Odisej se vratio na Itaku nošen vjetrom s Jadrana

stdClass Object ( [id] => 136181 [title] => Odisej se vratio na Itaku nošen vjetrom s Jadrana [alias] => odisej-se-vratio-na-itaku-nosen-vjetrom-s-jadrana [catid] => 297 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Šest tjedana − od Troje, preko Grčke, Sicilije i Malte − tražio sam Odiseja. Dobro, ne baš njega osobno, ali pokušavao sam otkriti gdje su se eventualno događala njegova desetogodišnja putovanja nakon razaranja Troje, pa do povratka kući na Itaku. Za Penelopu, Polifema, sirene, Scilu i Haribdu i ostale Odisejeve pustolovine čuli su svi, vjerojatno bi i stanovnici Big Brother kuće znali nešto reći o tome.

Legenda o trojanskom ratu i Odisejevu povratku kući, koja korijene ima u povijesnom događaju koji se zbio oko 1200 godina prije Krista, postoji već tri milenija, otkad je Homer nekih četiri stoljeća nakon što se Odisejevo putovanje zapravo dogodilo, ispjevao “Ilijadu” i “Odiseju”. Od antike traju rasprave jesu li otoci na koje je more izbacivalo Odiseja stvarni ili je riječ samo o izmaštanim događajima, a danas gotovo da nema otoka u Mediteranu koji uz sebe ne veže legendu o nekoj pustolovini povratnika iz Troje.

Tumači “Odiseje”, često ljudi okićeni znanstvenim titulama, smještali su njegove pustolovine posvuda, čak daleko izvan Mediterana − na Amazonu, karipske otoke, sjever Kanade... − a nedavno se pojavila teza da je Odisej zapravo putovao – svemirom!

Prije 25 godina i Hrvatska je bila zahvaćena “trojanskim ludilom”, kad je Meksikanac Roberto Salinas Price u svojoj knjizi “Homerova slijepa publika” (nikad prevedenoj u Hrvatskoj!) zaključio kako je Troja u neretvanskoj Gabeli, iz čega je onda izveo zaključak da se njegov povratak na Itaku događao u – Jadranu.

Ruta prvog dijela putovanja na kojem se obilaze mjesta koja se spominju u ‘Odiseji’

Prezrena teza

Nakon prvih šest tjedana moje potrage za Odisejom (drugi dio slijedi u rujnu i listopadu) sve sam uvjereniji kako Homer Odisejeva lutanja zaista smješta u Jadran. Nije Price prvi koji je to ustvrdio: Aristid Vučetić, Dubrovčanin, potrošio je desetljeća svojega života na dokazivanje te teze. Nitko ga nije uzimao ozbiljno, pa ni njegovu knjigu nitko nije htio objaviti.

Feljton o njegovim otkrićima objavljen je u beogradskoj “Politici” 1973. godine, nakon čega je krenula serija reakcija, uglavnom redikuliziranja tog Dubrovčanina, a posebno su se bunili Talijani, koji tvrde da je Odisej – kako su “utvrdili” još antički geografi – najviše svojih pustolovina doživio na – Siciliji. Zanimljivo je kako je svaki od autora različitih teorija o geografiji Odisejeva putovanja uvjeren da je baš on u pravu.

Kuda je Odisej putovao ili, točnije, gdje Homer smješta njegova putovanja, svi oni pokušavaju utvrditi iz Homerovih opisa. A on je očito jako dobro poznavao more, njegove struje i vjetrove, pa i opise nekih otoka na kojima vjerojatno sam nije bio, ali je čitao (ili u usmenoj obradi slušao) razne peljare koji su postojali u njegovu vremenu, koje se poklapa s razdobljem grčke kolonizacije Mediterana. Koristeći njegove opise, svaki autor koji “točno” zna kuda je Odisej putovao tvrdi da je to utvrdio isključivo po Homerovim opisima.

E sad, kako jedan Odisejev posjet podzemnom svijetu smješta u Brazil, drugi u Grčku, a treći na talijansku obalu u blizini Rima, pravi je misterij, jer svi su, navodno, samo točno pročitali Homera. Nemam baš nikakve ambicije napisati znanstveni rad o tome kuda je Odisej putovao, niti uspostavljati nove znanstvene teorije, još mi je manje ambicija “utvrditi istinu”, samo su mi nakon ovog putovanja i čitanja jako puno literature neke stvari puno jasnije. Recimo, još antički grčki geografi smještaju većinu Odisejevih pustolovina na Siciliju.

Tamo su se, navodno, dogodile nevolje s kiklopom Polifemom, Lestrigoncima, Scilom i Haribdom, tamo je otok boga Eola koji vjetrove zašiva u mijeh kako bi pomogao Odiseju. Tamo su, dalje, i sirene i otok s Helijevim govedima, čak i Nausikajina plaža. Većinu sam tih mjesta obišao, ulazio u pećine, gledao plaže i provezao se između navodne Scile i Haribde, u Mesinskom tjesnacu. Ukratko, tvrdnja da je Odiseja more bacalo po Siciliji potpuna je nebuloza i ima samo jedan isključivi razlog: politički.

Navodna Polifemova pećina na Kreti Gore: Jasen Boko na ulazu u nju

Naime, Sicilija u osmom stoljeću prije Krista biva kolonizirana od Grka, a budući da je to iznimno plodan otok, vrlo je brzo postao ponos Grčke, dobio je naziv Magna Grecia i jedino što je “politici” trebalo bilo je da dokaže kako on odavno, i prije kolonizacije, ima jake veze s Grčkom. Za to je poslužio Odisej i njegova putovanja, ako je on bio tamo i jadan se napatio, onda Sicilija, logično – od nekog “stoljeća sedmog” pripada matici Grčkoj!

