Sad je već sasvim jasno, jedan od najboljih govornika među hrvatskim prelatima jest biskup koji teritorijalno ne pripada Hrvatskoj, no duhovno je potpuno predan brizi za duhovno stanje hrvatskog naroda i, po svemu sudeći, sjajno je upućen u domaća društvena i politička pitanja.
Biskup željezanski msgr. dr. Egidije Ivan Živković (55), koji pastoralno skrbi za pet stotina godina staru hrvatsku dijasporu u Gradišću – naseljenu na razmeđu Austrije, Mađarske i Slovačke – rado je viđen gost i govornik na velikim vjerskim slavljima u domovini.
Split nije zaboravio njegovu vatrenu propovijed na blagdan gradskog zaštitnika svetoga Dujma 2012., lanjske Feste sv. Vlaha predvodio je slavlje u Dubrovniku, a poput bombe odjeknule su njegove riječi na Memorijalnom groblju u Vukovaru ove godine, zbog čega je dobio nadimak – Željezni.
Msgr. Živković govori jasno i kako Dalmatinci vole, "u glavu", pritom pazeći da ne prijeđe granicu dobrog ukusa i ne libeći se kritizirati sve one koje je naumio "prorešetati", opet s mjerom, zrnom humora, pokazujući intelektualnu potkovanost i europejsku uljuđenost. Razgovarali smo sa "željeznim" biskupom uoči ovogodišnjeg Božića o aktualnim hrvatskim temama, Katoličkoj crkvi, Europskoj uniji, Gradišću...
Prisjetimo se na početku vaše "vukovarske" propovijedi: mislite li da će se pomirenje dogoditi jednostavno, što bi bio preduvjet iskrenog mira? Kako komentirate prosvjed kojim se tražilo procesuiranje ratnih zločinaca na vukovarskom području; kakav je bio vaš stav o ćiriličnim natpisima u Vukovaru?
– Pomirenje se nikada i nigdje ne događa jednostavno i brzo. Mi kao vjernici u ovo vrijeme božićnih blagdana znamo da će u naš mir doći i čovjek i Bog. Da bi se dogodio istinski mir u Vukovaru i Hrvatskoj, potrebno je stvoriti preduvjete. Bez povratka i pronalaska mrtvih nema iskrenoga pomirenja među narodima i državama, a što je realno – nema ni mira u dušama rodbine koja traži svoje pokojne. Mirni i dostojanstveni prosvjedi koji su utemeljeni na argumentima nešto su normalno u svakom demokratskom svijetu.
Vukovar sigurno ima jake argumente da prosvjeduje zbog sporosti sudskih procesa kada su u pitanju zločinci i prikrivanje nestalih. Najjači razlog za prosvjed su sigurno provokativna šetnja nekažnjenih zločinaca po Vukovaru, koji žive od proračuna države i naroda kojega su ubijali. Vjerujem da će sudstvo i policija ubrzati proces nečistih računa. Ćirilica, koja se silom nameće Vukovaru, ne daje dobru poruku ako provocira žrtvu. Treba sazreti vrijeme za to jer se ne može ništa napraviti na brzinu.
Kao veliki problem hrvatskog društva ističe se rastući nacionalizam i neoustaštvo. Jeste li svjesni toga? Kakav je pogled iz Austrije na takva pitanja, posebno nakon što je biskup Gurk-Klagenfurta msgr. Alois Schwartz upozorio da na Bleiburgu, na misnom slavlju, ne bi trebalo biti političkih poruka, a vlasti su zaprijetile brzim sudovima ako se pojave osobe s ustaškim znakovljem?
– Veliko je pitanje raste li taj nacionalizam uistinu ili je to sve skupa medijski napuhano da bi se ljudsko promišljanje usmjerilo u drugom pravcu od puno važnijih stvari. Crkva je obvezna čuvati vjerske i nacionalne vrednote svoga naroda, ali ona je i katolička, to jest univerzalna, i ne smije se zatvarati. To je sasvim pozitivno i tu ne vidim ništa loše. Ali nacionalizam koji se zatvara sam u sebe osiromašuje narod i gura ga u vlastitu izolaciju.
Prošla su vremena komunizma, kada je Crkva morala šutjeti. I vjernici su političari te moraju imati odgovornost za svoju državu. Ako se kritizira politika i političari, to ne znači da se Crkva miješa u politiku. Čitajte izjave pojedinih papa kako su i poticali i prozivali političare zbog ugnjetavanja ljudskih prava i sloboda. Obveza pastira je ohrabrivati i opomenuti – kritizirati kako sebe i svoje vjersko stado, tako i sve one koji u društvenom životu vode bilo vjernike ili nevjernike.
Je li Hrvatska, s druge strane, raskrstila s komunizmom i Jugoslavijom? Zalažete se za lustraciju, zar nije prekasno za nju? Što sa žrtvama križnog puta; još su u jamama i neobilježenim grobnicama? Je li to nehumano i zbog čega je tako?
– Vidi se da ste pravi Dalmatinac. Vi želite što prije raščistiti prošlost. Čini mi se, a volio bih da se varam, da neki ljudi u Hrvatskoj nisu raščistili s komunizmom i komunističkim navikama. Lustracija je nužna, ona je morala biti već jučer. Kako može voditi narod onaj tko ima krvave ruke? Ma jasno je i maloj djeci da križni put i jame prikrivaju određeni ljudi u politici jer su njihovi očevi ili djedovi bili sudionici nevinih ubijanja ljudi. Nehumano je i grijeh "ponovno gaziti i ubijati već ubijene ljude". Tu se Hrvatska mora ugledati u europske zemlje.
Je li opravdano razočaranje hrvatskih katolika Papinim odugovlačenjem kanonizacije bl. Alojzija Stepinca? Hrvati su to shvatili kako Papinu želju da što bliže priđe pravoslavnim zemljama, a Stepinac bi trebao biti žrtva tog procesa?
– Stepinac je svet, taj proces je praktično okončan. Papa Frane ne sumnja u svetost. Proces je završen. Čeka se prikladan trenutak proglašenja. I sam sam nestrpljiv jer su komisije rekle svoje mišljenje. Papa je, istina, osjetljiv prema ekumenizmu. Ovim "odugovlačenjem", čini mi se, Stepinac je postao popularniji jer se o njemu puno više govori. Ljudi se puno više mole i iskazuju svoje poštovanje.
Često dolazim u Zagreb i svaki put posjetim zagrebačku katedralu i pomolim se na grobu blaženoga Stepinca. Papina je želja da se mi približimo pravoslavnim vjernicima. Mi ekumenizam naveliko podržavamo u Austriji i Europi. Hrvatski biskupi su također na "Ad limina" pohodu kod pape Frane izrazili svoje nestrpljenje za blaženoga Stepinca, što je za mene potpuno razumljivo.
Kakav je vaš stav prema migrantima s istoka, posebno u svjetlu činjenice da ste 2016. zabranili podizanje ograde uz granicu na crkvenoj zemlji? Držite li da će došljaci s istoka izmijeniti nagore zapadnu civilizaciju? Plašite li se islamizacije zapada? Je li papi kao Latinoamerikancu jasan strah Europljana?
– Ovo je zanimljivo pitanje. Europa se mora puno više plašiti sama sebe. Ako se bude odricala života i ne podržavala kršćanske vrednote, urušit ćemo sami sebe i bez islama. Jaku Europu ne može nitko islamizirati, a podijeljenu i slabu može i jedan najobičniji atentator. Moramo paziti koga i kako primamo pod svoj europski krov. Trebamo biti otvoreni za svakoga čovjeka u nevolji i koji je progonjen, ali ne i za one koji žele širiti zlo, ne poštovati kulturu i zakone Europe i unositi nesigurnost, strah i smrt među naivne ljude koji gledaju na islam iz iskustva svoje vjere i kulture. Nisu dobrodošli oni koji se ne žele integrirati.
Ja bih tu kao delegat Vijeća biskupa EU-a htio objasniti; mnogi smatraju da treba primati ratne, a ne ekonomske izbjeglice. Jeste li vi svjesni, a što se i dokazalo, da upravo među ratnim izbjeglicama ima puno više atentatora te nasilnika koji mobiliziraju muslimane na zlo, iako su rođeni u Europi. Jasno mi je da muslimanski radikalisti progone kršćane u svojim zemljama i ponose se time. Ali oni progone i svoje islamske neistomišljenike. Mi se ne smijemo ravnati po njihovim zakonima i tradicijama. Mi smo kršćani i znamo da križ nije kraj. Križ kad-tad donosi pobjedu nad zlom.
I mi Europljani smo zbog svoga gospodarstva i svojih interesa pridonijeli imigraciji zbog svojih trgovačkih lanaca i nepravednoga iskorištavanja siromašnih. Klimatske promjene također potiču i poticat će ubuduće migraciju. Europa može primiti migrante koji su voljni integrirati se ako države budu solidarne.
Papa žestoko kritizira korupciju, a Hrvatska je prilično korumpirana zemlja, posebno politički korumpirana, no Crkva o tome rijetko i uvijeno progovara?
– Papa kritizira korupciju u cijelome svijetu. I Crkva u Hrvatskoj to kritizira, ali njezin glas se ne čuje dovoljno. Crkva i kada govori, kako ste rekli, "uvijeno", taj govor dobro razumiju oni kojih se to tiče. Vidjeli ste iz svih mojih propovijedi da Crkva ne šuti, posebno kada je u pitanju dostojanstvo čovjeka, sloboda i ljudska prava, siromaštvo i iseljavanje ljudi te pljačkanje ljudi od strane tvrtki i trgovačkih lanaca koje ste pustili iz Europe na velika vrata.
Po mojemu mišljenju, kod vas je ključni problem pravosuđe, koje nije neovisno, ma koliko se u javnosti govori da jest. Ljudi iz sjene upravljaju ključnim segmentima u vašem društvu. To ipak može spriječiti samo zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Nadam se da će se to brzo dogoditi jer ipak je Hrvatska vagon u europskom vlaku. Kao mlada demokracija u tom pogledu mora na sebi još puno raditi.
Crkva u Hrvatskoj rado govori o problemima iseljavanja mladih i obrazovanih iz Hrvatske na zapad, no oni koji odlaze često kažu da ne odlaze samo zbog ekonomskih razloga, nego i zbog nepravde i razočaranja u sustav.
– Ma, budimo realni. U cijeloj Europi narod se seli iz države u državu. Čovjek traži bolje u drugoj državi, iako ga nekada i ne nađe. Istina je da su vam neke zemlje "pokrale intelektualce" koje ste vi školovali. To je "legalna krađa" koja mladim ljudima nudi dobre plaće. Dok su druge zemlje izgrađivale svoje gospodarstvo, vi ste, nažalost, bili ugnjetavani komunizmom ili ste vodili rat da sačuvate svoju slobodu i stvorite državu. Unatoč svim tim nevoljama, vaši su političari, realno gledajući, puno stvorili za kratko vrijeme.
Moramo znati što su naslijedili: loše gospodarstvo i mentalni sklop u glavama nekih koji misle da mogu živjeti od nerada, krađe i političke moći pod geslom "malo radi, malo kradi". Hrvati imaju svoju državu i treba pomoći političarima da je vuku naprijed. Kada god pogledam hrvatske televizije, vidim da bi neki stalno rušili premijera, predsjednicu, župane, gradonačelnike i druge ljude koji se muče da stvore Hrvatsku po mjeri modernoga čovjeka.
Crkvu u Austriji smatra se vrlo modernom: prije dvije godine objavljen je članak u kojem je župnik bečke katedrale krstio dijete koje je posvojio homoseksualni par. Mislite li da bi to moglo biti moguće i u Hrvatskoj?
– Vi dobro znate da Crkva nikada nikome ne želi uskratiti krštenje jer dijete je Božji dar. Ako postoji dokaz da će dijete biti odgajano u katoličkoj vjeri, ne bi bilo u redu da župnik djetetu uskrati sakramenat Božje milosti. Vrlo je teško, budimo objektivni, procijeniti čovjekovu vjeru, a posebno seksualno opredjeljenje. Među nama ima ljudi koji imaju različite svoje navike, osjećaje i seksualne potrebe.
Čovjek kao Božje stvorenje, ako u sebi nema seksualnog nagona, ne može stvarati novi svijet i rađati djecu. One kojima to Bog nije dao ne možemo nazvati bolesnima. Papa Frane je rekao: "Tko sam ja da sudim?" Mi kao Crkva ne želimo i ne smijemo nikome suditi. Svatko ima pravo na izbor svoje vjere i seksualne orijentacije. Ali, koliko je ljudski i prirodno nekome djetetu nametati ovoga ili onoga roditelja, to je veliko pitanje. Tu moramo biti osjetljivi i držati se prirodnih zakona koji su sami po sebi Božji.
Kada je u pitanju prepuštanje homoseksualaca vjerskoj službi, različite kršćanske crkve različito postupaju. Ako je netko u sjemenišnom odgoju "zapostavio" svoju seksualnost radi Božjega poziva, kod toga mladića je već naglašena čistoća i celibatski put. Nitko od odgojitelja ne može ući u potpunosti u dubinu jednoga mladića. A ako je kod nekoga naglašena homoseksualnost, koju propagira kao pravilo života i ne pravi nikakvu razliku s heteroseksualcima, takav unosi kaos, kako u društveni, tako i crkveni život. Zato Papa i Crkva imaju svoj stav, to jest biblijski stav. Brak muža i žene te veza dvojice muškaraca ne mogu se isto tretirati ni po Božjim ni po ljudskim zakonima, bez obzira koliko mi bili liberalni i osjetljivi.
