stdClass Object
(
[id] => 72075
[title] => Dražen Lalić: ‘Mrdušani’ potiskuju ‘Glembajeve’ dok građani ‘kibiciraju’ iz svojih dnevnih boravaka
[alias] => drazen-lalic-mrdusani-potiskuju-glembajeve-dok-gradani-kibiciraju-iz-svojih-dnevnih-boravaka
[catid] => 142
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Što ne učiniše barbari – učiniše Splićani, na latinskom je jeziku (Quod non fecerunt barbari – fecerunt Spalatini) “brontulao“ don Frane Bulić, legendarni arheolog i povjesničar. Tu je konstataciju citirao Bogdan Radica u svom nostalgičnom i kritičkom eseju “Vječni Split. Portret jednoga grada“, prvi put objavljenom 1971. u emigraciji u knjizi “Sredozemni povratak“.
Lucidni Radica opisuje kako je don Frane, “mračniji i skeptičniji“ pred kraj svoga života (umro je 1934.), reagirao na nastanak novih vremena koja su odnosila “stare legende i autoritete“, a “Balkan je sve više nadirao u predgrađa i u sam grad“.
Povijesno vitalni Split u nekoliko se desetljeća nakon Drugoga svjetskog rata modernizirao i povećao svoje stanovništvo, čak “preko mjere“. Međutim, sredinom osamdesetih opet je zapao u ekonomske i druge teškoće pa se počeo izolirati od svoga neposrednog okruženja i svijeta.
U samostalnoj Hrvatskoj, usprkos rodoljubnom entuzijazmu svojih stanovnika, nije se mnogo “pomogao“: osim izgradnje autoceste do/od Zagreba zbilo se malo što (npr. poboljšanje nekih aspekata funkcioniranja Sveučilišta u Splitu, te osnivanje i djelovanje MedILS-a, što je zasluga neuništivoga Miroslava Radmana) strateški važno za unapređenje razvoja drugoga najvećega grada u zemlji.
Split je imao Kutlu, a Zagreb sreću
S druge strane, u posljednjih dvadesetak godina, ponajviše obilježenih mučnim ratom i njegovim posljedicama te manjkavom tranzicijom na tržišnu privredu i pluralističku demokraciju, propao je velik dio nekada snažne industrije i jako su narasli nezaposlenost i socijalna ugroženost, a grad se prilično “uvukao u sebe“.
Četvrt stoljeća urbane krize Splita uvjetovali su raznovrsni razlozi i pripadajući akteri. Netko je donio i provodio političku odluku da se Hrvatska, koja je zbog povijesnih, kulturnih i drugih razloga “kao stvorena“ da bude zemlja regija, izrazito centralizira i etatizira. To je “zakonito“ dovelo do pojave svojevrsne države nakaze s hipertrofiranom glavom i uglavnom zapuštenim, slabašnim udovima.
Baš na vrhu donesena je odluka da naročito bezočni predatori odriješenih ruku “operiraju“ po priobalju, Slavoniji i drugoj “dubokoj provinciji“, što je posebno devastiralo upravo srednju Dalmaciju (upropašteni su “Jadrantekstil“, “Dalma“, “Koteks“, “Mljekara Split“, “Adriachem“ i mnoge druge nekada uspješne tvrtke). Tako je “Večernji list“ 2001., na temu o pogubnim učincima privatizacije, objavio članak s naslovom: “Split je imao Kutlu, a Zagreb sreću“.
“Nesretni“ Split (bio) je izložen etiketi “grada slučaja“, iako su njegovi problemi znatnim dijelom uvjetovani posljedicama funkcioniranja svojevrsne “države slučaja“ − nemeritornoga i klijentelističkoga načina vladanja.
Gramziva lokalna elita
Međutim, neosnovano i štetno je detektirati samo vanjske (koji se odnose na poremećaje u političkoj i društvenoj strukturi) uzroke teške urbane krize suvremenoga Splita: na teškoće toga grada i zastoj njegova razvoja i te kako utječu i interni razlozi. A ti se odnose na funkcioniranje lokalne elite i na posebnosti u prevladavajućem načinu življenja stanovnika toga grada. Ono što nisu učinili državni političari i njihovi štićenici tajkuni – učinili su sami Splićani. I to ponajprije oni koji su vodili grad, ali i neki “obični“ građani.
Primjerice, Žnjan su urbanistički “satrali“ i Rivu “uneredili“ baš oni nadasve gramzivi pripadnici lokalne i političke elite koji su se osobito hvalili (u posljednje su vrijeme nešto zašutjeli) svojom privrženošću gradu i isticali pripadnost urbanoj kulturi, a mnogi su im građani dali svoju (izbornu) potporu. Dominantni mentalitet lokalnih političara u posljednjih gotovo dva desetljeća mogu ilustrirati dvije notorne izjave.
