Kako su naši reporteri ‘96. došli u Karadžićevu utvrdu na Palama: ‘Četnički vojvoda primio nas je u svoju kuću...‘

Vrijeme je da se prisjetimo kada je novinarska ekipa Slobodne Dalmacije prva bila na područjima oko Sarajeva koje su držali Srbi na čelu s Radovanom Karadžićem i njegovom ekipom.

Tada je u cijeloj priči bila bitna i Sonja Karadžić, kćer Radovana Karadžića, koja je 1996. godine vodila Međunarodni press centar, i koja je izdavala sve potrebne dozvole za navedena područja.

Dozvola Sonje Karadžić

No, trebalo je doći do nje, a prije toga do dozvole. Inače, put do Pala, te okolnih općina – Rakovice, Ilidže, Otesa i Hadžića, počinjao je u Hrvatskoj. Zbog jedne bitne stvari – Hrvatska je tada, u nekoliko navrata, trgovala benzinom sa Republikom Srpskom, principu - "mi njima" nekoliko cisterni goriva, "oni nama" zarobljene branitelje. Ljubavi tu nije bilo, ali interesa - itekako. Naime, Karadžićevi moćnici i dalje su imali zarobljeničke logore,u kojima su likvidirali hrvatske ratnike.

Podsjetimo, Kiseljak se nalazi u srednjoj Bosni, na mjestu u kojem se križaju putevi koji povezuju sve njene dijelove. Teritorij na kojem je naselje razvijeno, dio je Kiseljačke kotline koja se proteže od Paleške Ćuprije na jugu, do Gromiljaka na sjeveru, a koju okružuju Jasikovica, Graščica, Berberuša, Zahor i druga brda s nadmorskom visinom od 700 do 1423 m. Istočno je strateški važno brdo Stogić. Kroz Kiseljak protječe rijeka Lepenica, koja u naselju prima pritoke Kreševčicu i Rotiljski potok, te se na sjeveroistočnoj periferiji naselja ulijeva u Fojničku rijeku.

Važno raskrižje puteva

Danas je Kiseljak još uvijek važna postaja na raskrižju puteva i samim tim značajno tranzitno sjedište iako je zadržao epitet poznatog lječilišta. Općina Kiseljak raspolaže velikim prirodnim bogatstvima na kojima su zasnovane perspektive njenog razvoja. Pored mineralne i termalne vode, radioaktivnog blata i radioaktivnog plina, Kiseljak raspolaže i s velikim šumskim i rudnim bogatstvima, prvenstveno s ležištima crvene i bijele gline (kaolina) i dolomitnog pijeska. Ono po čemu se Kiseljak danas ističe od drugih gradova u BiH je prije svega mineralna voda – kiseljak. Samo ime grada govori o važnosti ovog prirodnog fenomena.

Još uvijek se točno ne zna kada su na prostorima današnjeg Kiseljaka šiknuli u vis prvi mlazovi mineralne vode i prirodnog ugljičnog dioksida, ali se zna da je više od sto godina nakon što je proučio sva mineralna vrela u BiH dvorski savjetnik iz Beča profesor doktor Ludwig ustvrdio da je kiseljak iz Kiseljaka obzirom na sastav vrhunska mineralna voda među europskim mineralnim vodama. Grad je po tome postao prepoznatljiv u zemlji i u svijetu i na tome gradi svoje razvojne i turističke planove. I zbog toga je Kiseljak postao nezaobilazno središte u Domovinskom ratu. Tim prije, jer su brojni ratnici dolazili upravo iz - Kiseljaka. Ostalom, to nas je i odvelo prije 27 godina na tada neizvjestan put.

Prva veza s Palama, do Radovana i Sonje Karadžić vodila nad je od Kiseljaka. Naime, tada je dio HVO-a Kiseljak već godinama naveliko trgovao s Palama, i bio velika značajna spona s Karadžićima.

Zbog toga smo se javili Ivici Rajiću, tadašnjem zapovjedniku Druge operativne grupe HVO-a za Kiseljak, Kreševo i Vareš. Kasnije je Rajića zbog ratnog zločina u Stupnom Dolu kod Vareša Haaški sud osudio na 12 godina zatvora, nakon osam godina provedenih iza rešetaka, pušten je na uvjetnu slobodu, nakon čega je 8. rujna 2011. godine stigao u Split.

Na, kako je Ivica Rajić tada imao brdo vojnog i političkog posla, a čuvali su ga tadašnji hercegbosanski političari, (imao je moćne zaštitnike na čelu sa suradnicima Franje Tuđmana), prebacio nas je njegovom bliskom suradniku Dominiku Ilijaševiću Comi. Koji je bio nastanjen i vodio glavne stvari u Kiseljaku i okolici.

 

Como: Mnogi su me razočarali

Naime, Dominik Ilijašević Como, zapovjednik specijalne jedinice HVO-a, "Maturica", koji je u rujnu 2013. godine osuđen na 15 godina zbog ratnog zločina u Stupnom Dolu, iskoristio je godišnji odmor u mostarskom zatvoru kako bi pobjegao u susjednu Hrvatsku. Ovdje se nalazio u Zadru, a granicu BiH i Hrvatske prešao je legalno koristeći – hrvatsku putovnicu.

– Nema šanse da danas govorim o tim danima, kada su me mnogi izdali i razočarali. Ono što mi je danas najbitnije je moja obitelj. Kao što znaš, živim u Hrvatskoj, pravi obiteljski život sa suprugom i dvije prekrasne kćerkice, samo me njihova budućnost zanima – kazao nam je nedavno Como.

