stdClass Object
(
[id] => 1165554
[title] => Padamo s Marsa što je hrana sve skuplja, a Zemlju tretiramo kao WC školjku: u zadnjih 50 godina je izumrlo 70 posto životinja, a dvije trećine usjeva čini samo devet vrsta
[alias] => padamo-s-marsa-sto-je-hrana-sve-skuplja-a-zemlju-tretiramo-kao-wc-skoljku-u-zadnjih-50-godina-je-izumrlo-70-posto-zivotinja-a-dvije-trecine-usjeva-cini-samo-devet-vrsta
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Potreba tržišta da potrošačima ponudi što pristupačniju hranu desetljećima je poticala širenje poljoprivrednog zemljišta i intenzivnu poljoprivredu. Pritom je neuvažavanje ekoloških troškova proizvodnje prehrambenih namirnica dovelo do uništavanja staništa i onečišćenja, uzrokujući usput i ogromni gubitak divljih životinja. Kapitalistička težnja za beskonačnim rastom i povećanom produktivnošću, kao i nerazumijevanje utjecaja proizvodnje hrane na prirodne ekosustave i zdravlje ljudi, stvorili su i održavali začarane krugove koji čine ono što opisujemo kao paradigmu "jeftinije hrane".
Sada se taj bumerang vraća čovječanstvu u lice, a ono čini najpogubniju moguću stvar - pokušava pobjeći od njega. Prirodne granice u odavno prenapregnute, što znači da će isporuke prinosa biti sve manje, a cijene nastaviti rasti. Naravno, popusti će i dalje pljuštati po blještavim supermarketima i sve će uvijek biti na sniženju; koje si većina neće moći priuštiti.
Inteligencija bi trebala biti, kažu neki, sposobnost vrste da živi u skladu sa svojim okolišem. Iako će samo dešifriranje ovih znakova na mediju umjerene do visoke tehnologije, kao i svjesni odabir probavljanja ovako pretenciozne i voluminozne tematike, signalizirati prisutnost napredne socijalne i kognitivne mehanike pri subjektu, isti taj intelekt, po završetku konzumacije predmetnog teksta, neće imati druge opcije nego donijeti zaključak da je homo sapiens jednostavno - idiot.
---
pinterest photo
---
U dobu kada ljudski rod troši milijarde dolara u nadi da će otkriti i najmanje odjeke života na Marsu, Zemlja, jedino mjesto u Svemiru gdje iz, više-manje, pouzadanih izvora znamo da život postoji, ubrzano gubi svoje prepoznatljivo obilježje; svoju bioraznolikost, raznolikost gena, vrsta i ekosustava. Ovogodišnja tema Međunarodnog dana bioraznolikosti je bila „Mi smo dio rješenja“ koja se, svoj svojoj lucidnosti, prikladno naslonila na prošlogodišnju „Naša rješenja su u prirodi“. Svaki logičar početnik će ukrštavanjem ovih dvaju pitijskih proročanstva lako izvući zametnutu sugestiju 'Mi smo u prirodi'. No, nakon toga slijedi onaj teži dio, a to je spoznaja o tome da, ako su rješenja i u nama i u prirodi - u kome je onda od to dvoje problem?
Ako ćemo, a što danas baš i nije popularno, po ovom pitanju konzultirati znanstvenu zajednicu, dobiti ćemo odgovor da je život na Zemlji nastao prije oko 3,7 milijardi, a dostigao vrhunac svoje raznovrsnosti nekad u proteklih 20.000 godina. Od te točke 'rajskog vrta' se svakodnevnica živog svijeta plavog planeta, pod utjecajem neke sile koja se ne može nazvati nego kataklizmičkom, pretvorila u pakao; fizički i metafizički. Ili, kako su znali reći stari naučnici, 'da je malo, ne bi se znalo'.
Bioraznolikost ovih dana opada brže nego ikad u ljudskoj povijesti. Od 1900. godine naovamo izumrlo je 70-ak vrsta sisavaca te oko 550 drugih vrsta kralježnjaka, a od 1970. godine populacija sisavaca, ptica, riba, gmazova i vodozemaca u prosjeku se smanjila za gotovo 70 posto. Najveći pad dogodio se u svjetskim rijekama i jezerima, gdje je slatkovodni divlji svijet pao za 84 posto, što je oko 4 posto godišnje.
Smatra se da je milijun životinjskih i biljnih vrsta - gotovo četvrtina ukupnog broja - pred izumiranjem, a među njima su planinska gorila, amurski leopard, bornejski orangutan i sredozemna medvjedica. Životinjske vrste trenutno izumiru jednakom brzinom kao tijekom prethodnih pet masovnih uništenja života na Zemlji uzrokovanih mini apokalipsama, kao što su udari meteora i erupcije supervulkana.
---
Simon Maina/ AFP
---
Posebno je dramatično u Latinskoj Americi i na Karibima koji sadrže polovicu svjetske biološke raznolikosti, a gdje je u posljednjih pet desetljeća nestalo čak 94 posto tipova flore i faune. Tropske regije su općenito doživjele najveći pad bioraznolikosti zbog lova, krivolova i žetve, kao i kontinuiranog uništavanja travnjaka, šuma i močvara za potrebe velike poljoprivrede. Gubitak staništa značajno je utjecao na populaciju gmazova, dok je slatkovodna riba opala zbog prekomjernog iskorištavanja. U Africi je stanje nešto bolje, sa "samo" 65 postonim padom bioraznolikosti, dok se Europa s centralnom Azijom sjajno drži sa svega 24 posto izumrlih vrsta.
