Sport Vodeni sportovi

uz rub bazena

Splitska ‘hobotnica’, najbolji igrač završnice Lige prvaka: Medo, Bušlje i ja donijeli smo vjeru Grcima i odveli ih na krov Europe

uz rub bazena

Ne mora hrvatski klub biti na europskom tronu, da bi Hrvati bili u prvom planu! Dokaz tome je slavlje vaterpolista grčkog Olympiacosa na završnom turniru Lige prvaka. “Djecu Pireja” u Genovi su do naslova europskih prvaka predvodili Dalmatinci.

Dubrovčani Andro Bušlje i Paulo Obradović, te Splićanin Josip Pavić. Čak je i pomoćni trener Olympiacosa Hrvat, Hrvoje Koljanin. No, jedan se čovjek među njima, ipak, posebno izdvojio. Toliko, da ga je LEN proglasio najboljim igračem finalnog turnira. Riječ je o vrataru Olympiacosa i bivšem čuvaru mreže hrvatske reprezentacije Josipu Paviću, kojega prijatelji zovu Jozo, a novinari “hobotnica”.

Sjajni je Hrvat u potpunosti opravdao taj nadimak. U finalu protiv domaćeg Pro Recca, vaterpolskog Real Madrida, Pavić je imao čak 15 obrana. “Spustio je roletu” Reccovim zvijezdama, posebice srpskim ljevacima Filipoviću i Mandiću.

- Prije svega, to je veliki uspjeh za Olympiacos, koji je na europski naslov čekao šesnaest godina. Zato su ga naši navijači prilično burno proslavili. Olympiacos je sportska institucija u Grčkoj, pa se njegovi navijači jednako vesele uspjehu vaterpolista, vaterpolistica, odbojkaša... Sretan sam što smo nas četvorica dali veliki doprinos u pohodu na vrh Europe. Svakom sportašu, pa tako i meni, gode individualna priznanja. Lagao bih da tvrdim kako nije tako. No, kroz cijelu karijeru, pa tako i u ovom slučaju, važniji mi je momčadski uspjeh. Budimo realni, da Olympiacos nije europski prvak, nitko iz naše momčadi ne bi bio proglašen najboljim igračem turnira – govori na početku razgovora novi europski prvak Josip Pavić.

Uspjeh kluba iz atenske luke Pirej nije iznenađenje, ako se analizira njihov ovosezonski put do finala. Olympiacos je bio prvi u grupnoj fazi, ispred dubrovačkog Juga i Barcelonete. Međutim, mnogi su na tronu vidjeli Recco. Kao domaćina i momčad s najkvalitetnijim pojedincima.

– Pro Recco puca od zvijezda, ali nije imao ono što mi jesmo – momčadsku igru. Zato su se mučili i u prvoj utakmici završnog turnira protiv Brescije, i u polufinalu kontra Juga. Uvjeren sam da bi ih Dubrovčani opet dobili, da je Lončar ostao u bazenu. Oni su još jedan dokaz da kvalitetni pojedinci ne jamče uspjeh. Za to je potrebna prava klapa, kakva smo mi bili tijekom cijele sezone. A o tome koliko je naš uspjeh zaslužen možda najbolje svjedoči podatak da ni u jednom trenutku na završnom turniru nismo bili u rezultatskom minusu – ističe Jozo Pavić.

Bitno je bilo izbjeći Jug Olympiacosov heroj je u finalu želio izbjeći Jug. Nije ni čudno, s obzirom da su Dubrovčani jedina momčad, koja ih je ove sezone pobijedila u Europi. Tako je bilo i prije dvije sezone. No, taj je poraz bolio puno više, jer se dogodio u finalu Lige prvaka.

– Ta sezona je bila, praktički, preslika ove, minule. Izuzev poraza u grupi od Juga, odigrali smo besprijekorno. Vrlo stabilno, bez oscilacija. Nisam se bojao Juga nego sam smatrao, a i dalje sam pri tom stavu, da su bolja momčad od Recca. Organiziraniji su, u igri imaju glavu i rep. Kad smo saznali da igramo s Talijanima, svi smo bili uvjereni u trijumf – priča Pavić, koji je sa suigračima produžio Reccovu sušu bez europske titule na tri sezone.

Pavić, Bušlje i Obradović dali su momčadi iz Pireja šampionski predznak. Onaj, koji im je nedostajao minulih godina.

– Medo (op.a. nadimak Paula Obradovića), Bušlje i ja smo se nabrali medalja s hrvatskom reprezentacijom. Olympiacos, pak, godinama dominira u grčkoj ligi, no falio mu je pravi europski rezultat. Bez lažne skromnosti, Grcima smo ulili samopouzdanje, vjeru u uspjeh. Bušlje i Medo su mi puno pomogli u stvaranju prave momčadske kohezije – hvali hrvatske suigrače Jozo Pavić.

Splitskom je vrataru to bila treća godina u kapici Olympiacosa. Poput mnogih Hrvata, koji su igrali za atenske klubove, i Pavić je oduševljen kvalitetom života u grčkoj metropoli.

– Bio sam uvjeren da Komadina, Đogaš i Vranješ, koji su tamo igrali prije mene, pretjeruju u komplimentima na račun Atene. Sve dok nisam došao u Grčku. Taj grad je čudo! A još je lagodnije kad znaš da je klub sređen, dobro organiziran. Da ne bi bilo zabune, mi nemamo ugovore kakve “bubaju” u Reccu ili u mađarskim klubovima. No, u Olympiacosu mi, što se kaže, ne fali ni ptičjeg mlijeka! U Grčkoj se uopće ne osjećam kao stranac. Imam fantastične suigrače, prijatelje u bazenu i izvan njega – otkriva naš sugovornik.

Trener je vrhunski čovjek Ipak, ima nešto što našem vrataru nedostaje u Ateni.

– Obitelj, dakako! To je jedini minus igranja i života u Grčkoj. Srećom, s klupe nas vodi vrhunski čovjek Theodoris Vlachos, koji me s vremena na vrijeme pusti da odem u Zagreb. Oslobodi me laganijih, ligaških utakmica. To mi puno znači – ističe Pavić.

Makar mu je 36 godina na leđima, Jozo ne razmišlja o prekidu karijere. Prošloga se ljeta špekuliralo o njegovu mogućem povratku u matični Jadran.

– Ta opcija, zasad, još nije realna. Ugovor s Olympiacosom mi je istekao, ali ću sigurno razgovarati o mogućnosti produženja. Evo, kćerka, koja je kraj mene, kaže da sam mudar i da ću sigurno donijeti pravu odluku – razvukao se Pavićev osmijeh.

Kad je prije dvije godine najavio povlačenje iz reprezentacije, Pavić nije u potpunosti zatvorio vrata “barakudama”. Danas, međutim, razmišlja drugačije.

– Pa, vidite da im ide sjajno! Postali smo svjetski prvaci, a Bijač brani fenomenalno. On je trenutačno možda i najbolji vratar na svijetu. Što ću ja, stari čovjek, otimati prostor njemu i Marceliću!? Neka igraju mladi, meni ih je gušt gledati – kaže simpatični Jozo.

Zato će Europsko prvenstvo u Barceloni Pavić gledati iz kauča.

– Nego odakle!? Već se polako pripremam za to, podbadajući svoje klupske kolege, Grke, protiv kojih ćemo igrati u grupi. Želja mi je samo da svi naši reprezentativci budu zdravi. A onda je moguće novo zlato – poručuje za kraj Josip Pavić.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi