Roditelji ubijene Triljanke prisjećaju se događaja koji im je uništio živote: ‘Obitelj ubojice nije se ispričala‘

stdClass Object ( [id] => 1272070 [title] => Roditelji ubijene Triljanke prisjećaju se događaja koji im je uništio živote: ‘Obitelj ubojice nije se ispričala‘ [alias] => roditelji-ubijene-triljanke-prisjecaju-se-dogadaja-koji-im-je-unistio-zivote-obitelj-ubojice-nije-se-ispricala [catid] => 243 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Sredinom tjedna na izmaku, a povodom Međunarodnog dana žena, još jednom se prigodničarski podsjetilo kako su žene u Republici Hrvatskoj još uvijek "drugotne", unatoč drukčijem ustavnom i zakonskom deklariranju. Uz ostalo je objavljena i crna statistika po kojoj se svakih 28 dana jednoj ženi prekine život ubojstvom, najčešće od strane bliske osobe. Druga kriminalna djela u kojima je žena oštećenik iskazuju se u stotinama, ponekad i tisućama, a o prekršajima na štetu žena da se i ne govori.

Unatoč tomu i u hrvatskom javnom prostoru javljaju se skupine koje se zalažu da se žene "zaštite" na način kako to rade u kalifatima. Zbog svega toga važno je, poradi društvene higijene, podsjećati da među nama žive i monstrumi koji se do pokazivanja svoga pravoga lica često prikazuju uglednicima, visoko plasiranima na društvenoj i socijalnoj sceni ili su u najmanju ruku mirni građani.

U tom ćemo se kontekstu prisjetiti jezivog niza strave koji se prije 15 – 20 godina dogodio na području srednje Dalmacije, a u kojemu su od "mirnih građana" život izgubile tri djevojke, Anđela Bešlić iz Sinja, Kristina Šušnjara iz Trilja i Antonija Bilić iz Drniša. Njihova je jedina "krivica" što su se u krivo vrijeme zatekle na krivom mjestu, na mjestu na kojemu su se u datom trenutku zatekle zvijeri u ljudskom obliku. Stoga na takva stradanja treba stalno podsjećati kako bi se koliko – toliko utjecalo da se ne ponove.

Misa za Kristinu

Minulog 5. siječnja navršilo se 15 godina od smrti Kristine Šušnjara, 19-godišnje studentice iz Trilja, koju je ubio 26-godišnji Luka Pezelj iz Donjeg Doca. Svake godine na dan Kristinine smrti triljski župnik i dekan Cetinskog dekanata don Stipe Ljubas za dušu ove djevojke slavi svetu misu, a Kristinino ime redovito spomene i na središnjem misnom slavlju sv. Mihovila, nebeskog zaštitnika župe i grada Trilja.

---

---

- Tako će biti sve dok ja budem župnik u Trilju, a vjerujem da će istu praksu nastaviti i moj nasljednik, kada do toga dođe. Od Kristinine mučeničke smrti prošlo je, evo, punih 15 godina. Sve proteklo vrijeme ja sam uz pomoć drugih osoba istraživao njen životni put. Neupitni je zaključak da je Kristina koračala životom odana Bogu i božjim zakonima. Pripremamo pokretanje postupka da Kristina u Crkvi dobije pripadajuću čast jer je umrla kao mučenica za obranu svoje čistoće i djevojačkog dostojanstva. Vjerujemo kako bi bilo primjereno da se proglasi barem Služavkom božjom jer ona je Bogu služila i srcem i dušom i da postane zaštitnica od nasilja nad ženama kojega je, nažalost, sve više – kaže don Stipe.

Podsjetimo se na događaj koji je na noge podigao cijelu Cetinsku krajinu, koji je ženama i djevojkama utjerao strah u kosti i koji je obitelj Kristine Šušnjara zavio u crno, naročito njene roditelje, majku Ankicu i oca Ivicu, koji svojim riječima i postupcima svjedoče da im rane zbog nenadoknadivog gubitka neće zarasti dok su živi. Dakle, toga 5. siječnja 2008. godine u večernjim satima Kristina se iz obiteljske kuće u Trilju zaputila u Sinj gdje se, po ranijem dogovoru, trebala naći s prijateljicama. Kako nije bilo javnog prijevoza, a danas je glede javnog prijevoza stanje još gore nego tada, djevojka je poput tolike mladosti odlučila autostopirati. Kristina u Sinj nikada nije stigla, a kako se nije vratila ni kući zabrinuti roditelji već sutradan u jutarnjim satima prijavili su njen nestanak.

