1, 2, 3, 4… 115, 116, 117, 118… 669, 670, 671, 672… 1313, 1314, 1315, 1316… 2877, 2878, 2879, 2900… 3003, 3003, 3003, 3003… Više od tri tisuće… Više od tri tisuće palestinske djece… Više od tri tisuće palestinske djece pobijeno je u manje od mjesec dana…
Počnimo brojati ispočetka, pa ćemo vidjeti kolika je to brojka od tri tisuće raketama i granatama smrskane samo djece, ne računajući ine žrtve, svejedno vojne ili civilne, nevažno je i jesu li one židovske ili palestinske. Više od tri tisuće palestinske djece pretvoreno je u mljeveno meso! Dok pišem ovaj tekst, ili dok ga ti štilče čitaš, taj je broj još i veći, i, nema proroka ni u sinagogi ni u džamiji koji ama i približno zna kad će ovo zlo krvoproliće stati i koja će mu gruba brojka pisati na kraju.
Više od tri tisuće djece umorene u Pojasu Gaze, to vam je više od trećine ispunjene sjeverne tribine na splitskom Poljudu. Više od tri tisuće djece umorene u Pojasu Gaze, to vam je više od 5 (slovima: pet) do kraja ispunjenih gledališta HNK Split. Više od tri tisuće djece umorene u Pojasu Gaze, to vam je 60 (slovima: šezdeset) krcatih putničkih autobusa, ili, kolona njih dugačka oko jednoga kilometra…
Pojas Gaze, to vam je otprilike veličina otoka Brača.
Toliko je djece, eto, zbrisano s lica Zemlje – na prostoru između Supetra i Bola, Selaca i Pučišća! – ni mjesec dana nakon što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu pokrenuo odmazdu pošto je na njegovu zemlju ekstremistička islamistička teroristička organizacija Hamas izvršila podmukao i svirep zločin.
Istodobno, dok se u Pojasu Gaze djeca pretvaraju u mljeveno meso, ekstremističke katoličke organizacije u Hrvatskoj cirkusiraju po trgovima sablažnjivim "molitvama" takozvanih klečavaca, koji svojim prošnjama ištu čedno odijevanje u ženâ i kontrolirane erekcije kod muškaraca. Prava kršćanska ljubav i empatija, nema što. Kako ono – Marijini ratnici?! Divno.
Kad bismo u našem domaćem kontekstu imenâ Palestina i Izrael zamijenili imenima Hrvatska i Srbija, a vojnike Hamasa s vojnicima HOS-a, umjesto Pojasa Gaze dobili bismo autentični i identični pojas Nezavisne Države Hrvatske. Jerbo, jednadžba ekstremne desnice je ista, bez obzira na to skriva li se iza križa, Davidove zvijezde ili zelenog polumjeseca: krvožedni očnjaci melju do istrebljenja. Melju onoga drugoga, samo zato jer je drugačiji… Rukopis je uvijek isti, vidjeli smo ga i u Auschwitzu i Jasenovcu, i na Ovčari i u Srebrenici. Gledali smo ga, i gledamo, i mimo toga, ali posvuda su umjetno oslijepljene oči i namjerno zaglušene uši – ogavnim nacionalizmom!
Dajte im priliku i kontekst, i u Hrvatskoj će ekstremni desničari dovršiti posao započet još u NDH. Ne vjerujete? Pa otvorite desničarske "tiednike" u Hrvatskoj, upalite lokalne televizijice i poslušajte bučne i polupismene ikone desničarskih idiotâ u nas – a upravo je, evo, jesenska sezona trgovanja "domoljubljem" i koordiniranim manipulacijama viktimoloških režiserâ – pa ćete vidjeti kako se, kao Samsonu užarenim mačem, proizvodi kolektivna sljepoća hrvatskoga puka; pa ćete vidjeti i gdje se, kao što je Odisej bio dao vojnicima začepiti uši nalivenim voskom, generira opća gluhoća na potencijalno zlo i mržnju prema svemu što nije čistokrvno hrvatsko.
Krvoproliće na Bliskom istoku nije samo za nas u Hrvatskoj (ali i Srbiji) "pokazna vježba" što bi se ovdje dogodilo već sutra, samo da je ekstremistima dati priliku, nego je i neka vrsta, za svijet, ironičnog proglašenja kraja rata u Ukrajini! Doista, je li završio rat u Ukrajini?
Kao da nismo koliko jučer imali krvavi rat na svojem tlu, okupirana područja i desetke tisuća izbjeglica, pa je Republika Hrvatska, na opću sramotu, odbila potpisati mirovnu i humanističku UN-ovu rezoluciju o Gazi… Mi ćemo, vjerojatno, poslati humanitarnu pomoć na Bliski istok pa kao Pilat oprati ruke. U međuvremenu ćemo gledati kako marširaju sablažnjivi i u naravi sakrilegični Marijini ratnici, čiji poljski uzori inspiraciju možda imaju u Allahovim ratnicima…
Gledat ćemo i crnokošuljaške ustašoidne HOS-ovce, koji su cijelu Hrvatsku pretvorili u svoje taoce. A u Pojasu Gaze djecu će se i nadalje pretvarati u mljeveno meso, a dok ih ne zaboravimo kao što smo zaboravili Ukrajince, povremeno ćemo se zgražati nad slikama koje ćemo gledati na televiziji iz spaljene zemlje u Gazi. I, poslat ćemo im humanitarnu pomoć: suhe smokve u obliku suhoga smokvinog lista.