Nakon pronalaska masovne grobnice nedaleko od Vukovara, područje se temeljito istražuje: ‘Kad smo obitelji nestalih doveli do mjesta, počeli su plakati...‘

stdClass Object ( [id] => 1164134 [title] => Nakon pronalaska masovne grobnice nedaleko od Vukovara, područje se temeljito istražuje: ‘Kad smo obitelji nestalih doveli do mjesta, počeli su plakati...‘ [alias] => nakon-pronalaska-masovne-grobnice-nedaleko-od-vukovara-podrucje-se-temeljito-istrazuje-kad-smo-obitelji-nestalih-doveli-do-mjesta-poceli-su-plakati [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Na mjestu masovne grobnice kod mjesta Bobote nedaleko od Vukovara, na divljem deponiju, krajem studenog prošle godine pronađeni su ostaci najmanje 11 osoba ubijenih tijekom Domovinskog rata. I nakon što su njihovi ostaci već bili ekshumirani, pripadnici Hrvatske vojske još su se nalazili na terenu jer su postojale indicije da je ondje zakopano još žrtava, piše Hrvatski vojnik.

“Kad smo obitelji nestalih doveli do mjesta na kojem smo pronašli posmrtne ostatke 11 osoba, ni ne znajući o kome se točno radi, počeli su plakati. Na njihovim licima vidjelo se olakšanje jer će barem netko od njih saznati sudbinu svojeg bližnjeg. Evo, to je najveći razlog zbog kojeg ovo radimo,” govori zapovjednik Vojnoobavještajne satnije Gardijske oklopno-mehanizirane brigade bojnik Mario Maslov dok stojimo na mjestu masovne grobnice kod mjesta Bobote nedaleko od Vukovara.

Na samom rubu šumarka, na divljem deponiju, krajem studenog ondje su pronađeni ostaci najmanje 11 osoba ubijenih tijekom Domovinskog rata. I nakon što su njihovi ostaci već bili ekshumirani, pripadnici Hrvatske vojske još su se nalazili na terenu jer su postojale indicije da je ondje zakopano još žrtava. Vremenski uvjeti u ovo su doba godine prilično surovi – hladan vjetar i česta kiša ovaj teren pretvaraju u blatnu kaljužu, no traženje posmrtnih ostataka žrtava Domovinskog rata, kako bi nakon tri desetljeća od ratnih zbivanja na tom području dobili svoje grobno mjesto, za ove je ljude na terenu prioritet. Zajedničkim snagama pripadnici VOS-a, Inženjerijske bojne GOMBR-a te Pododsjeka za ekshumaciju Zapovjedništva za potporu vrlo pažljivo i temeljito pretražuju ovu, ali i druge lokacije u okolici koje su označene kao potencijalna mjesta masovnih grobnica.

Participacija postrojbi Hrvatske vojske u rješavanju jedne od najtežih posljedica Domovinskog rata velika je, no samo je dio vrlo uspješne međuresorne suradnje nekoliko nadležnih tijela Republike Hrvatske, dok kompletnu provedbu ovog vrlo kompleksnog procesa provodi Ministarstvo hrvatskih branitelja, odnosno Uprava za zatočene i nestale.

Naporima nadležnih tijela Republike Hrvatske do danas je riješena sudbina većine evidentiranih nestalih osoba, no u Ministarstvu hrvatskih branitelja ističu kako je još uvijek nepoznata sudbina 1454 osobe te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 398 smrtno stradalih osoba, što ukupno čini 1852 neriješena slučaja iz Domovinskog rata.

---

---

Najviše grobnica u Podunavlju

“Prve masovne grobnice nastale su već u drugoj polovini 1991., na području hrvatskog Podunavlja, a zatim i na drugim područjima izloženim agresiji: Banovini, zapadnoj Slavoniji, Lici i Dalmaciji. Iako su pronađene na svim ranije okupiranim područjima Republike Hrvatske, najviše masovnih grobnica otkriveno je na području hrvatskog Podunavlja,” kaže Ivona Paltrinieri, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja.

Ekshumacija posmrtnih ostataka omogućena je tek provedbom VRO Oluja i oslobađanjem ranije okupiranog područja. “Vila Gavrilović” u Petrinji prva je ekshumirana masovna grobnica. Ekshumaciju je provela tadašnja Komisija za zatočene i nestale, a pronađeni su posmrtni ostaci 16 hrvatskih branitelja. Na području hrvatskog Podunavlja sustavne ekshumacije počinju završetkom procesa mirne reintegracije, dakle od 1998., osim masovne grobnice na Ovčari, koja je ekshumirana 1996. godine. Kako bi se rasvijetlile sudbine nestalih osoba, Republika Hrvatska razvila je Hrvatski model traženja nestalih osoba, koji je, napominju u Ministarstvu hrvatskih branitelja, osim u situacijama oružanih sukoba, primjenjiv i u svim drugim slučajevima čija je posljedica veći broj nestalih, poput prirodnih katastrofa, terorističkih akcija i slično.

“U proteklih pet godina, u mandatu ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda konačno je uspostavljen sustav koji ne ovisi o pojedincu. Cjelokupan je proces traženja institucionaliziran, jasno definiran sa svim sastavnicama, određena su pravila u postupanju, ojačan je i medijski prezentiran Hrvatski model traženja nestalih osoba, ojačana je međuresorna suradnja između Ministarstva hrvatskih branitelja s obavještajnim službama i Ministarstvom unutarnjih poslova na prikupljanju i obradi saznanja o grobnicama i traganju za našim nestalima, potpisan niz međudržavnih sporazuma, nabavljena suvremena oprema za pretragu terena i još mnogo toga,” navodi Ivona Paltrinieri. Osim toga, dodatno je ojačana sposobnost laboratorija u Zagrebu na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku kako bi se prevladali najveći izazovi u identifikaciji posmrtnih ostataka metodom analize DNK.

Ipak, napominju iz Ministarstva hrvatskih branitelja, kruna je takvog petogodišnjeg rada svakako donošenje Zakona o osobama nestalim u Domovinskom ratu. Zakon je donesen 2019., a u njegovoj su pripremi sudjelovale i udruge koje okupljaju članove obitelji nestalih osoba.

Spomenuti Zakon jasno je propisao nadležnosti svakog pojedinog sudionika u otkrivanju sudbine nestalih, a rezultat uspješne međuresorne suradnje svakako je i pronalazak dviju masovnih grobnica − u Marincima 2020., kad su ekshumirani posmrtni ostaci četvorice hrvatskih branitelja, i u Boboti u studenom 2021., kad su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 11 osoba. Obje su grobnice, ističu u Ministarstvu hrvatskih branitelja, pronađene zahvaljujući naporu i suradnji hrvatskih institucija.

---

---

Suradnja s MORH-om

Kad je riječ o suradnji dvaju ministarstava, Ministarstvo hrvatskih branitelja surađuje s Pododsjekom za ekshumacije ZzP-a dugi niz godina, dok je dodatna pomoć iz Ministarstva obrane stigla nakon što je 2016. sklopljen Sporazum s Gardijskom oklopno-mehaniziranom brigadom. Vojnoobavještajna satnija sudjeluje u cijelom procesu s georadarima i bespilotnim letjelicama, posebno u dijelu analitike snimaka. “Godišnje pregledamo nekoliko stotina tisuća četvornih metara iz zraka, a sama je analiza tih snimaka iznimno zahtjevna. Primjerice, da bi se iz zraka snimio prostor od 10 000 četvornih metara, to traje nekoliko sati. Međutim, analiza tih snimaka traje i nekoliko desetaka sati,” tumači bojnik Maslov dok obilazimo teren u Marincima.