Organizirana je potraga u kojoj je sudjelovalo na desetine rodbine, mještana, vatrogasaca, članova HGSS-a i drugih. Dok potraga nije davala nikakvih rezultata, policijski istražitelji prikupljali su informacije o Kristini koje su im kazivale da se radi o mirnoj i u svakom slučaju čestitoj mladoj djevojci. Došli su i do informacije kako je Kristina posljednji put viđena na triljskom mostu kada je, poslije kratkog razgovora s vozačem kroz prozor zaustavljenog zelenog automobila, sjela u vozilo. Ni ta štura informacija, za koju će se kasnije potvrditi da je bila istinita, nije doprinijela otkriću gdje je Kristina.

Potragu je tri dana kasnije zaustavio poziv Marka Matovca, umirovljenika iz Donjeg Doca, koji je pri šetnji svoga psa nedaleko od ceste otkrio tijelo nepoznate nage ženske osobe.

- Učinilo mi se da je lutka. Zato sam uzeo kamenčić, malo veći piljak, i njime sam pogodio bedro. Kako se nije čuo zvuk kakav bi proizveo udarac piljka u plastiku zaključio sam da nije riječ o lutki – kazivao je kasnije Matovac koji je o svom otkriću obavijestio policiju.

Monstruzni zločin

Na lice mjesta stigli su istražitelji s drugim službama. Pošto se zbog težine ozljeda nije moglo pouzdano utvrditi da je riječ o nestaloj Kristini pronađeno tijelo upućeno je na obdukciju kroz koju je patolog potvrdio da se radi o posmrtnom ostatku nestale Kristine Šušnjara.

Policijski istražitelji znali su da je pred njima teška zadaća otkrića počinitelja neupitno monstruoznog zločina pa su se posebno uhvatili priče o zelenom automobilu s "nabrijanim" felgama u kojega je poslije zaustavljanja na mostu, poslije kraćeg razgovora s njegovim vozačem, sjela Kristina s namjerom da se preveze do Sinja, na susret s prijateljicama.

Uza sve napore policijski istražitelji tapkali su u mjestu jer nikako nisu uspijevali doći do tragova koji bi ih odveli do cilja. U takvim okolnostima u policijsku postaju je neočekivano i nenajavljeno, u pratnji brata, stigao Luka Pezelj, vlasnik traženog zelenog automobila. Ta je osoba odgovarala opisu kojega su istražiteljima predočili svjedoci koji su vidjeli Kristinu dok na mostu razgovara s vozačem. Istražiteljima je Pezelj ustvrdio kako je smrt Kristine bio nesretni slučaj. Kazao im je da je, nakon što je u automobil primio Kristinu, krenuo prema kući uzeti novac i onda bi, dodao je, zajedno otišli u Sinju. Namjere su mu bile drukčije. U vožnji je Pezelj djevojci počeo dirati koljena radi čega se Kristina uznemirila i zahtijevala da je ne dira već vozi u Sinj.

- Pošto sam zaustavio automobil ona je izišla vani, i došla je s moje strane. I ja sam izišao. Ne sjećam se kako, ali gurnuo sam je. Pritom je pala i glavom udarila o prag vrata. Ostala je ležati na podu, a krv joj je počela teći iz glave. U razmišljanju što ću, posjeo sam je na suvozačevo sjedalo, a onda sam je prije nego sam ostavio njeno tijelo skinuo kako bi se sve izgledalo kao silovanje - ispričao je ubojica.

---

---

Policajci su Pezelja odmah po dolasku u postaju označili osumnjičenikom, ali mu od samog početka, svjedočili su kasnije, nisu vjerovali niti jednu riječ jer su iz njegove priče shvatili da je sve što im govori laž i njegova konstrukcija. Nakon što su osumnjičenik i istražitelji pregledali mjesto gdje su pronađeni posmrtni ostaci nesretne djevojke, za koje vrijeme je zločinac shvatio da se u svojim lažima zapravo razotkrio, posebno kada se uvjerio da će policijski forenzičari detaljno pregledati njegov automobil i otkriti tragove, odlučio je priznati što se stvarno dogodilo. Na putu je nasrnuo na Kristinu, a kako se djevojka opirala njegovoj namjeri obljubljivanja i žestoko branila, monstrum je iz pretinca automobila dohvatio francuski ključ i sumanuto je počeo udarati po glavi kako bi je, kako je rekao, smirio. Zadao joj je 23 udarca. Kada je shvatio da je ubio djevojku zločinac je odlučio njeno tijelo baciti u jednu od graba pored puta. Prije bacanja beživotnog tijela u provaliju ubojica je s djevojke skinuo odjeću, obuću, nakit i sve što je imala na sebi i sa sobom. Kada je bacio tijelo uputio se do nekoliko kilometara udaljene obiteljske kuće u kojoj je sve njene stvari spalio kako bi uništio tragove. Pošto je na suvozačevu sjedalu automobila bilo krvi sutradan ga je oprao, ali sve tragove ipak nije uklonio.

