Dalmacija Split

Oštarije staroga Splita

Doček susvita na Marjanu, uz piće, iće i raspivane tiće: 'Isto je boje pri piću, plesu i mužikon sa lipin mladin balarinan bit užgan, ven doma u posteju'

Oštarije staroga Splita

Dobro se jelo u splitskim oštarijama i restoranima, od patke s lećom i brudeta s palentom, do janjetine s bižima, na ražnju, preko svakovrsne ribe, i rižota od kućica, prstaca, mušula i napunjenih liganja, do slatkiša, rafiola, krafni i palačinki.

Splitski boemi, kojih ne fali ni danas, priređivali bi u njima zabavne večeri, iskitivši dvoranu za tu prigodu raznim karikaturama staroga i novog Splita.

Otkad balerine skaču na podijumu i dižu noge, nemoš nać mista za sest na kafu, najskoli blizu palkošenika!

U starim spli'skim oštarijama ilo se i pilo po domaću. Tijardović, Gotovac, Ujević i Rendić u njima su skladali, pisali i slikali - za večeru. Bilo je tu puno smiha i poneka barufa

Jelovnik s tradicionalnim splitskim pokladnim jelima tih bi večeri bio u pola cijene, a uz to su išli i mušule, prstaci, rižot, smokve, dropulja, fritule, travarica, kolači i druge domaće delikatese.

Sve ono što puže i pliva u moru plivalo je i u tećama, a odatle i u uvijek raspoloženim želucima splitskih namjernika.

Početkom prošloga stoljeća uvodi se i varijetetski program, a česti gosti bili su izabrani cirkuski izvođači, koji su znali u zubima držati stol i dvanaest stolica i hodati po razapetoj žici, te snagatori koji su publiku ostavljali otvorenih usta, taman za zalogaj.

Zvijezda repatica

U proljeće 1910. raspisale su se domaće i strane novine kako će se u svibnju na nebu ukazati zvijezda repatica, koja bi mogla (ako hoće) svojim ognjenim repom spaliti mnogo država, a među njima i tadašnju Austriju.

Puno prije TBF-a, po gradu su postavljani plakati koji su pozivali puk i građane na veliku proslavu u splitskim kavanama prije nego nastradaju jer: “isto je boje pri piću, plesu i mužikon bit užgan, ven doma u posteju.

Ko jema voju i žeju izvuć živu glavu neka se za vrime zvizde repatice najde u kavani, di će nać svake gracje božje u jiću, piću, balu, mužiki sa lipin mladin balarinan.”

Međutim, od zvijezde repatice nije bilo ništa, bilo je tu i razočaranog svijeta, ali “niži puk” ipak je likovao u grešci pametnijih.

Po običaju, na Pokladni utorak gotovo svaka splitska kavana izdala bi osmrtnicu i poziv na sprovod Krnjevala i žene mu Korizme. Nakon što bi krivac za sve izgorio, u ponoć bi pirotehničar Bandalović priredio veliki vatromet uz limeni orkestar narodne glazbe.

Stara splitska društva u njima bi održavala svoje maskirane plesove koji bi potrajali do sitnih jutarnjih ura.

U doba buđenja nacionalne svijesti za vrijeme trajanja narodnog preporoda, iste te zabave su – baš zato što su bile popularne i odgovarale temperamentu građanstva – s uspjehom bile iskorištene i u nacionalne svrhe, navodi muzejski savjetnik Goran Borčić u sklopu predavanja u organizaciji Rotary kluba u Splitu.

’Kazališna restauracija’

U prostorijama gdje je danas žablji show kina “Tesla” ranije je bila “Kazališna restauracija”, gdje su već 1925. prikazivane i filmske predstave.

Restoran je dobio ime kako zbog toga što se nalazio u blizini zgrade Narodnog kazališta, tako i zbog toga što je neko vrijeme bio menza kazališnih glumaca.

Bilo je to najprometnije svratište te vrste u Splitu i uživalo je veliki ugled. Donje prostorije služile su kao kavana, a u dvorani se nalazila i bina za glumačke i koncertne nastupe.

U dvorani su održavani najraznovrsniji programi. Tako je početkom tridesetih godina tu nastupao Marijan Matijević, ”junak iz Like” koji je priredio atletsku večer. Iste godine tu je prvi put u Splitu nastupio i poznati hipnotizer Svengali.

Međutim, život u ovoj restauraciji imao je i drugo lice. Vlasnik je imao uvijek na raspolaganju sobe za specijalne goste, koji bi tu priređivali orgije svoje vrste.

Restoran na prvom vrhu Marjana

Kako bi se dolazak na Marjan učinio ugodnijim i sadržajnijim, već koncem 19. stoljeća razmišljalo se o izgradnji svratišta.