Onesin Cvitan, prvi gradonačelnik Splita u samostalnoj državi, zaprijetio je 1990. Dragi Dimitroviću, istinskom heroju demokratskih promjena u SKH i zemlji u cijelosti: “Došlo je naše vrijeme, a ti budi dobar ili ćeš biti modar“ (o tome je prošlog tjedna Dimitrović javno svjedočio na ovim stranicama). Početkom studenoga 1999. godine u intervjuu “Nedjeljnoj Dalmaciji“ HSLS-ovac Miroslav Buličić, ubrzo potom gradonačelnik Splita u vlasti lijevoga centra (?!), ustvrdio je: “Politika je unosan biznis (...) zaista posao u kojem mogu uspjeti ljudi koji prvo znaju ostvariti uspjeh za sebe, a onda i za ostale.“
Specifični splitski mentalitet
I ne samo ta dvojica: kao sredozemne medvjedice rijetki su istaknuti splitski političari koji su se u posljednjih dvadesetak godina uspjeli sasvim otrgnuti “željeznom zakonu oligarhije“ prema kojemu, uz ostalo, svatko u “najužem“ stranačkom vodstvu treba biti “umočen“, te egoističnom političkom poduzetništvu i netolerantnom odnosu prema protivnicima i javnosti.
|
Dr. Dražen Lalić |
Specifični mentalitet (mnogih) pripadnika današnjega naraštaja stanovnika Dioklecijanova grada analizirao sam detaljnije na drugome mjestu, a ovdje najkraće navodim neka od obilježja toga kolektivnoga karaktera: pomanjkanje osjećaja za mjeru i sklonost krajnostima; pretjerana vezanost uz (bolju) prošlost i okretanje leđa budućnosti; ekstremni kampanilizam zbog kojega se kao manje vrijedan tretira čak i London (“Ča je pusta Londra...“); vrlo teško prihvaćanje i priznavanje ikojih meritornih autoriteta i vođa; kolektivno ponašanje u skladu s “đirom“, tj. trendom; izraženi antiindividualizam i antiintelektualizam; “snalažljivost“ kao zamjena za sposobnost i “igranje po pravilima“; prepoznavanje po obrascu “čiji si“, a ne “kakav si“, odnosno “koliko znaš“ i “koliko možeš pridonijeti“; veća sklonost za hedonističko i hiperpotrošačko ponašanje nego za rad i odricanje, i slično.
Opisani mentalitet obilježava način razmišljanja i ponašanja dijela Splićana, ali upravo takav kolektivni karakter i pripadajuća kultura u posljednje vrijeme posebno “daje ritam“ političkim i društvenim zbivanjima u gradu kojim sada, kao u nekoj antičkoj drami, vladaju brat i sestra uz pomoć rodbine i intimusa. U pozadini problema i prijepora vezanih uz suvremeni Split izražene su različitosti u nacrtima za življenje njegovih stanovnika.
Te različitosti, koje su povod izbijanju “sukoba kultura“ u gradu i izvan njega, ipak se ne mogu valjano analizirati zastarjelim i otupjelim pojmovnim aparatom. Pogotovo u tom smislu ne drže vodu podjele na “fetive“ i “Vlaje“ (na portalu Index.hr Split je 14. listopada nazvan “Vlajburgom“?!), građane i seljake, te slične koje služe kao osnovni materijal za konstruiranje Splita kao “grada slučaja“ ili čak “slučajnoga grada“.
Splitu u posljednje vrijeme, ocjenjujem, “rade o glavi“ suprotnosti između nekoliko varijanti građanske kulture, odnosno različitih vrijednosnih sustava i načina življenja koji su nastali u gradu i imaju urbana obilježja, te ih izražavaju i promiču ljudi različitoga podrijetla koji su rođeni i(ili) socijalizirani u gradu.
Nova kulturalna buržoazija
Slijedom toga, smatram kako je odluka Željka Keruma i njegovih suradnika da nova stranka dobije oznaku “građanska“ donesena “bez fige u džepu“. Uopće se ne slažem s onima (Igor Mandić nedavno kod Aleksandra Stankovića: “To bi mogla biti mućka, ili mućkaroška, vlaška stranka, ali ne građanska“) koji toj stranci odriču pravo da uzme naziv “građanska“ i time izražava neki urbani način življenja.
Međutim, treba postaviti važno pitanje: kakva je to građanska kultura koja je osnova političkog programa HGS-a? Na temelju uvida u dosadašnje javno djelovanje osnivača te stranke, ponajprije Željka Keruma, ocjenjujem kako je to malograđanska kultura.
