Državni zavod za statistiku revidirao je podatke o BDP-u. Stope rasta u pandemijskom razdoblju podignute su malo prema gore (s 13,1% na 13,8% za 2021. i s 6,2% na 6,3% za 2022.), dok su za prva dva tromjesečja ove godine stope rasta revidirane prema dolje. Pogledajmo kako dinamika hrvatskog gospodarstva nakon revizije BDP-a izgleda u europskim usporedbama.
Prva slika prikazuje rast realnog BDP-a 2020.-2022. Hrvatski BDP je 2022. bio realno veći za 10,6% u odnosu na 2019. godinu. Samo Cipar i Irska zabilježili su brži rast od Hrvatske u protekle tri godine koje su bile obilježene pandemijom odnosno naglim gospodarskim padom 2020. i isto tako naglim oporavkom 2021.-2022, piše Ekonomski lab.
Već prvi pogled na sliku pokazuje da s Irskom nešto "nije u redu". Irsku se najčešće izbacuje iz međunarodnih usporedbi jer je mjerenje irskog BDP-a podložno distorzijama koje su povezane s vrednovanjem izdataka za istraživanja i razvoj velikih multinacionalnih korporacija (osobito u području IT-a i farmacije) koje imaju sjedišta u Irskoj.
Pažnju privlače razlike: dok se u skupini država članica oko Hrvatske, koje su razmjerno uspješno prebrodile pandemijsko razdoblje, nalazi tek manji broj razvijenih zemalja (Luksemburg, Danska, Švedska, Nizozemska i Belgija), veći broj razvijenih članica, a među njima i europski "motor" Njemačka, i dalje se jedva odljepljuju od razine BDP-a iz 2019. To znači da dobar dio EU ima nekoliko izgubljenih godina za sobom.
U službenim institucijama EU malo se govori o prikazanim razlikama i očitim strukturnim problemima stagnacije ili stagflacije koji su zahvatili nekolicinu ključnih država: Španjolsku, Češku, Francusku, Njemačku, Austriju i Italiju. Službeni analitičari su ili zaduženi širiti dobre vibracije, ili su očekivali trajan kolaps ekonomske aktivnosti pa im se i desni dio gornje slike čini puno bolji od ranijih očekivanja.
Nešto od to dvoje potiče njihovo oduševljenje prikazanim ishodom tako da pišu (kao u ovom blogu ECB-a) da je oporavak bio brz, ali nema razloga za opuštanje (ili samozadovoljstvo, ovisno o tome kako prevodite engleski pojam complacency). No, pravi opis stanja glasi zapravo ovako: Nekolicina manjih država članica i država Skandinavije i sjevera Europe uspješno se oporavila od pandemije odnosno lockdowna i posljedičnih šokova, no većina zemalja srednje Europe predvođenih Njemačkom te Španjolska ne uspijevaju se vratiti na raniji trend rasta BDP-a. Nalaze u trajnoj, strukturnoj krizi na koju kreatori ekonomskih politika zasad ne obraćaju dovoljno pažnje (nadajući se da će se stvari riješiti same od sebe), što osobito brine jer prijeti nastavkom gospodarske letargije u Europi.
Druga slika prikazuje rast u prvoj polovici ove godine. Hrvatska stoji solidno, ali ne više onako dobro kao do kraja 2022.: zauzima sedmo mjesto u EU prema ovogodišnjoj brzini rasta nakon revizije BDP-a.
Na slici se jasno vidi kako se EU ove godine metaforički "prepolovila". od Švedske desno ukupno je deset država članica bez rasta ili s padom BDP-a koji je u Luksemburgu, Mađarskoj i Estoniji dramatičan. Ni Poljska, Češka i ostatak Baltika nisu daleko.
Dakle, Hrvatska je zemlja za koju bi se moglo reći da se brzo oporavila od lockdowna 2020. (iskreno, brže nego što je bilo tko očekivao), ali nema mjesta za opuštanje i samozadovoljstvo. Nasuprot tome, naši glavni trgovački partneri i zemlje iz kojih dolaze turisti su ili u recesiji, ili se ljuljaju na njezinom rubu. Takva "podvojenost" ne može dugo trajati.
Faktori koji su nas katapultirali iz lockdown-rupe (EU sredstva, ulazak u europodručje) ne mogu nas trajno održati na autonomnoj putanji. Ulazimo u razdoblje u kojem će nas nedostatak inozemne potražnje ograničavati u daljnjem rastu ako se kriza kod najvažnijih trgovačkih partnera, a osobito u Njemačkoj, nastavi.
Stoga je najvažnija poruka recentne revizije službenih podataka o BDP-u prikazana na trećoj slici: Realna osobna potrošnja u Hrvatskoj postojano raste, no ukupan izvoz roba i usluga je, nakon faze snažne ekspanzije, u drugom tromjesečju ove godine naglo ušao u fazu kontrakcije. Glavni razlog zašto ukupan BDP u drugom tromjesečju ove godine nije osjetnije usporio (rast je iznosio još uvijek solidnih 2,6%) leži u ubrzanju rasta državne potrošnje i investicija, koje su pod utjecajem korištenja bespovratnih sredstava EU. Nastavak rasta ipak ovisi i o tome kada će europsko gospodarstvo predvođeno Njemačkom doći k sebi.