Velika su pomoć u pretrazi terena, nakon što je on označen kao mjesto potencijalne grobnice, cadaver psi koji su obučeni za traženje posmrtnih ostataka u zemlji. “Na taj se način,” objašnjava bojnik Maslov, “smanjuje prostor koji se treba pretražiti, ubrzava se sam proces i dinamika pa se u jednoj kalendarskoj godini može pregledati puno više sumnjivog područja.” Kako točno rade cadaver psi, posebno obučeni za traženje ostataka ljudskih mirisa, mogli smo se i sami uvjeriti kad smo nakon mjesta masovne grobnice u Boboti obišli i lokaciju u Marincima. Naime, nakon što su 2020. ekshumirani posmrtni ostaci četvorice vukovarskih branitelja, šire područje Marinaca i dalje se analitički i operativno obrađuje i pretražuje zbog indicija da bi ondje moglo biti još posmrtnih ostataka. Ondje zatičemo i vukovarskog branitelja i ratnog zapovjednika obrane Sajmišta, Stjepana Sučića, bivšeg čelnika Uprave za zatočene i nestale, dok s Andreom Pintar iz Centra S.PAS dogovara detalje pretraživanja terena. Psi zapravo, tumači nam potom Andrea Pintar, traže zemlju kontaminiranu ljudskim mirisom.

“Znanstvena istraživanja pokazala su da čovjek ima specifičnu mirisnu sliku nakon smrti i pas je ne može zamijeniti niti jednom drugom. Neki su dijelovi mirisne slike kod svih sisavaca isti, a neke se kombinacije događaju samo kod čovjeka. Čovjek je mirisno specifičan. Pas mora biti treniran na tu vrstu mirisa, kao i u svakoj drugoj detekciji. Taj miris uvijek ostaje u zemlji i neuništiv je jer ga zemlja apsorbira. Kosti, primjerice, nemaju više toliki miris, ali sve ono što je izišlo iz tijela ostalo je u zemlji. To naši psi traže, kontaminiranu zemlju,” objašnjava Andrea Pintar. Kao stručnjakinja za specijalno ponašanje pasa dugi niz godina radila je u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja kao glavni instruktor za potražne pse, no prije nekoliko godina prihvatila se, kaže, školovanja pasa za traženje ljudskih posmrtnih ostataka s obzirom na to da je to cijelo područje u Hrvatskoj, ali i u svijetu bilo neistraženo. Trenutačno su za traženje posmrtnih ostataka obučena četiri psa, tri belgijska i jedan njemački ovčar, a suradnja s Ministarstvom hrvatskih branitelja traje od 2016. godine.

---

---

“Kad stručni tim suzi određeno područje s pretpostavkom posmrtnih ostataka iz Domovinskog ili Drugog svjetskog rata, tad kontaktira s nama. Na terenu nam se kaže otprilike lokacija pri čemu stručni tim, s obzirom na dugogodišnju suradnju, zna koliko našim psima treba da pretraže određeno područje i kakve vremenske uvjete trebaju. Iako nisu idealni, za zimsko razdoblje današnji su uvjeti odlični – zemlja diše i ima mirisa. Temperatura mora biti iznad nule kako bi moglo doći do isparavanja mirisa kojih još uvijek ima u zemlji kako bi psi mogli pomoći i suziti lokaciju,” objašnjava Andrea Pintar. Dodaje kako su cadaver psi samo jedan izvor podataka, a strojno kopanje jedino je sigurno te jedino jamstvo da se u zemlji nalaze posmrtni ostaci.

Uz strojeve za ekshumaciju iz ZzP-a, u proces su uključeni i strojevi Inženjerijske bojne kad je potrebna obrada velikih površina. Samo kod Bobote s pomoću mehanizacije Hrvatske vojske pretraženo je 15 000 četvornih metara, a probna iskapanja rade se tijekom cijele godine.

Prema podacima iz Ministarstva hrvatskih branitelja, u 2021. provedena su terenska istraživanja na 34 lokacije pri čemu su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 16 osoba. Najveći je dio na području Vukovarsko-srijemske županije, no radi se i na drugim područjima za koja se sumnja da se na njima još uvijek nalaze masovne i pojedinačne grobnice. Tijekom 2021. organizirano je osam završnih identifikacija na kojima su identificirani posmrtni ostaci 21 osobe.

