stdClass Object ( [id] => 568045 [title] => 'Veliki Hrvati i Srbi su nas htjeli likvidirati jer smo se protivili oružanom sukobu': dvojica istaknutih Dubrovčana progovorila o ratnim godinama u Gradu, evo što su rekli o HOS-u, nacionalizmu, HDZ-u, danima u zatvoru... [alias] => 39-veliki-hrvati-i-srbi-su-nas-htjeli-likvidirati-jer-smo-se-protivili-oruzanom-sukobu-39-dvojica-istaknutih-dubrovcana-progovorila-o-ratnim-godinama-u-gradu-evo-sto-su-rekli-o-hos-u-nacionalizmu-hdz-u-danima-u-zatvoru [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>


Dva fakultetska profesora, dva intelektualca od formata, dva svjedoka vremena.

Danas u visokim godinama – dr. sc. Ivo Jelić i dr. sc. Milorad Vukanović – bili su vjesnici demokracije u Dubrovniku. Jelić je osnovao HDZ, a kolega mu Vukanović SDS, i uvijek su se uvažavali, dapače; zajedno pokušavali utihnuti ratne bubnjeve, no i jednog i drugog su se odrekli u njihovim strankama u ime grlatijih, "nacionalno osvještenijih". Niti je doktor Jelić za neke u tadašnjem HDZ-u bio dovoljno "veliki Hrvat", niti je kolega mu Vukanović bio dovoljno Srbin, pa da ga neki njegovi iz SDS-a, koji su zagovarali uspostavu paradržave – ne prozovu izdajnikom jer je rekao da su i dubrovački Hrvati i Srbi ugroženi od onih koji na njih pucaju s okolnih brda.

Revolucija je pojela svoju djecu, no oni se, unatoč grdnim iskustvima u politici, ni danas ne libe svjedočiti toleranciju i međusobno uvažavanje, pozivati na čovjekoljublje, koje, kako su više puta istaknuli tijekom intervjua u hotelu "Rixos Libertas Dubrovnik" - ide ruku pod ruku s odgojem. Iz kuće.

Jeste li, gospodine Vukanoviću, mislili da će se demokracija u Hrvatskoj tih devedesetih razvijati na zadovoljstvo svih građana koji su konačno dobili pravo birati i biti birani?
VUKANOVIĆ
: Jesam. Bio sam ubijeđen u to, i to ne malo, nego u potpunosti; da će se sve razvijati na jedan demokratski način, dostojanstven i ljudski. Međutim, situacija je bila takva kakva jest, i otvoreno ću reći – ekstremisti su stupili na scenu. Oni su, nažalost, zasjenili sve ostale. Kad kažem ekstremisti, nacionalisti, i to nacionalisti u onom lošem smislu te riječi, mislim na sve one koji su tada tako istupali u svim bivšim republikama bivše Jugoslavije.
 

Vi jeste vodili stranke s nacionalnim predznakom, ali niste bili nacionalisti koji bi isključivali druge i drukčije?
JELIĆ
: Čujte, to je stvar odgoja, i njegova i moga. Ja dolazim iz jedne tradicionalne katoličke sredine. Uvijek sam polazio od onoga što je stvarno vjersko učenje, a to je – ne čini drugome ono što ne bi htio da drugi tebi čini. Moja baba, nepismena žena iz Sovića, iz Hercegovine, govorila je: "Dite moje, ne valja grišit dušu". Hoću reći, u nas je znao doći Jovan iz Livna, koji je dovozio sijeno, pa Osman, koji je također s nama mijenjao robu. I to je bilo normalno. Moja baka je pričala o dobrom agi Spajiću. Pazite, o dobrome! Ona je pamtila vrijeme kad je aga još bio vlasnik zemlje.
 

Gospodine Vukanoviću, nije vam bilo ni na kraj pameti da će vas radikali, a bili ste jedan osnivača SDS-a, izbaciti iz političke koride? Vaš govor na osnivanju SDS-a na Ivanici, koji se može naći na YouTubeu, bitno se razlikuje od vatrenih nastupa Radovana Karadžića ili dr. Novaka Kilibarde?
VUKANOVIĆ: Apsolutno. Kolega Ivo to zna, mi smo tada išli na jedan uljuđen način u to višestranačje, u taj pluralizam, a da bi on društvu donio daleko bolje i više od onoga što smo imali u jednopartijskom sistemu. Ni ja ni gospodin Jelić nikako nismo išli u pravcu bilo kakvih sukobljavanja, međutim, to je kasnije izašlo na površinu. I ljudi koji su bili progresivniji, napredniji, umjereniji, više nisu mogli doći do izražaja. Uspostavio se jedan način koji više nije uključivao samo verbalno prepucavanje, nego je vodio i k mogućnosti da dođe do likvidacija.
 

Koji je točno razlog zbog kojeg vas se odreklo vodstvo SDS-a?
VUKANOVIĆ
: Upravo ta moja umjerenost.
 

Je li to bio trenutak kad ste zajedno s gospodinom Jelićem išli k Vučureviću u Trebinje uvjeravati ga da je rat najgora opcija i za Srbe, i za Hrvate?
VUKANOVIĆ
: To je onda uznapredovalo u tom negativnom smislu. Podgorička je "Pobjeda" tada donijela tekst u kojem se, uz pogrdne riječi koje je teško i izgovoriti, zagovara moja smjena zbog toga jer se radi o podilaženju, o plaćenicima, izdajnicima... Ta terminologija se koristila, a ona je i primitivna, i loša, opasna za društvo. I za narode i nacije.

I vama je, gospodine Jeliću, kao HDZ-ovcu, zamjereno što se pokušali s uglednim dubrovačkim Srbima zaustaviti Vučurevića u njegovim nečasnim namjerama?
JELIĆ
: Ja sam još ranije imao problema. Na skupu HDZ-a u Metkoviću Šime Đodan, po tko zna koji put, napada Židove. Zato sam istupio za govornicu. Rekao sam: "Je li dosta govoriti o Židovima kao neprijateljima hrvatskog naroda? Je li tisuću i petsto Židova u Hrvatskoj naš problem?!" A, onda mi je Đodan odgovorio, nisu Židovi – nego cionisti?! Onda sam mu odrecitirao psalam 136.: "Na obalama rijeka babilonskih, sjedili smo i plakali, sjećajući se Siona". Poslije toga se išlo okolo i tražilo da me ubiju!
 

Znači, i s jedne i s druge strane bilo je radikala koji su političkim neistomišljenicima prijetili likvidacijama?
JELIĆ
: Prijetili su nerazumni ljudi. I kukavice; jer kad je Vukanović osnivao SDS takvih nije bilo. Isto tako, kad sam ja osnivao HDZ, to je bilo vrlo dramatično, takvi koji su kasnije prijetili tada bježali od nas. Osobno sam uputio pismo u ime Inicijativnog odbora HDZ-a Komitetu SKH, Socijalističkom savezu, Radio Dubrovniku, da osnivamo HDZ i bilo nam je rečeno da ćemo dobiti dvoranu u Klubu pomoraca. No, ja sam znao, i to sam tvrdio Tonku Jurici, ocu Nevena Jurice, da nam to neće dopustiti. Na kraju smo osnovani u kafiću.
 