Policijski inspektor Branko Grubišić, koji je od početka sudjelovao u istrazi ovoga zlodjela, kasnije je ispričao da ubojica, najprije u ulozi osumnjičenika, a onda i nakon priznanja ubojstva, ni jednom riječju ili gestom nije pokazao da mu je žao što je učinio. Nije se upitao zašto je tako postupio, zašto nije pokušao napraviti nešto drugo, a ne tako svirepo i na posebno okrutan način oduzeti život mladoj osobi. Pred istražiteljima se povukao u sebe, izabrao šutnju, odbijao svaku komunikaciju bilo riječima ili mimikom. Za svoje zlodjelo osuđen je na 31 godinu zatvora.

Ovih dana razgovarali smo s Kristininim roditeljima koji su nam ispričali o svojoj najdubljoj rani, koja će ih pratiti sve do smrti i, vjeruju, ponovnog susreta s voljenom i nikada prežaljenom kćerkom.

- Mi od 5. siječnja 2008. godine svaku večer liježemo i svako jutro ustajemo s mislima na Kristinu. Imala je nesreću da se na pragu svoga života nađe na putu monstruma. Naša Krstina je fizički mrtva. Osoba, poznato je, umire dva puta. Prvi put kada umre fizički, a drugi put kada bude zaboravljena. U ovome drugom dijelu Kristina živi. Ona je s nama i mi smo s njom, ne samo mi već veliki broj drugih znanih i neznanih osoba – kažu Ankica i Ivica.

---

---

Na gradskom groblju sv. Mihovila u Trilju grob u koji su položeni posmrtni ostaci Kristine Šušnjara najučestalije se uređuje, ukrašava cvijećem, a svijeće za spokoj duše pokojnice stalno su upaljene.

- Grob obilazimo najmanje dva puta tjedno, u pravilu i češće. Obrišemo prašinu, promijenimo cvijeće, uklonimo dogorjele i upalimo nove svijeće. I pomolimo se. Ne samo mi kao roditelji. Do grobnog mjesta naše Kristine dolaze mnogi znani i neznani, pomole se, upale svijeću. Neki dolaze sami, nemali broj i redovito, a neki prvi put dođu do Kristininog groba poslije razgovora s don Stipom – vele Ankica i Ivica.

Ucviljeni roditelji Kristine Šušnjara vele kako, poslije boli koju su doživjeli i koja za njihova života sigurno neće proći, osjećaju da su postali bolji ljudi. Kažu da je tomu sigurno doprinijela iskazana sućut koju su u za njih najtežim životnim trenucima iskazali njihova rodbina, prijatelji, sumještani, ali i stotine drugih za koje prije nikada nisu čuli. Bez te potpore bi, kažu, sigurno izludjeli. Ovako svoj teret nemjerljivog gubitka nose na svojim sve krhkijim leđima. U životu obilježenom tugom zrnce radosti doživljavaju dok čuvaju svoga jednoipolgodišnjeg unuka kojega im je sa svojom suprugom darovao njihov sin, uz Kristinu drugo dijete.

Pitamo roditelje Kristine Šušnjara jesu li u ovih 15 godina imali ikakvog kontakta s obitelji ubojice, jesu li barem posredno dobili informaciju da bi ih željeli posjetiti, ispričati se za zlodjelo svojega sina i brata Luke Pezelja i zamoliti oprost.

- Nikakvih kontakata, ni posrednih ni izravnih, među nama nije bilo, a najiskrenije mi ih niti ne želimo. Da su bili pravi ljudi u našim najtežim trenucima dali bi nam nekakav znak da suosjećaju s nama. Nisu to napravili. Zahvalan sam zbog činjenice da ih fizički ne znam pa i ako ih eventualno slučajno susretnem ne znam da su tu pored mene. Mi svakome možemo pogledati u oči, ponosni smo na našu Kristinu i njen karakter. Što se tiče članova obitelji ubojice, oni za nas jednostavno ne postoje – kažu Ankica i Ivica.