Kardinal Christoph Schonborn iz Beča objavio je kolumnu u tjedniku "Heute" u kojoj je pružio potporu papi Frani nazivajući ga "borcem protiv nepravde i eksploatacije" koji se "žestoko suprotstavlja seksualnom zlostavljanju u Crkvi". Upozorio je da "kritika Pape dolazi iz krugova u Crkvi koji ga se žele riješiti što je prije moguće". Je li moguće da bi Papa mogao biti kritiziran iz redova klera koji podržava (skriva) pedofiliju?
– Dobro ste postavili to pitanje. Odrasla osoba ima pravo sa sobom i svojim tijelom raditi što hoće, držeći se društvenih ili vjerskih pravila života. Kada su u pitanju djeca, tu nije samo Papa osjetljiv, nego svaki normalan čovjek. Nažalost, seksualnih zlostavljanja ima u svim slojevima društva. Prema istraživanjima, djecu zlostavljaju i oženjeni i neoženjeni. To je sigurno poremećaj nekih ljudi koji zloupotrebljavaju dječju naivnost, neznanje i strah.
Ne može se reći da postoji kler koji podržava pedofiliju. To mogu skrivati samo određene osobe koje su se o to ogriješile ili koje se nisu znale kao odgovorne suočiti s tim problemom. Treba djelovati preventivno jer je svako zlo izvor bolesti i grijeha. Papa je započeo taj put i ne smije stati u borbi protiv zla u svim područjima Crkve. Mi kao Crkva ne smijemo imati nimalo tolerancije kada je riječ o nasilju nad bilo kojim čovjekom, a posebno kada se radi o nasilju nad djecom, maloljetnicima, ljudima treće dobi i osobama s poteškoćama u razvoju.
Međugorje prepustimo Vatikanu i sigurno nećemo pogriješiti
Jeste li bili u Međugorju i kakav je vaš stav o tom fenomenu?
– Bio sam u Međugorju u svome privatnome pohodu, a kao biskup moram poštovati stav službene Crkve koja je, istina, spora u svojim konačnim odlukama, ali su one uvijek dobro ispitane i utemeljene na činjenicama. Mi smo svi sretni da se u Međugorju moli, ispovijeda, pričešćuje i obraća. Sva duševna i tjelesna ozdravljenja bilo gdje su plod čuda i Božjega milosrđa. Sretan sam da Bog čuje našu molitvu i da je uslišava po zagovoru svetaca i Blažene Djevice Marije. Mjesni biskup ima svoj stav, ali kada je u pitanju događaj koji nadmašuje mjesnu crkvu, onda stvar u svoje ruke preuzima Vatikan. Tako i Međugorje prepustimo Vatikanu i sigurno nećemo pogriješiti. Ako molimo i činimo dobra djela bilo gdje, nećemo učiniti pogrešku. Međugorje je hodočasno mjesto molitve, koje Crkvi i svim pastirima posebno leži na srcu.
Gradišćanski Božić
Važno je da Božić ne bude sveden na vidljive darove. Puno su važniji nevidljivi duhovni darovi koje dobijamo kroz duhovni život, sakramenat pomirenja i svetih misa. Možeš imati sva bogatstva ovoga svijeta, ali ako nisi bogat Bogom ti si onda sitomašan čovjek. Poručio bi vjernicima. Ne dopustite da se i ovoga Božića rodi Isus u hladnoj, prljavoj i smrdljivoj štali. Neka se Krist rodi u tvome toplom srcu i čistoj duši. U tom duhu po gradišćanski vam želim: Blažene Božićne svetke i srićno Novo ljeto! Vaš „ Željezni“ biskup dr. Egidije Živković.
Vjeronauk u Austriji
Vjeronauk u Austriji jako dobro funkcionira u školama. To nitko više ne postavlja pitanje. Crkva se financira od vjernika i djelomično od države. Ali morate znati da mi te novce koje vjernici daju u obliku doprinosa, u našoj biskupiji svake šeste godine prije biskupske vizitacije najveći dio vratimo župama za njihovu obnovu crkava te plaće crkvenoga personala. Po pitanju vjeronauka Hrvatska nije ništa posebnija od nekih drugih zemalja svijeta. Kada je u pitanju oduzeta crkvena imovina, mišljenja sam da svakom čovjeku pa i Crkvi, treba sve na neki način vratiti koliko je to moguće. To je neotuđivo pravo svakoga čovjeka.
Sad je već sasvim jasno, jedan od najboljih govornika među hrvatskim prelatima jest biskup koji teritorijalno ne pripada Hrvatskoj, no duhovno je potpuno predan brizi za duhovno stanje hrvatskog naroda i, po svemu sudeći, sjajno je upućen u domaća društvena i politička pitanja.
