Kontroverzni srpski povjesničar revizionist napisao knjigu o ‘Krajini‘, moglo bi vas iznenaditi o kakvom se pogledu radi

stdClass Object ( [id] => 1348180 [title] => Kontroverzni srpski povjesničar revizionist napisao knjigu o ‘Krajini‘, moglo bi vas iznenaditi o kakvom se pogledu radi [alias] => kontroverzni-srpski-povjesnicar-revizionist-napisao-knjigu-o-krajini-moglo-bi-vas-iznenaditi-o-kakvom-se-pogledu-radi [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Knjiga srpskog povjesničara Koste Nikolića “Krajina 1991. – 1995.”, predstavljena hrvatskoj publici u izdanju Frakture, neobičan je događaj u hrvatskom izdavaštvu. Izdavačka kuća iz Zaprešića dosad je bila prepoznatljiva po objavljivanju publicističkih radova autora obilježenih snažnom intimnom identifikacijom s Jugoslavijom. Domovinski rat bio je prepušten hrvatskim nacionalistima, osim kao objekt “demitologizacije”.

Pored nesvakidašnjeg interesa za to kako druga strana tumači recentnu, tragičnu povijest, mnoge će zbuniti činjenica da se radi o kontroverznom autoru. Kosta Nikolić u Srbiji je poznat kao povjesničar “revizionist” koji se suprotstavlja “istini” o Drugom svjetskom ratu koja je bila važeća u komunističkoj Jugoslaviji, a koja je u nekim krugovima ostala do danas jedino ispravno tumačenje povijesti. Nadajmo se da su njegovi noviji radovi (trilogija o raspadu SFRJ u izdanju beogradskog Službenog glasnika), a ne svjedočenje u prilog rehabilitacije Draže Mihailovića na beogradskom sudu iz 2012. godine, poslužili kao preporuka za njegove hrvatske promotore.

Zapaljivi govori

Kad se u obzir uzme da je suizdavač ove knjige Srpsko narodno vijeće, mnogo toga postaje jasnije. Naime, SNV je još 2019. godine potpisao protokol o suradnji s Institutom za savremenu istoriju, pri kojem Nikolić djeluje kao znanstveni savjetnik. Možda nije naodmet napomenuti da je direktor spomenutog instituta Predrag J. Marković, inače potpredsjednik Dačićeva SPS-a, poznat po neodmjerenim izjavama o Hrvatskoj. Ako uzmemo u obzir da je jedan od Frakturinih autora ujedno i predsjednik savjeta SNV-a, objava ove knjige prestaje biti zagonetka.

Nikolićeva “Krajina” spada među sofisticiranije pokušaje tumačenja rata u Hrvatskoj koji nam je došao iz Srbije. Još od članka srpskog akademika Vasilija Krestića iz sad već davne 1986. godine “O genezi genocida nad Srbima u NDH”, u srpskoj javnosti i dobrom dijelu akademske zajednice prevladava teza po kojoj je čitava moderna povijest hrvatskog naroda u funkciji istrebljenja Srba. Vučićevi komemorativni skupovi po Busijama i Bačkoj Palanci za srpske žrtve “Oluje”, na kojima se, okruženi statistima kostimiranima u narodne nošnje iz Bukovice, govornici utrkuju u zapaljivim govorima, tek ne predstavljaju ohrabrenje istinoljubivim autorima.

Iako se u uvodu ogradio od pozitivističkog ideala, Nikolić je napisao, na trenutke zamornu za čitanje, uzornu pozitivističku knjigu. Problem vlastite pristranosti pokušao je riješiti ustupanjem prostora samim akterima događaja. Prepustio je svjedocima vremena da govore, kloneći se vlastitih tumačenja i vrednovanja. Kada od toga, na svega nekoliko stranica, odstupa, to čini pozajmljujući od osebujnih interpretacija Dejana Jovića: “Rat kao sredstvo redefinicije identiteta”, “Nacionalna ideologija koju je kreirala Hrvatska u tom periodu svaku je višenacionalnu zajednicu, čak i onu koju su činili veoma bliski identiteti, tumačila kao neprihvatljivu”, “ideologija državnog kreacionizma”.

