stdClass Object
(
[id] => 622620
[title] => Prošlo je točno 25 godina od prvog posjeta Pape Ivana Pavla Hrvatskoj; Prisjetimo se što je tada poručio Hrvatima, njegov govor i danas je jednako aktualan kao '94.
[alias] => proslo-je-tocno-25-godina-od-prvog-posjeta-pape-ivana-pavla-hrvatskoj-prisjetimo-se-sto-je-tada-porucio-hrvatima-njegov-govor-i-danas-je-jednako-aktualan-kao-94
[catid] => 142
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
'Poštujte svoje susjede Srbe. Oprostite im, i od njih tražite oproštenje. Više vas stvari dijeli nego razdvaja. Zajedno gradite mir na Balkanu'.
Ne, nije to poruka iz udžbenika samoupravnog socijalizma koji se rabio u Šuvarovim školama. Nisu to rečenice koje je izrekao neki jugoslavenski nostalgičar koji ne može prežaliti parole o bratstvu i jedinstvu svih naroda i narodnosti.
Nisu to, naposljetku, ni riječi Milorada Pupovca, vođe hrvatskih Srba koji se posljednjih tjedana našao na stupu srama nakon što je Hrvatsku upozorio da kroči opasnim putem rehabilitacije ustaštva.
To je poruka Ivana Pavla Drugog koju je on, urbi et orbi, objavio prije točno 25 godina tijekom svojeg prvog pastoralnog posjeta Hrvatskoj.
Papa Wojtila odigrao je presudnu ulogu i u rušenju komunizma, i u priznanju Hrvatske. Priznanju koje je spasilo zemlju od nastavka brutalne velikosrpske agresije. Hrvati mu nisu ostali dužni: godinama su mu laskali kao o „našem Papi“, dizali mu spomenike i sa oduševljenjem dočekali vijest da je proglašen svecem.
Upravo taj Papa je, dakle, pred milijun ljudi na zagrebačkom je Hipodromu 10. rujna 1994. Hrvate katolike pozvao da pruže ruku svojim susjedima Srbima te „promiču kulturu mira, nadahnutu osjećajima tolerancije i univerzalne solidarnosti“.
- Ta kultura ne odbacuje zdravi patriotizam, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti. Ta je kultura sposobna odgojiti velike i plemenite duhove koji su svjesni da se rane proizvedene mržnjom ne liječe zlopamćenjem, nego upravo terapijom strpljivosti i balzamom praštanja: oproštenja koje treba tražiti i pružati poniznim i plemenitim velikodušjem – poručio je Ivan Pavao Drugi.
Naglasivši pritom i da „bez te kulture mira, rat uvijek vreba iz zasjede i tinja također pod pepelom lomljivih primirja“.
Imao je, dakako, njegov govor i ekumensku notu.
- Narodi ovih krajeva međusobno su se kroz stoljeća prihvaćali, ostvarivali su mnogovrsne razmjene u području umjetnosti, jezika, pisma, kulturnoga narodnog blaga. Zar nije zajedničko bogatstvo i tradicija vjerske snošljivosti, koja se održala kroz gotovo jedno tisućljeće, pa i kroz vrlo tamna razdoblja povijesti?
Ne, ne može se vjeri pripisivati fenomen nacionalističkih netrpeljivosti koje haraju ovim krajevima – upozorio je Papa Wojtila, naglasivši da „to vrijedi ne samo za kršćane različitih vjeroispovijesti, nego osobito i za muslimane koji su na Balkanu učvrstili svoju nazočnost u sklopu štovanja vrijednog i uljuđenog suživota”.
I pritom se, referirajući se na Oče naš, zapitao: “Nije li licemjerje moliti tu molitvu, a u sebi gajiti zlopamćenje i mržnju?”. Jer, prenijela je njegove riječi Informativna katolička agencija IKA, „upravo je na temelju Očenaša cijelo ljudsko društvo velika obitelj, te su svi ljudi pred Bogom ipak braća i sestre“.
Pritom je posebno pozvao mlade da se „odupru napasti nasilja i grade budućnost na suživotu, dijalogu i suradnji“.
- Sadašnje tragične podjele i napetosti ne smiju biti uzrokom zaborava da mnogi elementi ujedinjuju narode koji su danas u ratu. I zato je hitno i nužno skupiti sve ono što ujedinjuje i time graditi nove perspektive bratske solidarnosti – poručio je mladima Papa.
