Stil Prostorija

Samouki kreativac

Električar koji je 80-ih radio u 'Jadroliniji' iz škvera se prebacio na nešto potpuno drugačije: pogledajte njegove kreacije koje su već oduševile svjetsku publiku

Samouki kreativac

Tamo gdje je dobra rasvjeta vlada optimizam, a kad su ta rasvjetna tijela još i dizajnirana i proizvedena kod nas, optimizmu se pridružuje i radost. Tako dobar osjećaj imamo gledajući lampe i lustere riječkog samoukog dizajnera Martina Grubića. No, kad se kaže "samouk", može se eventualno steći pogrešan dojam, jer njegova rasvjeta "Luminis" nudi pravo savršenstvo izrade.

Rekli bismo, kao da su njegova rasvjetna tijela stigla iz razvikanih dizajnerskih studija, a zapravo su nastala u radionici na riječkom Školjiću, gdje ih Grubić osmišljava i realizira uz svoja tri zaposlenika.

Neočekivan je, priznaje, to rasplet radnje za priučenog dizajnera koji je svoja prva radna iskustva stekao radeći u brodogradilištu.

– Ja sam električar po zanimanju i započeo sam još osamdesetih raditi u "Jadroliniji", pa tako i u raznim škverovima. Ranih 90-ih počinjem sam raditi kao električar i tu sam se prvi put susreo s lampama te nakon nekog vremena, krajem 90-ih, otvorio trgovinu s rasvjetom. Nekako sam uvijek želio raditi s modernim dizajnerskim brendovima kao što su "Flos", "Artemide", "Foscarini" i slično i s vremenom sam započeo uvoziti i prodavati rasvjetu tih brendova... Malo-pomalo se stvara neki ukus, nametnuto ili s talentom, ne znam.

Naravno da sam s vremenom svladao i razne programe, tako da sam se počeo baviti projektiranjem rasvjete i prije nekih pet godina sam započeo proizvodnju kada sam radio za hotele "Bevanda" i "Materada" u Poreču.


Ručni rad i moderna tehnologija

Prigodno nazvane, lampe "Luminis" nastaju u suradnji i s nekim riječkim majstorima. Grubić kaže da bazično surađuje s tri tvrtke koje se bave obradom metala i plastike te s jednom koja ima kovinotiskanje, drukanje sjenila. Lampe se, tako, uglavnom rade ručno, uz pomoć alata poput tokarskoga stroja, a sjenila za svjetiljke izvlače se na starim strojevima kovinotiskanjem. Materijali koje koristi su najčešće aluminij, pocinčano željezo, a sve češće bakar i mesing koji se opet vraćaju u modu. Naravno, uza sve to ide i najmodernija rasvjetna tehnologija, jer LED se dobro slaže sa svim nabrojenim metalima.

Lampe Martina Grubića krasi jednostavnost u formi, čiste linije koje se, u nekim slučajevima, ne nameću u prostoru i daju samo svjetlost, ili u drugim primjerima dizajnom figuriraju, privlače pažnju i imaju dekorativnu ulogu. A inspiracija, kako nam govori, stiže iz davnih desetljeća.

– Privlači me estetika 50-ih i 60-ih, i to naravno i talijanski i skandinavski dizajn koji još pomalo dolazi u trend. To mi je super – kaže Grubić te dodaje kako je finalni izgled ipak više zasluga vještih majstora nego stilskih utjecaja.

– Naše lampe nisu amaterski posao, puno ulažemo truda da sve izgleda i jest vrlo profi. Ima, naravno, ručnog rada, ali se metal uglavnom obrađuje tokarskim strojevima s kojim se može dobiti visoka preciznost proizvoda. Puno smo aluminija, bakra i željeza bacili dok nismo došli do dobrog rezultata. Ne štedimo na materijalu i to se vidi po težini svakog proizvoda – napominje naš sugovornik, otkrivajući što se krije iza uspješne realizacije životnog sna.

Naslovnica Prostorija