“Mi već sad imamo u pripremi nove lokacije za strojno kopanje na kojima je prethodno obavljeno zračno snimanje, analiza terena iz zraka te su ih pregledali cadaver psi. Intenzitet sudjelovanja Vojnoobavještajne satnije povećao se od početka suradnje s Ministarstvom hrvatskih branitelja. No, svaki pronalazak ljudskog posmrtnog ostatka nama vojnicima puno znači jer smo nekoj obitelji dali mir. Profesionalno si zadovoljan i sretan što je toliki uloženi napor urodio plodom, a vojnička čast nalaže nam da se maksimalno potrudimo kako bismo pronašli naše nestale,” zaključuje bojnik Maslov.

Hrvatski model traženja nestalih osoba u kontekstu terenskih istraživanja i aktivnosti probnih iskapanja odnosno ekshumacija obuhvaća pet metoda, a prva od njih, koja je u dosadašnjem rješavanju problema nestalih imala ključnu ulogu, jesu ljudski izvori. Druga je disciplina zračno snimanje i analiza terena, treća biodetektori odnosno cadaver psi, četvrta elektronički senzori odnosno georadari, peta iskapanje.

S ciljem bolje učinkovitosti ustrojene su područne ispostave Ministarstva hrvatskih branitelja u Vukovaru i Splitu, u kojima rade mahom umirovljeni pripadnici hrvatske vojske i policije te sigurnosnih službi, ujedno dragovoljci Domovinskog rata s potrebnim iskustvom za rad u ovom iznimno zahtjevnom i osjetljivom procesu. Jedan je od njih i Dražen Brcko, vanjski suradnik Ministarstva hrvatskih branitelja, inače bivši djelatnik Ministarstva obrane, s kojim smo razgovarali na lokaciji kod Bobote, piše Hrvatski vojnik.

“Na ovoj lokaciji već su rađena četiri probna iskapanja od 1998. i jedna ekshumacija te je nađena jedna osoba. Unazad godinu dana raspolagali smo informacijom da se ovdje nalazi grobnica, ali nitko nije mogao znati o kojoj se mikrolokaciji radi. Budući da tri mikrolokacije nisu dale rezultate, odlučili smo sistematski prekopati cijelo područje,” kaže te dodaje kako se svaka korisna informacija obrađuje te se izlazi na lokaciju za koju postoje saznanja da bi se mogli nalaziti posmrtni ostaci. “Suradnja s Ministarstvom obrane i drugim međuresorima je izvanredna. Svi pripadnici koji su ovdje bili su sudionici Domovinskog rata i svi bismo htjeli naći svaku nestalu osobu kako bi bila dostojno pokopana i kako bi svaka majka, supruga ili djeca imala mjesto na kojem mogu zapaliti svijeću,” navodi Brcko.

Andrea Pintar i Christian Nikolić iz Centra S.PAS od 2016. stalni su suradnici Ministarstva hrvatskih branitelja u potrazi za nestalima iz Domovinskog rata i Drugog svjetskog rata. Nakon dugogodišnjeg rada u HGSS-u s potražnim psima obučavaju pse za tzv. hladne slučajeve.

“Osim s Ministarstvom hrvatskih branitelja, često surađujemo i na rješavanju međunarodnih kriminalnih slučajeva, i to posebno s njemačkom policijom. Kad je riječ o obuci pasa za ovu namjenu, radi se o kombinaciji školovanja pasa za mine i cadaver pasa, odnosno pasa za traženje mrtvih. Pas bi trebao pretraživati zemlju sličnim postupkom kao što to rade psi za mine – dakle pretraživati ravnu površinu s fokusom na tlu, a ne u zraku, za razliku od spasilačkih pasa koji se služe vjetrom i prirodnim nošenjem mirisa. Cadaver psi, koji traže ljudske ostatke i grobove, trenirani su više kao detekcijski psi, a ne spasilački,” objašnjava Andrea Pintar te dodaje kako je s godinama shvatila da su te dvije discipline nespojive pa je usavršila netipično školovanje pasa. “Spasilačkim psima,” objašnjava, “prirodnije je služiti se vjetrom da bi pronašli ono što traže, za razliku od detekcijskih pasa koji moraju ignorirati prirodna strujanja i moraju detaljno pretražiti površine predmeta.”