Čitateljima je prepušteno da u obilju citata sami procijene čija su svjedočanstva od primarne, a čija od sekundarne važnosti za konkretni povijesni događaj. Ako se to čini preteškim, nešto lakše je odgonetnuti važnost uloge pojedinih međunarodnih predstavnika u tom periodu. Tako u uvodu autor knjige citira britanskog diplomata Ivora Robertsa koji s naknadnom pameću kritizira međunarodnu zajednicu što je s proglašavanjem granica federalnih jedinica za međunarodne granice pridonijela rasplamsavanju sukoba:

“Sa dovoljno političke volje i mašte i uz vojnu podršku Zapada radi nametanja prekida vatre i stacioniranja mirovnih snaga, bilo je moguće iscrtati granice na način koji bi stvorio osnov za obuhvatno i stabilno rešenje i, naravno, za izbegavanje krvavog sukoba, masakra i zverstava, pokretanje više stotina hiljada izbeglica, što su najteže posledice najnovije epizode istočnog pitanja.”

Cinik bi primjetio da poznata Titova uzrečica: “drži se zakona kao pijan plota” u engleskoj verziji glasi: “drži se Helsinške deklaracije kao pijan plota”. Roberts je zapravo kao spasonosno rješenje za izbjegavanje ratnih sukoba preporučio zadovoljenje velikodržavnih apetita kroz mijenjanje republičkih “avnojevskih” granica. Drugim riječima, da bi se izbjegao rat, Zapad je trebao blagosloviti postizanje ratnih ciljeva mirnim putem. Nažalost, takvi recepti se i danas prilikom cikličnih obnova etničkih tenzija na Balkanu čine preporučljivi raznim domaćim i stranim “mirotvorcima”.

---

---

Nezavidan položaj

Nikolić preskače cijelu 1991. godinu da bi početak radnje smjestio u siječanj 1992. godine, kad je potpisano sarajevsko primirje kojim je došlo do prekida općeg rata u Hrvatskoj i provedbe Vanceova plana. Plan je uključivao dolazak mirovnih snaga UN-a (Unprofor) i uspostava tri UNPA zona: istočna Slavonija, zapadna Slavonija i Krajina. Iz, u knjizi detaljno opisanog, procesa koji je uslijedio razvidno je da su obje strane primirje doživjele kao predah za konsolidaciju i poboljšanje vlastite pozicije na terenu i na međunarodnoj sceni. Hrvatska je polazila od prednosti međunarodnog priznanja, ali imala je opravdanog razloga strahovati od “ciparskog scenarija”, po kojem bi privremen linije razgraničenja de facto postale međudržavne granice u vječno zamrznutom konfliktu. Ipak, od početka je Krajina bila u nezavidnijem položaju. Iscjepkanost teritorija, kriminal i šverc, međusobna politička trvljenja (po staroj liniji diferencijacije između četnika i partizana iz Drugog svjetskog rata, a koja se ponovila u čudnoj postmodernoj verziji između pristalica Vojislava Šešelja i Mire Marković), atentati, radikalizam, maltretiranje i ubojstva preostalih Hrvata, bijeda stanovništva, ekonomska ovisnost o Beogradu, samo su neki od faktora koji nisu išli u korist pučistima u Kninu. Stvarnost života u Krajini možda je najbolje opisao Mlađo Karan, jedan od pripadnika Službe državne bezbednosti citiranih u knjizi:

“Veliki broj ljudi učestvovao je u ubijanju Hrvata 1991. i kasnije, a oni koji nisu uviđali su da se takvo ubijanje toleriše na zvaničnom nivou, ako se i ne vrši na njemu. Bio je to krajnje mučan proces, uperen prvo protiv Hrvata u Krajini, ali su početkom 1992. svi oni bili mrtvi ili proterani. Međutim, kada takav teror pokrene vlada koja bi trebalo da ga spreči, posle ga je teško kontrolisati. Svi su postali zavisni od nasilja i život postaje vrlo jeftin.”

