Hoćemo li svjedočiti Jalti 2? Prva je protekla u špijuniranju i spletkama, i dovela do ‘Operacije Nezamislivo‘

stdClass Object ( [id] => 1264833 [title] => Hoćemo li svjedočiti Jalti 2? Prva je protekla u špijuniranju i spletkama, i dovela do ‘Operacije Nezamislivo‘ [alias] => hocemo-li-svjedociti-jalti-2-prva-je-protekla-je-u-spijuniranju-i-spletkama-i-dovela-do-operacije-nezamislivo [catid] => 241 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Gledamo ikoničku fotografiju 20. stoljeća: tri starija muškarca sjede u foteljama, utonuli u zimske kapute. Onaj lijevo, u sivom kaputu i s cigarom u ruci - to je britanski premijer Winston Churchill. Onaj u sredini, u plavom odijelu i crnom zimskom mantilu, s cigaretom u ruci – to je predsjednik SAD-a Franklin D. Roosevelt. A onaj desno, u vojničkim čizmama i generalskoj uniformi – to je vođa SSSR-a Josif Visarionovič Staljin.

Fotografija je stara 78 godina; snimljena je na Krimu, za vrijeme čuvene Konferencije u Jalti koja je odredila poslijeratni svjetski poredak, a trajala je tjedan dana i završila 11. veljače 1945. godine.

Ta fotografija emanirala je golemu nadu za svijet koji se nalazio u ruševinama: dva glavna svjetska kapitalista i glavni svjetski komunist sjede zajedno, ujedinjeni kao saveznici pred nacističkom Njemačkom. To što prvaci antihitlerovske koalicije sjede zajedno puno znači u tom času, jer simbolizira jedinstvo velikih sila i nadu u trajni globalni mir nakon završetka Drugog svjetskog rata koji je odnio 55 milijuna života, kao najveća katastrofa u povijesti čovječanstva.

Doduše, u trenutku kad je fotografija snimljena rat još nije bio gotov, ali je njegov ishod već bio očit: Hitlerov ”tisućugodišnji Reich” bio je pred kolapsom. Na zapadu su saveznici već oslobodili Francusku i Belgiju, pa su se borbe vodile na granici s Njemačkom, a na istoku je Crvena armija bila na 65 kilometara od Berlina, nakon što je već oslobodila Poljsku, Rumunjsku i Bugarsku.

Treći Reich, koji je dvije godine ranije kontrolirao veći dio Europe, sada je bio znatno okljaštren: osim Njemačke, Hitler je u vrijeme Konferencije u Jalti držao samo Nizozemsku, Norvešku, Dansku i Austriju, te sjeverne dijelove Italije i Jugoslavije.

Trojica lidera u Jalti su dogovarali izgled poslijeratnog svijeta, a posebno ustroj i reorganizaciju poslijeratne Njemačke i Europe, što je uključivalo i podjelu svijeta na interesne sfere, kao i obnovu starih i stvaranje novih državnih granica u oslobođenoj Europi. Bila je to jedna od tri ključne konferencije na kojima su iste tri zemlje raspravljale ta pitanja – Jalti je prethodila Konferencija u Teheranu u studenome i prosincu 1943., a zadnja je bila Konferencija u Potsdamu u srpnju i kolovozu 1945. godine.

U međuvremenu su se Staljin i Churchill, bez Roosevelta, u listopadu 1944. sastali u Moskvi, gdje su doslovno na listu papira nacrtali podjelu Europe na zapadnu i sovjetsku sferu interesa.

Konferencija u Jalti zapravo uopće nije trebala biti održana u Jalti. Na održavanje konferencije pozvao je Roosevelt, koji je htio da se održi na nekom neutralnom mjestu na Mediteranu: Malta ili Cipar, eventualno Atena. No Staljin je to odbio, inzistirajući da se sastanu na Krimu (kao jedan od razloga navodi se Staljinov strah od letenja), što je Roosevelt nevoljko prihvatio.

Zauzvrat, Staljin mu je prepustio ulogu i status glavnog organizatora konferencije: zato na svim fotografijama s Jalte Roosevelt sjedi u sredini, između Churchilla i Staljina.

