Prišla je polako, uplakana, pognute glave, s cvijetom u ruci. Zastala je ispred plakata koji je netko ostavio ispred beogradske škole tuge i očaja. U kojoj je i sama dan ranije proživjela i, srećom, preživjela minute užasa u kojima je zauvijek izgubila svoje školske prijatelje. Zagledala se u plakat na kojem je velikim slovima pisalo Živite!, a njega nalijepljene fotografije i inicijali osmero ubijenih školaraca i zaštitara Dragana Vlahovića. Pogledavala je jednu po jednu fotografiju opraštajući se sa svakom drugaricom i drugom ponaosob - A. D., M. A., B. A., A. B., D. V., A. Č., E. K., K. M., S. N.
- Pa, to sam ja na slici! To je moja slika iznad inicijala moje ubijene drugarice, rekla je naglas. Djevojčica koja pohađa 7./2 razred OŠ Vladislava Ribnikara i koja je preživjela masakr u učionici koji je napravio njezin razredni kolega K. K., naglas se upitala što da radi, piše Jutarnji list.
- Skloni sliku, rekao joj je netko od okupljenih, a ona ga je pogledala i upitala: "Da je skinem?" Ponovio joj je isto i djevojčica je odlijepila fotografiju.
nevjerojatna navala lažnih dojava
Teško je zamisliti šok i očaj koje je ovo ionako traumatizirano dijete u tom trenutku osjećalo. Ova scena samo je jedna od brojnih sekvenci koje smo u posljednja tri dana tuge i boli osjećali i doživljavali u Beogradu. Gradu koji nas je uvijek dočekivao i ispraćao s radošću i veseljem, uvijek pun života. No, ova tri dana osjetili smo i vidjeli samo očaj, bol i suze koje su kvasile beogradski asfalt. I petak je bio takav. Od ranoga jutra pred ‘‘Ribnikar‘‘ su stizale kolone ljudi, djece, mladih, starih...
Ulica kralja Milutina pretvorila se u ulicu cvijeća i svijeća, a asfalt je postao žut od silnih otopljenih voštanica kao nijemih svjedoka tragedije koja je pogodila Srbiju, ali i regiju. Koji nisu stigli još u potpunosti osvijestiti ni činjenicu o devetero naglo prekinutih života, a već je stigao novi šok s novim masovnim pokoljem i osmero mrtvih uslijed napada pomahnitalog 21-godišnjaka na području Mladenovca. U razmaku od tek 40 sati ugašeni su, većinom mladi, životi 17 osoba, a ranjeno ih je 20 i to u krugu od 50-ak kilometara.
- Pa ovako se ne gine ni u ratu. Bože, kakva se ovo zla kob sručila na nas, kazao je jedan Beograđanin koji se došao pokloniti žrtvama u školi. I dok obitelji i prijatelji žaluju, mediji uz pomoć stručnjaka analiziraju uzroke i posljedice pokolja, ali i ponašanje mladih ljudi u ova tri dana.
Kao da sve te smrti nisu bile dovoljne, neki se trude i dodatno otežavati ionako nemoguće tešku i groznu situaciju. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je u četvrtak na području Srbije bilo 25 intervencija "zbog groznog ponašanja omladine koja imitira ubojicu i još 20 lažnih prijava".
nastavnice kao mudri, tihi heroji
Prvo osnovno javno tužiteljstvo u Beogradu apeliralo je na sve građane da prestanu sa lažnim dojavama i poručilo da će se takvo ponašanje hitno procesuirati, a počinitelji će biti zadržani."Nakon dva nemila događaja i teške situacije nastale u cijeloj zemlji, upozoravaju se građani da takvim pozivima vrše kazneno djelo izazivanje panike i nereda kao i kazneno djelo lažno prijavljivanje, zbog čega još jednom ponavljamo da će tužiteljstvo rigoroznije postupati i predlagat će se najviše sankcije za ovakvo ponašanje", navodi se u priopćenju.
S druge strane valja istaknuti i primjere herojstva o kojima se nije toliko pričalo. Psihologinja Tijana Mirović ispričala je kako joj je više roditelja učenika iz OŠ Vladislava Ribnikara pričalo o ‘‘tihim herojima‘‘.
- To su učiteljice i nastavnice koje su, kad je počela pucnjava, unatoč tome što nisu obučene za to, uspjele ostati mirne, zaključati vrata, kazati djeci da se radi o vježbi, a učiteljice iz nižih razreda uspjele su djecu uvjeriti da izađu u park. Nije samo da su one njima možda sačuvale glavu, one su ih možda sačuvale od budućih trauma, rekla je Mirović za N1. U školi je, inače, u petak otvorena knjiga žalosti, piše Jutarnji list.