Sveti Otac nije reterirao ni u svojoj poruci hrvatskim biskupima i svećenicima, na Svetoj misi koju je te iste večeri služio u zagrebačkoj katedrali. Upravo suprotno: bio je potpuno izravan.
- Pred vama je, predragi svećenici i redovnici, težak zadatak: pomiriti ljude s Bogom i čovjeka s čovjekom. To je vaša hitna dužnost, poglavito u sadašnjem teškom povijesnom trenutku, kada je ovaj apsurdni i surovi rat opustošio balkanske zemlje, okomivši se i na vašu domovinu, iskopavši ponor mržnje koji samo Evanđelje može nadvladati – kazao je tom prilikom Papa Wojtila.
- Neka vaš narod smogne snage da oprosti i, kad je potrebno, da traži oproštenje. Za to je potrebna poniznost i otvorenost duše, ljubav prema istini i traženje pravoga mira – naglasio je Ivan Pavao Drugi, nazvavši svoj kler u Hrvatskoj „apostolima i svjedocima oprosta i pomirenja“.
- Neka iz vaših riječi i iz vašega ponašanja uvijek zrači jasno uvjerenje da su svi ljudi, pripali oni bilo kojem narodu ili etničkoj grupi, sinovi istog Oca koji je na nebesima. Bez obzira na sadašnje teške prilike, u toj perspektivi treba vidjeti i ekumenski dijalog koji je toliko na srcu vama i vašim Pastirima. Vjerni zapovijedi Gospodina, nemojte sustati na tom putu – zaključio je Sveti Otac u govoru starom 25 godina.
Koji je, stjecajem okolnosti, aktualan i danas jednako kao što je to bio prije 25 godina.
'Poštujte svoje susjede Srbe. Oprostite im, i od njih tražite oproštenje. Više vas stvari dijeli nego razdvaja. Zajedno gradite mir na Balkanu'.
Ne, nije to poruka iz udžbenika samoupravnog socijalizma koji se rabio u Šuvarovim školama. Nisu to rečenice koje je izrekao neki jugoslavenski nostalgičar koji ne može prežaliti parole o bratstvu i jedinstvu svih naroda i narodnosti.
Nisu to, naposljetku, ni riječi Milorada Pupovca, vođe hrvatskih Srba koji se posljednjih tjedana našao na stupu srama nakon što je Hrvatsku upozorio da kroči opasnim putem rehabilitacije ustaštva.
To je poruka Ivana Pavla Drugog koju je on, urbi et orbi, objavio prije točno 25 godina tijekom svojeg prvog pastoralnog posjeta Hrvatskoj.
Papa Wojtila odigrao je presudnu ulogu i u rušenju komunizma, i u priznanju Hrvatske. Priznanju koje je spasilo zemlju od nastavka brutalne velikosrpske agresije. Hrvati mu nisu ostali dužni: godinama su mu laskali kao o „našem Papi“, dizali mu spomenike i sa oduševljenjem dočekali vijest da je proglašen svecem.
Upravo taj Papa je, dakle, pred milijun ljudi na zagrebačkom je Hipodromu 10. rujna 1994. Hrvate katolike pozvao da pruže ruku svojim susjedima Srbima te „promiču kulturu mira, nadahnutu osjećajima tolerancije i univerzalne solidarnosti“.
- Ta kultura ne odbacuje zdravi patriotizam, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti. Ta je kultura sposobna odgojiti velike i plemenite duhove koji su svjesni da se rane proizvedene mržnjom ne liječe zlopamćenjem, nego upravo terapijom strpljivosti i balzamom praštanja: oproštenja koje treba tražiti i pružati poniznim i plemenitim velikodušjem – poručio je Ivan Pavao Drugi.
Naglasivši pritom i da „bez te kulture mira, rat uvijek vreba iz zasjede i tinja također pod pepelom lomljivih primirja“.
Imao je, dakako, njegov govor i ekumensku notu.
- Narodi ovih krajeva međusobno su se kroz stoljeća prihvaćali, ostvarivali su mnogovrsne razmjene u području umjetnosti, jezika, pisma, kulturnoga narodnog blaga. Zar nije zajedničko bogatstvo i tradicija vjerske snošljivosti, koja se održala kroz gotovo jedno tisućljeće, pa i kroz vrlo tamna razdoblja povijesti?