I američka i britanska delegacija bile su svjesne da su Sovjeti ozvučili i njihove rezidencije i sve prostorije u kojima se Konferencija održavala. Tome su pokušavali doskočiti na razne načine, mahom neuspješne, o čemu je svojedobno za portal Express govorio naš povjesničar dr. Hrvoje Klasić:

- Churchill je ostajao budan do dugo u noć i u razgovoru sa suradnicima je koristio najteže i najkompleksnije engleske izraze kako bi namučio prevoditelje. Međutim, to uopće nije bilo potrebno zato što su Sovjeti u potpunosti provalili savezničke delegacije. Poznat je slučaj Algera Hissa koji je bio član američke delegacije, a kasnije se ispostavilo da je zapravo sovjetski špijun - otkrio je Klasić.

---

---

Među pikanterijama s Jalte možemo izdvojiti i fotografiju sa zajedničke večere sovjetskih i američkih mornara u Sevastopolju, koju je tek 2020. godine, povodom 75. obljetnice Konferencije, objavilo rusko ministarstvo obrane. Prizor s fotografije u to doba u SAD-u nije bio moguć – crni američki mornari sjede za stolom zajedno s bijelcima, što im u tadašnjoj Americi, u kojoj je još vladala rasna segregacija, ne bi bilo dopušteno.

No vratimo se na glavne aktere Konferencije: sva trojica imala su svoje agende. Roosevelt je želio da se SSSR uključi u rat protiv Japana. Churchill je htio da se u istočnoj i centralnoj Europi održe slobodni izbori i uspostave nove demokratske vlasti, pogotovo u Poljskoj. A Staljin je tražio ono što Moskva traži već stoljećima, neovisno o tipu vlasti u Kremlju – zaštitnu tampon zonu prema Zapadu.

Konkretno, Staljin je zahtijevao da SSSR u državama istočne i centralne Europe zadrži sferu utjecaja kako bi ojačao svoj sigurnosni položaj, pritom se fokusirajući baš na Poljsku.

Kako vidimo, jedno od ključnih pitanja u Jalti bilo je pitanje Poljske. Staljin je istaknuo da je Poljska više puta u povijesti bila koridor preko kojeg se pokretao napad na Rusiju, te da konferencija u Jalti mora biti prekretnica koja će taj povijesni scenarij trajno spriječiti.

Na kraju je svak mahom ostvario što je htio. Roosevelt je ishodio Staljinov pristanak da se SSSR angažira u ratu protiv Japana, a Staljin je dobio pravo da sve teritorije u Europi na kojima se u tom času nalazila Crvena armija – dakle kompletnu centralnu i istočnu Europu, uključujući i Poljsku - priključi u sovjetsku sferu.

Štoviše, Staljin je u Jalti izborio i da u sastav SSSR-a uđe i sav teritorij istočne Poljske koji je Crvena armija okupirala 1939. godine (taj je teritorij Poljska pak osvojila od boljševika u ratu 1920. godine, za vrijeme građanskog rata u Rusiji), dok će se Poljska “namiriti” na zapadu, dijelovima njemačkog teritorija.

Pritom je, naizgled, Staljin izigrao Churchilla za Poljsku (obećao mu je da će Poljska nakon rata imati slobodne demokratske izbore, a zapravo su održani pod čvrstom komunističkom kontrolom), ali mu je zauzvrat dao kontrolu nad Grčkom, izdavši grčke komuniste koji su imali snažan pokret otpora.

Neki povjesničari drže da je jaltsko “prepucavanje” između Staljina i Churchilla oko Poljske bila samo predstava za Roosevelta, jer su se njih dvojica već sve dogovorili četiri mjeseca ranije u Moskvi, na konferenciji na kojoj američki predsjednik nije bio prisutan. Povijesni izvori navode da je Roosevelt u Jalti tek pitao Staljina može li grad Lavov ostati u Poljskoj, što je Staljin odbio, a Roosevelt nije inzistirao.

A Churchill je uspio nametnuti Francusku kao četvrtu okupacijsku silu u poslijeratnoj Njemačkoj (uz SSSR, SAD i Britaniju), čime je želio ojačati “zapadnu komponentu” naspram komunističke Moskve. S tim u vezi, Staljin je u jednom času potegnuo i pitanje Jugoslavije, zatraživši da i ona dobije kontrolu nad dijelom Njemačke.