Nečista savjest progovara na razne načine, jedan od grotesknijih primjera je odgovor vlasti Krajine na zahtjev UN-ovih istraživača za prikupljanje dokaza o masovnim grobnicama na teritoriju pod njihovom kontrolom:

“Mnoge naše jame i masovne grobnice iz oba građanska rata, delo nacionalističkih i šovinističkih snaga iz Hrvatske, Slovenije, Muslimana i drugih, nisu dovoljno istražene, niti je međunarodna javnost pokazala interesovanje da ih istraži, na primjer Jasenovac, Prebilovce, Jadovno i druge, ali se zato pomno proučava sadašnje vreme, traži način da se što bolje podmetne ma čije “kukavičje jaje” u interesu satanizacije Srba u Krajini i svuda, ako je moguće (…) Za Boga miloga, ovo je prevazišlo svaku meru.”

Ne treba biti naivan, autodestruktivnost nije presudila odmetnutoj paradržavi. Hrvatska je “govorom oružja” malo-pomalo nagrizala i slabila “Krajinu”. U knjizi su detaljno opisane operacije osvajanja Miljevačkog platoa, Maslenice, Medačkog džepa, zapadne Slavonije. Nažalost, te akcije oslobađanja državnog teritorija bile su popraćene i ekscesima nad srpskim civilima. Specijalni izvjestitelj UN-a Tadeusz Morawiecki u svojem je izvještaju zabilježio:

“Hrvatske vlasti su odgovorne za kršenje ljudskih prava i humanitarnog zakona za vreme i nakon vojnih operacija u Zapadnoj Slavoniji. Većina takvih slučajeva bila je ozbiljnog karaktera, ali nisu poprimili oblike masovne pojave.”

Washingtonski sporazum

Posebnu temu predstavlja odnos Knina s Banjom Lukom i Beogradom. Iako su bili obilježeni razmiricama, odnos između prekodrinskih entiteta i matice bio je tijekom cijelog rata više nego konstruktivan. O tome dovoljno govori postojanje 30. i 40. kadrovskog centra pri Glavnom štabu Vojske Jugoslavije koji su bili zaduženi za financiranje oficira Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske. Financijska podređenost za sobom je vukla i političku. Ministar unutrašnjih poslova RSK Stojan Španović je nakon svoje smjene iz 1994. godine posvjedočio:

“S obzirom na način na koji smo ja i još nekolicina drugih smenjeni, mogli bismo reći da se radilo o vojnom udaru a ne o demokratskoj proceduri. Istog tog dana Arkan i njegovi ljudi jednostavno su opkolili sve državne institucije u Kninu, provalili u zgradu Vlade i sve nas zatvorili unutra. Nedugo zatim, on se pojavio preda mnom u punoj borbenoj opremi i odmah mi je rekao da mu je Milošević u telefonskom razgovoru sat i po vremena ranije naredio da ukloni sve koji su odgovorni za gubitak srpskih teritorija, ako treba i silom.”

Nikolić ispravno zaključuje da je washingtonskim sporazumom počela američka inicijativa mimo UN-a i Europske zajednice. Protivno volji bosanskohercegovačkih Hrvata, Hrvatska je pristala na formiranje Federacije BiH, što je dugoročno predstavljalo nukleus stabilizacije prilika u Bosni i Hrvatskoj.

U zanimljivom poglavlju o bihaćkom džepu Nikolić objašnjava ogromnu stratešku važnost Bihaća u hrvatsko-srpskom sukobu. Milan Gvero, pomoćnik Ratka Mladića, to je slikovito opisao: “Onaj ko ne shvata da je 5. korpus na ovom prostoru bomba sa izvađenim upaljačem u stomaku svakog od nas, taj ne razumije ništa.” Združena operacija bosanskih i hrvatskih Srba, koja je za cilj imala uništenje 5. korpusa armije BiH i osvajanje Bihaća, shvaćena je kao uvod u novu Srebrenicu. Pod pretekstom sprječavanja novog pokolja otpočela je operacija “Oluja.” Tom vojnom akcijom, kao što je dobro poznato, prestala je postojati “Republika Srpska Krajina”. Oci utemeljitelji Krajine podijelili su gorku sudbinu sa svojom kreaturom. Milan Babić počinio je samoubojstvo u Scheveningenu nakon što je osuđen na 13 godina robije, a Milan Martić, osuđen na 35 godina robije, kaznu izdržava u estonskom zatvoru.