Vršni predstavnici “nove kulturalne buržoazije“ (sintagma koju je inaugurirao francuski sociolog Pierre Bourdieu) u Splitu imaju tu ideju kako moraju živjeti u “visokom“ društvu i biti “stupovi društva“, što znači imati ne samo ekonomsku moć nego i držati najviše političke funkcije.
Ali, posljednje po svojim obrazovnim i stručnim, pa i kulturnim kapacitetima sebi realno ne mogu (barem ne na duži rok) priuštiti. Znajući da je došlo njihovo vrijeme, ali i naslućujući da ono “za tren oka“ može proći, oni se nastoje uz pomoć PR-ovaca “preko noći“ prilagoditi “svjetskim“ trendovima pa uz ostalo organiziraju bizarne skupove.
Boris Dežulović je u “Jutarnjem listu“ 27. rujna (naslov: “Muktaši bi opet malo marširali. Pohod Kerumovih ‘građana’ ili kako se izvorni HDZ ukazuje svakih 20 ljeta“) atraktivno, pa i s nekom zločestom nasladom, opisao kičastu osnivačku skupštinu HGS-a u “nebeskom“ restoranu na vrhu prodajnoga centra “Joker“.
Ti novi “elitni“ malograđani, kao ovodobna urbana inačica “Mrdušana“ (kako ih naziva Mani Gotovac) svojom “neotesanošću“ izgleda osobito “dižu paru“ njihovim pandanima − izdancima “visoke“ građanske kulture. Posljednji su suvremeni “Glembajevi“, uglavnom razmjerno friški stanovnici Pantovčaka ili Meja, obrazac kojih je “vječni malograđanin“, opisan u istoimenom romanu Odona von Horvatha, te u dramama Bertolta Brechta i Miroslava Krleže.
Što je više laži, Željko im je draži
Najuočljiviji su među “elitnim“ profesijama: političkim kapitalistima koji lažiraju tržište, “vodećim“ publicistima opće prakse prezirnima prema činjenicama, sucima i odvjetnicima koji ne drže niti do slova niti “duha“ zakona, kulturnim i znanstvenim djelatnicima iz “kula bjelokosnih“ sasvim nezainteresiranih za društvenu zbilju, i sličnima.
Neki novi Glembajevi u posljednje se vrijeme, nakon što se dr. Ivo zajedno sa zbirkom satova i drugim svojim kolekcijama “sklonio u zavjetrinu“, osjećaju nekako (interesno) ugroženima, što naglašava njihovu sklonost za davanje javnih lekcija.
Nadmetanje između suvremenih malograđanskih Glembajevih i malograđanskih Mrdušana na nacionalnoj (čitaj: zagrebačkoj) razini završava pobjedom prvih, ali na splitskom “Starom placu“ (još uvijek) trijumfiraju ljudi splitskoga Berlusconija. I on, treba i te kako imati na umu, sada ima “stranku za trku“.
Što je više kleveta i laži, Željko nam je sve draži i draži, kao da pjevaju mnogi Kerumovi pristaše. Oni i dalje “dišpetožno“ (još jedno opće mjesto “splitskoga stanja uma“) podržavaju u medijima naveliko razglašenoga − neka se o njemu piše i govori, pa makar i dobro − splitskoga gradonačelnika, i to usprkos njegovim posljednjim teškim komunikacijskim i drugim gafovima, ili baš zbog tih gafova.
To nije ni čudno, s obzirom na to da je vlasnik “Jokera“ veliku izbornu potporu dobio zato što su ga mnogi Splićani doživjeli kao oponenta ne samo lokalnoj političkoj i gospodarskoj eliti, nego i onoj na državnoj ravni. Mnogim su Splićanima sasvim dozlogrdili politički trgovci za koje je politika “unosan biznis“ i od kojih uglavnom nisu dobili baš ništa, nego su (oni i njihov grad) oštećeni, pa i opljačkani.
Pa su se priklonili populistički orijentiranom uspješnom biznismenu koji vjerojatno želi ostvariti dobit u politici, ali će usput “dati nešto i nama.“ Opredijelili su se za onoga kojega su doživjeli, ponajviše slijedom populističkih poruka i medijskih konstrukcija, najsličnijim sebi, što znači najbliskijim njihovim (kolektivnim) težnjama.
Naime, mnogi bi Splićani željeli biti poput Željka: voditi unosan biznis koji vrlo teško može propasti, voziti najskuplji auto i parkirati ga gdje im se prohtije, imati najskuplju jahtu, raspojasano se zabavljati u noćnim klubovima, biti spremni potući se za “Hajduka“ i Split, te uopće − biti bogati i moćni kako bogate i moćne oni doživljavaju. Neki od njih sada shvaćaju da su pogriješili što su svoj glas (koji su prije naivno davali HDZ-u, ali i drugim strankama) poklonili Kerumu i tako “išli od zida do zida“.