Naime, nakon što su Britanci i Amerikanci iznijeli argument da bi na teritoriju Njemačke trebalo formirati i francusku zonu, poradi njihova pokreta otpora, Staljin je zapitao zašto onda i Jugoslavija, koja je imala najjači pokret otpora u Europi, ne bi također dobila svoju okupacijsku zonu u Njemačkoj. Iz povijesti znamo da Roosevelt i Churchill nisu pristali na taj prijedlog.

Završna odluka Konferencije u Jalti zvala se “Deklaracija o oslobođenoj Europi”. Među ostalim, odlučeno je da Njemačka mora bezuvjetno kapitulirati, nakon čega će se podijeliti u četiri okupacijske zone kojima će upravljati saveznici (SSSR, SAD, Britanija i Francuska). Dogovoreno je i da se nakon rata provede vojna, ekonomska i politička demobilizacija i denacifikacija Njemačke, te da se osigura plaćanje ratnih reparacija.

Postignut je i dogovor o zajedničkom progonu nacističkih ratnih zločinaca i pogubljenju nacističkih vođa, a odlučeno je i da se sve zarobljene pripadnike poraženih kolaboracionističkih vojski isporuči matičnim zemljama. Zato su Britanci tri mjeseca potom na Bleiburgu isporučili Titovim partizanima sve zarobljene ustaše, domobrane, četnike, belogardejce i druge nacističke pomagače.

---

---

Što se tiče Poljske, odlučeno je da će njezina istočna granica ići tzv. Curzonovom linijom (što je značilo da SSSR zadržava teritorij koji je 1939. okupirao), dok će na zapadu kao kompenzaciju dobiti dio ranijeg njemačkog teritorija.

Dogovoreno je i da će SSSR napasti Japan u roku od 90 dana nakon kapitulacije Njemačke (posebnim tajnim protokolom utvrđeno je da će SSSR zauzvrat dobiti južni Sahalin, Kurilske otoke i pomorsku bazu Port Arthur).

Nadalje, odlučeno je da se nakon rata osnuju Ujedinjeni narodi (kao zamjena za propalu Ligu naroda) i da će SSSR sudjelovati u toj organizaciji, s tim da će SAD, Britanija i SSSR imati pravo veta u Vijeću sigurnosti (kasnije su to pravo dobile i Kina i Francuska, dok ga je današnja Rusija naslijedila od SSSR-a). Staljin je tražio da svih tadašnjih 16 republika SSSR-a dobije mjesto u UN-u, ali na kraju su to pravo dobile samo Ukrajina i Bjelorusija.

Činilo se tada da svijet kreće prema razdoblju postojanog spokoja, u kojem će najveće svjetske sile – usprkos ideološkim razlikama – i u miru surađivati kao što su surađivale u borbi protiv Sila Osovine. Ta se iluzija vrlo brzo raspršila.

Već u proljeće 1945., tek koji mjesec nakon Jalte, Churchill u najstrožoj tajnosti daje pripremiti plan za oružani sukob sa SSSR-om, odnosno za napad na sovjetske snage na istoku Europe kako bi se suzbio komunistički utjecaj na kontinentu. ž

Projekt dobiva kodno ime “Operacija Nezamislivo”, što se pokazuje dubinski točnim: britanske službe obavještavaju Churchilla da Crvena armija na prostoru Europe ima triput više vojnika nego britanske i američke snage zajedno, nakon čega Churchill odustaje od tih planova.

Pet mjeseci nakon Jalte i dva mjeseca nakon njemačke kapitulacije održava se Konferencija u Potsdamu (17. srpnja – 2. kolovoza 1945.), ali u promijenjenom sastavu. U međuvremenu, Roosevelt je u travnju umro, a naslijedio ga je Harry Truman, dok je Churchill na polovini konferencije morao otići iz Potsdama jer je izgubio na britanskim općim izborima, pa ga je zamijenio novi premijer Clement Attlee. Od trojice vođa iz Jalte, ostao je samo Staljin.

