Stil Putovanja

Nesvakidašnja pustolovina

Putovanje života: 'Nije uvijek lako, ali nema odustajanja. Znamo se na dane pitati šta nam je ovo trebalo'

Nesvakidašnja pustolovina

Hodati, dakle jesam - moto je slovenskog para Pije Peršič, 33-godišnje planinarke i pustolovne vodičke iz Krškog, koja s brdskim trkačem Andrejem Martinčićem, oboje članovi slovenskog društva "Na Turo", i psom Otisom već tjednima pješice prolazi 1090 kilometara dugu stazu Via Adriaticu, novu pješačku stazu koja kreće od istarskog rta Kamenjaka, te preko planina i brda, nacionalnih parkova (Risnjak, Sjeverni Velebit, Paklenica) i parkova prirode (Učka, Velebit, Biokovo) vodi do poluotoka Prevlaka.

Trasirali su je i označili entuzijasti iz Planinarsko-ekološke udruge "AktivNatura", s namjerom da u Hrvatskoj "uvedu" long distance trail pješačku stazu, što je u nekim zemljama jako popularno, da povežu atraktivne lokalitete u jednu cjelinu i populariziraju manje poznate, ali jednako atraktivne krajolike i, konačno, potaknu boravak u prirodi.

Iako je staza zamišljena da se prelazi u više etapa, odnosno u više navrata, Slovenci su hrabro odlučiti odradili je u komadu, te su u ovu avanturu krenuli 26. travnja i još uvijek su na putu, boreći se s umorom, iscrpljenošću i sve većim vrućinama.

- Krenuli smo ujutro u pet sati iz Omiša prema Fortici, pa preko cijele Omiške Dinare. Uredno označene i očišćene staze, uz miris borova i stijene koje nas prate putem, podsjećale su na gorja u Alpama. Od Omiša do Brela je brojač pokazivao trideset kilometara. Bila je to svakako jedna od najljepših staza na Via Adriatici.

- No, vrućina nam je najveći neprijatelj. Hodajući prema Lokvi Rogoznici sanjali smo hladovinu. Spasila nas je sjena jedne crkvice jer je umor bio zaista velik. Promislila sam kako je prije dva tjedna kiša bila neumoljiva, a sad bih sve dala da padne koja kap. Pomolila sam se i zazvonila zvoncem na crkvici i pojavili su se oblaci.

- Osjećala sam se kao da sam ustala iz mrtvih - priča Pia, koja je u Sinju ostavila svog psa, osluškujući njegov sve sporiji ritam zbog velikih vrućina.

No, ona i Andrej uporni su u nastojanju da izguraju do kraja ovu dugu rutu do Prevlake. Oboje su iskusni planinari, vodiči, brdski biciklisti, a Pia drži i motivacijska predavanja, u kojima priča o ljudskim granicama, o barijerama koje se mogu slomiti upornim duhom i snagom volje. Sada sve to mora primijeniti u praksi na putovanju svog života.

Ono što je nekima Camino - Put svetog Jakova ili Pacific crest trail, Piji i Andreju je Via Adriatica koju će, kada završe, biti prvi planinari koji su je prošli u cijelosti.

Iza njih je sada više od sedamsto kilometara. Proteklih dana prohodali su Biokovo, od Makarske preko Vošca do vrha Sveti Jure. Još puno vrhova je pred njima, a od provedenih tridesetak dana na putu, samo dva dana uopće nisu hodali. U Golubiću su napravili dan pauze zbog jake kiše, a u Kninu su zastali kako bi se odmorili i razgledali grad.

Put koji prolaze je zaista svakakav. Znali su da ih na mnogim mjestima čeka slaba infrastruktura, poput derutnih skloništa, primjerice na Velebitu, do onih sređenih na Dinari, problema s pitkom vodom, biljnog i životinjskog svijeta, minskih polja... Staza na nekim dijelovima još uvijek nije markirana, pa se kreću uz pomoć GPS-a, provlačeći se kroz draču, granje, gustiš kojim je ljudska noga kročila prije pola stoljeća.

Pia govori da im je najteži dio bio u samom početku, kroz Istru, zatim između Moseća i Lećevice zbog teško prohodnih staza, kao i svaki put kada zagrmi i sijevne munja. Istinski strah Pia je osjećala, govori, dok je prolazila kroz Tulove grede, gdje se nalaze i minska polja. Zbog sigurnosti, vratili su se natrag dio puta i hodali cestom kako ne bi riskirali život.

- Nije uvijek lako, ali nema odustajanja. Znamo se na dane pitati šta nam je ovo trebalo. Oboje smo u sjajnoj kondiciji, imamo iskustva, nismo ni žuljeve zaradili, ali ove vrućine su mi najveći problem. Nekad je teško disati kad zavrući. Nekih 20 stupnjeva bi bilo idealno, al ovo... Bodrimo se da smo pri kraju, pa idemo dalje.

Najljepši dio ove priče su prekrasni krajolici, svaki je ljepši od ljepšeg, a posebice ljudi. Oni su naša snaga, naša motivacija. Svi su toliko srdačni i ljubazni da nas dočekuju na kraju dana, goste nas delicijama iz svog kraja, nude smještaj...

Ma predivni su! - iskreno su oduševljeni ovi Slovenci, koje su primjerice na Svilaji dočekali planinari iz PD "Svilaja", te NOPD "Kočari" iz Sinja, na novootvorenom skloništu "Drago Grubać" na Dinari družili su se s članovima Planinarske udruge "Dinaridi" i HGSS-om, u Žrnovnici s ekipom iz PD "Perun", u Omišu i PD "Imberom", a prije uspona na Biokovo častili su ih članovi PD "Pozjata Brela" u konobi "Ivandića dvori"...

Nemoguće je pobrojati sva društva i sve pojedince koji ih dočekuju putem.

- To je ludo! Sad znamo kako se osjećaju predsjednici! Gdje god dođemo, sva vrata nam se otvaraju. Ljudi nas zovu, šalju poruke, prate naše postove koje objavljujemo na Facebook stranici "Hodim, torej sem", dočekuju nas putem, a neki prohodaju s nama do iduće etape. Kada smo se pripremali za ovaj put, autom smo ostavljali hranu i dio opreme po mjestima kuda ćemo prolaziti.

- No, otkako se pročulo da smo na Via Adriatici, od Knina nismo sami. Sva ta planinarska društva samo se javljaju, pa se putem jako veselimo svakom novom prijatelju koji će nas dočekati na kraju dana. Čak nam je HGSS donio šator na Biokovo kako ga mi ne bismo nosili.

Ne znam kako ćemo se svima odužiti. Mi smo se odlučili za ovaj put u komadu, iako je staza zamišljena da se prolazi kroz trinaest etapa. Dnevno prolazimo i po trideset kilometara, a zbog sve viših temperatura ustajemo se jako rano kako bismo uspon odradili dok ne zavrući previše.

Posljednjih dana vrućine su prevelike, pa hodamo i noću, a preko dana se odmaramo. Imamo i mali problem - Andrej mora na posao 11. lipnja, pa dajemo sve od sebe kako bismo završili ovu prekrasnu stazu.

Imali smo plan koliko kilometara dnevno napraviti, ali uvijek vas nešto iznenadi. Primjerice, grmljavina me zna prepasti, a zadnjih dana ona se redovito pojavljuje, pa minska polja po Velebitu i Dinari, a sad i sunce koje nikog ne štedi - veli Pia, priznajući da joj je svaki trenutak kada se uspiju domoći mora, spasonosan.

Naslovnica Putovanja