Stil Putovanja

Australske pustinje

Crveni beskraj australskih pustinja kroz oči Stipe Božića

Australske pustinje
Legende kažu da su monolit Uluru stvorili duhovi na početku stvaranja svega, a nakon toga su nastale i druge planine, rijeke, ljudi, životinje i biljke. Ovdje se događa nevjerojatna igra boja i sjena koje crta sunce putujući nebom. Vjerojatno je ta čarolija nekoć i potaknula drevne Aboridžine na mitska maštanja - zaključuje Božić.

Aboridžini vjeruju da je njihov svijet nastao u Vrijeme snivanja koji nazivaju 'Altjeringa'. Sveta mjesta za njih su bile suhe bezvodne ravnice australskih pustinja, mjesta koja su za njih stvorili davni preci.

- Sve je nastalo u Vrijeme snivanja: svaki kamen, drvo i izvor, svaka životinja, ptica, insekt i cijelo nebo iznad njih. Stvoritelji su još tu, na skrovitim mjestima, u rijekama, špiljama i pustinjama. Tako se ovdje tisućljećima vjerovalo, sve do dolaska bijelih kolonizatora - napisao je poznati alpinist Stipe Božić u najavi za prekrasni dokumentarni serijal "Pustinje svijeta - Australske pustinje" koji će se prikazati na 4. programu HTV-a 7. kolovoza.

Podsjećamo, riječ je o serijalu iz 2010. godine koji su zajednički radili Stipe Božić i pokojni HTV-ov snimatelj Joško Bojić.

- Često je naša predožba o pustinjama pomalo pogrešna. Obično pustinje zamišljamo poput mora nepreglednih pješčanih dina, bez ikakvog raslinja. U Australiji one su more pješčanih dina, a na crvenom pijesku raste ponešto bilja koje se probudi nakon rijetkih pljuskova.

Mene je najviše iznenadilo što su mnoge površine ovih pustinja ograđene bodljikavom žicom od kojih je najduža ona od oko 5400 km, što je dva i pol puta duže od Kineskog zida. Pruža se od Velikoga australskog zaljeva na jugu pa sve do obala Tihog oceana u Queenslandu, a služi za obranu stada ovaca od dinga, divljeg psa - uvodi nas Božić u čudesni svijet australskih pustinja koje su ga fascinirale gotovo istom snagom kao i najviši svjetski vrhovi koje je posjetio.

Australska zabit puna dosadnih, agresivnih muha i nepreglednih pustinjskih krajolika otkrila mu je svoje brojne ljepote, među kojima se snimateljsku ekipu posebice dojmio golemi monolitni kamen Uluru, koji bijeli doseljenici nazivaju Ayers Rock, prema nekadašnjem guverneru Južne Australije Henryju Ayersu.

Uluru - mjesto koje baca sjenu

- Aboridžini kažu da se na vrh Ulurua ne bi smjelo penjati jer je njima to mjesto stoljećima bilo duhovno središte, ili, kako oni kažu, mjesto drevnog snivanja, ali za to malo tko mari. Tako do vrha vodi strma, čeličnim lancima osigurana staza kojom se penju mnogi turisti željni pogleda na pustinju - kaže Božić, objašnjavajući kako samo ime Uluru znači "mjesto koje baca sjenu."

- Legende kažu da su Uluru stvorili duhovi na početku stvaranja svega, a nakon toga su nastale i druge planine, rijeke, ljudi, životinje i biljke. Ovdje se događa nevjerojatna igra boja i sjena koje crta sunce putujući nebom. Vjerojatno je ta čarolija nekoć i potaknula drevne Aboridžine na mitska maštanja - zaključuje.

Snimateljska ekipa obišla je Australiju terenskim autom koji je imao cijelu opremu za logorovanje, hladnjak za hranu i dodatne spremnike za gorivo i vodu. Ipak je riječ o mahom pustinjskim nenaseljenim predjelima, s iznimkom rudarskih gradova i velikih stočarskih farmi. Društvo na ovom putovanju pravio im je i Stipin nećak Leo Božić, koji je neko vrijeme igrao nogomet u Australiji.

Najbolje je ispuhati gume

Stipe Božić priča kako je u tom okružju lako zalutati, jer mnogi odvojci s prašne ceste vode do nekoliko stotina kilometara udaljenih farmi ili rudnika, odakle se više automobilom ne može dalje, ali zato im je GPS došao kao naručen. Pomoću satelita pronašli su i male bunare kojima su se nekoć koristili Aboridžini.

- Voda je u njima prljava, ali su vjerojatno australski starosjedioci imali otporniji želudac od našega. Inače, putovanje terencem nije bilo jednostavno zbog pješčanih dina. Na nekim se uzbrdicama trebalo i tri puta zaletjeti prije nego što bismo ih svladali. Šlajfanja je bilo, naravno, a u svemu tome najbolje mi je došao stari savjet Mohameda Noora iz Arapske pustinje, koji me je učio da u takvoj situaciji treba ispuhati gume. S polupraznim gumama išlo je mnogo lakše - ispričao nam je Stipe.

Australske deve - štetočine

Dolaskom automobila, deve koje su prije bile prijevozno sredstvo više nisu bile zanimljive Australcima. Računa se da po australskim pustarama slobodno luta više od 500.000 tih životinja. U posljednje vrijeme, radi parenja i poboljšanja vrste, izvoze se na arapski poluotok, uglavnom kao meso za prehranu. Australske vlasti i dalje nastoje znatno smanjiti populaciju tih životinja koje smatraju štetočinama, pa ih lovci nemilosrdno ubijaju iz helikoptera.

Aboridžini tek od 1971. popisani

U vrijeme dolaska Europljana u Australiji je bilo najmanje milijun Aboridžina, a prema popisu stanovnika iz 2001. godine na tom kontinentu živi ih 366.429.

Potkraj prošloga stoljeća Aboridžinima se počinje priznavati pravo na normalan život te pravo na iskorištavanje prirodnih bogatstava koja su im tisućljećima pripadala. Tek je 1966. godine ukinuta rasna diskriminacija, a od 1971. godine Aboridžini su službeno uključeni u popise stanovnika. Nažalost, zbog prevelikog kulturološkog jaza između dvije različite civilizacije, većina ih se još ne snalazi u suvremenom australskom društvu.

Naslovnica Putovanja