipu gradskog duga (nakon desetomjesečnog angažmana) zahvalio je vijećnicima na povjerenju i odstupio s dužnosti. To je ostavilo traga da ga poštuju i desni i lijevi, jer se uvijek nametao kao stručnjak. Nakon toga je nastavio kao savjetnik pro bono tadašnjem gradonačelniku Slobodanu Berošu. Na isti način bio je savjetnik gradonačelniku Zvonimiru Puljiću, a danas rektoru Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Draganu Ljutiću.
– To je moja društvena odgovornost i način pristupa životu u zajednici – kaže Kružić.
Dobitnik je mnogih priznanja, među kojima mu je posebno draga medalja Grada Splita (2003.) i Plaketa ZAVNOH-a (1990.) – tada najveće društveno priznanje Socijalističke Republike Hrvatske, koje je dobio u trideset šestoj godini života.
"Više vridi šta je ovaj gospodin napravia ovom bitkom nego cili mandat Kureta koji je mimo Gradskog vijeća potpisiva kriminalne anekse. Gospodine Kružić, hvala".
Ovim riječima ekipa s popularne Facebook stranice "Dnevna doza splitskog nereda" popratila je informaciju o pobjedi Grada Splita u jednom od procesa koji se vode oko izgradnje splitskog Spaladium Centra od kojeg je Spaladium Arena samo manji dio.
Sredinom lipnja na Trgovačkom sudu u Splitu sudac Ivo Bakalić priznao je gradske tražbine u iznosu od 215,5 milijuna kuna u stečajnom postupku nad tvrtkom Sportski grad TPN, koja upravlja za sada samo izgrađenom dvoranom. Potraživanja Grada Splita priznata su na osnovi preplaćene najamnine, te na osnovi izmakle dobiti jer cijeli kompleks Spaladium Centra, suprotno Ugovoru o javno privatnom partnerstvu (JPP) nije izgrađen do kraja.
"Bravo profesore!", "Legenda od čovika i profesora", "Genijalac", "Više vridi nego pet zadnjih gradonačelnika" – zaredali su mnogobrojni, za hrvatske prilike neuobičajeno pozitivni komentari ispod objave na ovoj stranici, koja svojim kritičkim stavom ukazuje na splitske probleme i traži rješenja.
Izgradnja kompleksa Spaladiuma jedan je od velikih splitskih problema, ali i šire hrvatskih. Priča oko ovog kompleksa trebala je biti sasvim jednostavna i da su se svi držali ugovora Split bi dobio iznimno veliku i značajnu novu vrijednost. U stvarnosti nije izgrađeno 67 posto Spaladium Centra, pa je i sudac Bakalić naložio povrat 67 posto dosad uplaćene najamnine. Ta presuda je zasad nepravomoćna, ali se u priči koja je započela 2007. godine, kada je sklopljen Ugovor o JPP-u, napokon nazire pozitivno rješenje za Grad Split.
– Mogu ponoviti ono što sam rekao vašim kolegama, a to je da prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Splitu predstavlja početak kraja zavjere međunarodnih financijskih institucija i domaćih geliptera izdajnika, a tome mogu još dodati da će vrijeme pokazati kako ne postoji savršeni zločin – ovdje prema građanima Splita kojima se arbitražnim pravorijekom nameće obveza koju oni nemaju. Negativan rezultat pokušaja takve mega prijevare očekujem u budućnosti, što će predstavljati dokaz da se nijedan ekonomski zločin ne isplati – kazao nam je prof. dr. sc. Dejan Kružić, ovlašteni pregovarač Grada Splita, koji je 2007. godine predložio Gradskom vijeću tekst Ugovora o javno privatnom partnerstvu.
Nakon potpisivanja dodataka ugovoru (2008. i 2009.), "iza leđa" Gradskog vijeća i ovlaštenog pregovarača prof. Kružića, sve je krenulo kako ne treba, a profesor Kružić posvećen je tome da sudskim putem zaštiti Grad Split i građane Splita kojima se pokušavaju nametnuti dugovi koje Grad nema. Dokumentacija o ovom slučaju popunila je već poprilično prostora u njegovu uredu.