No, tješe se time da pogrešku ionako nisu mogli izbjeći: sve su stranke u Splitu, pa i šire, ionako konzervativne, kvarne i s onu stranu napretka. Na prošlim lokalnim izborima Split, kako je neposredno nakon prebrojavanja glasova oporo ustvrdio usamljeni (gradski SDP zabio mu je mnogo noževa u leđa) Ranko Ostojić: “Split je dobio ono što je želio.“
Sada se s ostvarenom željom treba (znati) nositi... A što je s trećima, onima koji nisu niti (malograđanski) Mrdušani niti Glembajevi? Ti se najvećim dijelom drže sa strane, “kibicirajući“ sukobe malograđana. Istinski građani u Splitu i drugim našim “provincijskim“ sredinama, pa i u samoj metropoli i drugdje, kao da su “ubijeni u pojam“ i gotovo da nemaju političkih i ostalih predstavnika (oni koji bi trebali govoriti u njihovo ime uglavnom nemaju niti odgovornosti niti pripadajuće građanske hrabrosti).
Možda misle da su zaštićeni u svojim rovovima − dnevnim boravcima i uredima, ali su ustvari stalno izloženi “baražnoj vatri“ koja se na njih ispaljuje iz stranačkih središnjica, prodajnih centara, uredništava i drugih strateških položaja koje čvrsto drže gospodarsko-medijsko-politički moćnici. Konstruiranje Splita kao “metropole propale Istočne Hrvatske“ u tom je smislu samo dimna zavjesa iza koje se skrivaju istinski problemi (nesposobnost i korumpiranost znatnoga dijela nacionalne i lokalne političke elite, rigidno centralističko uređenje države, nemoć pravne države i drugi) ne samo Splita, nego i zemlje u cijelosti.
Ljubav s distancije
Na kraju nešto osobno: prihvaćam primjedbe onih koji smatraju kako kao osoba koja već nekoliko godina ne živi u Splitu (više) nemam dostatan legitimitet da pišem o prilikama i neprilikama u tom gradu. Bez obzira na razloge zbog kojih sam poput mnogih drugih otišao (ne sasvim: često dolazim u Split i osobito sam emocionalno povezan s tim gradom) oni su u pravu.
Skočio sam u četvrti val stvaranja “grada slučaja“ ne samo zbog toga što sam ranije istraživao probleme suvremenoga Splita i pisao o tome, nego i zato što (možda pogrešno) mislim kako se neke velike ljubavi i privrženosti mogu izraziti i s distancije. A i ovaj je veliki val konstruiranja “grada slučaja“, kao i oni prethodni, krenuo baš iz metropole u kojoj radim i živim, pa i od nekih ljudi koje osobno poznajem. Što ne učiniše barbari i Splićani, učiniše – “Zagrepčani“.
dr. dražen lalić, foto: arhiva cropix
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Mnogi bi Splićani željeli biti poput Keruma: voditi unosan biznis koji vrlo teško može propasti, voziti najskuplji auto i parkirati ga gdje im se prohtije, imati najskuplju jahtu, raspojasano se zabavljati u noćnim klubovima, biti spremni potući
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => UGLEDNI SPLITSKI SoCIOLOG NA RADU U ZAGREBU O POKUŠAJIMA
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2009-10-18 18:16:46
[created_by] => 32
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2009-10-19 10:47:39
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2009-10-18 18:16:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 5554
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 142
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz Hrvatske.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, hrvatska
[secure] => 0
[page_title] => Hrvatska
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 0
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 1
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/2009/10/18/Mozaik/lalic.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "350x350"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 142
[name] => Hrvatska
[alias] => hrvatska
[description] =>
[parent] => 119
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 1
[params] => {"inheritFrom":"119","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"0","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-02-21 11:58:02","customparams_modified":"2019-02-21 11:58:02","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 38110069 Threads: 4 Questions: 7080744528 Slow queries: 3296690
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 607914830
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 53
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front01
[password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /vijesti/hrvatska
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /vijesti/hrvatska/drazen-lalic-mrdusani-potiskuju-glembajeve-dok-gradani-kibiciraju-iz-svojih-dnevnih-boravaka-72075
[printLink] => /vijesti/hrvatska/drazen-lalic-mrdusani-potiskuju-glembajeve-dok-gradani-kibiciraju-iz-svojih-dnevnih-boravaka-72075?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 223611
[name] => draženlalić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => drazenlalic
[link] => /tag/drazenlalic
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[Subtitle] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Mnogi bi Splićani željeli biti poput Keruma: voditi unosan biznis koji vrlo teško može propasti, voziti najskuplji auto i parkirati ga gdje im se prohtije, imati najskuplju jahtu, raspojasano se zabavljati u noćnim klubovima, biti spremni potući
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => UGLEDNI SPLITSKI SoCIOLOG NA RADU U ZAGREBU O POKUŠAJIMA
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Dražen Lalić: ‘Mrdušani’ potiskuju ‘Glembajeve’ dok građani ‘kibiciraju’ iz svojih dnevnih boravaka
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-11-13-39-49-32
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2009/10/18/Mozaik/lalic.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2009/10/18/Mozaik/lalic.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Što ne učiniše barbari – učiniše Splićani, na latinskom je jeziku (Quod non fecerunt barbari – fecerunt Spalatini) “brontulao“ don Frane Bulić, legendarni arheolog i povjesničar. Tu je konstataciju citirao Bogdan Radica u svom nostalgičnom i kritičkom eseju “Vječni Split. Portret jednoga grada“, prvi put objavljenom 1971. u emigraciji u knjizi “Sredozemni povratak“.