U istom periodu je broj pripadnika živućih hominida porastao za 130 posto, a do 2060. mogao bi doseći više od 10 milijardi. Pod pretpostavkom da će se ovo invazivno stvorenje nastaviti jednako dojmljivo razvijati, rasti će i njegova potreba za resursima, pri čemu će se materijalno "bogatstvo" nagomilati, a ono prirodno presahnuti, što će kulminirati raspadom ekosustva i označiti biološku "točku bez povratka". Uzmemo li pritom u obzir da čak polovica globalnog bruto društvenog proizvoda, odnosno 40 bilijuna eura, ovisi upravo o prirodi tj. njenoj devastaciji, računica je jasna i komorna. Ili, pretočeno u stihove Talking Headsa, "we're on the road to nowhere".
---
---
Čovjek se u neolitiku 'oslobodio okova prirode', savladao poljoprivredu i osnovao ono što neki pripadnici tog roda nazivaju 'naprednom civilizacijom'. Koliko je ova vrsta uspješna u provođenjem diktature nad svim ostalima, najbolje pokazuje istraživanje znanstvenog časopisa Frontiers in Forests and Global Change koje je pokazalo da se samo dva do tri posto Zemljine površine može smatrati ekološki netaknutom. A potvrdu ljudske dominacije je još 2017. objavio Nature, kada je na njegovoj naslovnici pisalo: "Ljudi su pokrenuli šesto masovno izumiranje života na Zemlji".
Magazin Science Advances je pak otišao još nešto dalje, tako što je iznio dokaz da je čovječanstvo, na ovom visokom stupnju razvoja, sposobno čak i poremetiti neke od temeljnih matematičkih zakonitosti u prirodi. Riječ je o tzv. "normalnoj distribuciji" ili Gaussovoj krivulji i zakonu potencije koji, u uvjetima izostanka "intelektualno nadmoćnog bića", nalažu da su ukupne mase svih pripadnika vrste međusobno jednake. Pojednostavljeno, ako je jastog deset puta manji od tune, on je također deset puta brojniji od nje. Prema toj (dokazanoj) hipotezi, svo meso tune na svijetu je otprilike količinski jednako kao i biomasa svih jastoga. No, nakon druge industrijske revolucije, gornja trećina ovog spektra, koju čini riblji fond teži od kilograma, je značajno opao. Tako su ljudi svojim aktivnostima smanjili biomasu ribe i morskih sisavaca za čak 60 posto, a kitova za impresivnih 90 posto. "Ljudi nisu samo zamijenili najveće grabežljivce oceana već su također, kumulativnim utjecajem svojeg djelovanja u protekla dva stoljeća, iz temelja promijenili protok energije kroz ekosustav", primjetio je Eric Galbraith, geoznanstvenik sa Sveučilišta McGill.
---
Ian Hatton, Eric Galbraith
---
Jedan od vodećih razloga smanjivanja bioraznolikosti je pretvorba zemljišta. Šume se sijeku i pretvaraju u poljoprivredne površine, a livade se pokrivaju betonom za gradove, tvornice i ceste. Ostali uzroci uključuju prekomjernu eksploataciju zaliha vode, zagađenje, prekomjerni uzgoj, širenje invazivnih vrsta i klimatske promjene. Ovakva praksa se sada sve više odražava na osnovnoj potrebi svih sisavaca; pribavljanju nužnih kalorija. Studija Ujedinjenih naroda o biljkama, životinjama i mikroorganizmima koji pomažu u proizvodnji ljudske hrane je pokazala da je sposobnost svijeta da proizvodi hranu narušena neuspjehom čovječanstva da zaštiti biološku raznolikost.
Mnoge vrste koje su neizravno uključene u proizvodnju hrane, poput ptica koje se hrane štetočinama i šume mangrova koje pomažu pročišćavanju vode, više nisu toliko izdašne i raširene kao u prošlosti, Oprašivači, koji su ključni za tri četvrtine svjetskih usjeva, također su ugroženi. Osim već dobro dokumentiranog opadanja broja pčela i drugih insekata, izvješće navodi i da je 17 posto oprašivača kralježnjaka, poput šišmiša i ptica, ugroženo izumiranjem.
Iako svijet proizvodi više hrane nego ikada u prošlosti, istovremeno se sve više oslanja na monokulture. Dvije trećine usjeva otpada na samo devet vrsta (šećerna trska, kukuruz, riža, pšenica, krumpir, soja, palme, šećerna repa i manioka), dok mnoge od ostalih 6000 kultiviranih biljnih vrsta nestaju, a izvore hrane u divljini sve je teže pronaći. Iako potrošači ove trendove još ne osjete kad odlaze u kupnju namirnica, autori studije tvrde da bi se i to uskoro moglo promijeniti. "Supermarketi su puni hrane, ali uglavnom se radi o uvozu iz drugih zemalja i nema mnogo sorti. Oslanjanje na mali broj vrsta znači da će one biti osjetljive na bolesti i klimatske promjene. Proizvodnja hrane gubi na otpornosti", upozorava Julie Belanger, koordinatorica izvješća.
---
Daniel Leal
---
Poznato je i da bolja zaštita tropskih šuma i drugih bogatih ekosustava pomaže u usporavanju klimatskih promjena i spašavanju životinjskih i biljnih vrsta, što samo po sebi sprječava i nastanak potencijalnih pandemija. Znanstvenici su procijenili da oko polovice od procijenjenih 1,7 milijuna neotkrivenih virusa u prirodi može zaraziti ljude, a aktivnosti poput ilegalne trgovine divljim životinjama, krivolova ili krčenja šuma za uzgoj monokultura stavljaju ljude u veću opasnost da na njih prijeđu patogeni iz prirode.