“Zbog procesa raspada ljudskog tijela miris se mijenja. Mina ili eksploziv neće istruliti niti će promijeniti miris, za razliku od ljudskog tijela koje je biološkog podrijetla te će prilikom raspada doći do kemijskog procesa koji mijenja tu sliku. Miris koji izlazi na površinu nije ista mirisna slika ljudskog tijela kao što je ona koju nalazimo kod slučajeva nestalih osoba na površini zemlje,” tumači ova instruktorica pasa. Što je više tijela u zemlji, kontaminirani bazen je veći jer se dogodio raspad više tijela. Prije pretrage važno je znati i što se traži, odnosno je li riječ o masovnim grobnicama ili pak raskomadanim tijelima kao što je to, primjerice, slučaj kod kriminalnih slučajeva koje pomažu riješiti.

“U ovoj suradnji oko pronalaska nestalih iz Domovinskog rata fascinantno je koliko je taj proces slojevit. Mi smo samo mali kotačić, koji treba leći na točno određeno mjesto. Ovo sve radimo zato što smatramo da je to ispravno. Svaka duša treba stići kući. Ako možemo pomoći, ja sam sretna. Znam da sam učinila nešto što me tjera da i dalje to radim,” zaključuje Andrea Pintar.

Ključna je prepreka učinkovitijem rješavanju sudbine nestalih osoba za Republiku Hrvatsku izostanak suradnje Republike Srbije, navode iz Ministarstva hrvatskih branitelja. Naime, od ukupnog broja neriješenih slučajeva nestalih osoba u Republici Hrvatskoj (1852), većinu čine hrvatski branitelji i civili nestali i ubijeni 1991./1992. godine u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Temeljna je prepreka rješavanju tih slučajeva nedostatak informacija o neregistriranim i prikrivenim masovnim i pojedinačnim grobnicama na ranije okupiranim područjima Republike Hrvatske, kao i o sekundarnim grobnicama u koje su organizirano i sustavno premještani posmrtni ostaci žrtava.

Na mjestu masovne grobnice kod mjesta Bobote nedaleko od Vukovara, na divljem deponiju, krajem studenog prošle godine pronađeni su ostaci najmanje 11 osoba ubijenih tijekom Domovinskog rata. I nakon što su njihovi ostaci već bili ekshumirani, pripadnici Hrvatske vojske još su se nalazili na terenu jer su postojale indicije da je ondje zakopano još žrtava, piše Hrvatski vojnik.

“Kad smo obitelji nestalih doveli do mjesta na kojem smo pronašli posmrtne ostatke 11 osoba, ni ne znajući o kome se točno radi, počeli su plakati. Na njihovim licima vidjelo se olakšanje jer će barem netko od njih saznati sudbinu svojeg bližnjeg. Evo, to je najveći razlog zbog kojeg ovo radimo,” govori zapovjednik Vojnoobavještajne satnije Gardijske oklopno-mehanizirane brigade bojnik Mario Maslov dok stojimo na mjestu masovne grobnice kod mjesta Bobote nedaleko od Vukovara.

Na samom rubu šumarka, na divljem deponiju, krajem studenog ondje su pronađeni ostaci najmanje 11 osoba ubijenih tijekom Domovinskog rata. I nakon što su njihovi ostaci već bili ekshumirani, pripadnici Hrvatske vojske još su se nalazili na terenu jer su postojale indicije da je ondje zakopano još žrtava. Vremenski uvjeti u ovo su doba godine prilično surovi – hladan vjetar i česta kiša ovaj teren pretvaraju u blatnu kaljužu, no traženje posmrtnih ostataka žrtava Domovinskog rata, kako bi nakon tri desetljeća od ratnih zbivanja na tom području dobili svoje grobno mjesto, za ove je ljude na terenu prioritet. Zajedničkim snagama pripadnici VOS-a, Inženjerijske bojne GOMBR-a te Pododsjeka za ekshumaciju Zapovjedništva za potporu vrlo pažljivo i temeljito pretražuju ovu, ali i druge lokacije u okolici koje su označene kao potencijalna mjesta masovnih grobnica.

