SvijetDr. sc. IVAN GRDEŠIĆ O SKORIM IZBORIMA NA OTOKU

Brexit je podijelio Britaniju do krajnjih granica

Piše Lola Wright

to se događa u Brexitom uzdrmanom Ujedinjenom Kraljevstvu uoči prijevremenih parlamentarnih izbora, koji su najavljeni sredinom prosinca 2019. godine, pitali smo dr. sc. Ivana Grdešića, dekana Fakulteta međunarodnih odnosa i diplomacije na Sveučilištu Libertas te bivšeg veleposlanika Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji.
Kako se odvija kampanja uoči izbora u Velikoj Britaniji?
– Kampanja božićnih prijevremenih britanskih izbora nije dočekana s veseljem, ni kod građana ni kod stranaka.
Hladno vrijeme i praznično raspoloženje nisu dobra atmosfera za mučnu izbornu kampanju. Britanski propisi zabranjuju skupu medijsku kampanju pa su stranke prisiljene obilaziti građane i održavati brojne manje skupove nadopunjene kampanjom na društvenim mrežama.
Kampanja “od vrata do vrata”, koliko god može biti učinkovita, toliko je naporna i dugotrajna. Britanske stranačke mašine, barem velikih stranaka, uprle su se odraditi kampanju i u takvim okolnostima.
Za sada, tjedan dana prije izbora, koji su 12. prosinca, nema velikih iznenađenja, nema velikih gafova ni događaja koji bi kampanju usmjerili prema nekom neočekivanom smjeru.
Posjet američkog predsjednika Donalda Trumpa Londonu i nedavni teroristički napad omeli su premijera Borisa Johnsona u izbornoj rutini, ali neće mu nanijeti političku štetu.

Laburisti smanjuju razliku

Kakvi su rezultati novih anketa?

 

– Na prošlim prijevremenim parlamentarnim izborima, u lipnju 2017. godine, anketari se nisu proslavili prognozirajući uvjerljivu pobjedu konzervativaca tadašnje premijerke Therese May, da bi konačni izborni rezultati bili mnogo lošiji za njezinu stranku.
Zbog toga se danas anketna istraživanja uzimaju s dodatnim oprezom. U posljednjih tjedan dana laburisti su smanjili vodstvo konzervativaca, koji su na nacionalnoj razini s 40 posto pali na oko 31 posto. Ako bi takvi anketni rezultati ostali do samih izbora, konzervativci bi pobijedili, ali ne bi imali dovoljnu većinu mandata u parlamentu da mogu samostalno formirati vladu.
Liberalna stranka s 14 posto podrške u anketama vjerojatno će povećati broj zastupnika osvajanjem mandata u onim izbornim jedinicama u kojima se birači većinski protive Brexitu.
Britanski većinski izborni sustav s velikim brojem malih izbornih jedinica u kojima se bira samo jedan zastupnik nepravedan je prema manjim strankama pa će tako liberali, premda mogu osvojiti značajan postotak glasova na nacionalnoj razini, ostvariti mnogo slabiji rezultat u stvarno osvojenim mandatima.
Kao i svugdje, većinski izborni sustav pogoduje velikim strankama stvarajući tzv. proizvedenu većinu, nagrađujući velike stranke dodatnim mandatima.

Za što se zauzimaju velike političke stranke kada je u pitanju Brexit?

 

 

– Izbori su, naravno, izazvani neuspjehom Parlamenta da donosi odluke kojima bi Brexit bio riješen i postignut dogovor o načinu britanskog izlaska iz EU-a. Johnson nastavlja svoju Brexit misiju vodeći kampanju primarno obećavajući brzo rješenje Brexita nakon kojeg će Britanija “opet biti velika”.
Ostale javne politike samo su dopuna ovom političkom cilju na kojem Johnson gradi svoju političku sudbinu.
Laburisti s Corbynom na čelu vode neutralnu kampanju što se tiče Brexita, ne određujući se ni za ni protiv njega, ostavljajući to na savjesti birača. Laburisti, kao i konzervativci, imaju podijeljeno stranačko članstvo na toj temi i svako inzistiranje na jednoj od opcija moglo bi naškoditi konačnom izbornom rezultatu.
Već i sada Nigel Farage i njegovi engleski populisti uzimaju dio konzervativnog biračkog tijela, a liberali dio laburističkih remain glasača.
Liberali su jedina veća stranka koja je jasna i dosljedna u protivljenju Brexitu, te na toj platformi od početka, relativno uspješno, grade svoju izbornu kampanju i političku budućnost.

 

Škoti ne odustaju

Kako se za izbore pripremaju škotske stranke?