Što se tiče Hrvatske, ona je, zbog raznolikosti staništa, po bioraznolikosti u samom europskom vrhu. U Hrvatskoj je službeno zabilježeno oko 40.000 vrsta, iako se procjenjuje da ih je između 50.000 i 100.000, a čak 40 posto njih je svrstano u jednu od tri kategorije visokog rizika od izumiranja. Prema analizi Visualise Capitalista, Hrvatska se našla među 40 najzelenijih zemalja svijeta i to na 34. poziciji. S druge strane, kada se gledaju države EU, našla se na samom začelju, uglavnom u društvu Litve, Mađarske i Rumunjske. Popis najboljih predvodi Danska koja je ujedno i svjetski predvodnik u smanjivanju negativnog utjecaja na klimatske promjene, a slijede ju Luksemburg, Švicarska, Velika Britanija i Francuska. Indeks EPI, koji se koristi pri ovom rangiranju, razvilo je američko sveučilište Yale, a mjeri 32 čimbenika među kojima su najvažniji klimatske promjene, bioraznolikost, kvaliteta zraka i kvaliteta voda.
---
Udio vrsta visokog rizika od izumiranja u ukupnom broju procijenjenih (plavo) te u procijenjenom broju poznatih vrsta (crveno)
Zavod za zaštitu okoliša i prirode (2019): Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013.
do 2017. godine. Ministarstvo zaštit
---
Prognoze za život u Jadranu su ipak nešto mračnije. Klimatolozi mu predviđaju topliju i slaniju budućnost, a morski biolozi čak i kompletnu pustoš. Strujanje mora bit će slabije, kao i količina kisika i hranjivih soli u dubljim slojevima, dok će razdoblja visokih temperatura na dubinama od više desetaka metara postat češća i duža, a sve će to utjecat na morske organizme. Jadransko more mijenja se, osim zbog klimatske krize, i zbog nešto izravnijeg ljudskog utjecaja - prelova komercijalnih vrsta, kanalizacijskih ispusta u more, pretjerane marikulture, nasipanja obale i sl. Tako se, na primjer, ukupni ulov u Jadranu srušio u osamdesetima zbog prelova prvenstveno srdele i inćuna i od tada uglavnom stagnira iako se povećao broj ribara i brodova
Znatnije promjene, nastale zadnjih tridesetak godina, su već očite, a ponajbolje ih vide ronioci. Nestaju domicilna flora i fauna, primjerice plemenita periska, a dolaze nove invazivne vrste iz toplijih, tropskih područja, poput ribe lava. Alge prekrivaju morsko dno i guše organizme koji tamo obitavaju, dok intenzivna cvjetanja mora u kasno proljeće i ljeto, osobito u sjevernom Jadranu zbog rijeke Po, stvaraju pogodnu bazu za bakterije koje napadaju morske organizme. Ako se svi ti negativni procesi nastave, budućnost Jadrana, čak i ona bliska, ne izgleda bajno.
---
Ribarstvo nekad i sad
goran radošević
---
Znanstvenici strahuju da će između 70 i 90 posto morskih koraljnih grebena, koji podržavaju četvrtinu svih morskih vrsta na planetu, biti uništeno do 2050. zbog zagrijavanja oceana. No, u tijeku su kakvi-takvi napori da se to promijeni. 2017. godine, grebeni kamenica Sjevernog mora kod Nizozemske, ugroženi prekomjernim ribolovom, bolestima i ekstremnim vremenskim prilikama, su dobili tehnološku pomoć. Udruga za očuvanje Svjetskog fonda za divlje životinje (WWF) i lokalni partneri postavili su 3D ispisane strukture grebena u more i na njih "posadili" početnu populaciju kamenica. Ti umjetni reljefi sada su dom potpuno nove generacije kamenica i drugih lokalnih vrsta.
Ilegalna trgovina dijelovima divljih životinja i dalje je veliki izazov za zaštitnike prirode, unatoč globalnom suzbijanju krijumčara i krivolovaca. Ljuskavci, koji su među vrstama kojima se na svijetu najviše trguje, su u opasnosti od izumiranja zbog ilegalnog lova na njihov oklop i meso. Svih osam poznatih vrsta zaštićeno je nacionalnim i međunarodnim zakonima, a tri su navedene kao kritično ugrožene. No, ovi sisavci imaju nešto bolju šansu za preživljavanje od lipnja 2020., kada je, nakon panike s koronavirusom, Kina povećala zaštitu domaćeg kineskog ljuskavca na najvišu razinu. Osim toga, uklonila ih je sa službenog popisa sastojaka za tretmane tradicionalne kineske medicine, što je bio primarni razlog za njihov izlov.
---
Isaac Kasamani/ AFP
---
Još nedavno su kalifornijski kondor i crnonogi tvor bili su na rubu izumiranja. Kad ih je u divljini ostalo samo nekoliko, znanstvenici su ih počeli uzgajati u zatočeništvu s ciljem da ih ponovno vrate u njihovo stanište, što se zasad pokazalo uspješnim. Ova vrsta povećanja populacije uobičajena je u zoološkim vrtovima i rezervatima divljih životinja diljem svijeta. Međutim, ovakvi programi doprinose dugoročnoj biološkoj raznolikosti samo ako su zaštićena i prirodna staništa životinja.
Posljednjih godina znanstvenici su uspjeli i klonirati neke ugrožene vrste, pa čak i uskrsnuli izumrle koristeći postojeću DNK. Nažalost, mnoge tako stvorene životinje nisu dugo preživjele, a većina ih zbog raznih mana nije dosegla ni odraslu dob. Zbog niske stope uspješnosti od manje od 1 posto i visoke cijene postupka, kloniranje se trenutno smatra manje učinkovitim kao strategija očuvanja ugroženih vrsta.