U Trebinju ste pokušavali smiriti strasti, već se pucalo s obje strane, a onda doznajete da je sve već dogovoreno na višim razinama, i da će granica između Hrvata i Srba biti rijeka Neretva?
JELIĆ
: To je rekao Vučurević.
VUKANOVIĆ: Da, da, to stoji.
JELIĆ: On je rekao, granica između nas Srba i vas Hrvata treba biti na Neretvi, i to je dogovoreno. Znate što je mene zabolilo. Dolaze njih četvorica Srba i ja Hrvat u Trebinje, a Vučurević počinje ovako: "Ne progone Srbe u Dubrovniku stari Dubrovčani, nego sinovi doseljenika zapadne Hercegovine, a ja sam iz najzapadnijeg sela te iste Hercegovine?!
 

Znači, bezveze ste dolazili u Trebinje?
VUKANOVIĆ
: Da. Što se tiče samog Vučurevića, on je bio sasvim skromnih spoznaja i iskustava, i krive usmjerenosti. I on se nije mogao dokazati u društveno političkom smislu, pa mu je upravo dobro došlo da tako potvrdi sebe i svoju ličnost, A to je vrijeme bilo izuzetno teško, i zahtijevalo je sposobnije ljude.
 

Već su počeli oružani sukobi?
VUKANOVIĆ
: Da. On je dobio od Jovana Raškovića određene upute, dokumentaciju, i pojavio se u Trebinju kao netko u kome su ljudi tu, pod znakovima navoda govoreći, vidjeli neki "parlamentarizam".

Kad ste rekli da su građani Dubrovnika, i Hrvati, i Srbi, ugroženi od onih koji pucaju s brda, kome ste se konkretno zamjerili? Raškoviću ili onima koji su ga kasnije smijenili?
VUKANOVIĆ
: Ne Raškoviću, jer je on bio izuzetno razuman, on je sagledavao situaciju onakva kakva jest, on je imao želju kakvu je trebao imati, no to je bilo daleko od stvarnosti u kojoj je trasiran put kakav je kasnije bio – više, dakle, u tom ekstremnom smislu.
 

Tko je vama gospodine Jeliću iz Zagreba poručio da je vaša politička karijera na čelu dubrovačkog HDZ-a gotova, i da im takav profil političara ne odgovara?
JELIĆ
: Nije iz Zagreba, štoviše, mene je predsjednik Tuđman zvao, i pitao me što bih ja došao raditi u Zagreb. Odgovorio sam mu da nije pitanje što bih ja radio u Zagrebu, nego što se događa u Dubrovniku. Tuđman je tada bio izmoren. Već na Prvom saboru HDZ-a svi predsjednici inicijativnih odbora su izabrani u radno predsjedništvo, a ja koji sam na dramatičan način utemeljio Općinski odbor HDZ-a u Dubrovniku - ne?! To je bio signal. Tada su rekli da se suprotstavljam vođama stranke.
 

Dok ste vas dvojica na čelu HDZ-a i SDS-a u Dubrovniku, jesu li stranke bile međusobno suprotstavljene ili je postojala suradnja?
JELIĆ
: Nije je bilo jer je SDS osnovan već u trenutku kad sam ja smijenjen, ali ja sam znao Milorada, znao sam doktora Vladislava Turnića koji je bio moj liječnik. Jedan od ljudi koji su bili iz tih krugova, ali ne iz SDS-a, je bio i moj profesor Luka Ciganović, kojeg sam poštivao kao čovjeka. Pa, to su bili moji kolege iz razreda. Kako ću ja nekome s kim sam išao osam godina u klasičnu gimnaziju na Pločama, biti protivnik? To je da se čovjek stidi sam sebe! To je sve ranije počelo iz Metkovića. Đodan je u Konavlima pravio hajku. Ubijte Jelića, Jelić je izdajica hrvatskog naroda.
 

Gospodine Vukanoviću, vi ste ceh platili i na jednoj i na drugoj strani. Ostali ste bez posla, radili teške fizičke poslove samo da preživite, hranili se i u pučkoj kuhinji. Prvo su vas smijenili radikali iz SDS-a, a onda hrvatske vlasti pritvorile. Iako ste išli u Trebinje s Jelićem, gledali primiriti uzavrele strasti, "zahvaljeno" vam je optužnicom za separatizam pa otkazom na fakultetu?
VUKANOVIĆ
: Pravo da vam kažem, meni je to bilo pomalo neočekivano i čudno. Prilikom hapšenja...
To je bila godina 1992.?
VUKANOVIĆ
. Da, krenuo sam platiti struju, do Pošte, i pozvali su me da se javim u Vilu Palma. Došao sam tamo, razgovarali su sa mnom i smjestili me u jednu sobu.
 

Tada ste još vodili SDS u Dubrovniku?
VUKANOVIĆ
: Jesam. I ja se pitam, što je ovo, zbog čega, kad ulazi jedan uniformirani čovjek, policajac, i veli – potpišite to. Rekao sam da ne znam što potpisujem, na što mi je odgovorio da imam vremena čitati. Tada sam vidio da to moram potpisati. Stavili su me u auto i doveli doma, postavili stražu, izvršili pretres kuće, i normalno – nisu ništa našli, jer u kući nije ničega ni bilo. Bojao sam se da ne bi bilo zloće, da mi se što ne podmetne, pa to snime, zapišu... Da završim s tim, u noći kad su me doveli u zatvor, razmišljao sam kako je moguće da su me to samo pritvorili, da me spase, da me netko ne bi likvidirao. To mi se u početku stalno po glavi motalo. Moram reći, iako sam bio u zatvoru, nije bilo maltretiranja, vrijeđanja psihičkog, ni fizičkog...
 

Nakon mjesec dana ste oslobođeni optužbi?
VUKANOVIĆ
: Da.

Gospodine Jeliću, kakvi su bili odnosi između Hrvata i Srba u Dubrovniku pod granatama?
JELIĆ
: Mnogi ljudi su, bit ću brutalan, mijenjali pamet. Recimo, u mojoj zgradi imate i Srba, i Muslimana, i Hrvata..., i jedna žena skočila na čovjeka, e, ti ovo, e, ti ono, a ja joj velim: "Stanite, gospođo, može li i njega granata pogoditi? Po čemu je on za ovo što se događa kriv?" Ili, recimo; pravoslavni Božić, početak 1992., srećem pokojnog Rastka Barbića u Luci i pitam ga hoće li biti liturgije. On mi kaže kako se boje da to netko ne bi shvatio kao provokaciju. Ja velim, a zašto, kome ste vi zla napravili? Rekao sam mu da ću otići kod zapovjednika obrane Dubrovnika Nojka Marinovića, a tada sam bio u Saboru, i moliti ga da pošalje par mladića u uniformama vojne policije da stanu u ulicu do. Išao sam i kod biskupa Puljića, današnjeg nadbiskupa zadarskog, da pošalje jednog katoličkog svećenika i poslao je don Mata Bogišića, a obećao sam da ću i ja doći. Rastku sam rekao da pozove paroha iz Trebinja, jer je tadašnji paroh Ranko Gunjić bio otišao. I tako je i bilo. I ja sam htio da to televizija objavi, ali ne na prljav način; tipa, evo oni slave dok se Dubrovnik napada granatama, već: "Danas su pravoslavni vjernici u Dubrovniku u miru proslavili Božić". Znate što su mi rekli – to nas ne zanima! Pazite ovo; ja idem u pravoslavnu crkvu, a za mnom viču: "Četniče! Izdajico!"
 

