Splitski umjetnici Sonja Bonačić i Jan Hajsok koji su oduševili su nastupom žiri i publiku Supertalenta nedavno su nam ispričali svoju priču koju možete pročitati ovdje, a sada smo s njima popričali o tom kako je biti vegan i sportaš. Naime, oboje su vegani godinama, a Jan čak nikad nije ni probao meso u životu.
Inače, Jan se plesom i cirkuskim vještinama bavi već 20 godina, a sada mu je 30, dok se Sonja bavi već 30, a njoj je 37. Zajedno su 10 godina, imaju sina Ariana od dvije, a spojila ih je upravo ljubav prema plesu, cirkusu i sceni. Naravno, i prema veganskoj prehrani. O tom su nam sve otkrili - zašto su vegani, koje su zablude i predrasude o veganstvu, koji benefiti, što jedu i ne jedu, je li skuplje i teže biti vegan, je li teško u Splitu naći vani vegansku prehranu, što bi preporučili svima koji jedu meso...
Prvo nas je zanimalo zašto su postali vegetarijanci pa vegani.
- Jan je od začeća vegetarijanac odlukom svojih roditelja koji su živjeli na taj princip i još uvijek žive. Kad je stasao imao je otvorene ruke da radi što želi, međutim, želje ni potrebe nije bilo. Kao vegetarijanac živio je 25 godina, a zadnjih 6 godina prešao je na veganstvo jer je mliječna industrija nemilosrdna prema životinjama. Počelo je od roditelja, preko ljubavi prema životinjama i prirodi, a završilo na boljem psiho-fizičkom osjećaju, regeneraciji, volji, čišćem pogledu na život.
Sonja je od malih nogu jako naklonjena životinjama i zaštiti istih. Nikad joj nije bilo jasno kako u istoj rečenici može biti ‘voljeti životinje i jesti ih‘. Kad se osamostalila, iza 18. godine počela je s eksperimentiranjem s prehranom, ali s malo znanja o istom jer tada nije bilo ovoliko dostupnih podataka, niti ljudi koji su je mogli poduprijeti u istome.
Prije 10 godina u jednom danu odlučuje da takav životni stil nije za nju i prestaje jesti životinje. Nakon četiri godine prelazi na veganstvo jer ne podržava mliječnu industriju, niti joj odgovara organizmu. Šest godina veganstva, žive hrane, povrća, voća, grahorica, sjemenki, orašida čine je spremnom da izdrži sve izazove kojima je izložena. - kažu nam.
Jane, ti nikad nisi probao meso...
Stvarno nisam vidia potrebe za tim, da se može živjeti bez životinja na pjatu znam od rođenja, tribalo je vrimena i da budem prihvaćen u ovoj našoj maloj sredini di živimo, tako sam i odgojen, živa bića sam gleda drugim očima, zašto to pobit, a i kako...
Zašto ste se odlučili na veganstvo?
Jednostavno - zbog životinja. Veganstvo je prije svega pokret, pogled na život, princip, pa onda tek ishrana. Ne podražavamo nasilje koje se promovira kao da sretna kravica šeta livadom i iz nje pršti mlijeko koje piju ljudi... kad malo promisliš, staneš ispred tv-a, pogledaš unutar dućana... kakva ponuda, kakva reklama, to ništa nema smisla apsolutno, mazanje zdravih očiju.
Što jedete, što ne jedete? Koristite li neke suplemente, zamjene za meso? Što najčešće konzumirate?
Ne jedemo ništa životinjskog podrijetla. Prehrana nam je bazirana na voću, povrću, grahoricama, orašidima i sjemenkama. Jedemo kuhano i sirovo. Nastojimo jesti što raznovrsnije u danu, ali voće u obliku soka ili voćke obavezno mora biti prisutno u danu. Zamjene za lipu, živu i zdravu hranu nema, zato ne tražimo zamjenu za meso...
Internet je svačiji prijatelj i danas možeš nać toliko dobrih i jednostavnih veganskih recepata... svatko se može nać i snać. Suplementiramo B12 i jod, povremeno omegu iz algi, te selen i cink.
Koje su sve zablude oko veganstva?
Sve je zabluda oko veganstva, ljudi se odmah imaju potrebu pravdati, a nije potriba. ‘Ko sam ja da ti sudim...‘
Najviše smeta neznanje, nikakva volja i želja ljudi za edukacijom, prije će poslušat baku koja priča o nečem što je nekad bilo nego ljude koji su doktorirali vegansku ishranu ili pak žive tako 10+ godina...
Putem kroz život smo shvatili da nema ništa od puno priče, kroz svoj primjer najbolje pokazuješ ko si i šta si i kako se osjećaš. Mislim da smo mi dokazali da s ovim načinom ishrane možeš micat brda jer smo u umjetničkom sportu i od njega živimo, i upražnjavamo ga svakodnevno.
Breake dance, hip hop, house dance, contemporary, partnering, acrobalance, aerial silk, pole dance, cyr wheel, žongliranje vatrenim elementima, handstand balance i povrh svega jaki treninzi u teretani. A osim toga smo roditelji... i radimo...mislim da svi koji tako žive znaju koliko je to iscrpljujuće.
Kako je biti vegan i sportaš? Ima ih sve više...
Vegan i sportaš - baš ide skupa. U početku je teže jer ne znaš kako kombinirat namirnice i šta će te zasitit, a posli je to već uhodano i nema problema. Svakako volimo uvik imat nešto spize sa sobom šta smo doma spremili. Naravno da ih ima sve više, internet je napravia svoje.