Postojeće poljoprivredne prakse predstavljaju ozbiljnu prijetnju biološkoj raznolikosti planeta. Ogromna uporaba kemikalija ugrozila je opstanak mnogih vrsta. Istraživač Florian Humpenöder s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja na klimu naglašava da samo "hrabri napori na očuvanju i restauraciji" mogu usporiti i na kraju zaustaviti gubitak biološke raznolikosti. Znanstvenici tvrde da su poboljšanje raznolikosti poljoprivrednog zemljišta i smanjenje upotrebe pesticida i gnojiva ključni za preokretanje kontinuiranog gubitka života u tlu. Organska poljoprivreda se navodi kao moguće rješenje za to.
No, ruku na srce, sve navedene prakse karakterizira pomalo očajnički i uzaludni štih. Isto vrijedi i za pet ciljeva UN-ove konvencije o biološkoj raznolikosti koji zahtijevaju da se globalni trendovi opadanja bioraznolikosti počnu okretati do 2050. ili ranije. Prvi, poboljšano očuvanje i obnova ekosustava, u sebi pretpostavlja da je prirodu potrebno čuvati od, naravno, nas samih. Osim što je to, samo po sebi, egzistencijalno problematično možda bi trebalo i razmisliti o strukturnim poticajima (profit, kompetitivnost, siromaštvo itd.) koji guraju čovjeka ka takvoj vrsti samouništenja i o tome je li moguće uvesti ikakvu zaštitu dok su ti stimulanski i dalje na snazi. Drugo je ublažavanje klimatskih promjena, a vidjeli smo kako je to prošlo prije par mjeseci u Glasgowu; tako da je predsjedajući okončao konferenciju sa: "Žao mi je."
---
---
Treće se odnosi na djelovanje protiv zagađenja, invazivnih stranih vrsta i prekomjernog iskorištavanja. Onečišćenje okoliša se događa jer privatne tvrtke rade ono zbog čega i postoje; minimiziraju svoje troškove. Koliko je to profitabilna praksa, najbolje dočarava podatak da bi plaćanje za uklanjanje takvih nečistoća trebalo izdvojiti desetak posto globalnog BDP-a. Protiv invazivnih vrsta se društvo ne može izboriti ni u svojim redovima (investicijski fondovi, organizirani kriminal, političke stranke itd.), a kamoli će u tuđim, dok je iskorištavanje tj. eksploatacija osnovni tehnički preduvjet samog postojanja kapitalizma.
Četvrto, održivija proizvodnja dobara i usluga je također nebulozna ideja unutar trenutnog sistema koji uvjetuje ljudima hranu i smještaj zaradom. Zamislite da sutra kažete hrvatskim ugostiteljima da ne smiju prodati više od dvadeset kava dnevno jer je ta biljka, recimo, pred izumiranjem. Na prste jedne ruke bi se našli oni koji ne bi na to odmahnuli rukom i rekli: "Pusti me na miru, imam račune za platit."
I zadnje, peto, je smanjena potrošnja i otpad. Imajući u vidu da se uspješnost nekog gospodarstva u tržišnoj ekonomiji mjeri upravo rastom BDP-a i povećanom potrošnjom, ovaj prijedlog također valja ostaviti za neko drugo uređenje. Što se tiče otpada, ekonomija koja ovisi o konzumerizmu je nezaustavljivi generator smeća, a njegovo smanjenje bi značilo pad prodaje i dugotrajnost proizvoda. Dakle - piši propalo.
---
„Vjerovao sam da su glavni ekološki problemi gubitak bioraznolikosti, kolaps ekosustava i klimatske promjene. Smatrao sam da sa 30 godina kvalitetnih znanstvenih istraživanja možemo riješiti te probleme. Ali bio sam u krivu. Glavni ekološki problemi su sebičnost, pohlepa i apatija. Da bi njih riješili trebamo duhovni i kulturalni preobražaj, a mi znanstvenici ne znamo kako da to napravimo.“ — Gus Speth
---
Ništa od ovih pet stvari se, unatoč svoj dobroj volji mnogih ljudi ovog svijeta, ne može i neće desiti dok god javni diskurs ne pređe iz trenutnog "kako poboljšati kapitalizam" u "kako nadići kapitalizam", jer taj ustroj ne može opstati bez ekocida i opće devastacije, što bi već trebalo biti prilično očito iz zadnjih 300-njak godina njegova prisustva. A to će se, sudeći po općoj (ne)zainteresiranosti za išta šta nema veze s "mojim malim životom", desit "kad na vrbi zasvrbi" ili "kad svinje polete".
Srećom, trenutnim tokom, nije isključeno ni skoro izumiranje vrba i svinja te bi nam to mogla biti, na putu za nigdje, poslijednja šansa da ne ispadnemo - mrtvi idioti.
---
O šizofreniji, licemjernosti i besramnosti današnje društvene dinamike po pitanju općeg dobra idealno svjedoči i P.R.-ovski diskurs kaštelanske cementare koja kaže: "Očuvanje bioraznolikosti jedna je od temeljnih vrijednosti za koje smo se opredijelili. Cilj očuvanja bioraznolikosti ugrađen je u svakodnevne operacije CEMEX-a u svim zemljama u kojima posluje."
Proizvodnja građevinskog materijala nalik kamenu tj. cementa odgovorna je za sedam posto globalne emisije ugljičnog dioksida, više od onoga što dolazi od svih kamiona na svijetu.