‘Tuđu bol ljudi brzo zaborave‘

Prije tragedije Ivica Šušnjara bio je veseljak, imao je široko društvo, nedjeljom je odlazio igrati na balote, a onda bi se zakartalo. Kroz posljednjih 15 godina najviše vremena provodi u kući, sa suprugom. Tek u posljednje vrijeme povremeno ode do svojega nekadašnjeg društva balotara i kratko ih kibicira. Poslije punih 15 godina u tri navrata zaigrao je na karte, dva puta s don Stipom kojemu se najčešće izjada jer se tada osjeća lakše. Drži da bi i u lokalnoj zajednici trebali učestalije komemorirati Kristinu. Posebno kada je u pitanju njena poezija, objavljena u knjizi poslije njene smrti.

- Tuđe brige i bol ljudi brzo zaboravljaju. Ali zato imamo svakakvih pojedinaca koji izmišljaju, dodaju što jest i nije. Pa takvi tračaju kako komemoracijom Kristinine smrti njeni roditelji imaju neke koristi. Ja znam da Ivicu i Ankicu to boli, jer je totalna neistina, ali da smo svi dobronamjerni tada se nikakvi loši događaji ne bi zbivali – zaključio je don Stipe Ljubas.

Roditelji nesretne Kristine \u0160u\u0161njare ne mogu pre\u017ealiti gubitak voljene k\u0107eri<\/p>","

Kristina \u0160u\u0161njara<\/p>","

Luka Pezelj osumnji\u010den za ubojstvo Kristine \u0160u\u0161njara u pratnji policije dolazi na \u017dupanijski sud<\/p>","

Ivica \u0160u\u0161njara na grobu svoje k\u0107eri Kristine<\/p>","

Don Stipe Ljubas<\/p>","

Roditelji nesretne Kristine Šušnjare ne mogu prežaliti gubitak voljene kćeri

[popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/03/10/24491708.png [title] =>

Roditelji nesretne Kristine Šušnjare ne mogu prežaliti gubitak voljene kćeri

Arhiva/Cropix ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/03/10/24085664.jpg [title] =>

Kristina Šušnjara

) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/03/10/15756114.jpg [title] =>

Luka Pezelj osumnjičen za ubojstvo Kristine Šušnjara u pratnji policije dolazi na Županijski sud

Ante Čizmić/Cropix ) [3] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/03/10/1420608.jpg [title] =>

Ivica Šušnjara na grobu svoje kćeri Kristine

Ante Čizmić/Arhiva/Cropix ) [4] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/03/10/1420606.jpg [title] =>

Ivica Šušnjara na grobu svoje kćeri Kristine

Ante Čizmić/Arhiva/Cropix ) [5] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/03/10/19889470.jpg [title] =>

Don Stipe Ljubas

Ante Čizmić/Cropix ) [6] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/03/10/1420607.jpg [title] =>

Ivica Šušnjara, otac ubijene Kristine, snimljen u sobi svoje kćeri 2008. godine

Ante Čizmić/Arhiva/Cropix ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Sredinom tjedna na izmaku, a povodom Međunarodnog dana žena, još jednom se prigodničarski podsjetilo kako su žene u Republici Hrvatskoj još uvijek "drugotne", unatoč drukčijem ustavnom i zakonskom deklariranju. Uz ostalo je objavljena i crna statistika po kojoj se svakih 28 dana jednoj ženi prekine život ubojstvom, najčešće od strane bliske osobe. Druga kriminalna djela u kojima je žena oštećenik iskazuju se u stotinama, ponekad i tisućama, a o prekršajima na štetu žena da se i ne govori.

Unatoč tomu i u hrvatskom javnom prostoru javljaju se skupine koje se zalažu da se žene "zaštite" na način kako to rade u kalifatima. Zbog svega toga važno je, poradi društvene higijene, podsjećati da među nama žive i monstrumi koji se do pokazivanja svoga pravoga lica često prikazuju uglednicima, visoko plasiranima na društvenoj i socijalnoj sceni ili su u najmanju ruku mirni građani.

U tom ćemo se kontekstu prisjetiti jezivog niza strave koji se prije 15 – 20 godina dogodio na području srednje Dalmacije, a u kojemu su od "mirnih građana" život izgubile tri djevojke, Anđela Bešlić iz Sinja, Kristina Šušnjara iz Trilja i Antonija Bilić iz Drniša. Njihova je jedina "krivica" što su se u krivo vrijeme zatekle na krivom mjestu, na mjestu na kojemu su se u datom trenutku zatekle zvijeri u ljudskom obliku. Stoga na takva stradanja treba stalno podsjećati kako bi se koliko – toliko utjecalo da se ne ponove.

