Stići će te Putinova ruka: prije oporbenog aktivista Navaljnog ruskim vlastima se pripisuje i trovanje Litvinenka, Juščenka, Skripala...

stdClass Object ( [id] => 1041793 [title] => Stići će te Putinova ruka: prije oporbenog aktivista Navaljnog ruskim vlastima se pripisuje i trovanje Litvinenka, Juščenka, Skripala... [alias] => stici-ce-te-putinova-ruka-prije-oporbenog-aktivista-navaljnog-ruskim-vlastima-se-pripisuje-i-trovanje-litvinenka-juscenka-skripala [catid] => 241 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Nakon što su njemački doktori potvrdili raširenu pretpostavku da je Aleksej Navaljni otrovan, ruski državni odvjetnik podnio je zahtjev njemačkim vlastima za sudsku pomoć u vezi s sumnjom u trovanje ruskog čelnika oporbe, izvijestio je u nedjelju berlinski Welt am Sonntag. List navodi da je njemačko ministarstvo pravosuđa potvrdilo primanje zahtjeva u kojem je Moskva zatražila analizu i preliminarne medicinske dijagnoze. Ruske vlasti sugerirale su da preliminarna istraga incidenta tek treba dokazati kriminalnu aktivnost.

Ruski mediji izvještavaju kako će istraga vjerojatno biti produžena do 20. rujna. Iz ruske bolnice, inače, u kojoj je Navaljni liječen prije njegova premještaja u Njemačku rečeno je da se vjerojatno razbolio kao rezultat niskog šećera u krvi. No u pitanju nije hipoglikemija nego trovanje - i to zadnje u nizu trovanja koja poglede javnosti usmjeravaju prema Kremlju.

Navaljnog, čovjeka koji je ljude na vlasti u Rusiji proglasio lopovima i prevarantima i koji je život posvetio borbi protiv korupcije strani mediji okarakterizirali su kao najveću prijetnju Vladimiru Putinu.

Rusko društvo godinama se postupno oprašta s demokracijom, a i predsjednik je u dokumentarnom serijalu Olivera Stonea "Intervjui s Putinom" priznao da građanske slobode u Rusiji nisu na razini zapadnih demokracija, uz pojašnjenje da je ruska demokracija mlada i da joj treba vremena za prilagodbu. Je li trovanje političkih oponenata put koji vodi kroz tu tranziciju i kako je došlo do postojećeg stanja?

---

---

Ni jedna civilizirana država nikad nije imala državni sigurnosni aparat kakav je postojao u SSSR-u i njegovim satelitima. Strah koji je sijao KGB jedan je od glavnih uzroka omraženosti spram čitavog sustava, no za razliku od komunističke partije i njezinih članova politička policija nije nestala 1991., štoviše Politbiro je nekoć imao nadzor nad njezinim aktivnostima, a raspadom toga sustava nominalno transformirani KGB, zapravo samo promijenjenog imena, nastavio je djelovati posve neovisno i bez kontrole.

Litvinenko i plutonij

Godine 1993., nakon što je Jeljcin uništio prokomunistički parlament koji je htio stati na kraj liberalnim reformama, bivši agenti KGB-a, sada MB i FSK, počinju destabilizirati državu potpirivanjem nacionalnih konflikata i pogoršavanjem kriminalne situacije, a isto se nastavilo i nakon druge Jeljcinove pobjede. Uslijed brojnih terorističkih napada za koje su okrivljivani Čečeni, što je rezultiralo krvavim ratovima s tim narodom, još važniji za strukture moći bio je vapaj ruskog naroda za jakim državnim sigurnosnim službama te je otvoren put za dolazak Putina, bivšeg agenta KGB-a na vlast.

Ono što se danas zna o putu povratka nekadašnjih KGB-ovaca na dominantne položaje u Rusiji razotkrio je agent FSB-a Aleksandar Litvinenko. Prvi sukob s političkim vrhom imao je nakon što je optužio svoje nadređene zbog naručivanja ubojstva ruskog oligarha Borisa Berezovskog. Proveo je neko vrijeme u zatvoru i onda u strahu od daljnje odmazde s obitelji pobjegao u London. Tamo je napisao knjigu "Sakaćenje Rusije" u kojoj je objasnio procese povratka KGB-ovih agenata na vlast preko insceniranih terorističkih napada i brojne druge prljavštine tajne policije. Savezna sigurnosna služba FSB aktivno djeluje i danas, te je pod direktnom vlašću predsjednika Rusije koji osobno imenuje njezina direktora. Teško je bilo za očekivati da će ovo neviđeno razotkrivanje gledati skrštenih ruku.