Biskup željezanski msgr. dr. Egidije Ivan Živković (55), koji pastoralno skrbi za pet stotina godina staru hrvatsku dijasporu u Gradišću – naseljenu na razmeđu Austrije, Mađarske i Slovačke – rado je viđen gost i govornik na velikim vjerskim slavljima u domovini.
Split nije zaboravio njegovu vatrenu propovijed na blagdan gradskog zaštitnika svetoga Dujma 2012., lanjske Feste sv. Vlaha predvodio je slavlje u Dubrovniku, a poput bombe odjeknule su njegove riječi na Memorijalnom groblju u Vukovaru ove godine, zbog čega je dobio nadimak – Željezni.
Msgr. Živković govori jasno i kako Dalmatinci vole, "u glavu", pritom pazeći da ne prijeđe granicu dobrog ukusa i ne libeći se kritizirati sve one koje je naumio "prorešetati", opet s mjerom, zrnom humora, pokazujući intelektualnu potkovanost i europejsku uljuđenost. Razgovarali smo sa "željeznim" biskupom uoči ovogodišnjeg Božića o aktualnim hrvatskim temama, Katoličkoj crkvi, Europskoj uniji, Gradišću...
Prisjetimo se na početku vaše "vukovarske" propovijedi: mislite li da će se pomirenje dogoditi jednostavno, što bi bio preduvjet iskrenog mira? Kako komentirate prosvjed kojim se tražilo procesuiranje ratnih zločinaca na vukovarskom području; kakav je bio vaš stav o ćiriličnim natpisima u Vukovaru?
– Pomirenje se nikada i nigdje ne događa jednostavno i brzo. Mi kao vjernici u ovo vrijeme božićnih blagdana znamo da će u naš mir doći i čovjek i Bog. Da bi se dogodio istinski mir u Vukovaru i Hrvatskoj, potrebno je stvoriti preduvjete. Bez povratka i pronalaska mrtvih nema iskrenoga pomirenja među narodima i državama, a što je realno – nema ni mira u dušama rodbine koja traži svoje pokojne. Mirni i dostojanstveni prosvjedi koji su utemeljeni na argumentima nešto su normalno u svakom demokratskom svijetu.
Vukovar sigurno ima jake argumente da prosvjeduje zbog sporosti sudskih procesa kada su u pitanju zločinci i prikrivanje nestalih. Najjači razlog za prosvjed su sigurno provokativna šetnja nekažnjenih zločinaca po Vukovaru, koji žive od proračuna države i naroda kojega su ubijali. Vjerujem da će sudstvo i policija ubrzati proces nečistih računa. Ćirilica, koja se silom nameće Vukovaru, ne daje dobru poruku ako provocira žrtvu. Treba sazreti vrijeme za to jer se ne može ništa napraviti na brzinu.
Kao veliki problem hrvatskog društva ističe se rastući nacionalizam i neoustaštvo. Jeste li svjesni toga? Kakav je pogled iz Austrije na takva pitanja, posebno nakon što je biskup Gurk-Klagenfurta msgr. Alois Schwartz upozorio da na Bleiburgu, na misnom slavlju, ne bi trebalo biti političkih poruka, a vlasti su zaprijetile brzim sudovima ako se pojave osobe s ustaškim znakovljem?
– Veliko je pitanje raste li taj nacionalizam uistinu ili je to sve skupa medijski napuhano da bi se ljudsko promišljanje usmjerilo u drugom pravcu od puno važnijih stvari. Crkva je obvezna čuvati vjerske i nacionalne vrednote svoga naroda, ali ona je i katolička, to jest univerzalna, i ne smije se zatvarati. To je sasvim pozitivno i tu ne vidim ništa loše. Ali nacionalizam koji se zatvara sam u sebe osiromašuje narod i gura ga u vlastitu izolaciju.
Prošla su vremena komunizma, kada je Crkva morala šutjeti. I vjernici su političari te moraju imati odgovornost za svoju državu. Ako se kritizira politika i političari, to ne znači da se Crkva miješa u politiku. Čitajte izjave pojedinih papa kako su i poticali i prozivali političare zbog ugnjetavanja ljudskih prava i sloboda. Obveza pastira je ohrabrivati i opomenuti – kritizirati kako sebe i svoje vjersko stado, tako i sve one koji u društvenom životu vode bilo vjernike ili nevjernike.
Je li Hrvatska, s druge strane, raskrstila s komunizmom i Jugoslavijom? Zalažete se za lustraciju, zar nije prekasno za nju? Što sa žrtvama križnog puta; još su u jamama i neobilježenim grobnicama? Je li to nehumano i zbog čega je tako?