– Predložio sam Gradskom vijeću, a ono donosi odluku o partnerstvu, a ne gradonačelnik, da prihvati prijedlog Ugovora o javno privatnom partnerstvu koji za razliku od ostalih gradova u Hrvatskoj nije vezan uz sportsku dvoranu kako se to često krivo percipira u javnosti. Grad Split jedini je ugovorio Centar – u naravi četiri objekta, a ne samo dvoranu s ciljem da aktivira mrtve državne kapitale (zemljište u Lori, površine 31.500 četvornih metara, koje nije služilo ničemu), otvori nova radna mjesta i realizira na toj lokaciji potrebne sadržaje i nove gospodarske aktivnosti. Ugovorena je izgradnja stometarskog tornja, u naravi hotela kapaciteta dvjesto soba s restoranima, uredskim prostorom i kongresnom dvoranom i ostalim ugostiteljskim i turističkim sadržajima, garaža na osam etaža (ni danas nema tako velike garaže u RH) s oko 1500 parkirnih mjesta namijenjenih posjetiteljima Hajdukova stadiona i bazena u Poljudu, multifunkcionalna dvorana za 12.500 posjetitelja, kao i trgovački centar površine oko 37.000 kvadrata – kaže profesor Kružić i ističe kako ne samo da je Split jedini ugovarao projekt, koji nije samo dvorana, već je Split imao i najbolji ugovor o JPP-u.
Vijećnici su početkom kolovoza 2007. godine jednoglasno dignuli ruku za to, a 4. rujna iste godine potpisan je ugovor. Privatni partneri Dalekovod, IGH i Konstruktor osnovali su tvrtku Sportski grad TPN za realizaciju izgradnje i upravljanje Spaladium Centrom (četiri objekta), a ne samo Arenom, koja je završila u stečaju, a banke su teretile Grad Split za novac koji je potrošen za gradnju dvorane. Profesor Kružić to je stalno osporavao, upozoravajući da Grad Split nema niti je do sada imao bilo kakav pravni odnos s bankama, niti bilo kome duguje jednu lipu po osnovi ugovora o JPP-u.
Ugovor o JPP-u, na oko 230 stranica, uključuje višestruku zaštitu javnog partnera, a počiva na tri stupa zaštite interesa Grada Splita. Prvi je da će, ako privatni partner ne osigura financiranje komercijalnih prostora (hotela i trgovačkog centra) do početka upotrebe sportske dvorane i garaže, Grad Split plaćati mjesečnu zakupninu na poseban račun, a privatni partner ne može raspolagati uplaćenim sredstvima mjesečnih zakupnina sve dok ne osigura adekvatno financiranje za gradnju komercijalnih prostora ili ih ne izgradi.
Drugi stup je da će izvršitelj (privatni partner) predati naručitelju neopozivo jamstvo za dobro izvršenje obveza, garanciju banke na iznos od deset milijuna kuna.
I treće, osim garancije banke izvršitelj će predati "garanciju matične tvrtke" u formi ovršnog javnobilježničkog akta, i ako TPN propusti ispuniti sve obveze u izgradnji Spaladium Centra (4 objekta), nadoknaditi Gradu svu štetu, gubitke i troškove.
Tako je trebalo biti, ali tako nije bilo. Mijenjali su se gradonačelnici, doneseni su i famozni Kuretovi aneksi. Sada se vode sporovi na tri razine.
– Prva razina je spor Grada Splita protiv TPN-a, koji je na Trgovačkom sudu u Splitu nepravomoćno okončan 14. lipnja ove godine, a kojim je TPN dužan platiti Gradu Splitu više od 215 milijuna kuna. Taj spor pokazuje kvalitetu ugovora o JPP-u. Ovaj spor u ime Grada iznimno uspješno vodi mladi odvjetnik Kruno Peronja – kaže profesor Kružić.