Lucidni Radica opisuje kako je don Frane, “mračniji i skeptičniji“ pred kraj svoga života (umro je 1934.), reagirao na nastanak novih vremena koja su odnosila “stare legende i autoritete“, a “Balkan je sve više nadirao u predgrađa i u sam grad“.
Povijesno vitalni Split u nekoliko se desetljeća nakon Drugoga svjetskog rata modernizirao i povećao svoje stanovništvo, čak “preko mjere“. Međutim, sredinom osamdesetih opet je zapao u ekonomske i druge teškoće pa se počeo izolirati od svoga neposrednog okruženja i svijeta.
U samostalnoj Hrvatskoj, usprkos rodoljubnom entuzijazmu svojih stanovnika, nije se mnogo “pomogao“: osim izgradnje autoceste do/od Zagreba zbilo se malo što (npr. poboljšanje nekih aspekata funkcioniranja Sveučilišta u Splitu, te osnivanje i djelovanje MedILS-a, što je zasluga neuništivoga Miroslava Radmana) strateški važno za unapređenje razvoja drugoga najvećega grada u zemlji.
Split je imao Kutlu, a Zagreb sreću
S druge strane, u posljednjih dvadesetak godina, ponajviše obilježenih mučnim ratom i njegovim posljedicama te manjkavom tranzicijom na tržišnu privredu i pluralističku demokraciju, propao je velik dio nekada snažne industrije i jako su narasli nezaposlenost i socijalna ugroženost, a grad se prilično “uvukao u sebe“.
Četvrt stoljeća urbane krize Splita uvjetovali su raznovrsni razlozi i pripadajući akteri. Netko je donio i provodio političku odluku da se Hrvatska, koja je zbog povijesnih, kulturnih i drugih razloga “kao stvorena“ da bude zemlja regija, izrazito centralizira i etatizira. To je “zakonito“ dovelo do pojave svojevrsne države nakaze s hipertrofiranom glavom i uglavnom zapuštenim, slabašnim udovima.
Baš na vrhu donesena je odluka da naročito bezočni predatori odriješenih ruku “operiraju“ po priobalju, Slavoniji i drugoj “dubokoj provinciji“, što je posebno devastiralo upravo srednju Dalmaciju (upropašteni su “Jadrantekstil“, “Dalma“, “Koteks“, “Mljekara Split“, “Adriachem“ i mnoge druge nekada uspješne tvrtke). Tako je “Večernji list“ 2001., na temu o pogubnim učincima privatizacije, objavio članak s naslovom: “Split je imao Kutlu, a Zagreb sreću“.
“Nesretni“ Split (bio) je izložen etiketi “grada slučaja“, iako su njegovi problemi znatnim dijelom uvjetovani posljedicama funkcioniranja svojevrsne “države slučaja“ − nemeritornoga i klijentelističkoga načina vladanja.
Gramziva lokalna elita
Međutim, neosnovano i štetno je detektirati samo vanjske (koji se odnose na poremećaje u političkoj i društvenoj strukturi) uzroke teške urbane krize suvremenoga Splita: na teškoće toga grada i zastoj njegova razvoja i te kako utječu i interni razlozi. A ti se odnose na funkcioniranje lokalne elite i na posebnosti u prevladavajućem načinu življenja stanovnika toga grada. Ono što nisu učinili državni političari i njihovi štićenici tajkuni – učinili su sami Splićani. I to ponajprije oni koji su vodili grad, ali i neki “obični“ građani.