Posebni odbor na čelu s Floriom Katalinićem je 1899. prikupio novac u tu svrhu, ali kako nije došlo do realizacije, uprava Društva “Marjan” potaknula je 1906. ponovno zamisao o osnivanju društva za gradnju caffe-restorana.

Na mjestu današnje zgrade Prirodoslovnoga muzeja podignut je tada mali drveni restoran Društva “Marjan”, koji je 1909. izgorio te se počelo razmišljati o izgradnji nove zgrade.

Još od kraja 19. stoljeća nedjeljom je na vrhu Marjana svirala Narodna glazba, a od 1910. svake nedjelje u proljeće i ljeto nastupali su pjevački zborovi “Zvonimir” i “Danica”, tamburaški orkestar i diletantsko društvo.

Održavane su mnoge pučke predstave na kojima bi se okupilo više od 2000 gostiju, a 1910. pred restoranom i u njemu se dočekivao “smak svita”.

Te noći se na Marjanu okupila trećina Splita. Susvita se, primijetili ste, ipak nije dogodio pa su se Splićani svojim kućama vratili mrvu razočarani.

Zvijezda repatica se pojavila pet dana poslije, ali ništa nije srušila.

Na godišnjoj skupštini Društva “Marjan”, održanoj 1912., odlučeno je da se podigne velika veranda za restoran na prvom vrhu, koju se namjeravalo unajmiti nekoj češkoj pivnici.

Tu je 1913. sredstvima DruštvaMarjan” izgrađen u slogu bečke secesije novi restoran, veći i udobniji od prijašnjega. Projekt za njega izradio je Petar Senjanović.

Uprava Društva ”Marjan” 1913. odlučila je unajmiti novu zgradu restorana, koja je imala dvoranu od 200 četvornih metara i balkon za glazbu.

Hotelijer Buljan je početkom 1914. preuzeo vođenje restorana nakon što je restoran komforno uređen. Otada je restoran postao mjesto zabavnih i kulturnih zbivanja. S Prvim svjetskim ratom prekinut je uspješan rad ove restauracije, a na Uskrs 1916. restoran je ponovno otvorio Ljubo Domić.

Nakon što je uredio prostorije i bogato opskrbio restoran, sljedeće godine vlasti su ga zatvorile. Restoran je poslije ponovno otvoren i radio je sve do 1925., kada su počeli radovi na preuređenju zgrade u muzej. U rujnu te godine premješten je u prizemlje zgrade.

Restoran u secesijskom slogu na prvom vrhu Marjana

U blizini je 1909. otvoren i novi restoran u secesijskom slogu s platoom za balote i streljanom, a prema nacrtima Vicka ili možda Petra Senjanovića. Tom prigodom priređena je zabava za posjetitelje.

Gostionica na Telegrinu

Početkom 20. stoljeća na najvišem vrhu Marjana, Telegrinu, bila je mala gostionica, ali usluge koje je pružala nisu bile u skladu s prekrasnim položajem na kojemu se nalazila. Recimo, tamo se navečer nije mogla dobiti čaša hladnoga pića, a osvjetljenje je bilo vrlo slabo.

’Kavana na Novoj obali’

“Kavana na Novoj obali” sagrađena je 1885. po nacrtu Jakova Antonellija. Na Novu godinu 1887. otvorio ju je vlasnik Špiro Tocigl novcem dobivenim jednom većom prodajom vina koje je izvozio kad je Francuska oskudijevala vinom zbog filoksere.

Tocilj je 1891. znatno proširio svoju verandu, koja će moći primiti 400 gostiju, a svirat će orkestar Narodne glazbe i Gospojinska bečka kapela. U kavani će 1889. gostovati glasovita Geografička panorama.

Novi vlasnici Jankov i Gašpić preuzeli su kavanu “Al Porto” preimenovavši je u “Kavanu na Novoj obali”. Restoran je radio non-stop 24 sata dnevno. U ljetnim danima Splićani su sjedeći pred lokalom na velikom štekatu dočekivali i ispraćali brodove.

Mnogi su putnici, imućni i siromašni, ovdje našli zaklonište u noćno doba kada su bili zatvoreni svi javni lokali.

“Kavana na Novoj obali” još od svibnja 1920. nije u funkciji jer ju je vlasnik Tocilj iznajmio američkoj mornarici. Odlaskom Amerikanaca, početkom 1924., kavana je ponovno otvorena cijelu noć i svakodnevno su u njoj održavani koncerti.

Kod vlasnika kavane Špira Tocilja odsjedao je slikar naivac Olivero, koji je slikama plaćao smještaj i hranu.

U gornjem se katu zgrade nalazio stan vlasnika opremljen raskošnim pokućstvom i Oliverovim slikama.

U prizemlju se nalazila kavana s restoranom, a 1924. pred kavanom je, zaslugom tadašnjeg voditelja kavane Matića i vlasnika jednoga splitskog kinematografa Vinka Čulića, uvedena i velika ljetna novost – uspostavljen je javni kinematograf na otvorenome.

Mnoštvo ljudi sjedilo je pred kavanom, a mnogi su se okupili uokolo. Već nakon prvoga dana vlast je zabranila prikazivanje filmskih predstava pred kavanom zato što je prve večeri, zbog velike navale gledatelja, bio zapriječen promet lukom.

Kavana postaje centar splitskih kulturnih zbivanja i u njoj se održavaju razne proslave. Nakon požara Bajamontijeva kazališta, a prije gradnje Hrvatskog narodnog kazališta, gostovali su u njoj manje domaće i talijanske kazališne trupe, a redovno je bio priređivan i varijetetski glazbeno-zabavni program.

Kavanu spominje i Vladimir Nazor u noveli “Gemma Camolli”, kada navodi da su u nju dolazili ponajviše putnici što su čekali noćne parobrode i ljudi na prolazu kroz grad.

U njoj gostuje najpopularnija tadašnja pjevačica narodnih pjesama u državi, kraljica sevdalinki Sofka Nikolić, kojoj su repertoar poznavali i Pariz i Berlin.

Splićani su ovdje slušali i nastup svjetskog rekordera u ustrajnome sviranju tamburice Dragutina Majetića. On će svirati u kavani i pokušati oboriti vlastiti svjetski rekord.

Hranio se sendvičima i mlijekom, te pio samo bezalkoholna pića. Svaka tri sata imao je tri do četiri minute odmora za hranjenje. Prestao je svirati poslije 86 sati, kada je iznenada osjetio veliku slabost i, nakon što je pojeo sardine, pao je u nesvijest.

Bilo je ovdje i drugih rekordnih prilika: 1931. Hercegovac Rifat Gačanin zadivljuje publiku u kavani držeći zubima stol i dvanaest stolica.

I Ličanin Sava Pengačević izvodio je svoj program u kavani. Namjera mu je bila da u splitskoj luci pred kavanom zaustavi jedan parobrod u pogonu. Za to mu je bila potrebna i dozvola lučke uprave, pa je čekajući nastupao u okolici Splita. Izgleda da mu je bilo mnogo lakše dobiti dozvolu od uprave tvornice cementa jer tamo nije remetio nikakav promet.

Jedan od snagatora koji je gostovao u kavani bio je kršni Ličanin iz Gračaca Marijan Matijević. On je rukama savijao željezo i od njega radio kravate, a rukama je drobio i kamenje, zubima bi razgrizao debele čavle i šakama ih zabijao u drvene grede.

Iznad glave držao bi drveni podij i na njemu orkestar od pet-šest članova, koji su cijelo vrijeme svirali. Dopustio je da na njega stave 600 kilograma težak kamen i da ga nosi dok ga macom ne razbiju. Držao bi bačvu piva od 50 litara u zubima, a drugom, istom takvom, udarao je po prvoj dok obruči ne popuste i ne poteče pivo.

U vrijeme poklada pod verandom kavane čitale su se Krnjine presude i užgao bi se princ Krnjeval, a u kavani su splitski boemi priredili svoju zabavnu večer čekajući smak svita.

Vlasnik kavane i restorana Pejković nudio je te večeri u pola cijene menu s tradicionalnim splitskim pokladnim jelima, a uz to mušule, prstace, rižot, smokve, dropulju, fritule, travaricu, kolače i druge domaće delikatese.

’Villa Rosina’

U neposrednoj blizini kupališta Bačvice slikovita je bila i zgrada restorana “Villa Rosina”, kasnije hotela “Matić”. Zgradu je 1901. započeo graditi Leonard Guina za potrebe restorana.

Uređena terasa “Ville Rosine”, s nizom stolova, mogla je primiti 1500 osoba, a bez stolova se na pučkoj zabavi moglo okupiti i 2000 ljudi.

Godine 1930. u vili je svečano otvoren novouređeni restaurant “Matić”.

U varijeteu “Ville Rosine” gostuju damen-kapela i velike tadašnje svjetske zvijezde.

Za sve ove priredbe nije bilo nikakvih ulaznica, a i cijene jelu i piću Matić je snizio, tako da se uz glazbu i varijete moglo sjediti kao u bilo kojoj drugoj restauraciji.

Godine 1936. vokalni koncert održala je i Zinka Kunc, navodno, posljednji pred odlazak u inozemstvo.

Restoran ‘K bijelom orlu’

Toma Kaliterna bio je vlasnik ugostiteljskoga objekta podignutog oko 1907. poviše uvale Bačvice, poznatog od 1918. godine pod nazivom “K bijelom orlu”.