Drugi spor je tužba prof. Kružića protiv Grada Splita i TPN-a zajedno, kojom prof. Kružić traži sudsku zaštitu na način da se utvrdi da su dodaci ugovoru o JPP-u (zaključeni 2008. i 2009.) ništetni pravni poslovi. Budući da je proces u tijeku, stoga profesor ne želi i nije ovlašten komentirati ovaj proces u kojem ga zastupa odvjetnik Mladen Oštro.
– Treća razina je tužba za poništenje arbitražnog pravorijeka, kao presude privatnog suda koji se vodi u Zagrebu, a Grad Split iznimno uspješno zastupa Kruno Peronja – kaže Kružić, o čemu je Slobodna Dalmacija izvijestila.
Grad Split traži poništenje pravorijeka stalnog arbitražnog sudišta pri HGK-u, kojim je odlučeno da se raskida ugovor o Javno-privatnom partnerstvu pod nazivom "Projekt Športsko-poslovnog kompleksa Lora u Splitu", sklopljen između Sportskoga grada TPN-a i Grada Splita, te da dugovi TPN-a veći od 53 milijuna eura (s kamatama veći od 70 milijuna eura) idu na teret Grada Splita, umjesto bankama i građevinskim tvrtkama koje su bile jamac stranim bankama za obveze TPN-a. Troškovi arbitraže iznose oko tri milijuna kuna, od kojih su honorari za tri arbitra oko dva milijuna kuna. Budući da Grad Split nije platio ni lipe troškova arbitražnog postupka, može se opravdano zaključiti da su sve troškove arbitraže platile strane banke. Nedavno je u javnost izišla i vijest kako su protiv trojice arbitara podnesene kaznene prijave.
– Ugovor o JPP-u, kao iskaz ugovorne volje javnog partnera – građana Splita i privatnog partnera, ima više od 270 stranica. Uz osnovni tekst izrađen na 37 stranica, ugovor ima još i 16 priloga na više od 230 stranica koje čine njegov sastavni dio. Pravorijek (presuda privatnog suda) je donesen iako u arbitražnom postupku nije pregledano više od 80 posto dokumentacije koja čini sastavni dio Ugovora o JPP-u. Niti jedan od ukupno 16 priloga koji čine sastavni dio Ugovora o JPP-u arbitražno vijeće nije vidjelo, niti su prilozi ugovoru bili predmet prosuđivanja i odlučivanja u arbitražnom postupku.
Bez uvida u tekst 16 priloga uz ugovor arbitri nisu mogli meritorno odlučivati, tako da njihov pravorijek predstavlja čisti voluntarizam, neozbiljno i nedopustivo ponašanje arbitara i grub nasrtaj na pravni poredak naše države. Presuda privatnog suda ilustrira kako arbitri imaju ozbiljnih poteškoća u razumijevanju iznimno složene materije i procedura u postupku JPP-a, kao i njihovo očekivanje da su čitatelji pravorijeka lobotomirani i da ispoljavaju naivnost djece predškolske dobi – ističe Dejan Kružić.
U obrazloženju nepravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu, objavljene 14. lipnja 2019. godine, uočljivo je kako državni sud (za razliku od arbitraže) uočava značenje definicija u Ugovoru o JPP-u "koje su bitne za razumijevanje i tumačenje pojedinih odredbi ugovora" i "drži potrebnim ukazati da se u definicijama nalazi i pojam Dvorane s velikim početnim slovom "D", koja obuhvaća sportski dio dvorane i garažu s oko 1500 mjesta, što je važno naglasiti jer je u konačnici izgrađena samo sportska dvorana, ali ne i garaža kao sastavni dio Dvorane".