Potreba tržišta da potrošačima ponudi što pristupačniju hranu desetljećima je poticala širenje poljoprivrednog zemljišta i intenzivnu poljoprivredu. Pritom je neuvažavanje ekoloških troškova proizvodnje prehrambenih namirnica dovelo do uništavanja staništa i onečišćenja, uzrokujući usput i ogromni gubitak divljih životinja. Kapitalistička težnja za beskonačnim rastom i povećanom produktivnošću, kao i nerazumijevanje utjecaja proizvodnje hrane na prirodne ekosustave i zdravlje ljudi, stvorili su i održavali začarane krugove koji čine ono što opisujemo kao paradigmu "jeftinije hrane".
Sada se taj bumerang vraća čovječanstvu u lice, a ono čini najpogubniju moguću stvar - pokušava pobjeći od njega. Prirodne granice u odavno prenapregnute, što znači da će isporuke prinosa biti sve manje, a cijene nastaviti rasti. Naravno, popusti će i dalje pljuštati po blještavim supermarketima i sve će uvijek biti na sniženju; koje si većina neće moći priuštiti.
Inteligencija bi trebala biti, kažu neki, sposobnost vrste da živi u skladu sa svojim okolišem. Iako će samo dešifriranje ovih znakova na mediju umjerene do visoke tehnologije, kao i svjesni odabir probavljanja ovako pretenciozne i voluminozne tematike, signalizirati prisutnost napredne socijalne i kognitivne mehanike pri subjektu, isti taj intelekt, po završetku konzumacije predmetnog teksta, neće imati druge opcije nego donijeti zaključak da je homo sapiens jednostavno - idiot.
---
pinterest photo
---
U dobu kada ljudski rod troši milijarde dolara u nadi da će otkriti i najmanje odjeke života na Marsu, Zemlja, jedino mjesto u Svemiru gdje iz, više-manje, pouzadanih izvora znamo da život postoji, ubrzano gubi svoje prepoznatljivo obilježje; svoju bioraznolikost, raznolikost gena, vrsta i ekosustava. Ovogodišnja tema Međunarodnog dana bioraznolikosti je bila „Mi smo dio rješenja“ koja se, svoj svojoj lucidnosti, prikladno naslonila na prošlogodišnju „Naša rješenja su u prirodi“. Svaki logičar početnik će ukrštavanjem ovih dvaju pitijskih proročanstva lako izvući zametnutu sugestiju 'Mi smo u prirodi'. No, nakon toga slijedi onaj teži dio, a to je spoznaja o tome da, ako su rješenja i u nama i u prirodi - u kome je onda od to dvoje problem?
Ako ćemo, a što danas baš i nije popularno, po ovom pitanju konzultirati znanstvenu zajednicu, dobiti ćemo odgovor da je život na Zemlji nastao prije oko 3,7 milijardi, a dostigao vrhunac svoje raznovrsnosti nekad u proteklih 20.000 godina. Od te točke 'rajskog vrta' se svakodnevnica živog svijeta plavog planeta, pod utjecajem neke sile koja se ne može nazvati nego kataklizmičkom, pretvorila u pakao; fizički i metafizički. Ili, kako su znali reći stari naučnici, 'da je malo, ne bi se znalo'.
Bioraznolikost ovih dana opada brže nego ikad u ljudskoj povijesti. Od 1900. godine naovamo izumrlo je 70-ak vrsta sisavaca te oko 550 drugih vrsta kralježnjaka, a od 1970. godine populacija sisavaca, ptica, riba, gmazova i vodozemaca u prosjeku se smanjila za gotovo 70 posto. Najveći pad dogodio se u svjetskim rijekama i jezerima, gdje je slatkovodni divlji svijet pao za 84 posto, što je oko 4 posto godišnje.
Smatra se da je milijun životinjskih i biljnih vrsta - gotovo četvrtina ukupnog broja - pred izumiranjem, a među njima su planinska gorila, amurski leopard, bornejski orangutan i sredozemna medvjedica. Životinjske vrste trenutno izumiru jednakom brzinom kao tijekom prethodnih pet masovnih uništenja života na Zemlji uzrokovanih mini apokalipsama, kao što su udari meteora i erupcije supervulkana.
---
Simon Maina/ AFP
---
Posebno je dramatično u Latinskoj Americi i na Karibima koji sadrže polovicu svjetske biološke raznolikosti, a gdje je u posljednjih pet desetljeća nestalo čak 94 posto tipova flore i faune. Tropske regije su općenito doživjele najveći pad bioraznolikosti zbog lova, krivolova i žetve, kao i kontinuiranog uništavanja travnjaka, šuma i močvara za potrebe velike poljoprivrede. Gubitak staništa značajno je utjecao na populaciju gmazova, dok je slatkovodna riba opala zbog prekomjernog iskorištavanja. U Africi je stanje nešto bolje, sa "samo" 65 postonim padom bioraznolikosti, dok se Europa s centralnom Azijom sjajno drži sa svega 24 posto izumrlih vrsta.
U istom periodu je broj pripadnika živućih hominida porastao za 130 posto, a do 2060. mogao bi doseći više od 10 milijardi. Pod pretpostavkom da će se ovo invazivno stvorenje nastaviti jednako dojmljivo razvijati, rasti će i njegova potreba za resursima, pri čemu će se materijalno "bogatstvo" nagomilati, a ono prirodno presahnuti, što će kulminirati raspadom ekosustva i označiti biološku "točku bez povratka". Uzmemo li pritom u obzir da čak polovica globalnog bruto društvenog proizvoda, odnosno 40 bilijuna eura, ovisi upravo o prirodi tj. njenoj devastaciji, računica je jasna i komorna. Ili, pretočeno u stihove Talking Headsa, "we're on the road to nowhere".
---
---
Čovjek se u neolitiku 'oslobodio okova prirode', savladao poljoprivredu i osnovao ono što neki pripadnici tog roda nazivaju 'naprednom civilizacijom'. Koliko je ova vrsta uspješna u provođenjem diktature nad svim ostalima, najbolje pokazuje istraživanje znanstvenog časopisa Frontiers in Forests and Global Change koje je pokazalo da se samo dva do tri posto Zemljine površine može smatrati ekološki netaknutom. A potvrdu ljudske dominacije je još 2017. objavio Nature, kada je na njegovoj naslovnici pisalo: "Ljudi su pokrenuli šesto masovno izumiranje života na Zemlji".
Magazin Science Advances je pak otišao još nešto dalje, tako što je iznio dokaz da je čovječanstvo, na ovom visokom stupnju razvoja, sposobno čak i poremetiti neke od temeljnih matematičkih zakonitosti u prirodi. Riječ je o tzv. "normalnoj distribuciji" ili Gaussovoj krivulji i zakonu potencije koji, u uvjetima izostanka "intelektualno nadmoćnog bića", nalažu da su ukupne mase svih pripadnika vrste međusobno jednake. Pojednostavljeno, ako je jastog deset puta manji od tune, on je također deset puta brojniji od nje. Prema toj (dokazanoj) hipotezi, svo meso tune na svijetu je otprilike količinski jednako kao i biomasa svih jastoga. No, nakon druge industrijske revolucije, gornja trećina ovog spektra, koju čini riblji fond teži od kilograma, je značajno opao. Tako su ljudi svojim aktivnostima smanjili biomasu ribe i morskih sisavaca za čak 60 posto, a kitova za impresivnih 90 posto. "Ljudi nisu samo zamijenili najveće grabežljivce oceana već su također, kumulativnim utjecajem svojeg djelovanja u protekla dva stoljeća, iz temelja promijenili protok energije kroz ekosustav", primjetio je Eric Galbraith, geoznanstvenik sa Sveučilišta McGill.
---
Ian Hatton, Eric Galbraith
---
Jedan od vodećih razloga smanjivanja bioraznolikosti je pretvorba zemljišta. Šume se sijeku i pretvaraju u poljoprivredne površine, a livade se pokrivaju betonom za gradove, tvornice i ceste. Ostali uzroci uključuju prekomjernu eksploataciju zaliha vode, zagađenje, prekomjerni uzgoj, širenje invazivnih vrsta i klimatske promjene. Ovakva praksa se sada sve više odražava na osnovnoj potrebi svih sisavaca; pribavljanju nužnih kalorija. Studija Ujedinjenih naroda o biljkama, životinjama i mikroorganizmima koji pomažu u proizvodnji ljudske hrane je pokazala da je sposobnost svijeta da proizvodi hranu narušena neuspjehom čovječanstva da zaštiti biološku raznolikost.
Mnoge vrste koje su neizravno uključene u proizvodnju hrane, poput ptica koje se hrane štetočinama i šume mangrova koje pomažu pročišćavanju vode, više nisu toliko izdašne i raširene kao u prošlosti, Oprašivači, koji su ključni za tri četvrtine svjetskih usjeva, također su ugroženi. Osim već dobro dokumentiranog opadanja broja pčela i drugih insekata, izvješće navodi i da je 17 posto oprašivača kralježnjaka, poput šišmiša i ptica, ugroženo izumiranjem.
Iako svijet proizvodi više hrane nego ikada u prošlosti, istovremeno se sve više oslanja na monokulture. Dvije trećine usjeva otpada na samo devet vrsta (šećerna trska, kukuruz, riža, pšenica, krumpir, soja, palme, šećerna repa i manioka), dok mnoge od ostalih 6000 kultiviranih biljnih vrsta nestaju, a izvore hrane u divljini sve je teže pronaći. Iako potrošači ove trendove još ne osjete kad odlaze u kupnju namirnica, autori studije tvrde da bi se i to uskoro moglo promijeniti. "Supermarketi su puni hrane, ali uglavnom se radi o uvozu iz drugih zemalja i nema mnogo sorti. Oslanjanje na mali broj vrsta znači da će one biti osjetljive na bolesti i klimatske promjene. Proizvodnja hrane gubi na otpornosti", upozorava Julie Belanger, koordinatorica izvješća.
---
Daniel Leal
---
Poznato je i da bolja zaštita tropskih šuma i drugih bogatih ekosustava pomaže u usporavanju klimatskih promjena i spašavanju životinjskih i biljnih vrsta, što samo po sebi sprječava i nastanak potencijalnih pandemija. Znanstvenici su procijenili da oko polovice od procijenjenih 1,7 milijuna neotkrivenih virusa u prirodi može zaraziti ljude, a aktivnosti poput ilegalne trgovine divljim životinjama, krivolova ili krčenja šuma za uzgoj monokultura stavljaju ljude u veću opasnost da na njih prijeđu patogeni iz prirode.
Što se tiče Hrvatske, ona je, zbog raznolikosti staništa, po bioraznolikosti u samom europskom vrhu. U Hrvatskoj je službeno zabilježeno oko 40.000 vrsta, iako se procjenjuje da ih je između 50.000 i 100.000, a čak 40 posto njih je svrstano u jednu od tri kategorije visokog rizika od izumiranja. Prema analizi Visualise Capitalista, Hrvatska se našla među 40 najzelenijih zemalja svijeta i to na 34. poziciji. S druge strane, kada se gledaju države EU, našla se na samom začelju, uglavnom u društvu Litve, Mađarske i Rumunjske. Popis najboljih predvodi Danska koja je ujedno i svjetski predvodnik u smanjivanju negativnog utjecaja na klimatske promjene, a slijede ju Luksemburg, Švicarska, Velika Britanija i Francuska. Indeks EPI, koji se koristi pri ovom rangiranju, razvilo je američko sveučilište Yale, a mjeri 32 čimbenika među kojima su najvažniji klimatske promjene, bioraznolikost, kvaliteta zraka i kvaliteta voda.
---
Udio vrsta visokog rizika od izumiranja u ukupnom broju procijenjenih (plavo) te u procijenjenom broju poznatih vrsta (crveno)
Zavod za zaštitu okoliša i prirode (2019): Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013.
do 2017. godine. Ministarstvo zaštit
---
Prognoze za život u Jadranu su ipak nešto mračnije. Klimatolozi mu predviđaju topliju i slaniju budućnost, a morski biolozi čak i kompletnu pustoš. Strujanje mora bit će slabije, kao i količina kisika i hranjivih soli u dubljim slojevima, dok će razdoblja visokih temperatura na dubinama od više desetaka metara postat češća i duža, a sve će to utjecat na morske organizme. Jadransko more mijenja se, osim zbog klimatske krize, i zbog nešto izravnijeg ljudskog utjecaja - prelova komercijalnih vrsta, kanalizacijskih ispusta u more, pretjerane marikulture, nasipanja obale i sl. Tako se, na primjer, ukupni ulov u Jadranu srušio u osamdesetima zbog prelova prvenstveno srdele i inćuna i od tada uglavnom stagnira iako se povećao broj ribara i brodova
Znatnije promjene, nastale zadnjih tridesetak godina, su već očite, a ponajbolje ih vide ronioci. Nestaju domicilna flora i fauna, primjerice plemenita periska, a dolaze nove invazivne vrste iz toplijih, tropskih područja, poput ribe lava. Alge prekrivaju morsko dno i guše organizme koji tamo obitavaju, dok intenzivna cvjetanja mora u kasno proljeće i ljeto, osobito u sjevernom Jadranu zbog rijeke Po, stvaraju pogodnu bazu za bakterije koje napadaju morske organizme. Ako se svi ti negativni procesi nastave, budućnost Jadrana, čak i ona bliska, ne izgleda bajno.
---
Ribarstvo nekad i sad
goran radošević
---
Znanstvenici strahuju da će između 70 i 90 posto morskih koraljnih grebena, koji podržavaju četvrtinu svih morskih vrsta na planetu, biti uništeno do 2050. zbog zagrijavanja oceana. No, u tijeku su kakvi-takvi napori da se to promijeni. 2017. godine, grebeni kamenica Sjevernog mora kod Nizozemske, ugroženi prekomjernim ribolovom, bolestima i ekstremnim vremenskim prilikama, su dobili tehnološku pomoć. Udruga za očuvanje Svjetskog fonda za divlje životinje (WWF) i lokalni partneri postavili su 3D ispisane strukture grebena u more i na njih "posadili" početnu populaciju kamenica. Ti umjetni reljefi sada su dom potpuno nove generacije kamenica i drugih lokalnih vrsta.
Ilegalna trgovina dijelovima divljih životinja i dalje je veliki izazov za zaštitnike prirode, unatoč globalnom suzbijanju krijumčara i krivolovaca. Ljuskavci, koji su među vrstama kojima se na svijetu najviše trguje, su u opasnosti od izumiranja zbog ilegalnog lova na njihov oklop i meso. Svih osam poznatih vrsta zaštićeno je nacionalnim i međunarodnim zakonima, a tri su navedene kao kritično ugrožene. No, ovi sisavci imaju nešto bolju šansu za preživljavanje od lipnja 2020., kada je, nakon panike s koronavirusom, Kina povećala zaštitu domaćeg kineskog ljuskavca na najvišu razinu. Osim toga, uklonila ih je sa službenog popisa sastojaka za tretmane tradicionalne kineske medicine, što je bio primarni razlog za njihov izlov.
---
Isaac Kasamani/ AFP
---
Još nedavno su kalifornijski kondor i crnonogi tvor bili su na rubu izumiranja. Kad ih je u divljini ostalo samo nekoliko, znanstvenici su ih počeli uzgajati u zatočeništvu s ciljem da ih ponovno vrate u njihovo stanište, što se zasad pokazalo uspješnim. Ova vrsta povećanja populacije uobičajena je u zoološkim vrtovima i rezervatima divljih životinja diljem svijeta. Međutim, ovakvi programi doprinose dugoročnoj biološkoj raznolikosti samo ako su zaštićena i prirodna staništa životinja.
Posljednjih godina znanstvenici su uspjeli i klonirati neke ugrožene vrste, pa čak i uskrsnuli izumrle koristeći postojeću DNK. Nažalost, mnoge tako stvorene životinje nisu dugo preživjele, a većina ih zbog raznih mana nije dosegla ni odraslu dob. Zbog niske stope uspješnosti od manje od 1 posto i visoke cijene postupka, kloniranje se trenutno smatra manje učinkovitim kao strategija očuvanja ugroženih vrsta.
Postojeće poljoprivredne prakse predstavljaju ozbiljnu prijetnju biološkoj raznolikosti planeta. Ogromna uporaba kemikalija ugrozila je opstanak mnogih vrsta. Istraživač Florian Humpenöder s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja na klimu naglašava da samo "hrabri napori na očuvanju i restauraciji" mogu usporiti i na kraju zaustaviti gubitak biološke raznolikosti. Znanstvenici tvrde da su poboljšanje raznolikosti poljoprivrednog zemljišta i smanjenje upotrebe pesticida i gnojiva ključni za preokretanje kontinuiranog gubitka života u tlu. Organska poljoprivreda se navodi kao moguće rješenje za to.