Primjerice, Žnjan su urbanistički “satrali“ i Rivu “uneredili“ baš oni nadasve gramzivi pripadnici lokalne i političke elite koji su se osobito hvalili (u posljednje su vrijeme nešto zašutjeli) svojom privrženošću gradu i isticali pripadnost urbanoj kulturi, a mnogi su im građani dali svoju (izbornu) potporu. Dominantni mentalitet lokalnih političara u posljednjih gotovo dva desetljeća mogu ilustrirati dvije notorne izjave.
Onesin Cvitan, prvi gradonačelnik Splita u samostalnoj državi, zaprijetio je 1990. Dragi Dimitroviću, istinskom heroju demokratskih promjena u SKH i zemlji u cijelosti: “Došlo je naše vrijeme, a ti budi dobar ili ćeš biti modar“ (o tome je prošlog tjedna Dimitrović javno svjedočio na ovim stranicama). Početkom studenoga 1999. godine u intervjuu “Nedjeljnoj Dalmaciji“ HSLS-ovac Miroslav Buličić, ubrzo potom gradonačelnik Splita u vlasti lijevoga centra (?!), ustvrdio je: “Politika je unosan biznis (...) zaista posao u kojem mogu uspjeti ljudi koji prvo znaju ostvariti uspjeh za sebe, a onda i za ostale.“
Specifični splitski mentalitet
I ne samo ta dvojica: kao sredozemne medvjedice rijetki su istaknuti splitski političari koji su se u posljednjih dvadesetak godina uspjeli sasvim otrgnuti “željeznom zakonu oligarhije“ prema kojemu, uz ostalo, svatko u “najužem“ stranačkom vodstvu treba biti “umočen“, te egoističnom političkom poduzetništvu i netolerantnom odnosu prema protivnicima i javnosti.
|
Dr. Dražen Lalić |
Specifični mentalitet (mnogih) pripadnika današnjega naraštaja stanovnika Dioklecijanova grada analizirao sam detaljnije na drugome mjestu, a ovdje najkraće navodim neka od obilježja toga kolektivnoga karaktera: pomanjkanje osjećaja za mjeru i sklonost krajnostima; pretjerana vezanost uz (bolju) prošlost i okretanje leđa budućnosti; ekstremni kampanilizam zbog kojega se kao manje vrijedan tretira čak i London (“Ča je pusta Londra...“); vrlo teško prihvaćanje i priznavanje ikojih meritornih autoriteta i vođa; kolektivno ponašanje u skladu s “đirom“, tj. trendom; izraženi antiindividualizam i antiintelektualizam; “snalažljivost“ kao zamjena za sposobnost i “igranje po pravilima“; prepoznavanje po obrascu “čiji si“, a ne “kakav si“, odnosno “koliko znaš“ i “koliko možeš pridonijeti“; veća sklonost za hedonističko i hiperpotrošačko ponašanje nego za rad i odricanje, i slično.
Opisani mentalitet obilježava način razmišljanja i ponašanja dijela Splićana, ali upravo takav kolektivni karakter i pripadajuća kultura u posljednje vrijeme posebno “daje ritam“ političkim i društvenim zbivanjima u gradu kojim sada, kao u nekoj antičkoj drami, vladaju brat i sestra uz pomoć rodbine i intimusa. U pozadini problema i prijepora vezanih uz suvremeni Split izražene su različitosti u nacrtima za življenje njegovih stanovnika.
Te različitosti, koje su povod izbijanju “sukoba kultura“ u gradu i izvan njega, ipak se ne mogu valjano analizirati zastarjelim i otupjelim pojmovnim aparatom. Pogotovo u tom smislu ne drže vodu podjele na “fetive“ i “Vlaje“ (na portalu Index.hr Split je 14. listopada nazvan “Vlajburgom“?!), građane i seljake, te slične koje služe kao osnovni materijal za konstruiranje Splita kao “grada slučaja“ ili čak “slučajnoga grada“.
Splitu u posljednje vrijeme, ocjenjujem, “rade o glavi“ suprotnosti između nekoliko varijanti građanske kulture, odnosno različitih vrijednosnih sustava i načina življenja koji su nastali u gradu i imaju urbana obilježja, te ih izražavaju i promiču ljudi različitoga podrijetla koji su rođeni i(ili) socijalizirani u gradu.
Nova kulturalna buržoazija
Slijedom toga, smatram kako je odluka Željka Keruma i njegovih suradnika da nova stranka dobije oznaku “građanska“ donesena “bez fige u džepu“. Uopće se ne slažem s onima (Igor Mandić nedavno kod Aleksandra Stankovića: “To bi mogla biti mućka, ili mućkaroška, vlaška stranka, ali ne građanska“) koji toj stranci odriču pravo da uzme naziv “građanska“ i time izražava neki urbani način življenja.