Ne, ne može se vjeri pripisivati fenomen nacionalističkih netrpeljivosti koje haraju ovim krajevima – upozorio je Papa Wojtila, naglasivši da „to vrijedi ne samo za kršćane različitih vjeroispovijesti, nego osobito i za muslimane koji su na Balkanu učvrstili svoju nazočnost u sklopu štovanja vrijednog i uljuđenog suživota”.
I pritom se, referirajući se na Oče naš, zapitao: “Nije li licemjerje moliti tu molitvu, a u sebi gajiti zlopamćenje i mržnju?”. Jer, prenijela je njegove riječi Informativna katolička agencija IKA, „upravo je na temelju Očenaša cijelo ljudsko društvo velika obitelj, te su svi ljudi pred Bogom ipak braća i sestre“.
Pritom je posebno pozvao mlade da se „odupru napasti nasilja i grade budućnost na suživotu, dijalogu i suradnji“.
- Sadašnje tragične podjele i napetosti ne smiju biti uzrokom zaborava da mnogi elementi ujedinjuju narode koji su danas u ratu. I zato je hitno i nužno skupiti sve ono što ujedinjuje i time graditi nove perspektive bratske solidarnosti – poručio je mladima Papa.
Sveti Otac nije reterirao ni u svojoj poruci hrvatskim biskupima i svećenicima, na Svetoj misi koju je te iste večeri služio u zagrebačkoj katedrali. Upravo suprotno: bio je potpuno izravan.
- Pred vama je, predragi svećenici i redovnici, težak zadatak: pomiriti ljude s Bogom i čovjeka s čovjekom. To je vaša hitna dužnost, poglavito u sadašnjem teškom povijesnom trenutku, kada je ovaj apsurdni i surovi rat opustošio balkanske zemlje, okomivši se i na vašu domovinu, iskopavši ponor mržnje koji samo Evanđelje može nadvladati – kazao je tom prilikom Papa Wojtila.
- Neka vaš narod smogne snage da oprosti i, kad je potrebno, da traži oproštenje. Za to je potrebna poniznost i otvorenost duše, ljubav prema istini i traženje pravoga mira – naglasio je Ivan Pavao Drugi, nazvavši svoj kler u Hrvatskoj „apostolima i svjedocima oprosta i pomirenja“.
- Neka iz vaših riječi i iz vašega ponašanja uvijek zrači jasno uvjerenje da su svi ljudi, pripali oni bilo kojem narodu ili etničkoj grupi, sinovi istog Oca koji je na nebesima. Bez obzira na sadašnje teške prilike, u toj perspektivi treba vidjeti i ekumenski dijalog koji je toliko na srcu vama i vašim Pastirima. Vjerni zapovijedi Gospodina, nemojte sustati na tom putu – zaključio je Sveti Otac u govoru starom 25 godina.
Koji je, stjecajem okolnosti, aktualan i danas jednako kao što je to bio prije 25 godina.
Prošlo je točno 25 godina od prvog posjeta Pape Ivana Pavla Hrvatskoj; Prisjetimo se što je tada poručio Hrvatima, njegov govor i danas je jednako aktualan kao '94.
'Poštujte svoje susjede Srbe. Oprostite im, i od njih tražite oproštenje. Više vas stvari dijeli nego razdvaja. Zajedno gradite mir na Balkanu'.
Ne, nije to poruka iz udžbenika samoupravnog socijalizma koji se rabio u Šuvarovim školama. Nisu to rečenice koje je izrekao neki jugoslavenski nostalgičar koji ne može prežaliti parole o bratstvu i jedinstvu svih naroda i narodnosti.
Nisu to, naposljetku, ni riječi Milorada Pupovca, vođe hrvatskih Srba koji se posljednjih tjedana našao na stupu srama nakon što je Hrvatsku upozorio da kroči opasnim putem rehabilitacije ustaštva.
To je poruka Ivana Pavla Drugog koju je on, urbi et orbi, objavio prije točno 25 godina tijekom svojeg prvog pastoralnog posjeta Hrvatskoj.
Papa Wojtila odigrao je presudnu ulogu i u rušenju komunizma, i u...
