Na godinu i pol dana zatvora na splitskom Općinskom sudu osuđen je nepravomoćno Milivoj Utrobičić (50), zvani Mile Mesar, iz Slimena pokraj Omiša, i to zbog dva kaznena djela trgovine ljudima počinjena još prije jednog desetljeća.
Najprije je u kolovozu 2013. godine, preko Mirsada Salkića, zvanog Meša, u Ljubuškom stupio u kontakt s Neđadom V. koji je tražio posao. U jednom kafiću kod autobusnoga kolodvora Mile Mesar je Neđadu rekao da će mu za fizičke poslove u štali i poslove bravarije za mjesec dana isplatiti tisuću i 200 KM, a pritom mu je, po presudi, zatajio da će raditi više od osam sati dnevno, odnosno cijeli dan, pa i noću ako to bude potrebno, i da se radi o poslu u Hrvatskoj.
Kad je Neđad pristao na ponudu, Mile ga je svojim BMW-om dovezao blizu državne granice s Hrvatskom, u mjesto Vir. Tamo Neđad prelazi u vozilo Darka Knezovića, s kojim se, po presudi, Utrobičić prije dogovorio da će ilegalno prevesti radnika u Hrvatsku. Odvezao ga je u Zadvarje, a tamo ga je pokupio Mile i odveo na svoje imanje u Slime.
Ilegalno preko granice
Idućeg dana Neđad je počeo raditi, čistio je klaonicu i štalu, popravljao strojeve, obavljao bravarske radove, brinuo se o stoci, klao je stoku, a sve je to radio od 7 do otprilike 21 sat svakog dana, s pauzom od sat vremena te noću od oko 1 do 4.30. U tako “mahnitom” radnom ritmu Neđad je izdržao tri dana, a onda je rekao Mili da ne može više i da ga ovaj vrati kući.
No gazda Mile to odbija govoreći mu kako će ga prebiti kao psa, da mora raditi, da ne može ići kući kada on hoće, već kada mu on to dopusti. Isprepadani radnik nastavio je raditi za njega sve do 12. listopada 2013. godine, za što nije dobio dogovorenu plaću od 1200 KM (tadašnjih 4800 kuna – op.a.), već mu je za mjesec i pol dana dao samo 2700 kuna, odnosno 358 eura.
Knezović i Salkić također su bili okrivljeni za trgovanje ljudima, no oslobođeni su odgovornosti.
Nadalje, Mile Mesar je u drugom djelu osuđen zajedno s Knezovićem, koji je za to dobio deset mjeseci zatvora s rokom kušnje od četiri godine, za to što je od sredine srpnja do 15. kolovoza 2013. dogovorio da će Fahrudina M. ilegalno dovesti iz BiH u Hrvatsku radi obavljanja poslova u ilegalnoj Milinoj klaonici u Slimenu. Prema presudi, Mile je telefonom obećao Fahrudinu mjesečnu plaću od 600 eura te je 25. srpnja 2013. godine BMW-om 7 otišao u Vitez po Fahrudina. Dovezao ga je do mjesta Prisika u BiH, do benzinske postaje “Papić” u blizini državne granice, a tamo ga je preuzeo Knezović, koji ga je dovezao u neposrednu blizinu državne granice te je Fahrudin, po Knezovićevim uputama, pješice ilegalno prešao granicu na području mjesta Aržano. Knezović ga je potom ponovno primio u vozilo i odvezao u Slime, kod Utrobičića, te je za to dobio 400 kuna naknade.
’Bojao sam se pobjeći’
Nešto više od mjesec dana, od 25. srpnja do 28. kolovoza 2013. godine Fahrudin je ilegalno obavljao fizičke poslove i poslove nadzora radnika na imanju Mile Mesara, i to svakodnevno radeći od 7 do 21 sat, s pauzom od sat vremena i povremeno noću od 1 do 4.30. Još je dva puta u kolovozu te godine Knezović ilegalno prebacivao Fahrudina preko granice, a ovaj je kod Mile Mesara radio do 12. listopada te godine.
Iako je optužnica podignuta još u studenome 2013. godine, suđenje je počelo tek ove godine, a Utrobičić je na sudu kazao da se smatra krivim jer da tako želi raspravni sudac. Poslije je kazao da nije kriv i da je sve to konstrukcija Državnog odvjetništva. Ustvrdio je da oštećeni i ne postoji jer bi se inače pojavio na sudu, da se nije radilo o nehumanim uvjetima i da nema nikakve veze s robovlasništvom, te da su svi radnici kod njega bili plaćeni, jeli su i pili. Naveo je i da su svi radnici dolazili po preporuci, a da ga nitko ne bi preporučivao kao poslodavca da se radilo o nehumanim uvjetima.
Opisujući uvjete života i što su radnici jeli, rekao je da je tada njegova supruga radila u mesnici te je donosila radnicima ručak, da su jeli hranu kao i članovi njegove obitelji, da su imali dnevnu sobu, tri-četiri sobe, te da su imali iste uvjete kao i on. Bio im je dostupan motor i auto s kojim bi odlazili do Cetine, Piska itd., a u dućanu su imali otvoreni račun, te bi se, kada bi ujutro radili, popodne odmarali. Nitko ih nije kontrolirao, a tada se nikada s nikim od radnika nije na bilo koji način fizički sukobio.
Za razliku od Mile, njegova žrtva Neđad V. ispričao je kako je završio u Slimenu, navodeći da je na imanju čistio klaonicu, štale, prerađivao stroj za pranje svinja, i to tri dana bez odmora, gotovo 24 sata. Trećeg je dana odlučio popiti kavu, a tada mu je prišao Utrobičić i prijetio mu da mora raditi, da će ga prebiti kao psa, da ne može ići kući kad hoće, već kada mu on to kaže. Zbog straha je ostao raditi još mjesec i pol dana, a Utrobičić mu je u više navrata fizički prijetio, govorio mu da nema pojma tko je on.
– Bojao sam se da ne nasrne na mene i osjećao sam se kao zatočenik. Jednom sam mu rekao da me je zarobio. Milivoj mi je u više navrata davao novac po 150 do 200 kuna, a najviše tisuću kuna. Rad na imanju kontrolirao je Bosanac Fahrudin M., koji je Utrobičiću prenosio sve što se događalo. Nisam pobjegao jer ne poznajem teritorij, a nisam ni znao gdje bih bježao s obzirom da sam čuo da je jedan momak, pobjegavši, lutao petnaest dana – naveo je Neđad.