---

---

Dva uzora

Na posljednjim, trpko intoniranim stranicama Nikolić se bavi prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom u slučaju Gotovina, Čermak i Markač. Završne misli knjige prepuštene su članovima žalbenog vijeća koji su se protivili oslobađajućoj presudi, sucima Carmelu Agiusu (hrvatskoj javnosti poznatiji kao predsjedavajući žalbenog vijeća u suđenju hercegovačkoj šestorci) i Faustu Pocaru. Potonji je u izdvojenom mišljenju izrazio neslaganje s oslobađajućom presudom držeći da je “u suprotnosti sa svakim osjećajem za pravdu”.

Jedan dobronamjerni hrvatski autor primijetio je da srpski povjesničari slijede dva uzora: optimističnu sintezu Sime Ćirkovića pod naslovom “Srbi među evropskim narodima” i pesimističnu sintezu Milorada Ekmečića “Dugo istorijsko kretanje između oranja i klanja”. Iako krajnje suzdržan, nije teško zaključiti da Kosta Nikolić pripada drugoj struji. S obzirom na temu, teško da mu se na tome može zamjeriti. Akteri srpske povijesti iz 90-ih u Hrvatskoj su za sobom, pored pesimizma, ostavili malo toga.

Naslovnica knjige \u2018Krajina 1991. \u2013 1995.\u2018 Koste Nikoli\u0107a, objavljene u izdanju Frakture<\/p>","

Autodestruktivnost nije presudila odmetnutoj paradr\u017eavi. Hrvatska je \u2018govorom oru\u017eja\u2019 malo-pomalo nagrizala i slabila \u2018Krajinu\u2019<\/p>","

Naslovnica knjige ‘Krajina 1991. – 1995.‘ Koste Nikolića, objavljene u izdanju Frakture

[popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/12/12/26182922.jpg [title] =>

Naslovnica knjige ‘Krajina 1991. – 1995.‘ Koste Nikolića, objavljene u izdanju Frakture

Joško Šupić/Cropix ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/12/12/26211341.jpg [title] =>

Autodestruktivnost nije presudila odmetnutoj paradržavi. Hrvatska je ‘govorom oružja’ malo-pomalo nagrizala i slabila ‘Krajinu’

Gabriel Bouys/Afp ) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/12/12/20024934.jpg [title] =>

Na posljednjim, trpko intoniranim stranicama Nikolić se bavi prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom u slučaju Gotovina (na slici), Čermak i Markač

Boris Kovačev/Cropix ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Knjiga srpskog povjesničara Koste Nikolića “Krajina 1991. – 1995.”, predstavljena hrvatskoj publici u izdanju Frakture, neobičan je događaj u hrvatskom izdavaštvu. Izdavačka kuća iz Zaprešića dosad je bila prepoznatljiva po objavljivanju publicističkih radova autora obilježenih snažnom intimnom identifikacijom s Jugoslavijom. Domovinski rat bio je prepušten hrvatskim nacionalistima, osim kao objekt “demitologizacije”.

Pored nesvakidašnjeg interesa za to kako druga strana tumači recentnu, tragičnu povijest, mnoge će zbuniti činjenica da se radi o kontroverznom autoru. Kosta Nikolić u Srbiji je poznat kao povjesničar “revizionist” koji se suprotstavlja “istini” o Drugom svjetskom ratu koja je bila važeća u komunističkoj Jugoslaviji, a koja je u nekim krugovima ostala do danas jedino ispravno tumačenje povijesti. Nadajmo se da su njegovi noviji radovi (trilogija o raspadu SFRJ u izdanju beogradskog Službenog glasnika), a ne svjedočenje u prilog rehabilitacije Draže Mihailovića na beogradskom sudu iz 2012. godine, poslužili kao preporuka za njegove hrvatske promotore.

Zapaljivi govori

Kad se u obzir uzme da je suizdavač ove knjige Srpsko narodno vijeće, mnogo toga postaje jasnije. Naime, SNV je još 2019. godine potpisao protokol o suradnji s Institutom za savremenu istoriju, pri kojem Nikolić djeluje kao znanstveni savjetnik. Možda nije naodmet napomenuti da je direktor spomenutog instituta Predrag J. Marković, inače potpredsjednik Dačićeva SPS-a, poznat po neodmjerenim izjavama o Hrvatskoj. Ako uzmemo u obzir da je jedan od Frakturinih autora ujedno i predsjednik savjeta SNV-a, objava ove knjige prestaje biti zagonetka.