Strašno.
JELIĆ
: A, kad je došao episkop Grigorije, naš biskup Mate Uzinić uspostavio je s njim lijepe odnose. Episkop Grigorije je došao, i pokojni gospar Rastko meni kaže u katedrali: "Ivo, nikad neću zaboraviti onaj Božić, a ja njemu – ni ja, bila mi je čast".
 

Gospodine Milorade, vi tada jasno kažete da odvajanje hrvatskog teritorija na kojem većinom žive Srbi, nije rješenje političkog problema?
VUKANOVIĆ
: Da. To sam govorio i onda i sada. Na Radio Dubrovniku sam tada govorio, a iza toga stojim i danas, da bi trebalo poraditi na kulturnoj autonomiji, na zaštiti cjelokupnog stanovništva, da bi trebalo činiti sve da ne dođe do sukoba, jer ćemo u sukobima, u ratovanju, svi biti gubitnici. A, jednog momenta ćemo opet trebati sjesti za stol oko dogovora, pa kad je tako – zašto to ne napravimo odmah? Da ne dođe do sukoba, do rata, jer kad jedna žrtva padne, situacija će biti sasvim druga, i sve će se odvijati po nekakvoj logici koja je neljudska, koja nije u redu. Ubijen je ovaj, e, sad mi moramo onoga, ne možemo onoga nego nekoga sasvim drugoga... Eto, o tome sam govorio. To vam je to, to tako nažalost ide. Tako je rat počeo.
 

U jednom ste intervjuu za "Novosti" rekli da je oko 1500 Srba napustilo Dubrovnik? Što je s njihovom imovinom danas?
VUKANOVIĆ
: Što se tiče imovine, ljudi koji su otišli a imali su stanove, stanarska prava, a nisu se vratili u određenom razdoblju, to je bilo regulirano zakonom na šest mjeseci, to je bila ta ratna situacija, i ostali su bez imovine. No, u ratno vrijeme, u Stocu, tamo su se na pijaci ljudi nalazili i u prisustvu javnih bilježnika mijenjali nekretnine. Niti sam imao, niti imam uvida, koliko je na takav način nekretnina zamijenjeno. Poslije su ljudi koji su imali stan u Dubrovniku, inzistirali da dobiju upravo taj stan, a ne neki drugi. Zato su krenuli s tužbama, i tu se situacija poprično zakomplicirala.

Gospodine Jelić,u danas Hrvatskom vlada koalicija u kojoj su HDZ i SDSS. Kako gledate na taj savez i suradnju Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca?
JELIĆ
: Izuzetno cijenim premijera Andreja Plenkovića. Mislim da je imao posve pravo kad je rekao da ne može Hrvatska svako dva mjeseca imati izbore, a imali ste jednu stranku koja se vladala na čudan način, potpisivala dokumente kod javnog bilježnika da neće koalirati s nikim. Pa je onda ipak ušla u vlast, pa su se ponašali kao da imamo dvije Vlade, jedna koju vodi Andrej Plenković, a druga koju vodi taj drugi čovjek. To je nemoguće. I da je dobro učinio da ne dođe do novih izbora – jest. A, ljudi se mijenjaju i mi svakome moramo dati šansu. Mogu li ja reći da je Pupovac bio isti, kao, recimo, Dušan Zelenbaba?
 

Nikako! 1991. godine u Kninu je Srbe odgovarao od pobune.
JELIĆ
: Razumijete me što hoću reći. Meni je to sasvim normalno. Banalna brazilska izreka kaže da je kava piće sa šećerom. I Hrvatska je država s Hrvatima, ali i sa Srbima. Ako su oni tu, i oni moraju iskazati svoje interese i zadovoljiti ih. To je normalno, i to je zdravo. I ako mi radi toga idemo svaki dan rušiti drugoga, Vladu, od svega neće biti ništa.
 

Kako Vi gospodine Vukanoviću gledate na tu suradnju?
VUKANOVIĆ
: Ona je izvanredna, i ona je neophodna, potrebna, i to ne u određenoj godini, razdoblju, nego u svakom momentu, prilici. Tu se radi o razumijevanju, o dobrosusjedskim odnosima i dobroj budućnosti. Situacija je takva kakva jest, prema tome ne može se ići protiv jednoga naroda, u ovom slučaju nacionalne manjine u Hrvatskoj, ali te radikalne struje..., ti ljudi, njima to stvarno smeta. Oni bi htjeli da Srbi postupno nestaju. Ako gledamo sve bivše republike bivše Jugoslavije, koje su već onda imale svoju samostalnost Ustavom iz 1974 godine, a još ranije – Ustavom iz 1968., formirane su republičke teritorijalne obrane. Hoću reći; postojao je teritorij, postojala je obrana, kroz vojsku i u okviru TO-a, postojalo je pravosuđe, zakonodavstvo..., sve, dakle, potrebno za jednu državu. U Hrvatskoj je bila takva situacija da su i Srbi po Ustavu bili narod, pa je jasno da su te radikalne struje, da bi se ovo sve u potpunosti ostvarilo, u potrebi za državu i državnost – to trebali maknuti. Ne maknuti kao kategoriju naroda – nego taj narod.
 

Gospodine Jeliću, kako se suprotstaviti ekstremizmu? Ako ga kažnjavate, one koji ga upražnjavaju potičete na neki način da iz inata budu još žešći, a ako ga prešućujete – zbog ignorancije buja. Postoji li uopće efikasan protuotrov?
JELIĆ: U čemu se taj ekstremizam ogledao. Kad sam ja bio u mojoj postrojbi koja je išla iz Zagreba prema Dubrovniku, a većina su bili naši studenti, prikrpi nam se jedna grupa HOS-ovaca iz Zagreba. Oni su govorili ako ih Paraga pozove oružjem na Zagreb, da će oni ići i da ih ti naši studenti ne bi smjeli u tome spriječiti. Rekao sam im da su oružje dobili od hrvatske države, i da se to ne radi. Neki kažu da se Hrvatska ne bi obranila da nije bilo HOS-a. To nije istina.
 

Bilo je časnih ljudi u HOS-u...
JELIĆ: To je druga priča, ali Paragina ideja je bila imati stranačku vojsku. Htjelo se preuzeti vlast. I to je bilo užasno štetno.
 

Kako danas, gledajući s pozicije vlasti, reagirati na činjenicu da cijeli stadion viče "Za dom spremni"?
JELIĆ: Tu treba mnogo pameti. Ako ćemo se inatiti, kao na Šimunića, koji je došao iz Australije, i za kojega ne mislim da je nacionalist ni šovinist, ali to je ispalo kako je ispalo. Sa mnom su neki na Facebooku prekinuli vezu jer objavljuju sve tobožnje katoličko pa katoličko, i na kraju stave "ZDS". I ja im kažem da im to ne ide uz ono prethodno, a onda oni dodaju još i "ŽAP", znate što to znači... Kažem im, hvala, ne plačem za takvim! Ako se previše inatimo oko toga, izazvat ćemo inaćenje s druge strane.