U restoranu se tada svakodnevno održavaju koncerti, a na terasi okićenoj cvijećem i lampionima u ljetnim danima, do poslije pola noći svirana je damen-kapela. Među ostalima, tu su publiku zabavljala dva naša poznata skladatelja: Ivo Tijardović i Jakov Gotovac.

Godine 1909. boravio je nekoliko dana u Splitu tadašnji prvi predsjednik Čehoslovačke Republike i filozof dr. Masaryk. Zajednička večera održana je u gostionici Kaliterne na Bačvicama gdje je bilo krcato istomišljenika.

U povodu Masarykova dolaska kod gostionice je podignuta prigodna vjetrenjača. Pri njezinoj izgradnji sudjelovali su splitski umjetnici Ante Katunarić i Emanuel Vidović.

Restoran ‘K bijelom orlu’ na Lučcu

Godine 1929. u ulici kod crkve sv. Petra Staroga gostioničar iz Slovenije Jakov Briški otvorio je novi hotel s gostionicom u prizemlju kuće bivše redarstvene stanice za Lučac. Pored duge i prozračne dvorane, imao je tri lijepa separea za društva ili klubove. Dvorana je mogla primiti 600 do 700 uzvanika.

Restauracija se zove “K bijelom orlu”. Očigledno je “Bijeli orao” u to vrijeme, poslije izgorenoga restorana kod kupališta, nedostajao Splićanima.

Hotel restoran ‘Na plaži’ - ‘Primorje’ - ‘Sava’ - ‘Mosor’

U blizini “Ville Rosine” 1922. podignut je hotel i restoran “Na plaži”. U ljetnim mjesecima svake večeri tamo gostuju svjetske pjevačke zvijezde, a program se mijenja svaki drugi dan. Ulaz je bio besplatan, a početak programa bio je u devet sati navečer.

Godine 1930. ruši se nasip nekadašnje terase izgorjeloga restorana “K bijelom orlu”, a na njegovu mjestu uređen je plato na kojemu će vlasnik hotela Biskupović postaviti svoje stolove.

Godinu dana kasnije svečano je otvorena ljetna restauracija “Na plaži”, a ponovno se otvara i veliko Marijonetsko kazalište.

Hotel “Na plaži”, kasnije “Primorje” pa “Sava”, poslije Drugoga svjetskog rata nazvan je imenom “Mosor”.

Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća u restoranu “Primorje” priređena je velika pučka zabava. Brojni Splićani krenuli su omnibusom i kočijama s Rive na zabavu u to daleko gradsko predgrađe.

Uz koncert popularnih pjesama priređene su razne šale i bogata tombola. Zgodici na tomboli bili su pet odojaka na ražnju, ali i druge vrijednosti.

Hotel ‘Imperial’ - Kavana ‘Treursić’

Godine 1921. završena je zgrada hotela “Bačvice” (“Imperial”, “Park”) Ante Dvornika, po nacrtu Ivaniševića i Kaliterne. Ante Zavoreo 1924. otvorio je u hotelu restoran s prvorazrednom kuhinjom, a na terasi hotela uz svjetlo reflektora nastupale su i balerine.

Treursić je u istom hotelu 1933. otvorio jedinstveni lokal za razonodu s pravom domaćom hranom. U lokalu se nalazio glasovir, radio, gitara, biljar, kuglana, šah, a igrane su i sve dopuštene igre karata.

Hrana, i to prava domaća kuhinja, sastojala se od: patke s lećom, brudeta s palentom, janjetine s bižima i na ražnju, te svakovrsne ribe, rižota od kućica, prstaca, mušula i napunjenih liganja, te slatkiša, rafiola, krafni i palačinki.

Restoran Ivaniševića ‘Firule

Ivaniševićev restoran na Firulama postao je 30-ih godina prošlog stoljeća omiljeni kulturni centar za zabavu Splićana. Restoran “Firule” potpuno je preuređen i renoviran, te je u 1932. svečano otvoren.

Početkom 30-ih godina ruska umjetnica Lidija Mansvjetova na terasi Ivaniševića na Firulama oduševljavala je Splićane.

Početkom tridesetih godina ruska umjetnica Lidija Mansvjetova zajedno s redateljem Sibirjakovim ljetni odmor provodila je u Splitu, gdje bi ljeti oduševljavala Splićane.

Tako je u kolovozu 1934. održala jedan koncert u bašti Ivaniševića na Firulama.

Za otvorenje sezone 1935. gosti restorana “Ivanišević” uživali su slušati i gledati najpoznatiji domaći kazališni par: malu Leu Deutsch i Bracu Reisa, članove Narodnoga kazališta u Zagrebu.

Mala Lea bila je prozvana novom Shirley Temple i bila je toliko popularna da je njezina slava prešla granice tadašnje države, no kako je bila Židovka, njezina karijera je naglo prekinuta rasnim zakonima zločinačkog Pavelićeva režima.

KRAJ

Naslovnica Split