Misa za Kristinu

Minulog 5. siječnja navršilo se 15 godina od smrti Kristine Šušnjara, 19-godišnje studentice iz Trilja, koju je ubio 26-godišnji Luka Pezelj iz Donjeg Doca. Svake godine na dan Kristinine smrti triljski župnik i dekan Cetinskog dekanata don Stipe Ljubas za dušu ove djevojke slavi svetu misu, a Kristinino ime redovito spomene i na središnjem misnom slavlju sv. Mihovila, nebeskog zaštitnika župe i grada Trilja.

---

---

- Tako će biti sve dok ja budem župnik u Trilju, a vjerujem da će istu praksu nastaviti i moj nasljednik, kada do toga dođe. Od Kristinine mučeničke smrti prošlo je, evo, punih 15 godina. Sve proteklo vrijeme ja sam uz pomoć drugih osoba istraživao njen životni put. Neupitni je zaključak da je Kristina koračala životom odana Bogu i božjim zakonima. Pripremamo pokretanje postupka da Kristina u Crkvi dobije pripadajuću čast jer je umrla kao mučenica za obranu svoje čistoće i djevojačkog dostojanstva. Vjerujemo kako bi bilo primjereno da se proglasi barem Služavkom božjom jer ona je Bogu služila i srcem i dušom i da postane zaštitnica od nasilja nad ženama kojega je, nažalost, sve više – kaže don Stipe.

Podsjetimo se na događaj koji je na noge podigao cijelu Cetinsku krajinu, koji je ženama i djevojkama utjerao strah u kosti i koji je obitelj Kristine Šušnjara zavio u crno, naročito njene roditelje, majku Ankicu i oca Ivicu, koji svojim riječima i postupcima svjedoče da im rane zbog nenadoknadivog gubitka neće zarasti dok su živi. Dakle, toga 5. siječnja 2008. godine u večernjim satima Kristina se iz obiteljske kuće u Trilju zaputila u Sinj gdje se, po ranijem dogovoru, trebala naći s prijateljicama. Kako nije bilo javnog prijevoza, a danas je glede javnog prijevoza stanje još gore nego tada, djevojka je poput tolike mladosti odlučila autostopirati. Kristina u Sinj nikada nije stigla, a kako se nije vratila ni kući zabrinuti roditelji već sutradan u jutarnjim satima prijavili su njen nestanak.

Organizirana je potraga u kojoj je sudjelovalo na desetine rodbine, mještana, vatrogasaca, članova HGSS-a i drugih. Dok potraga nije davala nikakvih rezultata, policijski istražitelji prikupljali su informacije o Kristini koje su im kazivale da se radi o mirnoj i u svakom slučaju čestitoj mladoj djevojci. Došli su i do informacije kako je Kristina posljednji put viđena na triljskom mostu kada je, poslije kratkog razgovora s vozačem kroz prozor zaustavljenog zelenog automobila, sjela u vozilo. Ni ta štura informacija, za koju će se kasnije potvrditi da je bila istinita, nije doprinijela otkriću gdje je Kristina.

Potragu je tri dana kasnije zaustavio poziv Marka Matovca, umirovljenika iz Donjeg Doca, koji je pri šetnji svoga psa nedaleko od ceste otkrio tijelo nepoznate nage ženske osobe.

- Učinilo mi se da je lutka. Zato sam uzeo kamenčić, malo veći piljak, i njime sam pogodio bedro. Kako se nije čuo zvuk kakav bi proizveo udarac piljka u plastiku zaključio sam da nije riječ o lutki – kazivao je kasnije Matovac koji je o svom otkriću obavijestio policiju.

Monstruzni zločin

Na lice mjesta stigli su istražitelji s drugim službama. Pošto se zbog težine ozljeda nije moglo pouzdano utvrditi da je riječ o nestaloj Kristini pronađeno tijelo upućeno je na obdukciju kroz koju je patolog potvrdio da se radi o posmrtnom ostatku nestale Kristine Šušnjara.

Policijski istražitelji znali su da je pred njima teška zadaća otkrića počinitelja neupitno monstruoznog zločina pa su se posebno uhvatili priče o zelenom automobilu s "nabrijanim" felgama u kojega je poslije zaustavljanja na mostu, poslije kraćeg razgovora s njegovim vozačem, sjela Kristina s namjerom da se preveze do Sinja, na susret s prijateljicama.