Međutim, treba postaviti važno pitanje: kakva je to građanska kultura koja je osnova političkog programa HGS-a? Na temelju uvida u dosadašnje javno djelovanje osnivača te stranke, ponajprije Željka Keruma, ocjenjujem kako je to malograđanska kultura.
Vršni predstavnici “nove kulturalne buržoazije“ (sintagma koju je inaugurirao francuski sociolog Pierre Bourdieu) u Splitu imaju tu ideju kako moraju živjeti u “visokom“ društvu i biti “stupovi društva“, što znači imati ne samo ekonomsku moć nego i držati najviše političke funkcije.
Ali, posljednje po svojim obrazovnim i stručnim, pa i kulturnim kapacitetima sebi realno ne mogu (barem ne na duži rok) priuštiti. Znajući da je došlo njihovo vrijeme, ali i naslućujući da ono “za tren oka“ može proći, oni se nastoje uz pomoć PR-ovaca “preko noći“ prilagoditi “svjetskim“ trendovima pa uz ostalo organiziraju bizarne skupove.
Boris Dežulović je u “Jutarnjem listu“ 27. rujna (naslov: “Muktaši bi opet malo marširali. Pohod Kerumovih ‘građana’ ili kako se izvorni HDZ ukazuje svakih 20 ljeta“) atraktivno, pa i s nekom zločestom nasladom, opisao kičastu osnivačku skupštinu HGS-a u “nebeskom“ restoranu na vrhu prodajnoga centra “Joker“.
Ti novi “elitni“ malograđani, kao ovodobna urbana inačica “Mrdušana“ (kako ih naziva Mani Gotovac) svojom “neotesanošću“ izgleda osobito “dižu paru“ njihovim pandanima − izdancima “visoke“ građanske kulture. Posljednji su suvremeni “Glembajevi“, uglavnom razmjerno friški stanovnici Pantovčaka ili Meja, obrazac kojih je “vječni malograđanin“, opisan u istoimenom romanu Odona von Horvatha, te u dramama Bertolta Brechta i Miroslava Krleže.
Što je više laži, Željko im je draži
Najuočljiviji su među “elitnim“ profesijama: političkim kapitalistima koji lažiraju tržište, “vodećim“ publicistima opće prakse prezirnima prema činjenicama, sucima i odvjetnicima koji ne drže niti do slova niti “duha“ zakona, kulturnim i znanstvenim djelatnicima iz “kula bjelokosnih“ sasvim nezainteresiranih za društvenu zbilju, i sličnima.
Neki novi Glembajevi u posljednje se vrijeme, nakon što se dr. Ivo zajedno sa zbirkom satova i drugim svojim kolekcijama “sklonio u zavjetrinu“, osjećaju nekako (interesno) ugroženima, što naglašava njihovu sklonost za davanje javnih lekcija.
Nadmetanje između suvremenih malograđanskih Glembajevih i malograđanskih Mrdušana na nacionalnoj (čitaj: zagrebačkoj) razini završava pobjedom prvih, ali na splitskom “Starom placu“ (još uvijek) trijumfiraju ljudi splitskoga Berlusconija. I on, treba i te kako imati na umu, sada ima “stranku za trku“.
Što je više kleveta i laži, Željko nam je sve draži i draži, kao da pjevaju mnogi Kerumovi pristaše. Oni i dalje “dišpetožno“ (još jedno opće mjesto “splitskoga stanja uma“) podržavaju u medijima naveliko razglašenoga − neka se o njemu piše i govori, pa makar i dobro − splitskoga gradonačelnika, i to usprkos njegovim posljednjim teškim komunikacijskim i drugim gafovima, ili baš zbog tih gafova.
To nije ni čudno, s obzirom na to da je vlasnik “Jokera“ veliku izbornu potporu dobio zato što su ga mnogi Splićani doživjeli kao oponenta ne samo lokalnoj političkoj i gospodarskoj eliti, nego i onoj na državnoj ravni. Mnogim su Splićanima sasvim dozlogrdili politički trgovci za koje je politika “unosan biznis“ i od kojih uglavnom nisu dobili baš ništa, nego su (oni i njihov grad) oštećeni, pa i opljačkani.
Pa su se priklonili populistički orijentiranom uspješnom biznismenu koji vjerojatno želi ostvariti dobit u politici, ali će usput “dati nešto i nama.“ Opredijelili su se za onoga kojega su doživjeli, ponajviše slijedom populističkih poruka i medijskih konstrukcija, najsličnijim sebi, što znači najbliskijim njihovim (kolektivnim) težnjama.