Nikolićeva “Krajina” spada među sofisticiranije pokušaje tumačenja rata u Hrvatskoj koji nam je došao iz Srbije. Još od članka srpskog akademika Vasilija Krestića iz sad već davne 1986. godine “O genezi genocida nad Srbima u NDH”, u srpskoj javnosti i dobrom dijelu akademske zajednice prevladava teza po kojoj je čitava moderna povijest hrvatskog naroda u funkciji istrebljenja Srba. Vučićevi komemorativni skupovi po Busijama i Bačkoj Palanci za srpske žrtve “Oluje”, na kojima se, okruženi statistima kostimiranima u narodne nošnje iz Bukovice, govornici utrkuju u zapaljivim govorima, tek ne predstavljaju ohrabrenje istinoljubivim autorima.

Iako se u uvodu ogradio od pozitivističkog ideala, Nikolić je napisao, na trenutke zamornu za čitanje, uzornu pozitivističku knjigu. Problem vlastite pristranosti pokušao je riješiti ustupanjem prostora samim akterima događaja. Prepustio je svjedocima vremena da govore, kloneći se vlastitih tumačenja i vrednovanja. Kada od toga, na svega nekoliko stranica, odstupa, to čini pozajmljujući od osebujnih interpretacija Dejana Jovića: “Rat kao sredstvo redefinicije identiteta”, “Nacionalna ideologija koju je kreirala Hrvatska u tom periodu svaku je višenacionalnu zajednicu, čak i onu koju su činili veoma bliski identiteti, tumačila kao neprihvatljivu”, “ideologija državnog kreacionizma”.

Čitateljima je prepušteno da u obilju citata sami procijene čija su svjedočanstva od primarne, a čija od sekundarne važnosti za konkretni povijesni događaj. Ako se to čini preteškim, nešto lakše je odgonetnuti važnost uloge pojedinih međunarodnih predstavnika u tom periodu. Tako u uvodu autor knjige citira britanskog diplomata Ivora Robertsa koji s naknadnom pameću kritizira međunarodnu zajednicu što je s proglašavanjem granica federalnih jedinica za međunarodne granice pridonijela rasplamsavanju sukoba:

“Sa dovoljno političke volje i mašte i uz vojnu podršku Zapada radi nametanja prekida vatre i stacioniranja mirovnih snaga, bilo je moguće iscrtati granice na način koji bi stvorio osnov za obuhvatno i stabilno rešenje i, naravno, za izbegavanje krvavog sukoba, masakra i zverstava, pokretanje više stotina hiljada izbeglica, što su najteže posledice najnovije epizode istočnog pitanja.”

Cinik bi primjetio da poznata Titova uzrečica: “drži se zakona kao pijan plota” u engleskoj verziji glasi: “drži se Helsinške deklaracije kao pijan plota”. Roberts je zapravo kao spasonosno rješenje za izbjegavanje ratnih sukoba preporučio zadovoljenje velikodržavnih apetita kroz mijenjanje republičkih “avnojevskih” granica. Drugim riječima, da bi se izbjegao rat, Zapad je trebao blagosloviti postizanje ratnih ciljeva mirnim putem. Nažalost, takvi recepti se i danas prilikom cikličnih obnova etničkih tenzija na Balkanu čine preporučljivi raznim domaćim i stranim “mirotvorcima”.