---

---

Litvinenko je postao životno ugrožen. Ubijen je niz ljudi koji je pomogao u prikupljanju i prenošenju podataka za knjigu, među ostalim i članovi parlamenta, novinari i urednici Novaja Gazete u kojima su objavljena pojedina poglavlja. U konačnici je i Litvinenko doživio istu sudbinu, ali je metoda kojom je ubijen posebno stravična. Otrovan je 2006. u Velikoj Britaniji radioaktivnim plutonijem koji se koristi u upaljaču nuklearnih bombi i može ga proizvesti samo nekoliko najrazvijenijih država, među kojima i Rusija.

Smrt je mogla biti trenutačna, time i suptilnija, prikazati se kao nesreća, ali ovako je popraćena neizdrživom boli, polaganim raspadanjem, kao poruka svima onima koji se pokušavaju suprotstaviti nedodirljivim moćnicima na čelu države.

Novinarka Novaja Gazete na čiji je slučaj kao primjer zatiranja medijskih sloboda ukazivao i Litvinenko je Ana Politkovskaja. Izvještavala je o ratu u Čečeniji, pisala o ubojstvima civila i jasno davala do znanja koga krivi za terorističke napade, zbog čega je stekla međunarodni ugled, ali i česte prijetnje smrću. Ruska vojska uhitila ju je i odvela na lažnu egzekuciju što je samo jedan u nizu sadističkih načina zastrašivanja. Prvi pravi pokušaj ubojstva doživjela je kada je iz Moskve letjela u Beslan, u kojem je u tijeku bila talačka kriza. Ondje nikada nije stigla jer je u avionu otrovana čajem koji joj je poslužila stjuardesa, no preživjela je trovanje i nastavila sa svojim istraživačkim radom.

---

---

U nemogućnosti da je zastraše svim raspoloživim sredstvima naposljetku je ubijena u liftu svoje zgrade s četiri hica. Za njezinu smrt 2014. optužena su petorica muškaraca, ali nikada nije službeno otkriveno tko je naručio to ubojstvo.

Toksična kampanja

Kako bi se jasno oslikalo da nisu samo disidenti oni koje se povezuje sa slučajevima trovanja, navodimo primjer kada je još jedan političar, k tome strani, postao njegovom žrtvom. Viktor Juščenko je bivši ukrajinski predsjednik, koji je na vlast došao uslijed Narančaste revolucije na ponovljenim izborima, nakon što se pokušalo manipulirati rezultatima u korist proruskog kandidata Viktora Janukoviča.

Kampanja za izbore na kojima je pobijedio od početka je bila poprilično oštra, a onda je postala toksična. Juščenko se naglo razbolio zbog čega je prevezen u bolnicu u Beč gdje mu je u krvi otkrivena kemikalija koja se ne može pronaći u jelu ili piću. Kasnije je identificirana kao dioksin koji mu je trajno uništio kožu lica i ostavio posljedice na zdravlje. Predsjednički kandidat otrovan je na večeri na kojoj su prisustvovali i pojedini Rusi koje je optužio za napad. Janukovičevim dolaskom na vlast pet godina poslije istraga je u potpunosti zatvorena.

Zadnje trovanje koje se pripisuje Kremlju prije Navalnog također se odvilo u Velikoj Britaniji gdje je od 2010. živio ruski dvostruki agent Sergei Skripal. Nakon što je uhićen i osuđen u Moskvi na dugu zatvorsku kaznu kada je otkriveno da je osim za rusku radio i za britanske tajne službe, potonje su se pobrinule da ga dovedu na svoj teritoriji što im je 2010. u razmjeni špijuna i uspjelo.

