Dalmacija Split

KAD STARCI PROLUPAJU

Veliki vodeni party u maloj splitskoj ulici: igra se otela kontroli, a roditelji su bili 'luđi' od djece. Vodene bombe su padale na sve strane...

KAD STARCI PROLUPAJU
Ljetne radosti u Vrančićevoj
Ljetne radosti u Vrančićevoj

Ljeto sa sobom donosi brojne radosti. Osim na moru, nekada se i na uzavrelom asfaltu zna dobro zabaviti. A koje bi to smislene aktivnosti roditelji mogli provoditi sa svojom djecom, a da je pri tom uključeno osvježenje, nego li je gađanje vodenim balonima?

Upravo zabava tim vodenim "bombama" pretvorila je Vrančićevu ulicu u pravu malu ratnu zonu. Svi ti brojni vodeni rekviziti postavljeni su u krugu nekih pedesetak metara i samo se čekala dozvola organizatora da mogu početi igre bez granica.

- Bacaj - glasovno je označio Marino Franičević početak vodenog partyja što su ga svi željno iščekivali, a posebno oni najmlađi.

I kako to u pravilu biva, roditelji su ti koji su se zanijeli više nego djeca. Cika, vriska, pomiješani sa smijehom i plačem odzvanjali su Vrančićevom.

Na stotine vodenih rekvizita poletjeli su zrakom. Letjelo je na sve strane. Koga u glavu, koga u nogu, a Bože moj, sve su to uzročno posljedične veze.

Već nakon nekih petnaestak minuta zafalilo je municije. Ne fali baluna ni pušaka, ali zato nedostaje vode. Trkalo se u kafić, ulazilo u portune…, ma di god su bila otvorena vrata.

Napuni i natrag na bojišnicu. Dica već malo posustala, a kako i ne bi kada roditelji vode glavnu rič. Izvući suhu glavu nije više umijeće već sreća, ali se ona bome nije nikome osmjehnula. Sve je nekako utihnulo nakon nekih pola sata.

Koliko je samo vode proliveno ne bi bilo nikakvo čudo da iz asfalta trava izraste. A tek sudionici, ne zna se jesu li više natopljeni znojem ili vodom, ali jedno je sigurno, svi su guštali. 

- Ova ideja rodila se na zidiću. Uglavnom su to naše ženske odradile, među kojima bi izdvojio Sanju Jerončić. Jedna smo od najmanjih splitskih ulica koja istovremeno ima i najviše dice i gdje ćeš bolje zabave od ovoga. Je da je nas starije malo ponijelo pa smo se razbacali na sve strane.

Oni koji su bili na izmaku snaga i bez municije uzimali su djecu u naručje kako bi se zaštitili od rafalne paljbe. Bilo je i onih koji su se skrivali iza dice, ulazili u portune…, i na sve moguće načine pokušali škivati.

U našoj tek dvjestotinjak metara dugoj ulici oduvijek je vladala sloga. Nema dana da se ne sastajemo. Tu na zidićima ispred zgrada ili u kafićima, ma bilo di. I oni koji su odselili iz našeg kvarta, ponovo se tu vraćaju jer uvijek smo bili složni. Upravo u žaru ove bitke dogovorili smo se da nešto slično moramo ponovit. Tako je pao dogovor da već za kojih dvadesetak ili misec dana ponovimo ovo isto, ali bez dice, kroz smijeh će Marino Franičević, jedan od organizatora, najavljujući tako feštu za koju će se, kaže, nadaleko čuti.

Naslovnica Split