Uza sve napore policijski istražitelji tapkali su u mjestu jer nikako nisu uspijevali doći do tragova koji bi ih odveli do cilja. U takvim okolnostima u policijsku postaju je neočekivano i nenajavljeno, u pratnji brata, stigao Luka Pezelj, vlasnik traženog zelenog automobila. Ta je osoba odgovarala opisu kojega su istražiteljima predočili svjedoci koji su vidjeli Kristinu dok na mostu razgovara s vozačem. Istražiteljima je Pezelj ustvrdio kako je smrt Kristine bio nesretni slučaj. Kazao im je da je, nakon što je u automobil primio Kristinu, krenuo prema kući uzeti novac i onda bi, dodao je, zajedno otišli u Sinju. Namjere su mu bile drukčije. U vožnji je Pezelj djevojci počeo dirati koljena radi čega se Kristina uznemirila i zahtijevala da je ne dira već vozi u Sinj.

- Pošto sam zaustavio automobil ona je izišla vani, i došla je s moje strane. I ja sam izišao. Ne sjećam se kako, ali gurnuo sam je. Pritom je pala i glavom udarila o prag vrata. Ostala je ležati na podu, a krv joj je počela teći iz glave. U razmišljanju što ću, posjeo sam je na suvozačevo sjedalo, a onda sam je prije nego sam ostavio njeno tijelo skinuo kako bi se sve izgledalo kao silovanje - ispričao je ubojica.

---

---

Policajci su Pezelja odmah po dolasku u postaju označili osumnjičenikom, ali mu od samog početka, svjedočili su kasnije, nisu vjerovali niti jednu riječ jer su iz njegove priče shvatili da je sve što im govori laž i njegova konstrukcija. Nakon što su osumnjičenik i istražitelji pregledali mjesto gdje su pronađeni posmrtni ostaci nesretne djevojke, za koje vrijeme je zločinac shvatio da se u svojim lažima zapravo razotkrio, posebno kada se uvjerio da će policijski forenzičari detaljno pregledati njegov automobil i otkriti tragove, odlučio je priznati što se stvarno dogodilo. Na putu je nasrnuo na Kristinu, a kako se djevojka opirala njegovoj namjeri obljubljivanja i žestoko branila, monstrum je iz pretinca automobila dohvatio francuski ključ i sumanuto je počeo udarati po glavi kako bi je, kako je rekao, smirio. Zadao joj je 23 udarca. Kada je shvatio da je ubio djevojku zločinac je odlučio njeno tijelo baciti u jednu od graba pored puta. Prije bacanja beživotnog tijela u provaliju ubojica je s djevojke skinuo odjeću, obuću, nakit i sve što je imala na sebi i sa sobom. Kada je bacio tijelo uputio se do nekoliko kilometara udaljene obiteljske kuće u kojoj je sve njene stvari spalio kako bi uništio tragove. Pošto je na suvozačevu sjedalu automobila bilo krvi sutradan ga je oprao, ali sve tragove ipak nije uklonio.

Policijski inspektor Branko Grubišić, koji je od početka sudjelovao u istrazi ovoga zlodjela, kasnije je ispričao da ubojica, najprije u ulozi osumnjičenika, a onda i nakon priznanja ubojstva, ni jednom riječju ili gestom nije pokazao da mu je žao što je učinio. Nije se upitao zašto je tako postupio, zašto nije pokušao napraviti nešto drugo, a ne tako svirepo i na posebno okrutan način oduzeti život mladoj osobi. Pred istražiteljima se povukao u sebe, izabrao šutnju, odbijao svaku komunikaciju bilo riječima ili mimikom. Za svoje zlodjelo osuđen je na 31 godinu zatvora.

Ovih dana razgovarali smo s Kristininim roditeljima koji su nam ispričali o svojoj najdubljoj rani, koja će ih pratiti sve do smrti i, vjeruju, ponovnog susreta s voljenom i nikada prežaljenom kćerkom.

- Mi od 5. siječnja 2008. godine svaku večer liježemo i svako jutro ustajemo s mislima na Kristinu. Imala je nesreću da se na pragu svoga života nađe na putu monstruma. Naša Krstina je fizički mrtva. Osoba, poznato je, umire dva puta. Prvi put kada umre fizički, a drugi put kada bude zaboravljena. U ovome drugom dijelu Kristina živi. Ona je s nama i mi smo s njom, ne samo mi već veliki broj drugih znanih i neznanih osoba – kažu Ankica i Ivica.