I atmosfera je u Potsdamu bila drukčija nego u Jalti. Dan prije početka skupa SAD je proveo prvi uspješni pokus novog tajnog oružja – atomske bombe. To je američkoj delegaciji dalo povećano samopouzdanje, a Truman je bio puno nepovjerljiviji prema Staljinu od Roosevelta.

Četiri dana po završetku konferencije SAD je atomskom bombom razorio Hirošimu, što je nagnalo SSSR da prione na stvaranje vlastite bombe: tako je između Moskve i Washingtona krenula utrka u naoružavanju koja nije prestala do danas. Time je već 1945. pripremljena pozornica za Hladni rat između dojučerašnjih saveznika i prijatelja s Jalte.

Nultom točkom Hladnog rata smatra se “dugi telegram” koji je čuveni američki diplomat George Kennan, tadašnji otpravnik poslova ambasade SAD-a u Moskvi, poslao 1946. iz Moskve u Washington, odnosno članak koji je 1947. objavio u časopisu Foreign Affairs: tu je Kennan opisao ekspanzionistički karakter SSSR-a i urgirao da se agresivni utjecaj Moskve mora suzbijati.

Ponukan time, Truman u ožujku 1947. objavljuje tzv. Trumanovu doktrinu - plan za zaustavljanje sovjetskog širenja komunizma u svijetu – kojom započinje Hladni rat. Već 1949. Zapad osniva svoj vojni savez, poznat kao NATO-pakt, a Moskva odgovara 1955. osnivanjem Varšavskog pakta.

Nad Europom se spustila Željezna zavjesa: oba bloka pritom su kontrolirala svoje interesne sfere dogovorene na Jalti. Koncept s Jalte nagrižen je padom socijalizma i rušenjem Željezne zavjese početkom 90-ih, iako je američko obećanje Gorbačovu da se NATO neće širiti “ni inča prema istoku” – koje u memoarima priznaje tadašnji državni tajnik SAD-a James Baker - jamčilo održanje Jalte i mir u Europi.

Ali Amerika i NATO obećanje nisu održali, iako su ih upozoravali i vodeći američki diplomati. Naime, pedeset godina nakon svog “dugog telegrama”, u veljači 1997., tada 93-godišnji “otac Hladnog rata” George Kennan je u New York Timesu upozorio da će širenje NATO-a prema Rusiji biti “najsudbonosnija greška američke politike”, jer će od Rusije napraviti antizapadnu zemlju koja će postati agresivna kad bude stjerana u ćošak.

”Može se očekivati da će takva odluka rasplamsati nacionalističke, antizapadne i militarističke tendencije u ruskom mišljenju; negativno utjecati na razvoj ruske demokracije; obnoviti atmosferu Hladnog rata u odnosima Istoka i Zapada te potaknuti rusku vanjsku politiku u smjerovima koji nam se definitivno ne sviđaju”, napisao je 1997. Kennan.

Nažalost, za razliku od njegovih instrukcija iz 1946. i 1947., koje je Bijela kuća uvažila i primijenila, njegove savjete iz 1997. američke vlade su ignorirale, što je i dovelo do ukrajinskog rata, baš kako je Kennan i predvidio.

Baš zato danas pišemo o Jalti, iako ova godišnjica nije jubilarna. Ali je upravo sada aktualna, jer su se tada na Jalti iscrtavale granice novog svijeta, uključujući i granicu između Moskve i Zapada u Europi, a sada ukrajinskim ratom Rusi ponovo crtaju tu granicu, nastojeći vratiti stvar na postavke iz Jalte.

Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.

---

Churchill, Roosevelt i Staljin<\/p>\n\n

\u00a0<\/p>","","

Zasjedanje u Jalti koje je odredilo povijest svijeta<\/p>\n\n

\u00a0<\/p>\n\n

Churchill, Roosevelt i Staljin

[popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/02/14/24278769.jpg [title] =>

Churchill, Roosevelt i Staljin

Afp ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/02/14/24278768.jpg [title] => Afp ) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/02/14/24278777.jpg [title] =>

Zasjedanje u Jalti koje je odredilo povijest svijeta

Afp ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}