Neki vole titulu vegan, neki se žele osjećat vitalnije, a neki dobiju sve u kompletu kad shvate da je ljubav i poštovanje svih živih bića primarna i potrebna. Najbolji osjećaj je zapravo lakoća postojanja, hrana koja te diže, a ne da posli moraš pola dana spavat i probavljat. I iz vlastitog iskustva, bitna stavka, regeneracija. Bez konzumiranja svega i svačega nakon, regeneracija i mentalna snaga je puno bolja.
Što je najgore kod jedenja mesa po vama?
Živimo u takvom svijetu gdje je eksploatacija životinja normala, one su kao tu za nas, nemaju drugu svrhu, specizam, testiranja za linije make up-a, zoološki vrtovi, razni parkovi... sve je to svakodnevica. I sve to spada u ‘jedenje mesạ̣‘. Tu smo gdje jesmo, pokušavamo svojim primjerom i doprinosom promijeniti mikro zajednicu, koja kasnije preraste u makro.
Kako sam i na početku spomenula, nikome ne sudimo, i mi smo samo ljudi, kriv je odgoj, društvo, milijun stvari.
Tko kuha? Kako birate što ćete jest? Gdje nabavljate namirnice?
Kuhamo dva dana Sonja, dva dana Jan. Kad kuha Sonja više su zastupljene zdravije namirnice dok kod Jana uleti i junk food. U zadnje dvije godine otkada imamo dite, ulijećemo jedan drugome, ko kad stigne. Imamo svoj vrt gdje sadimo sezonsko povrće i voće i to je najlipši dio ovoga svega. Posadit biljku, brinit se o njoj i uzimat plodove, baš je posebno lip i težak rad na zemlji.
Kuhamo po principu šta nam se jede, koliko će biti naporan dan ispred nas i šta dugo nismo uvrstili u prehranu.
Imate li u Splitu problem kad odete u neki restoran ili pir ili event da nema vege menija?
Danas stvarno nema problema, sve je više veganskih restorana, ponuda je široka. Rijetko jedemo vani, ali kad jedemo, pripremimo se da možda opcije neće bit najnutritivnije ako je klasični restoran.
Što se tiče pireva, tu smo zaista još nazadni, serviranje zna izgledati poput - salata sezonska, pečeni krumpir, svaki put se iznova iznenadimo koliko se u tim stvarima našim ljudima odnosno ugostiteljima ne da mijenjat. Očito misle da je to hir.
Koji su sve benefiti veganstva?
Najveći benefit veganstva su ti da moš pogledat sebi u oči i znat da živiš po svojim principima, da se trudiš da je svit lipše misto, s manje patnje, boli i nasilja. Drugi veći benefit je nutritivnost namirnica koje unosiš u sebe. Hrana je gorivo i to bi trebala raditi našem organizmu.
Susrećete li se s predrasudama?
Predrasuda u svemu ima. Najviše u onome čega se ljudi boje, a boje se jer ne znaju dovoljno. Kad si siguran u svoj izbor takve te stvari ni najmanje ne opterećuju.
Najgora predrasuda je da su vegani slabi, da ne mogu izgraditi mišićnu masu, da im fali nutrijenata u ishrani. Odnosno to je sve jedna velika zabluda zamotana u veo medijskih laži. Rijetko će prezentirati nekoga poput nas koji pobivamo svaku tu priču.
Zakače se na nekoga ko je jea samo tjesteninu ili samo ovo ili samo ono, pa kao su vegani loši umirući ljudi, zombiji otprilike. Mesna ishrana se ne komentira, kako se hrane ljudi, čime, znaju li išta o nutritivnosti namirnica i šta im koja namirnica donosi, to je kao amen da je dobro i takva priča neće izać u novine.
Poanta je da diljem svijeta postoji toliko lipih, snažnih, mišićavih ljudi na ovoj ishrani, a postoji i onih drugih, sve je personalno, tko šta želi i zašto.
Proteini, ugljikohidrati, masti, vitamini i minerali - sve se može nać u namirnicama biljnog porijekla. Strah od manjka proteina je zaista najveći apsurd. B12 se danas suplementira na ishrani na kojoj god da jesi, odnosno B12 je dodan u mnoštvo namirnica jer su ljudi odvojeni od rada sa zemljom i namirnica koje dolaze iz zemlje.
Je li skuplje biti vegan?
Ništa nije skupo ako kuhaš doma. Odnosno danas je bas sve skupo, ali jeftinije je ako nije po restoranima i u fensi dućanima. Svaki artikl ima razne proizvođače i od svake namirnice se može nać jeftina i skupa, pa tako i u ovom slučaju.
Što bi preporučili svima koji jedu meso?
Ako uspoređujete ljude sa životinjama biološki smo građeni kao biljojedi, a ne svejedi. Kad nas usporedite sa svejedima u prirodi razlikuje se dužina crijeva, želučana kiselina, oštri zubi, nokti/kandže, izdržljivost pri lovu plijena, jednostavno smo sakupljači i tako nam je organizam građen.
Također naši preci nisu jeli svaki dan meso, 3 puta dnevno. Meso je bila privilegija, šta radi financijske situacije, šta radi samog zdravlja ili teškoće dolaska do samog mesa. Pošto su ljudi osjetljivi na nasilje, preporučili bi im da pogledaju dokumentarac koji nema nasilja, a edukativan je - ‘The Game Changer‘.