---

---

Na gradskom groblju sv. Mihovila u Trilju grob u koji su položeni posmrtni ostaci Kristine Šušnjara najučestalije se uređuje, ukrašava cvijećem, a svijeće za spokoj duše pokojnice stalno su upaljene.

- Grob obilazimo najmanje dva puta tjedno, u pravilu i češće. Obrišemo prašinu, promijenimo cvijeće, uklonimo dogorjele i upalimo nove svijeće. I pomolimo se. Ne samo mi kao roditelji. Do grobnog mjesta naše Kristine dolaze mnogi znani i neznani, pomole se, upale svijeću. Neki dolaze sami, nemali broj i redovito, a neki prvi put dođu do Kristininog groba poslije razgovora s don Stipom – vele Ankica i Ivica.

Ucviljeni roditelji Kristine Šušnjara vele kako, poslije boli koju su doživjeli i koja za njihova života sigurno neće proći, osjećaju da su postali bolji ljudi. Kažu da je tomu sigurno doprinijela iskazana sućut koju su u za njih najtežim životnim trenucima iskazali njihova rodbina, prijatelji, sumještani, ali i stotine drugih za koje prije nikada nisu čuli. Bez te potpore bi, kažu, sigurno izludjeli. Ovako svoj teret nemjerljivog gubitka nose na svojim sve krhkijim leđima. U životu obilježenom tugom zrnce radosti doživljavaju dok čuvaju svoga jednoipolgodišnjeg unuka kojega im je sa svojom suprugom darovao njihov sin, uz Kristinu drugo dijete.

Pitamo roditelje Kristine Šušnjara jesu li u ovih 15 godina imali ikakvog kontakta s obitelji ubojice, jesu li barem posredno dobili informaciju da bi ih željeli posjetiti, ispričati se za zlodjelo svojega sina i brata Luke Pezelja i zamoliti oprost.

- Nikakvih kontakata, ni posrednih ni izravnih, među nama nije bilo, a najiskrenije mi ih niti ne želimo. Da su bili pravi ljudi u našim najtežim trenucima dali bi nam nekakav znak da suosjećaju s nama. Nisu to napravili. Zahvalan sam zbog činjenice da ih fizički ne znam pa i ako ih eventualno slučajno susretnem ne znam da su tu pored mene. Mi svakome možemo pogledati u oči, ponosni smo na našu Kristinu i njen karakter. Što se tiče članova obitelji ubojice, oni za nas jednostavno ne postoje – kažu Ankica i Ivica.

‘Tuđu bol ljudi brzo zaborave‘

Prije tragedije Ivica Šušnjara bio je veseljak, imao je široko društvo, nedjeljom je odlazio igrati na balote, a onda bi se zakartalo. Kroz posljednjih 15 godina najviše vremena provodi u kući, sa suprugom. Tek u posljednje vrijeme povremeno ode do svojega nekadašnjeg društva balotara i kratko ih kibicira. Poslije punih 15 godina u tri navrata zaigrao je na karte, dva puta s don Stipom kojemu se najčešće izjada jer se tada osjeća lakše. Drži da bi i u lokalnoj zajednici trebali učestalije komemorirati Kristinu. Posebno kada je u pitanju njena poezija, objavljena u knjizi poslije njene smrti.

- Tuđe brige i bol ljudi brzo zaboravljaju. Ali zato imamo svakakvih pojedinaca koji izmišljaju, dodaju što jest i nije. Pa takvi tračaju kako komemoracijom Kristinine smrti njeni roditelji imaju neke koristi. Ja znam da Ivicu i Ankicu to boli, jer je totalna neistina, ali da smo svi dobronamjerni tada se nikakvi loši događaji ne bi zbivali – zaključio je don Stipe Ljubas.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

Arhiva/Cropix
Roditelji nesretne Kristine Šušnjare ne mogu prežaliti gubitak voljene kćeri

Kristina Šušnjara

Ante Čizmić/Cropix
Luka Pezelj osumnjičen za ubojstvo Kristine Šušnjara u pratnji policije dolazi na Županijski sud

Ante Čizmić/Arhiva/Cropix
Ivica Šušnjara na grobu svoje kćeri Kristine

Ante Čizmić/Cropix
Don Stipe Ljubas

Ante Čizmić/Arhiva/Cropix
Ivica Šušnjara, otac ubijene Kristine, snimljen u sobi svoje kćeri 2008. godine