Gospodine Vukanoviću, ni prešućivanje nije dobro?
VUKANOVIĆ: Prešućivanje apsolutno nije dobro, jer šutnja je odobravanje. Treba pronaći odgovarajuću metodologiju kako i na koji način to rješavati. To je opasno gušiti. Ne govoriti ništa još je opasnije. Potrebno je iz povijesnog razdoblja iznositi istine onako kako je bilo. Koliko god bile teške, koliko god bile problematične, sve treba reći. Radikalniji ili najradikalniji hoće reći da nije bilo NDH, ne bi bilo ni ove države.
 

Iako je nastala na temeljima ZAVNOH-a?
VUKANOVIĆ: Da. Demokratska Hrvatska se ne može uspoređivati s time što je prije bilo. Postojanje Jugoslavije, kakva god bila, je bila realnost, postojala je i trajala. U okviru te države su se stvorili uvjeti da narodi postanu slobodni, a republike postanu države. Nažalost, stvari su dalje odvijale tako kako su se odvijale.
JELIĆ: Ja sam namjerno spomenuo to o HOS-u. Volio bih da netko iznese povijest stvaranja HOS-a. Tko ga je stvarao i zašto? Koji su mu ciljevi bili? Dolazi Paraga u Dubrovnik u ratno vrijeme i za njim jedan moj kolega, koji je predavao u Splitu, u ustaškoj uniformi sa slovom U na čelu. Jedan čovjek, sad je pokojni, govori meni: "Ajmo k njemu". Ja sam mu rekao, ti idi, ja neću! Što su Paraga i društvo htjeli stvarajući HOS? Nema države s dvije vojske. To ne može biti.
 

I koja se gradi na propalim idejama?
JELIĆ: Ja sam u svim svojim istupima, pa tako i kad smo osnivali HDZ u Dubrovniku, govorio kako moramo biti svjesni da osim Hrvata u Dubrovniku tu žive prvo Židovi, jer je to najstarija zajednica u Gradu, i pravoslavni Srbi, i Muslimani. Na prvom javnom skupu sam spomenuo da su sela sa srpskom većinom na deset kilometara zračne linije od Dubrovnika.
 

Otišli ste samoinicijativno na Ivanicu, na osnivačku skupštinu SDS-a za Dubrovnik. Tamo ste kao saborski zastupnik održali govor.
JELIĆ: Sjetit će se Milorad. Bilo je ljudi koji su zviždali ali i onih koji su mi pljeskali. Ja sam polazio od toga da kao zastupnik koji predstavlja sve građane Dubrovnika, reprezentiram i te ljude. Oni su htjeli ovdje, u hotelu "Libertas", održati svoju osnivačku skupštinu, i to je već bilo upisano u kalendar događanja u hotelu, međutim, onda je to netko tko je za to doznao opstruirao i završili su na Ivanici. A, jasno su bili dali do znanja da će istaknuti hrvatsku državnu zastavu. Rekli su mi da je središte SDS-a u Kninu, a ne u Beogradu, a Knin je u Hrvatskoj i zato na osnivačkoj skupštini SDS-a u Dubrovniku mora biti hrvatska zastava.

 

[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => HDZ-ovca Jelića se nazivalo četnikom jer je nagovorio pravoslavce da proslave Božić u Gradu ratne 1992., a SDS-ovca Vukanovića jer je s prijateljem Jelićem htio odgovoriti Vučurevića od napada na Dubrovnik JELIĆ: Što su Paraga i društvo htjeli stvarajući [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => dva svjedoka vremena [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2018-10-01 21:17:48 [created_by] => 3206 [created_by_alias] => [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2018-10-02 10:35:26 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2018-10-01 21:17:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 27285 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 142 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz Hrvatske. [menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, hrvatska [secure] => 0 [page_title] => Hrvatska [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 0 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 1 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Medium [itemRelatedIntrotext] => 0 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2018\/10\/01\/Novosti\/10333215.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/10\/01\/Novosti\/10323452.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/10\/01\/Novosti\/10323467.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/10\/01\/Novosti\/10323449.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/10\/01\/Novosti\/10323456.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/10\/01\/Novosti\/10323478.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/10\/01\/Novosti\/10323459.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1920x1254"},{"size0":"1920x1282"},{"size0":"1920x1080"},{"size0":"1920x1282"},{"size0":"1920x2876"},{"size0":"1920x1282"},{"size0":"1920x1282"}]} [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 142 [name] => Hrvatska [alias] => hrvatska [description] => [parent] => 119 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 1 [params] => {"inheritFrom":"119","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"0","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-02-21 11:58:02","customparams_modified":"2019-02-21 11:58:02","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 7901618 Threads: 1 Questions: 1648910276 Slow queries: 4901191 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 111731742 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 52 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front02 [password] => b3hX5DrKwjx6 [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /vijesti/hrvatska ) [additional_categories] => Array ( ) [link] => /vijesti/hrvatska/39-veliki-hrvati-i-srbi-su-nas-htjeli-likvidirati-jer-smo-se-protivili-oruzanom-sukobu-39-dvojica-istaknutih-dubrovcana-progovorila-o-ratnim-godinama-u-gradu-evo-sto-su-rekli-o-hos-u-nacionalizmu-hdz-u-danima-u-zatvoru-568045 [printLink] => /vijesti/hrvatska/39-veliki-hrvati-i-srbi-su-nas-htjeli-likvidirati-jer-smo-se-protivili-oruzanom-sukobu-39-dvojica-istaknutih-dubrovcana-progovorila-o-ratnim-godinama-u-gradu-evo-sto-su-rekli-o-hos-u-nacionalizmu-hdz-u-danima-u-zatvoru-568045?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 358947 [name] => Dubrovnik [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => dubrovnik [link] => /tag/dubrovnik ) [1] => stdClass Object ( [id] => 414351 [name] => Ivo Jelić [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => ivo-jelic [link] => /tag/ivo-jelic ) [2] => stdClass Object ( [id] => 414352 [name] => Milorad Vukanović [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => milorad-vukanovic [link] => /tag/milorad-vukanovic ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [Subtitle] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => HDZ-ovca Jelića se nazivalo četnikom jer je nagovorio pravoslavce da proslave Božić u Gradu ratne 1992., a SDS-ovca Vukanovića jer je s prijateljem Jelićem htio odgovoriti Vučurevića od napada na Dubrovnik JELIĆ: Što su Paraga i društvo htjeli stvarajući [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => dva svjedoka vremena [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [premium_content] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => 'Veliki Hrvati i Srbi su nas htjeli likvidirati jer smo se protivili oružanom sukobu': dvojica istaknutih Dubrovčana progovorila o ratnim godinama u Gradu, evo što su rekli o HOS-u, nacionalizmu, HDZ-u, danima u zatvoru... [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => 3206 [name] => Saša Ljubičić [username] => sa-a-ljubi-i [email] => sa-a-ljubi-i@sd.hr [password] => $2y$10$mxAdRkEFZ22AqSd9Kjt8S.hoOMCyPMexvcawBarn3lew0U.YIhUJe [password_clear] => [block] => 0 [sendEmail] => 0 [registerDate] => 0000-00-00 00:00:00 [lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00 [activation] => [params] => [groups] => Array ( [2] => 2 ) [guest] => 0 [lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00 [resetCount] => 0 [requireReset] => 0 [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [otpKey] => [otep] => [link] => /autor/sasa-ljubicic-3206 [profile] => stdClass Object ( [id] => 1724 [gender] => m [description] => [image] => 1724.png [url] => [group] => 4 [plugins] => {"customparams_author_school":"","customparams_author_title":"","customparams_author_title_categoryid":"28","customparams_fb_link":"","customparams_tw_link":""} ) [avatar] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/authors/1724.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/10/01/Novosti/10333215.jpg [galleryCount] => 7 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => [mainImageDesc] => [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/10/01/Novosti/10333215.jpg [title] => ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/10/01/Novosti/10323452.jpg [title] => ) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/10/01/Novosti/10323467.jpg [title] => ) [3] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/10/01/Novosti/10323449.jpg [title] => ) [4] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/10/01/Novosti/10323456.jpg [title] => ) [5] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/10/01/Novosti/10323478.jpg [title] => ) [6] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/10/01/Novosti/10323459.jpg [title] => ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}