Sud uzgred napominje i kako "je po definiciji iz dodatka 1. zajmodavac trebao osigurati financiranje izgradnje Dvorane, odnosno Komercijalnih prostora, dok se u ugovoru o kreditu" (na koji se referira pravorijek privatnog suda) "koristi termin 'lokacije' koja označava višenamjensku sportsku dvoranu, dakle bez podzemne garaže".
Uz ovakvu eksplikaciju suda vezanu uz značenje definicija iz Ugovora o JPP-u, u obrazloženju presude se ukazuje i na Ugovorom o JPP-u određenom statusu zajmodavca. Tako, Sud ukazuje kako je "status zajmodavca mogla dobiti banka… koja je bila spremna financirati izgradnju Dvorane i Komercijalnih prostora …", što u cijelosti potvrđuje tvrdnje profesora Kružića kako nitko nije stekao status zajmodavca niti ima svojstvo treće osobe po Ugovoru o JPP-u. Dvije strane banke koje su pokrenule arbitražu ne mogu predstavljati zajmodavce po Ugovoru o JPP-u i njegovim dodacima, budući da te banke nisu stekle taj status – dvije strane banke nisu ispunile obvezu financirati izgradnju i opremanje splitske sportske dvorane i prostora garaže minimalno s 1500 parkirališnih mjesta (koja ni do danas nisu izgrađena), ukupnog ugovorenog iznosa od 77,6 milijuna eura.
Dokaz da strane banke koje su kreditirale Sportski grad TPN d.o.o. Split s iznosom od svega 46 milijuna eura nisu stekle status zajmodavca po Ugovoru o JPP-u, taj je kreditirani iznos oko 31,6 milijuna eura niži od ugovorenog ulaganja!!! Budući da arbitri nisu izvršili uvid u priloge uz Ugovor o JPP-u, to su status zajmodavca po Ugovoru o JPP-u priznali stranim bankama – koje taj status nemaju i otpočeli s procesom koji (radi statusa koji strane banke nemaju) nije ni mogao biti pokrenut.
Profesor Kružić opetovano javno ukazuje i ponavlja kako nije bilo koji zajmodavac koji odobri kredit privatnom partneru ujedno i zajmodavac po Ugovoru o JPP-u i njegovim dodacima. Kako bi se stekao status zajmodavca po Ugovoru o JPP-u, banka ili financijska institucija morala je ispuniti obveze koje su određene odredbama Ugovora o JPP-u i njegovih dodataka, što kod stranih banaka koje su pokrenule arbitražni postupak nije slučaj.
Što vam je ovo uopće trebalo?, pitamo profesora Kružića, a on odgovara:
– Iz više razloga. Prvo, s ovim o čemu sada pišete, počeo sam se baviti nakon što sam u Slobodnoj Dalmaciji u prosincu 2016. godine pročitao kako su arbitri u "splitskom slučaju" donijeli pravorijek koji se protivi materijalnim činjenicama, procesnom pravu, elementarnoj logici i zdravom razumu. Kao Splićanin (iako ne fetivi), ali kao osoba koja već 58 godina živi u Splitu, imam obvezu spriječiti bilo koga na ovom svijetu da se na nepripadajući način – protupravno naplati i ostvari svoju korist nauštrb građana i mene osobno. Cijela pričica potencijalne štete za Grad Split je još puno veća od 500 milijuna kuna, s kojim iznosom mediji izlaze u javnost.
Drugi razlog je zaštititi integritet sebe kao ovlaštenog pregovarača, ukazati da ono za što su vijećnici Splita glasali jednoglasno je upravo najbolji ugovor o JPP-u u RH i dokazati da ne postoji niti teoretska mogućnost po ugovoru o JPP-u, koji sam ispregovarao i dao vijećnicima na glasanje, da i jedna lipa (ne kuna, već lipa) obveza privatnog partnera prijeđe na Grad Split.
A zadnjih dana dobio je i dodatni motiv.