---

---

Nezavidan položaj

Nikolić preskače cijelu 1991. godinu da bi početak radnje smjestio u siječanj 1992. godine, kad je potpisano sarajevsko primirje kojim je došlo do prekida općeg rata u Hrvatskoj i provedbe Vanceova plana. Plan je uključivao dolazak mirovnih snaga UN-a (Unprofor) i uspostava tri UNPA zona: istočna Slavonija, zapadna Slavonija i Krajina. Iz, u knjizi detaljno opisanog, procesa koji je uslijedio razvidno je da su obje strane primirje doživjele kao predah za konsolidaciju i poboljšanje vlastite pozicije na terenu i na međunarodnoj sceni. Hrvatska je polazila od prednosti međunarodnog priznanja, ali imala je opravdanog razloga strahovati od “ciparskog scenarija”, po kojem bi privremen linije razgraničenja de facto postale međudržavne granice u vječno zamrznutom konfliktu. Ipak, od početka je Krajina bila u nezavidnijem položaju. Iscjepkanost teritorija, kriminal i šverc, međusobna politička trvljenja (po staroj liniji diferencijacije između četnika i partizana iz Drugog svjetskog rata, a koja se ponovila u čudnoj postmodernoj verziji između pristalica Vojislava Šešelja i Mire Marković), atentati, radikalizam, maltretiranje i ubojstva preostalih Hrvata, bijeda stanovništva, ekonomska ovisnost o Beogradu, samo su neki od faktora koji nisu išli u korist pučistima u Kninu. Stvarnost života u Krajini možda je najbolje opisao Mlađo Karan, jedan od pripadnika Službe državne bezbednosti citiranih u knjizi:

“Veliki broj ljudi učestvovao je u ubijanju Hrvata 1991. i kasnije, a oni koji nisu uviđali su da se takvo ubijanje toleriše na zvaničnom nivou, ako se i ne vrši na njemu. Bio je to krajnje mučan proces, uperen prvo protiv Hrvata u Krajini, ali su početkom 1992. svi oni bili mrtvi ili proterani. Međutim, kada takav teror pokrene vlada koja bi trebalo da ga spreči, posle ga je teško kontrolisati. Svi su postali zavisni od nasilja i život postaje vrlo jeftin.”

Nečista savjest progovara na razne načine, jedan od grotesknijih primjera je odgovor vlasti Krajine na zahtjev UN-ovih istraživača za prikupljanje dokaza o masovnim grobnicama na teritoriju pod njihovom kontrolom:

“Mnoge naše jame i masovne grobnice iz oba građanska rata, delo nacionalističkih i šovinističkih snaga iz Hrvatske, Slovenije, Muslimana i drugih, nisu dovoljno istražene, niti je međunarodna javnost pokazala interesovanje da ih istraži, na primjer Jasenovac, Prebilovce, Jadovno i druge, ali se zato pomno proučava sadašnje vreme, traži način da se što bolje podmetne ma čije “kukavičje jaje” u interesu satanizacije Srba u Krajini i svuda, ako je moguće (…) Za Boga miloga, ovo je prevazišlo svaku meru.”

Ne treba biti naivan, autodestruktivnost nije presudila odmetnutoj paradržavi. Hrvatska je “govorom oružja” malo-pomalo nagrizala i slabila “Krajinu”. U knjizi su detaljno opisane operacije osvajanja Miljevačkog platoa, Maslenice, Medačkog džepa, zapadne Slavonije. Nažalost, te akcije oslobađanja državnog teritorija bile su popraćene i ekscesima nad srpskim civilima. Specijalni izvjestitelj UN-a Tadeusz Morawiecki u svojem je izvještaju zabilježio:

“Hrvatske vlasti su odgovorne za kršenje ljudskih prava i humanitarnog zakona za vreme i nakon vojnih operacija u Zapadnoj Slavoniji. Većina takvih slučajeva bila je ozbiljnog karaktera, ali nisu poprimili oblike masovne pojave.”

Washingtonski sporazum

Posebnu temu predstavlja odnos Knina s Banjom Lukom i Beogradom. Iako su bili obilježeni razmiricama, odnos između prekodrinskih entiteta i matice bio je tijekom cijelog rata više nego konstruktivan. O tome dovoljno govori postojanje 30. i 40. kadrovskog centra pri Glavnom štabu Vojske Jugoslavije koji su bili zaduženi za financiranje oficira Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske. Financijska podređenost za sobom je vukla i političku. Ministar unutrašnjih poslova RSK Stojan Španović je nakon svoje smjene iz 1994. godine posvjedočio:

“S obzirom na način na koji smo ja i još nekolicina drugih smenjeni, mogli bismo reći da se radilo o vojnom udaru a ne o demokratskoj proceduri. Istog tog dana Arkan i njegovi ljudi jednostavno su opkolili sve državne institucije u Kninu, provalili u zgradu Vlade i sve nas zatvorili unutra. Nedugo zatim, on se pojavio preda mnom u punoj borbenoj opremi i odmah mi je rekao da mu je Milošević u telefonskom razgovoru sat i po vremena ranije naredio da ukloni sve koji su odgovorni za gubitak srpskih teritorija, ako treba i silom.”