Participacija postrojbi Hrvatske vojske u rješavanju jedne od najtežih posljedica Domovinskog rata velika je, no samo je dio vrlo uspješne međuresorne suradnje nekoliko nadležnih tijela Republike Hrvatske, dok kompletnu provedbu ovog vrlo kompleksnog procesa provodi Ministarstvo hrvatskih branitelja, odnosno Uprava za zatočene i nestale.

Naporima nadležnih tijela Republike Hrvatske do danas je riješena sudbina većine evidentiranih nestalih osoba, no u Ministarstvu hrvatskih branitelja ističu kako je još uvijek nepoznata sudbina 1454 osobe te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 398 smrtno stradalih osoba, što ukupno čini 1852 neriješena slučaja iz Domovinskog rata.

---

---

Najviše grobnica u Podunavlju

“Prve masovne grobnice nastale su već u drugoj polovini 1991., na području hrvatskog Podunavlja, a zatim i na drugim područjima izloženim agresiji: Banovini, zapadnoj Slavoniji, Lici i Dalmaciji. Iako su pronađene na svim ranije okupiranim područjima Republike Hrvatske, najviše masovnih grobnica otkriveno je na području hrvatskog Podunavlja,” kaže Ivona Paltrinieri, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja.

Ekshumacija posmrtnih ostataka omogućena je tek provedbom VRO Oluja i oslobađanjem ranije okupiranog područja. “Vila Gavrilović” u Petrinji prva je ekshumirana masovna grobnica. Ekshumaciju je provela tadašnja Komisija za zatočene i nestale, a pronađeni su posmrtni ostaci 16 hrvatskih branitelja. Na području hrvatskog Podunavlja sustavne ekshumacije počinju završetkom procesa mirne reintegracije, dakle od 1998., osim masovne grobnice na Ovčari, koja je ekshumirana 1996. godine. Kako bi se rasvijetlile sudbine nestalih osoba, Republika Hrvatska razvila je Hrvatski model traženja nestalih osoba, koji je, napominju u Ministarstvu hrvatskih branitelja, osim u situacijama oružanih sukoba, primjenjiv i u svim drugim slučajevima čija je posljedica veći broj nestalih, poput prirodnih katastrofa, terorističkih akcija i slično.

“U proteklih pet godina, u mandatu ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda konačno je uspostavljen sustav koji ne ovisi o pojedincu. Cjelokupan je proces traženja institucionaliziran, jasno definiran sa svim sastavnicama, određena su pravila u postupanju, ojačan je i medijski prezentiran Hrvatski model traženja nestalih osoba, ojačana je međuresorna suradnja između Ministarstva hrvatskih branitelja s obavještajnim službama i Ministarstvom unutarnjih poslova na prikupljanju i obradi saznanja o grobnicama i traganju za našim nestalima, potpisan niz međudržavnih sporazuma, nabavljena suvremena oprema za pretragu terena i još mnogo toga,” navodi Ivona Paltrinieri. Osim toga, dodatno je ojačana sposobnost laboratorija u Zagrebu na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku kako bi se prevladali najveći izazovi u identifikaciji posmrtnih ostataka metodom analize DNK.

Ipak, napominju iz Ministarstva hrvatskih branitelja, kruna je takvog petogodišnjeg rada svakako donošenje Zakona o osobama nestalim u Domovinskom ratu. Zakon je donesen 2019., a u njegovoj su pripremi sudjelovale i udruge koje okupljaju članove obitelji nestalih osoba.