Da ni godinama nakon napuštanja Rusije njeni disidenti i prognanici ne mogu spavati mirno pokazuje i ovaj slučaj u kojem je 8 godina nakon što je došao u Englesku Skripal otrovan nervnim agensom s kćeri Julijom koja mu je bila u posjetu. Oboje su se nakon boravka u induciranoj komi oporavili i pretpostavlja se da danas žive na Novom Zelandu pod lažnim imenom.
Navaljni objedinjuje sve ove arhetipe, kritičar je režima, upućen u afere i tajne koje je razotkrivao na svome blogu i YouTube kanalu, što mu je i priskrbilo početnu popularnost, oporbeni je političar. Vlast ga je prvo pokušavala zastrašiti namještenim sudskim procesima.

Dva puta je optužen za pronevjeru i osuđen na zatvorske kazne, 2013. i godinu nakon toga. Europski sud za ljudska prava u oba slučaja je apelirao da se Navaljnom omogući pošteno suđenje i ocijenio da je on politički zatvorenik.

Kada se pokušao kandidirati na predsjedničkim izborima 2018., vrhovni sud odbacio je njegov zahtjev i uskratio mu tu mogućnost, a iste godine je osuđen na mjesec dana zatvora zbog sudjelovanja na ilegalnim prosvjedima protiv vlasti u Moskvi. Dodatni razlog za Putinov strah jest što je Navaljnog teško diskreditirati kao stranog plaćenika ili ga optužiti da zastupa antiruske interese, s obzirom na to da se od ostatka opozicije razlikuje upravo po svojim nacionalističkim stavovima.

Koalirao je s protuimigrantskim i velikoruskim grupama, a vlast je uvijek bespogovorno podržavao u njezinim teritorijalnim aspiracijama, svojatanju Krima i napadu na Gruziju. Odanost Rusiji dokazao je i ostajanjem u zemlji usprkos svim pokušajima da ga se protjera.

Teško da se može primijeniti ona rečenica "kada neće milom, hoće silom", s obzirom na to da se Putin poprilično silovito protiv Navaljnog borio i do sada. Ne može se sa sigurnošću tvrditi ni tko ga je otrovao, ali nakon zastrašivanja i montiranih procesa, zabrane rada ili izbacivanja iz državnih službi, sljedeći korak u borbi protiv neistomišljenika često je bio upravo ovaj.

Na aerodromu u Tomsku prije leta za Moskvu Navaljni je popio čaj. Brzo mu je pozlilo pa je avion promijenio smjer i ranije sletio u Omsk. Hitno je prevezen u bolnicu iz koje je nakon početnih natezanja s ruskim vlastima prevezen u Berlin. Ondje je klinički dokazano da je otrovan kemikalijom koja sprječava raspad neurotransmitera povezanih sa živčanim sustavom, što žrtvi trovanja zadaje stravičnu bol i muke. Trenutačno je u induciranoj komi i liječnici kažu da je izvan životne opasnosti. Iz Kremlja su mu poželjeli brz oporavak.

Nakon što su njemački doktori potvrdili raširenu pretpostavku da je Aleksej Navaljni otrovan, ruski državni odvjetnik podnio je zahtjev njemačkim vlastima za sudsku pomoć u vezi s sumnjom u trovanje ruskog čelnika oporbe, izvijestio je u nedjelju berlinski Welt am Sonntag. List navodi da je njemačko ministarstvo pravosuđa potvrdilo primanje zahtjeva u kojem je Moskva zatražila analizu i preliminarne medicinske dijagnoze. Ruske vlasti sugerirale su da preliminarna istraga incidenta tek treba dokazati kriminalnu aktivnost.

Ruski mediji izvještavaju kako će istraga vjerojatno biti produžena do 20. rujna. Iz ruske bolnice, inače, u kojoj je Navaljni liječen prije njegova premještaja u Njemačku rečeno je da se vjerojatno razbolio kao rezultat niskog šećera u krvi. No u pitanju nije hipoglikemija nego trovanje - i to zadnje u nizu trovanja koja poglede javnosti usmjeravaju prema Kremlju.

Navaljnog, čovjeka koji je ljude na vlasti u Rusiji proglasio lopovima i prevarantima i koji je život posvetio borbi protiv korupcije strani mediji okarakterizirali su kao najveću prijetnju Vladimiru Putinu.