Ipak, mi smo se odlučili prisjetiti tih dana. Naime, naši povjerljive kolege i suradnici znali su da je naš planirani put itekako opasan.

– Znate li ti i Tom Dubravec gdje namjeravate otići? Na Pale? Pa mi godinama s njima ratujemo, a sve još nije gotovo – kazao nam je jedan kolega kojem smo otkrili gdje mislimo ići.

Službenim vozilom smo, dakle, otišli do Kiseljaka. Odatle nas je veza iz HVO-a uputila na Grbavicu. Gdje nas je u svim kafiću čekao oficir srpske vojske. Kojem smo se predstavili i pozvali se na dogovor koji smo postigli s vezom iz Kiseljaka. Koji je zatim obavio nekoliko telefonskih razgovora, nakon čega smo krenuli za Pale. Na pola puta, srpski oficir je sa svojim vozilom stao, upalio "sva četiri", izašao iz njega i kazao nam:

– Ja dalje ne smijem, na Palama me ne vole. Ali, vi otiđite, sad će doći oficir s Pala, koji će vas odvesti na odredište. Sretno! – kazao nam je je oficir Vojske Republike Srpske na Grbavici. Istaknimo kako su Pale u vrijeme kada smo ih posjetili bili političko i administrativno središte Republike Srpske. Ono što je danas Banja Luka.

"Ženo, stigle ustaše"

Nakon desetak minuta došao je džip, koji nas je odvezao. Mi smo svojim vozilom pratili njegovo, dok nismo došli do imanja, na Trebeviću, u blizini Pala. Ispred kojeg je stajala straža naoružana 9-milimetarskim automatom Heckler & Koch. Nakon znaka s trubom, otvorila su se vrata imanja, mi smo s par vozila ušli unutra, parkirali se te izašli.

– Ženo, izađi, došli su nam gosti, pozdravimo ih.

– Tko je došao, jesu li to gosti iz Splita?

– Da, da, ženo, stigle ustaše – zagrmi ovaj gazda, kojeg su nam predstavili kao četničkog vojvodu.

Kazali su nam ubrzo da je četnički vojvoda svoj status imao kao gazda, a ne kao ratnik, iako nam je on kasnije kazao da je "sa svojim vojnicima" ratovao na granici sa Hercegovinom, "za srpsku stvar". Tom i ja smo se samo pogledali. Uslijedila je večera, koju je spremio kuhar četničkog vojvode.

Već se spustio mrak, a mi nikako do Pala. Ipak, nakon večere smo s dva vozila (džip Vojske RS i naše) krenuli za Pale, u koje smo stigli za desetak minuta.

– Je li Sonja Karadžić ovdje? I njezin otac Radovan? – upitamo srpskog oficira iz džipa.

– Ne, nisu, morali su hitno poslom u Banja Luku. Ali, Sonja je sve sredila – odgovori nam oficir iz džipa. Ostavili smo naš terenac na Palama, a Tom i ja dobili smo drugo vozilo, sa srpskim tablicama.

– Ovo vozilo ćete koristiti dva dana, do vašeg povratka na Grbavicu. Smješteni ste u hotelu kojem inače spava komanda Vojske Republike Srpske – slijedila je uputa. Nakon toga, stigli smo u hotel "Bistrica" na Jahorini, gdje su 1984. boravili sportaši na prvim Zimskim olimpijskim igrama održanim u nekoj komunističkoj državi nakon Ljetnih olimpijskih igara, održanih 1980. godine u Moskvi.

Uloga Mladena Mišurića - Ramljaka

Inače, u cijeloj priči bitna je i uloga Mladena Mišurića – Ramljaka, koji je u Kiseljak u listopadu 2020. godine peti puta osvojio mandat općinskog načenika. Time je ovaj inženjer kemijske tehnologije i dugogodišnji član Općinskog odbora HDZ-a BiH Kiseljak, dobio još jednom veliku i značajnu političku borbu u Lepeničkoj dolini. Ovaj suborac Dominika Ilijaševića Come, naime, od 2004. godine obnaša funkciju načelnika Općine Kiseljak.

Mladen Mišurić – Ramljak je vodio mnoge političke utakmice i vodio ih je uvijek na isti način. Kiseljak kao grad pod njegovim vodstvom postao je simbolom razvoja i od Kiseljaka stvorio mjesto ugodnog življenja. Time je Mladen Mišurić – Ramljak postao istinski hrvatski lider Središnje Bosne i netko tko je pokazao kako se vodi politika uspjeha i razvoja.

– Što da Vam još kažem? Od ratnih dana dao sam se potpuno u borbu za Kiseljak, još od kako sam se angažirao u HVO-u, nakon čega sam se javio za mjesto načelnika, kao kandidat HDZ-a. I tu sam, kao što znate, pobijedio već pet puta – kazuje nam Mladen Mišurić – Ramljak, koji je u ovu borbu krenuo s potporom prijatelja i obitelji, suprugom Žanom, te sinovima Vedranom i Dominikom.

– Dakako, izuzetno mi je drago što sam doprinjeio razvoju Kiseljaka a time i cijele Lepeničke doline. Ipak je ovo moj kraj, a nikad mi nije palo napamet ostaviti sve ovo i otići živjeti drugdje. I s posebnim užitkom surađujem s Kaštelima – kaže nam Mladen Mišurić – Ramljak.

Zaključimo, iz Splita preko Kiseljaka nas je odveo tada neizvjesni put na Pale i susret s moćnicima u to vrijeme u Bosni nedodirljivog Radovana Karadžića.