Spomenuti Zakon jasno je propisao nadležnosti svakog pojedinog sudionika u otkrivanju sudbine nestalih, a rezultat uspješne međuresorne suradnje svakako je i pronalazak dviju masovnih grobnica − u Marincima 2020., kad su ekshumirani posmrtni ostaci četvorice hrvatskih branitelja, i u Boboti u studenom 2021., kad su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 11 osoba. Obje su grobnice, ističu u Ministarstvu hrvatskih branitelja, pronađene zahvaljujući naporu i suradnji hrvatskih institucija.

---

---

Suradnja s MORH-om

Kad je riječ o suradnji dvaju ministarstava, Ministarstvo hrvatskih branitelja surađuje s Pododsjekom za ekshumacije ZzP-a dugi niz godina, dok je dodatna pomoć iz Ministarstva obrane stigla nakon što je 2016. sklopljen Sporazum s Gardijskom oklopno-mehaniziranom brigadom. Vojnoobavještajna satnija sudjeluje u cijelom procesu s georadarima i bespilotnim letjelicama, posebno u dijelu analitike snimaka. “Godišnje pregledamo nekoliko stotina tisuća četvornih metara iz zraka, a sama je analiza tih snimaka iznimno zahtjevna. Primjerice, da bi se iz zraka snimio prostor od 10 000 četvornih metara, to traje nekoliko sati. Međutim, analiza tih snimaka traje i nekoliko desetaka sati,” tumači bojnik Maslov dok obilazimo teren u Marincima.

Velika su pomoć u pretrazi terena, nakon što je on označen kao mjesto potencijalne grobnice, cadaver psi koji su obučeni za traženje posmrtnih ostataka u zemlji. “Na taj se način,” objašnjava bojnik Maslov, “smanjuje prostor koji se treba pretražiti, ubrzava se sam proces i dinamika pa se u jednoj kalendarskoj godini može pregledati puno više sumnjivog područja.” Kako točno rade cadaver psi, posebno obučeni za traženje ostataka ljudskih mirisa, mogli smo se i sami uvjeriti kad smo nakon mjesta masovne grobnice u Boboti obišli i lokaciju u Marincima. Naime, nakon što su 2020. ekshumirani posmrtni ostaci četvorice vukovarskih branitelja, šire područje Marinaca i dalje se analitički i operativno obrađuje i pretražuje zbog indicija da bi ondje moglo biti još posmrtnih ostataka. Ondje zatičemo i vukovarskog branitelja i ratnog zapovjednika obrane Sajmišta, Stjepana Sučića, bivšeg čelnika Uprave za zatočene i nestale, dok s Andreom Pintar iz Centra S.PAS dogovara detalje pretraživanja terena. Psi zapravo, tumači nam potom Andrea Pintar, traže zemlju kontaminiranu ljudskim mirisom.

“Znanstvena istraživanja pokazala su da čovjek ima specifičnu mirisnu sliku nakon smrti i pas je ne može zamijeniti niti jednom drugom. Neki su dijelovi mirisne slike kod svih sisavaca isti, a neke se kombinacije događaju samo kod čovjeka. Čovjek je mirisno specifičan. Pas mora biti treniran na tu vrstu mirisa, kao i u svakoj drugoj detekciji. Taj miris uvijek ostaje u zemlji i neuništiv je jer ga zemlja apsorbira. Kosti, primjerice, nemaju više toliki miris, ali sve ono što je izišlo iz tijela ostalo je u zemlji. To naši psi traže, kontaminiranu zemlju,” objašnjava Andrea Pintar. Kao stručnjakinja za specijalno ponašanje pasa dugi niz godina radila je u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja kao glavni instruktor za potražne pse, no prije nekoliko godina prihvatila se, kaže, školovanja pasa za traženje ljudskih posmrtnih ostataka s obzirom na to da je to cijelo područje u Hrvatskoj, ali i u svijetu bilo neistraženo. Trenutačno su za traženje posmrtnih ostataka obučena četiri psa, tri belgijska i jedan njemački ovčar, a suradnja s Ministarstvom hrvatskih branitelja traje od 2016. godine.

---