No, ruku na srce, sve navedene prakse karakterizira pomalo očajnički i uzaludni štih. Isto vrijedi i za pet ciljeva UN-ove konvencije o biološkoj raznolikosti koji zahtijevaju da se globalni trendovi opadanja bioraznolikosti počnu okretati do 2050. ili ranije. Prvi, poboljšano očuvanje i obnova ekosustava, u sebi pretpostavlja da je prirodu potrebno čuvati od, naravno, nas samih. Osim što je to, samo po sebi, egzistencijalno problematično možda bi trebalo i razmisliti o strukturnim poticajima (profit, kompetitivnost, siromaštvo itd.) koji guraju čovjeka ka takvoj vrsti samouništenja i o tome je li moguće uvesti ikakvu zaštitu dok su ti stimulanski i dalje na snazi. Drugo je ublažavanje klimatskih promjena, a vidjeli smo kako je to prošlo prije par mjeseci u Glasgowu; tako da je predsjedajući okončao konferenciju sa: "Žao mi je."
---
---
Treće se odnosi na djelovanje protiv zagađenja, invazivnih stranih vrsta i prekomjernog iskorištavanja. Onečišćenje okoliša se događa jer privatne tvrtke rade ono zbog čega i postoje; minimiziraju svoje troškove. Koliko je to profitabilna praksa, najbolje dočarava podatak da bi plaćanje za uklanjanje takvih nečistoća trebalo izdvojiti desetak posto globalnog BDP-a. Protiv invazivnih vrsta se društvo ne može izboriti ni u svojim redovima (investicijski fondovi, organizirani kriminal, političke stranke itd.), a kamoli će u tuđim, dok je iskorištavanje tj. eksploatacija osnovni tehnički preduvjet samog postojanja kapitalizma.
Četvrto, održivija proizvodnja dobara i usluga je također nebulozna ideja unutar trenutnog sistema koji uvjetuje ljudima hranu i smještaj zaradom. Zamislite da sutra kažete hrvatskim ugostiteljima da ne smiju prodati više od dvadeset kava dnevno jer je ta biljka, recimo, pred izumiranjem. Na prste jedne ruke bi se našli oni koji ne bi na to odmahnuli rukom i rekli: "Pusti me na miru, imam račune za platit."
I zadnje, peto, je smanjena potrošnja i otpad. Imajući u vidu da se uspješnost nekog gospodarstva u tržišnoj ekonomiji mjeri upravo rastom BDP-a i povećanom potrošnjom, ovaj prijedlog također valja ostaviti za neko drugo uređenje. Što se tiče otpada, ekonomija koja ovisi o konzumerizmu je nezaustavljivi generator smeća, a njegovo smanjenje bi značilo pad prodaje i dugotrajnost proizvoda. Dakle - piši propalo.
---
„Vjerovao sam da su glavni ekološki problemi gubitak bioraznolikosti, kolaps ekosustava i klimatske promjene. Smatrao sam da sa 30 godina kvalitetnih znanstvenih istraživanja možemo riješiti te probleme. Ali bio sam u krivu. Glavni ekološki problemi su sebičnost, pohlepa i apatija. Da bi njih riješili trebamo duhovni i kulturalni preobražaj, a mi znanstvenici ne znamo kako da to napravimo.“ — Gus Speth
---
Ništa od ovih pet stvari se, unatoč svoj dobroj volji mnogih ljudi ovog svijeta, ne može i neće desiti dok god javni diskurs ne pređe iz trenutnog "kako poboljšati kapitalizam" u "kako nadići kapitalizam", jer taj ustroj ne može opstati bez ekocida i opće devastacije, što bi već trebalo biti prilično očito iz zadnjih 300-njak godina njegova prisustva. A to će se, sudeći po općoj (ne)zainteresiranosti za išta šta nema veze s "mojim malim životom", desit "kad na vrbi zasvrbi" ili "kad svinje polete".
Srećom, trenutnim tokom, nije isključeno ni skoro izumiranje vrba i svinja te bi nam to mogla biti, na putu za nigdje, poslijednja šansa da ne ispadnemo - mrtvi idioti.
---
O šizofreniji, licemjernosti i besramnosti današnje društvene dinamike po pitanju općeg dobra idealno svjedoči i P.R.-ovski diskurs kaštelanske cementare koja kaže: "Očuvanje bioraznolikosti jedna je od temeljnih vrijednosti za koje smo se opredijelili. Cilj očuvanja bioraznolikosti ugrađen je u svakodnevne operacije CEMEX-a u svim zemljama u kojima posluje."
Proizvodnja građevinskog materijala nalik kamenu tj. cementa odgovorna je za sedam posto globalne emisije ugljičnog dioksida, više od onoga što dolazi od svih kamiona na svijetu.
Padamo s Marsa što je hrana sve skuplja, a Zemlju tretiramo kao WC školjku: u zadnjih 50 godina je izumrlo 70 posto životinja, a dvije trećine usjeva čini samo devet vrsta
Potreba tržišta da potrošačima ponudi što pristupačniju hranu desetljećima je poticala širenje poljoprivrednog zemljišta i intenzivnu poljoprivredu. Pritom je neuvažavanje ekoloških troškova proizvodnje prehrambenih namirnica dovelo do uništavanja staništa i onečišćenja, uzrokujući usput i ogromni gubitak divljih životinja. Kapitalistička težnja za beskonačnim rastom i povećanom produktivnošću, kao i nerazumijevanje utjecaja proizvodnje hrane na prirodne ekosustave i zdravlje ljudi, stvorili su i održavali začarane krugove koji čine ono što opisujemo kao paradigmu "jeftinije hrane".
Sada se taj bumerang vraća čovječanstvu u lice, a ono čini najpogubniju moguću stvar - pokušava pobjeći od njega. Prirodne granice u odavno prenapregnute, što znači da će ispor...