– Vidi se da ste pravi Dalmatinac. Vi želite što prije raščistiti prošlost. Čini mi se, a volio bih da se varam, da neki ljudi u Hrvatskoj nisu raščistili s komunizmom i komunističkim navikama. Lustracija je nužna, ona je morala biti već jučer. Kako može voditi narod onaj tko ima krvave ruke? Ma jasno je i maloj djeci da križni put i jame prikrivaju određeni ljudi u politici jer su njihovi očevi ili djedovi bili sudionici nevinih ubijanja ljudi. Nehumano je i grijeh "ponovno gaziti i ubijati već ubijene ljude". Tu se Hrvatska mora ugledati u europske zemlje.
Je li opravdano razočaranje hrvatskih katolika Papinim odugovlačenjem kanonizacije bl. Alojzija Stepinca? Hrvati su to shvatili kako Papinu želju da što bliže priđe pravoslavnim zemljama, a Stepinac bi trebao biti žrtva tog procesa?
– Stepinac je svet, taj proces je praktično okončan. Papa Frane ne sumnja u svetost. Proces je završen. Čeka se prikladan trenutak proglašenja. I sam sam nestrpljiv jer su komisije rekle svoje mišljenje. Papa je, istina, osjetljiv prema ekumenizmu. Ovim "odugovlačenjem", čini mi se, Stepinac je postao popularniji jer se o njemu puno više govori. Ljudi se puno više mole i iskazuju svoje poštovanje.
Često dolazim u Zagreb i svaki put posjetim zagrebačku katedralu i pomolim se na grobu blaženoga Stepinca. Papina je želja da se mi približimo pravoslavnim vjernicima. Mi ekumenizam naveliko podržavamo u Austriji i Europi. Hrvatski biskupi su također na "Ad limina" pohodu kod pape Frane izrazili svoje nestrpljenje za blaženoga Stepinca, što je za mene potpuno razumljivo.
Kakav je vaš stav prema migrantima s istoka, posebno u svjetlu činjenice da ste 2016. zabranili podizanje ograde uz granicu na crkvenoj zemlji? Držite li da će došljaci s istoka izmijeniti nagore zapadnu civilizaciju? Plašite li se islamizacije zapada? Je li papi kao Latinoamerikancu jasan strah Europljana?
– Ovo je zanimljivo pitanje. Europa se mora puno više plašiti sama sebe. Ako se bude odricala života i ne podržavala kršćanske vrednote, urušit ćemo sami sebe i bez islama. Jaku Europu ne može nitko islamizirati, a podijeljenu i slabu može i jedan najobičniji atentator. Moramo paziti koga i kako primamo pod svoj europski krov. Trebamo biti otvoreni za svakoga čovjeka u nevolji i koji je progonjen, ali ne i za one koji žele širiti zlo, ne poštovati kulturu i zakone Europe i unositi nesigurnost, strah i smrt među naivne ljude koji gledaju na islam iz iskustva svoje vjere i kulture. Nisu dobrodošli oni koji se ne žele integrirati.
Ja bih tu kao delegat Vijeća biskupa EU-a htio objasniti; mnogi smatraju da treba primati ratne, a ne ekonomske izbjeglice. Jeste li vi svjesni, a što se i dokazalo, da upravo među ratnim izbjeglicama ima puno više atentatora te nasilnika koji mobiliziraju muslimane na zlo, iako su rođeni u Europi. Jasno mi je da muslimanski radikalisti progone kršćane u svojim zemljama i ponose se time. Ali oni progone i svoje islamske neistomišljenike. Mi se ne smijemo ravnati po njihovim zakonima i tradicijama. Mi smo kršćani i znamo da križ nije kraj. Križ kad-tad donosi pobjedu nad zlom.
I mi Europljani smo zbog svoga gospodarstva i svojih interesa pridonijeli imigraciji zbog svojih trgovačkih lanaca i nepravednoga iskorištavanja siromašnih. Klimatske promjene također potiču i poticat će ubuduće migraciju. Europa može primiti migrante koji su voljni integrirati se ako države budu solidarne.
Papa žestoko kritizira korupciju, a Hrvatska je prilično korumpirana zemlja, posebno politički korumpirana, no Crkva o tome rijetko i uvijeno progovara?
– Papa kritizira korupciju u cijelome svijetu. I Crkva u Hrvatskoj to kritizira, ali njezin glas se ne čuje dovoljno. Crkva i kada govori, kako ste rekli, "uvijeno", taj govor dobro razumiju oni kojih se to tiče. Vidjeli ste iz svih mojih propovijedi da Crkva ne šuti, posebno kada je u pitanju dostojanstvo čovjeka, sloboda i ljudska prava, siromaštvo i iseljavanje ljudi te pljačkanje ljudi od strane tvrtki i trgovačkih lanaca koje ste pustili iz Europe na velika vrata.