Dva fakultetska profesora, dva intelektualca od formata, dva svjedoka vremena.

Danas u visokim godinama – dr. sc. Ivo Jelić i dr. sc. Milorad Vukanović – bili su vjesnici demokracije u Dubrovniku. Jelić je osnovao HDZ, a kolega mu Vukanović SDS, i uvijek su se uvažavali, dapače; zajedno pokušavali utihnuti ratne bubnjeve, no i jednog i drugog su se odrekli u njihovim strankama u ime grlatijih, "nacionalno osvještenijih". Niti je doktor Jelić za neke u tadašnjem HDZ-u bio dovoljno "veliki Hrvat", niti je kolega mu Vukanović bio dovoljno Srbin, pa da ga neki njegovi iz SDS-a, koji su zagovarali uspostavu paradržave – ne prozovu izdajnikom jer je rekao da su i dubrovački Hrvati i Srbi ugroženi od onih koji na njih pucaju s okolnih brda.

Revolucija je pojela svoju djecu, no oni se, unatoč grdnim iskustvima u politici, ni danas ne libe svjedočiti toleranciju i međusobno uvažavanje, pozivati na čovjekoljublje, koje, kako su više puta istaknuli tijekom intervjua u hotelu "Rixos Libertas Dubrovnik" - ide ruku pod ruku s odgojem. Iz kuće.

Jeste li, gospodine Vukanoviću, mislili da će se demokracija u Hrvatskoj tih devedesetih razvijati na zadovoljstvo svih građana koji su konačno dobili pravo birati i biti birani?
VUKANOVIĆ
: Jesam. Bio sam ubijeđen u to, i to ne malo, nego u potpunosti; da će se sve razvijati na jedan demokratski način, dostojanstven i ljudski. Međutim, situacija je bila takva kakva jest, i otvoreno ću reći – ekstremisti su stupili na scenu. Oni su, nažalost, zasjenili sve ostale. Kad kažem ekstremisti, nacionalisti, i to nacionalisti u onom lošem smislu te riječi, mislim na sve one koji su tada tako istupali u svim bivšim republikama bivše Jugoslavije.
 

Vi jeste vodili stranke s nacionalnim predznakom, ali niste bili nacionalisti koji bi isključivali druge i drukčije?
JELIĆ
: Čujte, to je stvar odgoja, i njegova i moga. Ja dolazim iz jedne tradicionalne katoličke sredine. Uvijek sam polazio od onoga što je stvarno vjersko učenje, a to je – ne čini drugome ono što ne bi htio da drugi tebi čini. Moja baba, nepismena žena iz Sovića, iz Hercegovine, govorila je: "Dite moje, ne valja grišit dušu". Hoću reći, u nas je znao doći Jovan iz Livna, koji je dovozio sijeno, pa Osman, koji je također s nama mijenjao robu. I to je bilo normalno. Moja baka je pričala o dobrom agi Spajiću. Pazite, o dobrome! Ona je pamtila vrijeme kad je aga još bio vlasnik zemlje.
 

Gospodine Vukanoviću, nije vam bilo ni na kraj pameti da će vas radikali, a bili ste jedan osnivača SDS-a, izbaciti iz političke koride? Vaš govor na osnivanju SDS-a na Ivanici, koji se može naći na YouTubeu, bitno se razlikuje od vatrenih nastupa Radovana Karadžića ili dr. Novaka Kilibarde?
VUKANOVIĆ: Apsolutno. Kolega Ivo to zna, mi smo tada išli na jedan uljuđen način u to višestranačje, u taj pluralizam, a da bi on društvu donio daleko bolje i više od onoga što smo imali u jednopartijskom sistemu. Ni ja ni gospodin Jelić nikako nismo išli u pravcu bilo kakvih sukobljavanja, međutim, to je kasnije izašlo na površinu. I ljudi koji su bili progresivniji, napredniji, umjereniji, više nisu mogli doći do izražaja. Uspostavio se jedan način koji više nije uključivao samo verbalno prepucavanje, nego je vodio i k mogućnosti da dođe do likvidacija.
 

Koji je točno razlog zbog kojeg vas se odreklo vodstvo SDS-a?
VUKANOVIĆ
: Upravo ta moja umjerenost.
 

Je li to bio trenutak kad ste zajedno s gospodinom Jelićem išli k Vučureviću u Trebinje uvjeravati ga da je rat najgora opcija i za Srbe, i za Hrvate?
VUKANOVIĆ
: To je onda uznapredovalo u tom negativnom smislu. Podgorička je "Pobjeda" tada donijela tekst u kojem se, uz pogrdne riječi koje je teško i izgovoriti, zagovara moja smjena zbog toga jer se radi o podilaženju, o plaćenicima, izdajnicima... Ta terminologija se koristila, a ona je i primitivna, i loša, opasna za društvo. I za narode i nacije.

I vama je, gospodine Jeliću, kao HDZ-ovcu, zamjereno što se pokušali s uglednim dubrovačkim Srbima zaustaviti Vučurevića u njegovim nečasnim namjerama?
JELIĆ
: Ja sam još ranije imao problema. Na skupu HDZ-a u Metkoviću Šime Đodan, po tko zna koji put, napada Židove. Zato sam istupio za govornicu. Rekao sam: "Je li dosta govoriti o Židovima kao neprijateljima hrvatskog naroda? Je li tisuću i petsto Židova u Hrvatskoj naš problem?!" A, onda mi je Đodan odgovorio, nisu Židovi – nego cionisti?! Onda sam mu odrecitirao psalam 136.: "Na obalama rijeka babilonskih, sjedili smo i plakali, sjećajući se Siona". Poslije toga se išlo okolo i tražilo da me ubiju!
 