Rusko društvo godinama se postupno oprašta s demokracijom, a i predsjednik je u dokumentarnom serijalu Olivera Stonea "Intervjui s Putinom" priznao da građanske slobode u Rusiji nisu na razini zapadnih demokracija, uz pojašnjenje da je ruska demokracija mlada i da joj treba vremena za prilagodbu. Je li trovanje političkih oponenata put koji vodi kroz tu tranziciju i kako je došlo do postojećeg stanja?

---

---

Ni jedna civilizirana država nikad nije imala državni sigurnosni aparat kakav je postojao u SSSR-u i njegovim satelitima. Strah koji je sijao KGB jedan je od glavnih uzroka omraženosti spram čitavog sustava, no za razliku od komunističke partije i njezinih članova politička policija nije nestala 1991., štoviše Politbiro je nekoć imao nadzor nad njezinim aktivnostima, a raspadom toga sustava nominalno transformirani KGB, zapravo samo promijenjenog imena, nastavio je djelovati posve neovisno i bez kontrole.

Litvinenko i plutonij

Godine 1993., nakon što je Jeljcin uništio prokomunistički parlament koji je htio stati na kraj liberalnim reformama, bivši agenti KGB-a, sada MB i FSK, počinju destabilizirati državu potpirivanjem nacionalnih konflikata i pogoršavanjem kriminalne situacije, a isto se nastavilo i nakon druge Jeljcinove pobjede. Uslijed brojnih terorističkih napada za koje su okrivljivani Čečeni, što je rezultiralo krvavim ratovima s tim narodom, još važniji za strukture moći bio je vapaj ruskog naroda za jakim državnim sigurnosnim službama te je otvoren put za dolazak Putina, bivšeg agenta KGB-a na vlast.

Ono što se danas zna o putu povratka nekadašnjih KGB-ovaca na dominantne položaje u Rusiji razotkrio je agent FSB-a Aleksandar Litvinenko. Prvi sukob s političkim vrhom imao je nakon što je optužio svoje nadređene zbog naručivanja ubojstva ruskog oligarha Borisa Berezovskog. Proveo je neko vrijeme u zatvoru i onda u strahu od daljnje odmazde s obitelji pobjegao u London. Tamo je napisao knjigu "Sakaćenje Rusije" u kojoj je objasnio procese povratka KGB-ovih agenata na vlast preko insceniranih terorističkih napada i brojne druge prljavštine tajne policije. Savezna sigurnosna služba FSB aktivno djeluje i danas, te je pod direktnom vlašću predsjednika Rusije koji osobno imenuje njezina direktora. Teško je bilo za očekivati da će ovo neviđeno razotkrivanje gledati skrštenih ruku.

---

---

Litvinenko je postao životno ugrožen. Ubijen je niz ljudi koji je pomogao u prikupljanju i prenošenju podataka za knjigu, među ostalim i članovi parlamenta, novinari i urednici Novaja Gazete u kojima su objavljena pojedina poglavlja. U konačnici je i Litvinenko doživio istu sudbinu, ali je metoda kojom je ubijen posebno stravična. Otrovan je 2006. u Velikoj Britaniji radioaktivnim plutonijem koji se koristi u upaljaču nuklearnih bombi i može ga proizvesti samo nekoliko najrazvijenijih država, među kojima i Rusija.

Smrt je mogla biti trenutačna, time i suptilnija, prikazati se kao nesreća, ali ovako je popraćena neizdrživom boli, polaganim raspadanjem, kao poruka svima onima koji se pokušavaju suprotstaviti nedodirljivim moćnicima na čelu države.

Novinarka Novaja Gazete na čiji je slučaj kao primjer zatiranja medijskih sloboda ukazivao i Litvinenko je Ana Politkovskaja. Izvještavala je o ratu u Čečeniji, pisala o ubojstvima civila i jasno davala do znanja koga krivi za terorističke napade, zbog čega je stekla međunarodni ugled, ali i česte prijetnje smrću. Ruska vojska uhitila ju je i odvela na lažnu egzekuciju što je samo jedan u nizu sadističkih načina zastrašivanja. Prvi pravi pokušaj ubojstva doživjela je kada je iz Moskve letjela u Beslan, u kojem je u tijeku bila talačka kriza. Ondje nikada nije stigla jer je u avionu otrovana čajem koji joj je poslužila stjuardesa, no preživjela je trovanje i nastavila sa svojim istraživačkim radom.

---