 

– Škotska nacionalna stranka (SNP), programski vrlo slična laburistima po socijalnim politikama, vodi kampanju s ciljem pobjede u svim “svojim” izbornim jedinicama, preuzimajući predstavljanje Škotske u Westminsteru u cijelosti, potiskujući tako konzervativce i laburiste iz škotske politike.
Kampanja, kao i prijašnjih godina, vođena je u kontekstu moguće škotske samostalnosti i zahtjeva za novim referendumom o osamostaljenju od Velike Britanije. Njihovi glasovi u Parlamentu mogli bi biti korisni laburistima ako bi oni bili u poziciji da, u Parlamentu bez većine, mogu formirati vladu.
Uvjet liderice i prve ministrice Škotske Nicole Sturgeon bit će dobivanje prava na novi referendum o samostalnosti.
Corbyn će teško pristati na taj uvjet, ali cijena će biti gubitak mogućnosti da laburisti dođu na vlast.
Za Škote protivljenje Brexitu i dominaciji Londona ostaje glavna odrednica svakog političkog djelovanja.

U čemu se razlikuju stavovi vodećih stranaka kada je riječ o migracijama, gospodarstvu zemlje ili vanjskoj politici?

 

 

– Laburisti u ovim izborima obećavaju stvarnu i veliku promjenu. Obećavaju novu nacionalizaciju željeznica, pošte, dijelova industrije, zabranu privatizacije dijelova nacionalnog zdravstvenog sustava (NHS), besplatni internetski pristup za sva kućanstva i niz drugih socijalno popularnih mjera. Mogu li to sve platiti bez novog zaduženja države? Teško.
Ali Britancima je dosta štednje, restrikcija, koje plaćaju oni koji imaju najmanje. Corbyn poziva na smanjenje drastičnih razlika u bogatstvu, redistribucijskom poreznom politikom.
Za Konzervativnu stranku Brexit je primarni cilj, a ostalo je dobrodošlo obećanje: više policajaca, kontrola imigracije prema australskom modelu bodova, traženje novih trgovinskih partnerstva sa SAD-om i državama Commonwealtha.

 

Demokracija nema alternative

Neki kažu kako su izbori jedini put izlaska iz političke slijepe ulice, odnosno zastoja koji već dulje vrijeme paralizira Veliku Britaniju, ali i velika šansa za tu zemlju. Kako to komentirate?

 

– Izbori su dio demokratske procedure, demokratskog nacionalnog života, jedini način kojim se ostvaruje prijenos vlasti s građana birača na njihove predstavnike u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.
No, ponekad raspored političkih snaga i osobine političkog sustava države dovode do blokada političkog odlučivačkog procesa pa i potrebe za novim izborima. Ponekad novi izbori donose razrješenje, a ponekad ne, obnavljajući raniji odnos snaga.
Britanski klasični dvostranački sustav vlasti našao se u blokadi koju je izazvala fragmentacija društva, koju nije slijedila i pripadajuća politička prilagodba, prije svega promjenom izbornog sustava.
Brexit je tu fragmentaciju društva doveo do krajnjih granica, suprotstavljajući na toj temi zajednice, stranke, generacije, regije i obitelji. Što se moglo podijeliti oko Brexita, podijelilo se.
Takvi duboki rasjedi u nacionalnom tkivu ne mogu proći bez dubokih političkih potresa. Tomu svjedočimo u Britaniji proteklih nekoliko godina. Ustavne institucije ne mogu proizvesti potreban kompromis, dolazi do intervencije referendumom ili sudstvom.
Zakonodavna i izvršna vlast, nekada objedinjena i monolitna pod vodstvom premijera čelnika većinske stranke, razbijena je na temi Brexita. Novi izbori ne mogu značajnije promijeniti odnos snaga među političkim strankama, ali ono što će se vrlo vjerojatno dogoditi jest da će novoizabrani zastupnici stranaka biti lojalniji svojim stranačkim šefovima te će na taj način unutarstranački raskol biti manji i mogućnosti za većinske odluke bolje.
Corbyn i Johnson izabrali su svoje nove zastupničke kandidate koji će jedno vrijeme biti poslušni.
Kao što vidimo na britanskom primjeru, i stare demokracije, stabilnih i ukorijenjenih institucija, razvijene demokratske političke kulture, mogu se naći u funkcionalnim krizama, kada uski politički interesi, stranačko sljepilo, ambicije i superega lidera, mogu nadvladati dugoročne nacionalne interese.
Ali to nije čas kada demokraciju treba odbaciti, nego kada je treba osnažiti novim institucijskim rješenjima, novim liderima i novim perspektivama.