Znači, i s jedne i s druge strane bilo je radikala koji su političkim neistomišljenicima prijetili likvidacijama?
JELIĆ
: Prijetili su nerazumni ljudi. I kukavice; jer kad je Vukanović osnivao SDS takvih nije bilo. Isto tako, kad sam ja osnivao HDZ, to je bilo vrlo dramatično, takvi koji su kasnije prijetili tada bježali od nas. Osobno sam uputio pismo u ime Inicijativnog odbora HDZ-a Komitetu SKH, Socijalističkom savezu, Radio Dubrovniku, da osnivamo HDZ i bilo nam je rečeno da ćemo dobiti dvoranu u Klubu pomoraca. No, ja sam znao, i to sam tvrdio Tonku Jurici, ocu Nevena Jurice, da nam to neće dopustiti. Na kraju smo osnovani u kafiću.
 

U Trebinju ste pokušavali smiriti strasti, već se pucalo s obje strane, a onda doznajete da je sve već dogovoreno na višim razinama, i da će granica između Hrvata i Srba biti rijeka Neretva?
JELIĆ
: To je rekao Vučurević.
VUKANOVIĆ: Da, da, to stoji.
JELIĆ: On je rekao, granica između nas Srba i vas Hrvata treba biti na Neretvi, i to je dogovoreno. Znate što je mene zabolilo. Dolaze njih četvorica Srba i ja Hrvat u Trebinje, a Vučurević počinje ovako: "Ne progone Srbe u Dubrovniku stari Dubrovčani, nego sinovi doseljenika zapadne Hercegovine, a ja sam iz najzapadnijeg sela te iste Hercegovine?!
 

Znači, bezveze ste dolazili u Trebinje?
VUKANOVIĆ
: Da. Što se tiče samog Vučurevića, on je bio sasvim skromnih spoznaja i iskustava, i krive usmjerenosti. I on se nije mogao dokazati u društveno političkom smislu, pa mu je upravo dobro došlo da tako potvrdi sebe i svoju ličnost, A to je vrijeme bilo izuzetno teško, i zahtijevalo je sposobnije ljude.
 

Već su počeli oružani sukobi?
VUKANOVIĆ
: Da. On je dobio od Jovana Raškovića određene upute, dokumentaciju, i pojavio se u Trebinju kao netko u kome su ljudi tu, pod znakovima navoda govoreći, vidjeli neki "parlamentarizam".

Kad ste rekli da su građani Dubrovnika, i Hrvati, i Srbi, ugroženi od onih koji pucaju s brda, kome ste se konkretno zamjerili? Raškoviću ili onima koji su ga kasnije smijenili?
VUKANOVIĆ
: Ne Raškoviću, jer je on bio izuzetno razuman, on je sagledavao situaciju onakva kakva jest, on je imao želju kakvu je trebao imati, no to je bilo daleko od stvarnosti u kojoj je trasiran put kakav je kasnije bio – više, dakle, u tom ekstremnom smislu.
 

Tko je vama gospodine Jeliću iz Zagreba poručio da je vaša politička karijera na čelu dubrovačkog HDZ-a gotova, i da im takav profil političara ne odgovara?
JELIĆ
: Nije iz Zagreba, štoviše, mene je predsjednik Tuđman zvao, i pitao me što bih ja došao raditi u Zagreb. Odgovorio sam mu da nije pitanje što bih ja radio u Zagrebu, nego što se događa u Dubrovniku. Tuđman je tada bio izmoren. Već na Prvom saboru HDZ-a svi predsjednici inicijativnih odbora su izabrani u radno predsjedništvo, a ja koji sam na dramatičan način utemeljio Općinski odbor HDZ-a u Dubrovniku - ne?! To je bio signal. Tada su rekli da se suprotstavljam vođama stranke.
 

Dok ste vas dvojica na čelu HDZ-a i SDS-a u Dubrovniku, jesu li stranke bile međusobno suprotstavljene ili je postojala suradnja?
JELIĆ
: Nije je bilo jer je SDS osnovan već u trenutku kad sam ja smijenjen, ali ja sam znao Milorada, znao sam doktora Vladislava Turnića koji je bio moj liječnik. Jedan od ljudi koji su bili iz tih krugova, ali ne iz SDS-a, je bio i moj profesor Luka Ciganović, kojeg sam poštivao kao čovjeka. Pa, to su bili moji kolege iz razreda. Kako ću ja nekome s kim sam išao osam godina u klasičnu gimnaziju na Pločama, biti protivnik? To je da se čovjek stidi sam sebe! To je sve ranije počelo iz Metkovića. Đodan je u Konavlima pravio hajku. Ubijte Jelića, Jelić je izdajica hrvatskog naroda.
 

Gospodine Vukanoviću, vi ste ceh platili i na jednoj i na drugoj strani. Ostali ste bez posla, radili teške fizičke poslove samo da preživite, hranili se i u pučkoj kuhinji. Prvo su vas smijenili radikali iz SDS-a, a onda hrvatske vlasti pritvorile. Iako ste išli u Trebinje s Jelićem, gledali primiriti uzavrele strasti, "zahvaljeno" vam je optužnicom za separatizam pa otkazom na fakultetu?
VUKANOVIĆ
: Pravo da vam kažem, meni je to bilo pomalo neočekivano i čudno. Prilikom hapšenja...
To je bila godina 1992.?
VUKANOVIĆ
. Da, krenuo sam platiti struju, do Pošte, i pozvali su me da se javim u Vilu Palma. Došao sam tamo, razgovarali su sa mnom i smjestili me u jednu sobu.
 

Tada ste još vodili SDS u Dubrovniku?
VUKANOVIĆ
: Jesam. I ja se pitam, što je ovo, zbog čega, kad ulazi jedan uniformirani čovjek, policajac, i veli – potpišite to. Rekao sam da ne znam što potpisujem, na što mi je odgovorio da imam vremena čitati. Tada sam vidio da to moram potpisati. Stavili su me u auto i doveli doma, postavili stražu, izvršili pretres kuće, i normalno – nisu ništa našli, jer u kući nije ničega ni bilo. Bojao sam se da ne bi bilo zloće, da mi se što ne podmetne, pa to snime, zapišu... Da završim s tim, u noći kad su me doveli u zatvor, razmišljao sam kako je moguće da su me to samo pritvorili, da me spase, da me netko ne bi likvidirao. To mi se u početku stalno po glavi motalo. Moram reći, iako sam bio u zatvoru, nije bilo maltretiranja, vrijeđanja psihičkog, ni fizičkog...
 

Nakon mjesec dana ste oslobođeni optužbi?
VUKANOVIĆ
: Da.

Gospodine Jeliću, kakvi su bili odnosi između Hrvata i Srba u Dubrovniku pod granatama?
JELIĆ
: Mnogi ljudi su, bit ću brutalan, mijenjali pamet. Recimo, u mojoj zgradi imate i Srba, i Muslimana, i Hrvata..., i jedna žena skočila na čovjeka, e, ti ovo, e, ti ono, a ja joj velim: "Stanite, gospođo, može li i njega granata pogoditi? Po čemu je on za ovo što se događa kriv?" Ili, recimo; pravoslavni Božić, početak 1992., srećem pokojnog Rastka Barbića u Luci i pitam ga hoće li biti liturgije. On mi kaže kako se boje da to netko ne bi shvatio kao provokaciju. Ja velim, a zašto, kome ste vi zla napravili? Rekao sam mu da ću otići kod zapovjednika obrane Dubrovnika Nojka Marinovića, a tada sam bio u Saboru, i moliti ga da pošalje par mladića u uniformama vojne policije da stanu u ulicu do. Išao sam i kod biskupa Puljića, današnjeg nadbiskupa zadarskog, da pošalje jednog katoličkog svećenika i poslao je don Mata Bogišića, a obećao sam da ću i ja doći. Rastku sam rekao da pozove paroha iz Trebinja, jer je tadašnji paroh Ranko Gunjić bio otišao. I tako je i bilo. I ja sam htio da to televizija objavi, ali ne na prljav način; tipa, evo oni slave dok se Dubrovnik napada granatama, već: "Danas su pravoslavni vjernici u Dubrovniku u miru proslavili Božić". Znate što su mi rekli – to nas ne zanima! Pazite ovo; ja idem u pravoslavnu crkvu, a za mnom viču: "Četniče! Izdajico!"
 