Jasno mi je da su grčki kartografi smislili i usvojili ovu teoriju, jasni su mi i turistički razlozi zbog kojih ih današnja Sicilija prihvaća, ali nikako mi nije jasno kako netko tko ima zrno soli u glavi i nešto preostalog logičkog razmišljanja i 25 stoljeća nakon toga može zaista biti uvjeren u to da je taj mediteranski otok misteriozno mjesto Odisejevih lutanja.

Zaista bujna mašta treba da bi se povjerovalo kako je Mesinski tjesnac mjesto na kojem se Odisejeva krhka lađa morala provući između Scile i Haribde. Na najužem mjestu širok je više od tri kilometra i kroz njega komotno prolaze supertankeri. Osim toga, Sicilija je u Odisejevo, a pogotovo u Homerovo vrijeme, već imala intenzivne kontakte s Grčkom (i mikenskom) kulturom, pa je teško povjerovati da Odisej pojma nema gdje je.

Smjerom vjetra

Jedno je iz “Odiseje” jasno: Odisej luta potpuno nepoznatim dijelom Mediterana. A jedini slabo poznati dio Mediterana u njegovo, pa i u Homerovo vrijeme, onaj gdje Ahejci brončanog doba smještaju mističnu zemlju Hiperboreju, jest – Jadran. Čita li se “Odiseja” samo malo pažljivije, niz geografskih opisa i vjetrova po kojima je Odisej plovio jasno govori da se on kući, na Itaku, vraća u smjeru jugoistoka.

Dvije su destinacije u “Odiseji” manje-više neosporne: to su njegova pretposljednja i posljednja destinacija: otok Fečana, koji je izvjesno Krf, i sama Itaka. Naravno, postojali su oni koji su sporili i ovo, ali suvremena teorija o ta dva otoka danas nema dvojbi. Nimfa Kalipso, koja je najpoželjnijega grčkog heroja Odiseja “konzumirala” punih sedam godina na svojem otoku Ogigiji, odlukom bogova mora ga poslati kući.

Ona to i čini, pomaže mu izgraditi splav i šalje ga Feačanima, na Krf, odakle je kratak put do konačne destinacije: Itake. Da bi mu omogućila siguran put kući, daje mu povoljan vjetar, Zefir (maestral), te ga upućuje da Sjevernjaču drži s lijeve strane. On, dakle, kreće nošen maestralom prema jugoistoku i u tome nema nikakve dvojbe. Jedino mjesto na Mediteranu s kojega maestral vodi na Krf jest Jadran. Sa Sicilije bi, primjerice, Odisej po maestralu dospio u – Egipat.

Navodna Polifemova pećina

Nije ovo jedino mjesto gdje se vrlo točno lociraju vjetrovi, a opis vegetacije i izvora otoka Ogigije poklapa se samo s jednim mjestom na Mediteranu: otokom Mljetom, pa nije čudno da službene web-stranice tog otoka imaju cijeli esej o tome zašto se Mljet usuđuje tvrditi da je upravo taj otok Kalipsino sjedište. Pročitate li malo pažljivije “Odiseju”, jasno se poslože kockice mozaika: Ogigija je Mljet, južna obala Hvara (sa Šćedrom kao otokom divokoza) jest domovina Kiklopa – Grapčeva je pećina navodno Polifemova “dnevna soba” − Scila i Haribda su tjesnac Mali Vratnik između Pelješca i Olipe.

Budući da je “Odiseja”, kao i svako drugo književno djelo, fikcija, koja se, međutim, temelji na nekim stvarnim činjenicama, ništa u njoj nije doslovno. Nemoguće je dokazati bilo što od ovoga, kao i daljnja nagađanja da je Eolski otok Vis, da su okrutni Lestrigonci živjeli u današnjem Omišu, a Lotofazi na području današnjega Gruža, ali sve su ove potencijalne Odisejeve destinacije bitno vjerodostojnije od onih koje vam danas pokazuju na Siciliji, Malti, Kreti ili u Italiji.

Je li Odisej zaista lutao jadranskim prostorom ili ga, uz dodatak mašte, u njega smješta Homer, možda je manje bitno, ali ono u što ne sumnjam jest da su Homerovi otoci danas na hrvatskoj strani Jadrana, u Dalmaciji. Naravno, u novinskom tekstu nemoguće je izvoditi “za” i “protiv” u svim ovim slučajevima, ali nakon što sam se u proteklih šest tjedana nagledao navodnih Kiklopovih i Kalipsinih pećina, Nausikajinih plaža i lestrigonskih zasjeda koje nemaju veze sa zdravim razumom, uvjeren sam da je južni Jadran mjesto Odisejeva lutanja.

To više što je Jadranom nešto prije Odiseja nesumnjivo plovio Jason s Argonautima – ma kako se u njemu našao nakon crnomorske Kolhide − a “Odiseja” mnoge doživljaje preuzima upravo iz priče o Argonautima.

Nastavak uzbudljiva putovanja

U jesen se spremam putovati po potencijalnim jadranskim otocima koji su, možda, ugostili Odiseja, do njegove finalne destinacije Itake. Hoće li se Mljet, Hvar, Korčula, Vis, Omiš, Olipa u stvarnosti pokazati jednako neuvjerljivima kao i neke mediteranske destinacije koje sam prošao, a koje se reklamiraju kao “originalni” Odisejevi otoci − ne znam, ali ne sumnjam da će biti uzbudljivo.

jasen boko