Nikolić ispravno zaključuje da je washingtonskim sporazumom počela američka inicijativa mimo UN-a i Europske zajednice. Protivno volji bosanskohercegovačkih Hrvata, Hrvatska je pristala na formiranje Federacije BiH, što je dugoročno predstavljalo nukleus stabilizacije prilika u Bosni i Hrvatskoj.

U zanimljivom poglavlju o bihaćkom džepu Nikolić objašnjava ogromnu stratešku važnost Bihaća u hrvatsko-srpskom sukobu. Milan Gvero, pomoćnik Ratka Mladića, to je slikovito opisao: “Onaj ko ne shvata da je 5. korpus na ovom prostoru bomba sa izvađenim upaljačem u stomaku svakog od nas, taj ne razumije ništa.” Združena operacija bosanskih i hrvatskih Srba, koja je za cilj imala uništenje 5. korpusa armije BiH i osvajanje Bihaća, shvaćena je kao uvod u novu Srebrenicu. Pod pretekstom sprječavanja novog pokolja otpočela je operacija “Oluja.” Tom vojnom akcijom, kao što je dobro poznato, prestala je postojati “Republika Srpska Krajina”. Oci utemeljitelji Krajine podijelili su gorku sudbinu sa svojom kreaturom. Milan Babić počinio je samoubojstvo u Scheveningenu nakon što je osuđen na 13 godina robije, a Milan Martić, osuđen na 35 godina robije, kaznu izdržava u estonskom zatvoru.

---

---

Dva uzora

Na posljednjim, trpko intoniranim stranicama Nikolić se bavi prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom u slučaju Gotovina, Čermak i Markač. Završne misli knjige prepuštene su članovima žalbenog vijeća koji su se protivili oslobađajućoj presudi, sucima Carmelu Agiusu (hrvatskoj javnosti poznatiji kao predsjedavajući žalbenog vijeća u suđenju hercegovačkoj šestorci) i Faustu Pocaru. Potonji je u izdvojenom mišljenju izrazio neslaganje s oslobađajućom presudom držeći da je “u suprotnosti sa svakim osjećajem za pravdu”.

Jedan dobronamjerni hrvatski autor primijetio je da srpski povjesničari slijede dva uzora: optimističnu sintezu Sime Ćirkovića pod naslovom “Srbi među evropskim narodima” i pesimističnu sintezu Milorada Ekmečića “Dugo istorijsko kretanje između oranja i klanja”. Iako krajnje suzdržan, nije teško zaključiti da Kosta Nikolić pripada drugoj struji. S obzirom na temu, teško da mu se na tome može zamjeriti. Akteri srpske povijesti iz 90-ih u Hrvatskoj su za sobom, pored pesimizma, ostavili malo toga.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

Joško Šupić/Cropix
Naslovnica knjige ‘Krajina 1991. – 1995.‘ Koste Nikolića, objavljene u izdanju Frakture

Gabriel Bouys/Afp
Autodestruktivnost nije presudila odmetnutoj paradržavi. Hrvatska je ‘govorom oružja’ malo-pomalo nagrizala i slabila ‘Krajinu’

Boris Kovačev/Cropix
Na posljednjim, trpko intoniranim stranicama Nikolić se bavi prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom u slučaju Gotovina (na slici), Čermak i Markač

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/kontroverzni-srpski-povjesnicar-revizionist-napisao-knjigu-o-krajini-moglo-bi-vas-iznenaditi-o-kakvom-se-pogledu-radi-1348180 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=f45d737a6a163e302491e6f02f2fa0de19421f15 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Kontroverzni+srpski+povjesni%C4%8Dar+revizionist+napisao+knjigu+o+%E2%80%98Krajini%E2%80%98%2C+moglo+bi+vas+iznenaditi+o+kakvom+se+pogledu+radi&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fhrvatska%2Fkontroverzni-srpski-povjesnicar-revizionist-napisao-knjigu-o-krajini-moglo-bi-vas-iznenaditi-o-kakvom-se-pogledu-radi-1348180 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fhrvatska%2Fkontroverzni-srpski-povjesnicar-revizionist-napisao-knjigu-o-krajini-moglo-bi-vas-iznenaditi-o-kakvom-se-pogledu-radi-1348180 )

Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Nikolićeva ‘Krajina’ spada među sofisticiranije pokušaje tumačenja rata u Hrvatskoj koji nam je došao iz Srbije. Autor, u Srbiji poznat kao povjesničar ‘revizionist’, napisao je na trenutke zamornu za čitanje, uzornu pozitivističku knjigu. Problem vlastite pristranosti pokušao je riješiti ustupanjem prostora samim akterima događaja, prepuštanjem svjedocima vremena da govore [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Kosta Nikolić [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [3] => stdClass Object ( [id] => 61 [name] => Contains Infographic [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 4 [alias] => contains_infographic ) [4] => stdClass Object ( [id] => 62 [name] => Without ads [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 5 [alias] => Withoutads ) [5] => stdClass Object ( [id] => 63 [name] => Photo gallery [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 6 [alias] => Photo_gallery ) [6] => stdClass Object ( [id] => 64 [name] => Promo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 7 [alias] => promo ) [8] => stdClass Object ( [id] => 67 [name] => Contains video [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 9 [alias] => contains_video ) [9] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) [10] => stdClass Object ( [id] => 69 [name] => Exclude comments [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 11 [alias] => exclude_comments ) [11] => stdClass Object ( [id] => 70 [name] => Open link in new window [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 12 [alias] => open_link_in_new_window ) [12] => stdClass Object ( [id] => 71 [name] => Horizontal crop of the main photo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 13 [alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo ) [13] => stdClass Object ( [id] => 73 [name] => No-index [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 15 [alias] => no_index ) [14] => stdClass Object ( [id] => 74 [name] => No-cache [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 16 [alias] => no_cache ) [15] => stdClass Object ( [id] => 77 [name] => Don't show on the front page [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 17 [alias] => dont_show_on_the_front_page ) [16] => stdClass Object ( [id] => 78 [name] => Related on bottom [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 18 [alias] => related_on_bottom ) [17] => stdClass Object ( [id] => 79 [name] => Live button [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 19 [alias] => live_button ) [26] => stdClass Object ( [id] => 87 [name] => Instant articles [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 28 [alias] => instant_articles ) [27] => stdClass Object ( [id] => 91 [name] => S preporučuje [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 29 [alias] => s_preporucuje ) [28] => stdClass Object ( [id] => 92 [name] => S voli [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 30 [alias] => s_voli ) [29] => stdClass Object ( [id] => 93 [name] => Layout with three photos [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 31 [alias] => layout_with_three_photos ) [30] => stdClass Object ( [id] => 94 [name] => Gallery in the article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 32 [alias] => gallery_in_the_article ) [31] => stdClass Object ( [id] => 95 [name] => Required views [value] => 0 [type] => textfield [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 33 [alias] => required_views ) [32] => stdClass Object ( [id] => 96 [name] => FullHD image [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 34 [alias] => fullhd_image ) [33] => stdClass Object ( [id] => 97 [name] => City Select [value] => (0) [type] => select [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 35 [alias] => CitySelect ) [34] => stdClass Object ( [id] => 98 [name] => Paid Article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 36 [alias] => paid_article ) [35] => stdClass Object ( [id] => 99 [name] => SD na licu mjesta [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 37 [alias] => SD_na_licu_mjesta ) )

13. svibanj 2024 04:03

Zapaljivi govori

Nezavidan položaj

Washingtonski sporazum

Dva uzora

Zapaljivi govori

Nezavidan položaj

Washingtonski sporazum

Dva uzora

Kontroverzni srpski povjesničar revizionist napisao knjigu o ‘Krajini‘, moglo bi vas iznenaditi o kakvom se pogledu radi

Forum ZLOKOBNA NAJAVA Visoki ruski časnik: ‘Ne može se isključiti mogućnost velikog rata u Europi‘ Pročitaj više