Strašno.
JELIĆ
: A, kad je došao episkop Grigorije, naš biskup Mate Uzinić uspostavio je s njim lijepe odnose. Episkop Grigorije je došao, i pokojni gospar Rastko meni kaže u katedrali: "Ivo, nikad neću zaboraviti onaj Božić, a ja njemu – ni ja, bila mi je čast".
 

Gospodine Milorade, vi tada jasno kažete da odvajanje hrvatskog teritorija na kojem većinom žive Srbi, nije rješenje političkog problema?
VUKANOVIĆ
: Da. To sam govorio i onda i sada. Na Radio Dubrovniku sam tada govorio, a iza toga stojim i danas, da bi trebalo poraditi na kulturnoj autonomiji, na zaštiti cjelokupnog stanovništva, da bi trebalo činiti sve da ne dođe do sukoba, jer ćemo u sukobima, u ratovanju, svi biti gubitnici. A, jednog momenta ćemo opet trebati sjesti za stol oko dogovora, pa kad je tako – zašto to ne napravimo odmah? Da ne dođe do sukoba, do rata, jer kad jedna žrtva padne, situacija će biti sasvim druga, i sve će se odvijati po nekakvoj logici koja je neljudska, koja nije u redu. Ubijen je ovaj, e, sad mi moramo onoga, ne možemo onoga nego nekoga sasvim drugoga... Eto, o tome sam govorio. To vam je to, to tako nažalost ide. Tako je rat počeo.
 

U jednom ste intervjuu za "Novosti" rekli da je oko 1500 Srba napustilo Dubrovnik? Što je s njihovom imovinom danas?
VUKANOVIĆ
: Što se tiče imovine, ljudi koji su otišli a imali su stanove, stanarska prava, a nisu se vratili u određenom razdoblju, to je bilo regulirano zakonom na šest mjeseci, to je bila ta ratna situacija, i ostali su bez imovine. No, u ratno vrijeme, u Stocu, tamo su se na pijaci ljudi nalazili i u prisustvu javnih bilježnika mijenjali nekretnine. Niti sam imao, niti imam uvida, koliko je na takav način nekretnina zamijenjeno. Poslije su ljudi koji su imali stan u Dubrovniku, inzistirali da dobiju upravo taj stan, a ne neki drugi. Zato su krenuli s tužbama, i tu se situacija poprično zakomplicirala.

Gospodine Jelić,u danas Hrvatskom vlada koalicija u kojoj su HDZ i SDSS. Kako gledate na taj savez i suradnju Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca?
JELIĆ
: Izuzetno cijenim premijera Andreja Plenkovića. Mislim da je imao posve pravo kad je rekao da ne može Hrvatska svako dva mjeseca imati izbore, a imali ste jednu stranku koja se vladala na čudan način, potpisivala dokumente kod javnog bilježnika da neće koalirati s nikim. Pa je onda ipak ušla u vlast, pa su se ponašali kao da imamo dvije Vlade, jedna koju vodi Andrej Plenković, a druga koju vodi taj drugi čovjek. To je nemoguće. I da je dobro učinio da ne dođe do novih izbora – jest. A, ljudi se mijenjaju i mi svakome moramo dati šansu. Mogu li ja reći da je Pupovac bio isti, kao, recimo, Dušan Zelenbaba?
 

Nikako! 1991. godine u Kninu je Srbe odgovarao od pobune.
JELIĆ
: Razumijete me što hoću reći. Meni je to sasvim normalno. Banalna brazilska izreka kaže da je kava piće sa šećerom. I Hrvatska je država s Hrvatima, ali i sa Srbima. Ako su oni tu, i oni moraju iskazati svoje interese i zadovoljiti ih. To je normalno, i to je zdravo. I ako mi radi toga idemo svaki dan rušiti drugoga, Vladu, od svega neće biti ništa.
 

Kako Vi gospodine Vukanoviću gledate na tu suradnju?
VUKANOVIĆ
: Ona je izvanredna, i ona je neophodna, potrebna, i to ne u određenoj godini, razdoblju, nego u svakom momentu, prilici. Tu se radi o razumijevanju, o dobrosusjedskim odnosima i dobroj budućnosti. Situacija je takva kakva jest, prema tome ne može se ići protiv jednoga naroda, u ovom slučaju nacionalne manjine u Hrvatskoj, ali te radikalne struje..., ti ljudi, njima to stvarno smeta. Oni bi htjeli da Srbi postupno nestaju. Ako gledamo sve bivše republike bivše Jugoslavije, koje su već onda imale svoju samostalnost Ustavom iz 1974 godine, a još ranije – Ustavom iz 1968., formirane su republičke teritorijalne obrane. Hoću reći; postojao je teritorij, postojala je obrana, kroz vojsku i u okviru TO-a, postojalo je pravosuđe, zakonodavstvo..., sve, dakle, potrebno za jednu državu. U Hrvatskoj je bila takva situacija da su i Srbi po Ustavu bili narod, pa je jasno da su te radikalne struje, da bi se ovo sve u potpunosti ostvarilo, u potrebi za državu i državnost – to trebali maknuti. Ne maknuti kao kategoriju naroda – nego taj narod.
 

Gospodine Jeliću, kako se suprotstaviti ekstremizmu? Ako ga kažnjavate, one koji ga upražnjavaju potičete na neki način da iz inata budu još žešći, a ako ga prešućujete – zbog ignorancije buja. Postoji li uopće efikasan protuotrov?
JELIĆ: U čemu se taj ekstremizam ogledao. Kad sam ja bio u mojoj postrojbi koja je išla iz Zagreba prema Dubrovniku, a većina su bili naši studenti, prikrpi nam se jedna grupa HOS-ovaca iz Zagreba. Oni su govorili ako ih Paraga pozove oružjem na Zagreb, da će oni ići i da ih ti naši studenti ne bi smjeli u tome spriječiti. Rekao sam im da su oružje dobili od hrvatske države, i da se to ne radi. Neki kažu da se Hrvatska ne bi obranila da nije bilo HOS-a. To nije istina.
 

Bilo je časnih ljudi u HOS-u...
JELIĆ: To je druga priča, ali Paragina ideja je bila imati stranačku vojsku. Htjelo se preuzeti vlast. I to je bilo užasno štetno.
 