Po mojemu mišljenju, kod vas je ključni problem pravosuđe, koje nije neovisno, ma koliko se u javnosti govori da jest. Ljudi iz sjene upravljaju ključnim segmentima u vašem društvu. To ipak može spriječiti samo zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Nadam se da će se to brzo dogoditi jer ipak je Hrvatska vagon u europskom vlaku. Kao mlada demokracija u tom pogledu mora na sebi još puno raditi.
Crkva u Hrvatskoj rado govori o problemima iseljavanja mladih i obrazovanih iz Hrvatske na zapad, no oni koji odlaze često kažu da ne odlaze samo zbog ekonomskih razloga, nego i zbog nepravde i razočaranja u sustav.
– Ma, budimo realni. U cijeloj Europi narod se seli iz države u državu. Čovjek traži bolje u drugoj državi, iako ga nekada i ne nađe. Istina je da su vam neke zemlje "pokrale intelektualce" koje ste vi školovali. To je "legalna krađa" koja mladim ljudima nudi dobre plaće. Dok su druge zemlje izgrađivale svoje gospodarstvo, vi ste, nažalost, bili ugnjetavani komunizmom ili ste vodili rat da sačuvate svoju slobodu i stvorite državu. Unatoč svim tim nevoljama, vaši su političari, realno gledajući, puno stvorili za kratko vrijeme.
Moramo znati što su naslijedili: loše gospodarstvo i mentalni sklop u glavama nekih koji misle da mogu živjeti od nerada, krađe i političke moći pod geslom "malo radi, malo kradi". Hrvati imaju svoju državu i treba pomoći političarima da je vuku naprijed. Kada god pogledam hrvatske televizije, vidim da bi neki stalno rušili premijera, predsjednicu, župane, gradonačelnike i druge ljude koji se muče da stvore Hrvatsku po mjeri modernoga čovjeka.
Crkvu u Austriji smatra se vrlo modernom: prije dvije godine objavljen je članak u kojem je župnik bečke katedrale krstio dijete koje je posvojio homoseksualni par. Mislite li da bi to moglo biti moguće i u Hrvatskoj?
– Vi dobro znate da Crkva nikada nikome ne želi uskratiti krštenje jer dijete je Božji dar. Ako postoji dokaz da će dijete biti odgajano u katoličkoj vjeri, ne bi bilo u redu da župnik djetetu uskrati sakramenat Božje milosti. Vrlo je teško, budimo objektivni, procijeniti čovjekovu vjeru, a posebno seksualno opredjeljenje. Među nama ima ljudi koji imaju različite svoje navike, osjećaje i seksualne potrebe.
Čovjek kao Božje stvorenje, ako u sebi nema seksualnog nagona, ne može stvarati novi svijet i rađati djecu. One kojima to Bog nije dao ne možemo nazvati bolesnima. Papa Frane je rekao: "Tko sam ja da sudim?" Mi kao Crkva ne želimo i ne smijemo nikome suditi. Svatko ima pravo na izbor svoje vjere i seksualne orijentacije. Ali, koliko je ljudski i prirodno nekome djetetu nametati ovoga ili onoga roditelja, to je veliko pitanje. Tu moramo biti osjetljivi i držati se prirodnih zakona koji su sami po sebi Božji.
Kada je u pitanju prepuštanje homoseksualaca vjerskoj službi, različite kršćanske crkve različito postupaju. Ako je netko u sjemenišnom odgoju "zapostavio" svoju seksualnost radi Božjega poziva, kod toga mladića je već naglašena čistoća i celibatski put. Nitko od odgojitelja ne može ući u potpunosti u dubinu jednoga mladića. A ako je kod nekoga naglašena homoseksualnost, koju propagira kao pravilo života i ne pravi nikakvu razliku s heteroseksualcima, takav unosi kaos, kako u društveni, tako i crkveni život. Zato Papa i Crkva imaju svoj stav, to jest biblijski stav. Brak muža i žene te veza dvojice muškaraca ne mogu se isto tretirati ni po Božjim ni po ljudskim zakonima, bez obzira koliko mi bili liberalni i osjetljivi.
Kardinal Christoph Schonborn iz Beča objavio je kolumnu u tjedniku "Heute" u kojoj je pružio potporu papi Frani nazivajući ga "borcem protiv nepravde i eksploatacije" koji se "žestoko suprotstavlja seksualnom zlostavljanju u Crkvi". Upozorio je da "kritika Pape dolazi iz krugova u Crkvi koji ga se žele riješiti što je prije moguće". Je li moguće da bi Papa mogao biti kritiziran iz redova klera koji podržava (skriva) pedofiliju?