Naime, mnogi bi Splićani željeli biti poput Željka: voditi unosan biznis koji vrlo teško može propasti, voziti najskuplji auto i parkirati ga gdje im se prohtije, imati najskuplju jahtu, raspojasano se zabavljati u noćnim klubovima, biti spremni potući se za “Hajduka“ i Split, te uopće − biti bogati i moćni kako bogate i moćne oni doživljavaju. Neki od njih sada shvaćaju da su pogriješili što su svoj glas (koji su prije naivno davali HDZ-u, ali i drugim strankama) poklonili Kerumu i tako “išli od zida do zida“.
No, tješe se time da pogrešku ionako nisu mogli izbjeći: sve su stranke u Splitu, pa i šire, ionako konzervativne, kvarne i s onu stranu napretka. Na prošlim lokalnim izborima Split, kako je neposredno nakon prebrojavanja glasova oporo ustvrdio usamljeni (gradski SDP zabio mu je mnogo noževa u leđa) Ranko Ostojić: “Split je dobio ono što je želio.“
Sada se s ostvarenom željom treba (znati) nositi... A što je s trećima, onima koji nisu niti (malograđanski) Mrdušani niti Glembajevi? Ti se najvećim dijelom drže sa strane, “kibicirajući“ sukobe malograđana. Istinski građani u Splitu i drugim našim “provincijskim“ sredinama, pa i u samoj metropoli i drugdje, kao da su “ubijeni u pojam“ i gotovo da nemaju političkih i ostalih predstavnika (oni koji bi trebali govoriti u njihovo ime uglavnom nemaju niti odgovornosti niti pripadajuće građanske hrabrosti).
Možda misle da su zaštićeni u svojim rovovima − dnevnim boravcima i uredima, ali su ustvari stalno izloženi “baražnoj vatri“ koja se na njih ispaljuje iz stranačkih središnjica, prodajnih centara, uredništava i drugih strateških položaja koje čvrsto drže gospodarsko-medijsko-politički moćnici. Konstruiranje Splita kao “metropole propale Istočne Hrvatske“ u tom je smislu samo dimna zavjesa iza koje se skrivaju istinski problemi (nesposobnost i korumpiranost znatnoga dijela nacionalne i lokalne političke elite, rigidno centralističko uređenje države, nemoć pravne države i drugi) ne samo Splita, nego i zemlje u cijelosti.
Ljubav s distancije
Na kraju nešto osobno: prihvaćam primjedbe onih koji smatraju kako kao osoba koja već nekoliko godina ne živi u Splitu (više) nemam dostatan legitimitet da pišem o prilikama i neprilikama u tom gradu. Bez obzira na razloge zbog kojih sam poput mnogih drugih otišao (ne sasvim: često dolazim u Split i osobito sam emocionalno povezan s tim gradom) oni su u pravu.
Skočio sam u četvrti val stvaranja “grada slučaja“ ne samo zbog toga što sam ranije istraživao probleme suvremenoga Splita i pisao o tome, nego i zato što (možda pogrešno) mislim kako se neke velike ljubavi i privrženosti mogu izraziti i s distancije. A i ovaj je veliki val konstruiranja “grada slučaja“, kao i oni prethodni, krenuo baš iz metropole u kojoj radim i živim, pa i od nekih ljudi koje osobno poznajem. Što ne učiniše barbari i Splićani, učiniše – “Zagrepčani“.
dr. dražen lalić, foto: arhiva cropix
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/drazen-lalic-mrdusani-potiskuju-glembajeve-dok-gradani-kibiciraju-iz-svojih-dnevnih-boravaka-72075
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=6226ef0e5a64e7ee2cc73215d8ddf076276e8d3c
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Dra%C5%BEen+Lali%C4%87%3A+%E2%80%98Mrdu%C5%A1ani%E2%80%99+potiskuju+%E2%80%98Glembajeve%E2%80%99+dok+gra%C4%91ani+%E2%80%98kibiciraju%E2%80%99+iz+svojih+dnevnih+boravaka&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fhrvatska%2Fdrazen-lalic-mrdusani-potiskuju-glembajeve-dok-gradani-kibiciraju-iz-svojih-dnevnih-boravaka-72075
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fhrvatska%2Fdrazen-lalic-mrdusani-potiskuju-glembajeve-dok-gradani-kibiciraju-iz-svojih-dnevnih-boravaka-72075
)
Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Mnogi bi Splićani željeli biti poput Keruma: voditi unosan biznis koji vrlo teško može propasti, voziti najskuplji auto i parkirati ga gdje im se prohtije, imati najskuplju jahtu, raspojasano se zabavljati u noćnim klubovima, biti spremni potući
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => UGLEDNI SPLITSKI SoCIOLOG NA RADU U ZAGREBU O POKUŠAJIMA
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
11. svibanj 2024 15:39