Kako danas, gledajući s pozicije vlasti, reagirati na činjenicu da cijeli stadion viče "Za dom spremni"?
JELIĆ: Tu treba mnogo pameti. Ako ćemo se inatiti, kao na Šimunića, koji je došao iz Australije, i za kojega ne mislim da je nacionalist ni šovinist, ali to je ispalo kako je ispalo. Sa mnom su neki na Facebooku prekinuli vezu jer objavljuju sve tobožnje katoličko pa katoličko, i na kraju stave "ZDS". I ja im kažem da im to ne ide uz ono prethodno, a onda oni dodaju još i "ŽAP", znate što to znači... Kažem im, hvala, ne plačem za takvim! Ako se previše inatimo oko toga, izazvat ćemo inaćenje s druge strane.

Gospodine Vukanoviću, ni prešućivanje nije dobro?
VUKANOVIĆ: Prešućivanje apsolutno nije dobro, jer šutnja je odobravanje. Treba pronaći odgovarajuću metodologiju kako i na koji način to rješavati. To je opasno gušiti. Ne govoriti ništa još je opasnije. Potrebno je iz povijesnog razdoblja iznositi istine onako kako je bilo. Koliko god bile teške, koliko god bile problematične, sve treba reći. Radikalniji ili najradikalniji hoće reći da nije bilo NDH, ne bi bilo ni ove države.
 

Iako je nastala na temeljima ZAVNOH-a?
VUKANOVIĆ: Da. Demokratska Hrvatska se ne može uspoređivati s time što je prije bilo. Postojanje Jugoslavije, kakva god bila, je bila realnost, postojala je i trajala. U okviru te države su se stvorili uvjeti da narodi postanu slobodni, a republike postanu države. Nažalost, stvari su dalje odvijale tako kako su se odvijale.
JELIĆ: Ja sam namjerno spomenuo to o HOS-u. Volio bih da netko iznese povijest stvaranja HOS-a. Tko ga je stvarao i zašto? Koji su mu ciljevi bili? Dolazi Paraga u Dubrovnik u ratno vrijeme i za njim jedan moj kolega, koji je predavao u Splitu, u ustaškoj uniformi sa slovom U na čelu. Jedan čovjek, sad je pokojni, govori meni: "Ajmo k njemu". Ja sam mu rekao, ti idi, ja neću! Što su Paraga i društvo htjeli stvarajući HOS? Nema države s dvije vojske. To ne može biti.
 

I koja se gradi na propalim idejama?
JELIĆ: Ja sam u svim svojim istupima, pa tako i kad smo osnivali HDZ u Dubrovniku, govorio kako moramo biti svjesni da osim Hrvata u Dubrovniku tu žive prvo Židovi, jer je to najstarija zajednica u Gradu, i pravoslavni Srbi, i Muslimani. Na prvom javnom skupu sam spomenuo da su sela sa srpskom većinom na deset kilometara zračne linije od Dubrovnika.
 

Otišli ste samoinicijativno na Ivanicu, na osnivačku skupštinu SDS-a za Dubrovnik. Tamo ste kao saborski zastupnik održali govor.
JELIĆ: Sjetit će se Milorad. Bilo je ljudi koji su zviždali ali i onih koji su mi pljeskali. Ja sam polazio od toga da kao zastupnik koji predstavlja sve građane Dubrovnika, reprezentiram i te ljude. Oni su htjeli ovdje, u hotelu "Libertas", održati svoju osnivačku skupštinu, i to je već bilo upisano u kalendar događanja u hotelu, međutim, onda je to netko tko je za to doznao opstruirao i završili su na Ivanici. A, jasno su bili dali do znanja da će istaknuti hrvatsku državnu zastavu. Rekli su mi da je središte SDS-a u Kninu, a ne u Beogradu, a Knin je u Hrvatskoj i zato na osnivačkoj skupštini SDS-a u Dubrovniku mora biti hrvatska zastava.

 

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>







[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/39-veliki-hrvati-i-srbi-su-nas-htjeli-likvidirati-jer-smo-se-protivili-oruzanom-sukobu-39-dvojica-istaknutih-dubrovcana-progovorila-o-ratnim-godinama-u-gradu-evo-sto-su-rekli-o-hos-u-nacionalizmu-hdz-u-danima-u-zatvoru-568045 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=fc655bd2c4296cbb861d22f5454b2272aa286636 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=%26%23039%3BVeliki+Hrvati+i+Srbi+su+nas+htjeli+likvidirati+jer+smo+se+protivili+oru%C5%BEanom+sukobu%26%23039%3B%3A+dvojica+istaknutih+Dubrov%C4%8Dana+progovorila+o+ratnim+godinama+u+Gradu%2C+evo+%C5%A1to+su+rekli+o+HOS-u%2C+nacionalizmu%2C+HDZ-u%2C+danima+u+zatvoru...&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fhrvatska%2F39-veliki-hrvati-i-srbi-su-nas-htjeli-likvidirati-jer-smo-se-protivili-oruzanom-sukobu-39-dvojica-istaknutih-dubrovcana-progovorila-o-ratnim-godinama-u-gradu-evo-sto-su-rekli-o-hos-u-nacionalizmu-hdz-u-danima-u-zatvoru-568045 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fhrvatska%2F39-veliki-hrvati-i-srbi-su-nas-htjeli-likvidirati-jer-smo-se-protivili-oruzanom-sukobu-39-dvojica-istaknutih-dubrovcana-progovorila-o-ratnim-godinama-u-gradu-evo-sto-su-rekli-o-hos-u-nacionalizmu-hdz-u-danima-u-zatvoru-568045 )
Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => HDZ-ovca Jelića se nazivalo četnikom jer je nagovorio pravoslavce da proslave Božić u Gradu ratne 1992., a SDS-ovca Vukanovića jer je s prijateljem Jelićem htio odgovoriti Vučurevića od napada na Dubrovnik JELIĆ: Što su Paraga i društvo htjeli stvarajući [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => dva svjedoka vremena [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )
StoryEditorOCM
Hrvatskadva svjedoka vremena

'Veliki Hrvati i Srbi su nas htjeli likvidirati jer smo se protivili oružanom sukobu': dvojica istaknutih Dubrovčana progovorila o ratnim godinama u Gradu, evo što su rekli o HOS-u, nacionalizmu, HDZ-u, danima u zatvoru...

1. listopada 2018. - 23:17


Dva fakultetska profesora, dva intelektualca od formata, dva svjedoka vremena.

Danas u visokim godinama – dr. sc. Ivo Jelić i dr. sc. Milorad Vukanović – bili su vjesnici demokracije u Dubrovniku. Jelić je osnovao HDZ, a kolega mu Vukanović SDS, i uvijek su se uvažavali, dapače; zajedno pokušavali utihnuti ratne bubnjeve, no i jednog i drugog su se odrekli u njihovim strankama u ime grlatijih, "nacionalno osvještenijih". Niti je doktor Jelić za neke u tadašnjem HDZ-u bio dovoljno "veliki Hrvat", niti je kolega mu Vukanović bio dovoljno Srbin, pa da ga neki njegovi iz SDS-a, koji su zagovarali uspostavu paradržave – ne prozovu izdajnikom jer je rekao da su i dubrovački Hrvati i Srbi ugroženi od onih koji na njih pucaju s okolnih brda.

Revolucija je pojela svoju djecu, no oni s...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. svibanj 2024 20:44