– Dobro ste postavili to pitanje. Odrasla osoba ima pravo sa sobom i svojim tijelom raditi što hoće, držeći se društvenih ili vjerskih pravila života. Kada su u pitanju djeca, tu nije samo Papa osjetljiv, nego svaki normalan čovjek. Nažalost, seksualnih zlostavljanja ima u svim slojevima društva. Prema istraživanjima, djecu zlostavljaju i oženjeni i neoženjeni. To je sigurno poremećaj nekih ljudi koji zloupotrebljavaju dječju naivnost, neznanje i strah.
Ne može se reći da postoji kler koji podržava pedofiliju. To mogu skrivati samo određene osobe koje su se o to ogriješile ili koje se nisu znale kao odgovorne suočiti s tim problemom. Treba djelovati preventivno jer je svako zlo izvor bolesti i grijeha. Papa je započeo taj put i ne smije stati u borbi protiv zla u svim područjima Crkve. Mi kao Crkva ne smijemo imati nimalo tolerancije kada je riječ o nasilju nad bilo kojim čovjekom, a posebno kada se radi o nasilju nad djecom, maloljetnicima, ljudima treće dobi i osobama s poteškoćama u razvoju.
Međugorje prepustimo Vatikanu i sigurno nećemo pogriješiti
Jeste li bili u Međugorju i kakav je vaš stav o tom fenomenu?
– Bio sam u Međugorju u svome privatnome pohodu, a kao biskup moram poštovati stav službene Crkve koja je, istina, spora u svojim konačnim odlukama, ali su one uvijek dobro ispitane i utemeljene na činjenicama. Mi smo svi sretni da se u Međugorju moli, ispovijeda, pričešćuje i obraća. Sva duševna i tjelesna ozdravljenja bilo gdje su plod čuda i Božjega milosrđa. Sretan sam da Bog čuje našu molitvu i da je uslišava po zagovoru svetaca i Blažene Djevice Marije. Mjesni biskup ima svoj stav, ali kada je u pitanju događaj koji nadmašuje mjesnu crkvu, onda stvar u svoje ruke preuzima Vatikan. Tako i Međugorje prepustimo Vatikanu i sigurno nećemo pogriješiti. Ako molimo i činimo dobra djela bilo gdje, nećemo učiniti pogrešku. Međugorje je hodočasno mjesto molitve, koje Crkvi i svim pastirima posebno leži na srcu.
Gradišćanski Božić
Važno je da Božić ne bude sveden na vidljive darove. Puno su važniji nevidljivi duhovni darovi koje dobijamo kroz duhovni život, sakramenat pomirenja i svetih misa. Možeš imati sva bogatstva ovoga svijeta, ali ako nisi bogat Bogom ti si onda sitomašan čovjek. Poručio bi vjernicima. Ne dopustite da se i ovoga Božića rodi Isus u hladnoj, prljavoj i smrdljivoj štali. Neka se Krist rodi u tvome toplom srcu i čistoj duši. U tom duhu po gradišćanski vam želim: Blažene Božićne svetke i srićno Novo ljeto! Vaš „ Željezni“ biskup dr. Egidije Živković.
Vjeronauk u Austriji
Vjeronauk u Austriji jako dobro funkcionira u školama. To nitko više ne postavlja pitanje. Crkva se financira od vjernika i djelomično od države. Ali morate znati da mi te novce koje vjernici daju u obliku doprinosa, u našoj biskupiji svake šeste godine prije biskupske vizitacije najveći dio vratimo župama za njihovu obnovu crkava te plaće crkvenoga personala. Po pitanju vjeronauka Hrvatska nije ništa posebnija od nekih drugih zemalja svijeta. Kada je u pitanju oduzeta crkvena imovina, mišljenja sam da svakom čovjeku pa i Crkvi, treba sve na neki način vratiti koliko je to moguće. To je neotuđivo pravo svakoga čovjeka.
Sad je već sasvim jasno, jedan od najboljih govornika među hrvatskim prelatima jest biskup koji teritorijalno ne pripada Hrvatskoj, no duhovno je potpuno predan brizi za duhovno stanje hrvatskog naroda i, po svemu sudeći, sjajno je upućen u domaća društvena i politička pitanja.
Biskup željezanski msgr. dr. Egidije Ivan Živković (55), koji pastoralno skrbi za pet stotina godina staru hrvatsku dijasporu u Gradišću – naseljenu na razmeđu Austrije, Mađarske i Slovačke – rado je viđen gost i govornik na velikim vjerskim slavljima u domovini.
Split nije zaboravio njegovu vatrenu propovijed na blagdan gradskog zaštitnika svetoga Dujma 2012., lanjske Feste sv. Vlaha predvodio je slavlje u Dubrovniku, a poput bombe odjeknule su njegove riječi na Memorijalnom groblju u Vukovaru ove ...