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/crna-kronika/roditelji-ubijene-triljanke-prisjecaju-se-dogadaja-koji-im-je-unistio-zivote-obitelj-ubojice-nije-se-ispricala-1272070 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=b1392291deb7cbab8f2d7bbe6b8768f652fdc135 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Roditelji+ubijene+Triljanke+prisje%C4%87aju+se+doga%C4%91aja+koji+im+je+uni%C5%A1tio+%C5%BEivote%3A+%E2%80%98Obitelj+ubojice+nije+se+ispri%C4%8Dala%E2%80%98&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fcrna-kronika%2Froditelji-ubijene-triljanke-prisjecaju-se-dogadaja-koji-im-je-unistio-zivote-obitelj-ubojice-nije-se-ispricala-1272070 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fvijesti%2Fcrna-kronika%2Froditelji-ubijene-triljanke-prisjecaju-se-dogadaja-koji-im-je-unistio-zivote-obitelj-ubojice-nije-se-ispricala-1272070 )

Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => u spomen na kristinu [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [3] => stdClass Object ( [id] => 61 [name] => Contains Infographic [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 4 [alias] => contains_infographic ) [4] => stdClass Object ( [id] => 62 [name] => Without ads [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 5 [alias] => Withoutads ) [5] => stdClass Object ( [id] => 63 [name] => Photo gallery [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 6 [alias] => Photo_gallery ) [6] => stdClass Object ( [id] => 64 [name] => Promo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 7 [alias] => promo ) [8] => stdClass Object ( [id] => 67 [name] => Contains video [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 9 [alias] => contains_video ) [9] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) [10] => stdClass Object ( [id] => 69 [name] => Exclude comments [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 11 [alias] => exclude_comments ) [11] => stdClass Object ( [id] => 70 [name] => Open link in new window [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 12 [alias] => open_link_in_new_window ) [12] => stdClass Object ( [id] => 71 [name] => Horizontal crop of the main photo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 13 [alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo ) [13] => stdClass Object ( [id] => 73 [name] => No-index [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 15 [alias] => no_index ) [14] => stdClass Object ( [id] => 74 [name] => No-cache [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 16 [alias] => no_cache ) [15] => stdClass Object ( [id] => 77 [name] => Don't show on the front page [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 17 [alias] => dont_show_on_the_front_page ) [16] => stdClass Object ( [id] => 78 [name] => Related on bottom [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 18 [alias] => related_on_bottom ) [17] => stdClass Object ( [id] => 79 [name] => Live button [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 19 [alias] => live_button ) [26] => stdClass Object ( [id] => 87 [name] => Instant articles [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 28 [alias] => instant_articles ) [27] => stdClass Object ( [id] => 91 [name] => S preporučuje [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 29 [alias] => s_preporucuje ) [28] => stdClass Object ( [id] => 92 [name] => S voli [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 30 [alias] => s_voli ) [29] => stdClass Object ( [id] => 93 [name] => Layout with three photos [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 31 [alias] => layout_with_three_photos ) [30] => stdClass Object ( [id] => 94 [name] => Gallery in the article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 32 [alias] => gallery_in_the_article ) [31] => stdClass Object ( [id] => 95 [name] => Required views [value] => 0 [type] => textfield [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 33 [alias] => required_views ) [32] => stdClass Object ( [id] => 96 [name] => FullHD image [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 34 [alias] => fullhd_image ) [33] => stdClass Object ( [id] => 97 [name] => City Select [value] => (0) [type] => select [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 35 [alias] => CitySelect ) [34] => stdClass Object ( [id] => 98 [name] => Paid Article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 36 [alias] => paid_article ) )

17. svibanj 2024 04:24

Misa za Kristinu

Monstruzni zločin

‘Tuđu bol ljudi brzo zaborave‘

Misa za Kristinu

Monstruzni zločin

‘Tuđu bol ljudi brzo zaborave‘

Roditelji ubijene Triljanke prisjećaju se događaja koji im je uništio živote: ‘Obitelj ubojice nije se ispričala‘

Crna kronika PRESICA Policija o nesreći kod Sinja: Od sinoć znamo za ilegalce, pratili smo ih, htjeli su probiti blokadu! Pomažu i psiholozi Pročitaj više

Zagora oprezno i pomalo Zbog jutrošnje stravične nesreće, na cestama oko Sinja i Brnaza stvaraju se velike gužve Pročitaj više