– Treći je razlog što zadnjih petnaestak dana imam saznanja kako po društvenim mrežama mladi ljudi počinju komentirati moj rad vezan za prva dva razloga. Ti komentari mi kao osobi jako gode i daju mi dodatnu obvezu da nastavim s djelovanjem u toj priči oko Spaladium Centra. Budući da radi prirode posla koji obavljam nisam korisnik niti jedne društvene mreže, koristim prigodu da im se svima od srca zahvalim. Također, zahvaljujem i brojnim "starim" i današnjim vijećnicima Grada Splita koji mi se javljaju, nude pomoć (uključivo i svjedočenje na sudu) i iskazuju mi podršku – ističe profesor Kružić.
Kada je riješio dugove Grada, zahvalio se vijećnicima na povjerenju i odstupio s dužnosti
Prof. dr. sc. Dejan Kružić ostvario je respektabilnu poduzetničku, profesorsku i menadžersku karijeru. Na Ekonomskom fakultetu u Splitu nositelj je kolegija Projekti javno privatnog partnerstva, jedinog te vrste koji se izvodi u Hrvatskoj, a u području njegovog znanstvenog interesa je i menadžment malih poduzeća, obiteljski biznis, poduzetničko planiranje, ekonomika poduzetništva i krizni menadžment.
Objavio je samostalno i u koautorstvu šest knjiga i oko 70 znanstvenih i stručnih radova, te aktivno sudjelovao u radu međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. U drugoj polovici osamdesetih godina bio je direktor Slobodne Dalmacije, u vrijeme kad je glavni urednik bio neponovljivi Joško Kulušić.
– Joško Kulušić oslovljavao me Profesore, iako tada još nisam bio profesor, a ja sam se njemu obraćao s Gospodine – prisjeća se Dejan Kružić.
Vrijedi podsjetiti i da je 2002. godine bio član Poglavarstva grada Splita za financije i gospodarstvo, te je u deset mjeseci riješio enormne dugove Grada veće od 200 milijuna kuna te s danom kad je platio zadnju lipu gradskog duga (nakon desetomjesečnog angažmana) zahvalio je vijećnicima na povjerenju i odstupio s dužnosti. To je ostavilo traga da ga poštuju i desni i lijevi, jer se uvijek nametao kao stručnjak. Nakon toga je nastavio kao savjetnik pro bono tadašnjem gradonačelniku Slobodanu Berošu. Na isti način bio je savjetnik gradonačelniku Zvonimiru Puljiću, a danas rektoru Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Draganu Ljutiću.
– To je moja društvena odgovornost i način pristupa životu u zajednici – kaže Kružić.
Dobitnik je mnogih priznanja, među kojima mu je posebno draga medalja Grada Splita (2003.) i Plaketa ZAVNOH-a (1990.) – tada najveće društveno priznanje Socijalističke Republike Hrvatske, koje je dobio u trideset šestoj godini života.
Dejan Kružić je izborio pobjedu Grada u slučaju Spaladium Arene: Kao Splićanin imam obvezu spriječiti bilo koga na svijetu da se protupravno naplati...
"Više vridi šta je ovaj gospodin napravia ovom bitkom nego cili mandat Kureta koji je mimo Gradskog vijeća potpisiva kriminalne anekse. Gospodine Kružić, hvala".
Ovim riječima ekipa s popularne Facebook stranice "Dnevna doza splitskog nereda" popratila je informaciju o pobjedi Grada Splita u jednom od procesa koji se vode oko izgradnje splitskog Spaladium Centra od kojeg je Spaladium Arena samo manji dio.
Sredinom lipnja na Trgovačkom sudu u Splitu sudac Ivo Bakalić priznao je gradske tražbine u iznosu od 215,5 milijuna kuna u stečajnom postupku nad tvrtkom Sportski grad TPN, koja upravlja za sada samo izgrađenom dvoranom. Potraživanja Grada Splita priznata su na osnovi preplaćene najamnine, te na osnovi izmakle dobiti jer cijeli kompleks Spaladium Centra, suprotno Ugovoru o javno...
