Sport Vodeni sportovi

UGLEDNI SPLIĆANIN, 90-GODIŠNJI IVO GIOVANELLI, BIO JE SUDIONIK OLIMPIJSKIH IGARA U BERLINU 1936. I LONDONU 1948. GODINE

Ivo Giovanelli: Gledao sam Hitlera kako je bjesnio...

UGLEDNI SPLIĆANIN, 90-GODIŠNJI IVO GIOVANELLI, BIO JE SUDIONIK  OLIMPIJSKIH IGARA U BERLINU 1936. I LONDONU 1948. GODINE

Hitler je skakao, navijao, na kraju je bijesan nestao s tribina jer su Mađari osvojili vaterpolsko zlato

Hitler je skakao, navijao, na kraju je bijesan nestao s tribina jer su Mađari osvojili vaterpolsko zlato

Legendarni Ivo Giovanelli / CROPIX
Svatko tko vas vidi uživo ili na fotografiji, pomislit će isto: ovaj čovjek ne može imati 90 godina! Stvarno, izgledate kao da imate barem četvrt stoljeća manje...

- ... Molim vas, nemojte me „učarati“! Zakoračio sam u 90. godinu života, nemam većih zdravstvenih tegoba, ponašam se i živim kao kad sam bio nekoliko desetljeća mlađi. Svaki dan izlazim vani, šetam, ljeti svakodnevno plivam, pun sam posla, znam i „zanoćiti“ u dobrom društvu...

 Čuo sam da ste u 90. godini života kupili novi automobil!?

- Točno! Kupio sam novu mazdu 2, automobil taman po mom guštu. Baš uživam u vožnji, znam potegnuti i na dulji put...

Bliže se Olimpijske igre u Pekingu, nisam mogao ne sjetiti se vas, koji ste nastupili na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine. Dakle, prije 72 godine...

- Sad će netko sigurno komentirati: bio je na Olimpijskim igrama prije 72 godine, a još je živ!? A evo, jesam! Taj moj odlazak u Berlin dogodio se pod zaista čudnim okolnostima...

... U prvu vaterpolsku momčad splitskog Jadrana ušli ste kao 16-godišnjak 1935. godine, a godinu dana poslije već ste bili reprezentativac Jugoslavije na Olimpijskim igrama...

- Čudan je bio moj sportski put. Počeo sam, a gdje drugo, nego u Hajduku. U onim „tićima“ i „repcima“ barba Luke Kaliterne. Jednom smo igrali „na dvi branke“, slučajno je na igrališe došao moj otac Niko, vidio sam ga, odmah pobjegao s terena...

... Zašto!?

- Otac mi je uvijek govorio: „Nemoj igrat fuzbal! Da te ne bi puntalo...” Bio sam mu sin mezimac, bojao se da ne bi dobio upalu pluća, mogao sam sve, osim igrati nogomet. Kao 14-godišnjak sam, nakon igranja nogometa, veslao, a onda došao u Uvalu Baluni gdje je bio Dom Jadrana, vidio kako igraju vaterpolo. Od te 1934. godine vaterpolo je postao, ne samo moj sport, nego i važan dio moga života...

Zahvalnost jugašima

Kazali ste da se vaš odlazak na Olimpijske igre u Berlin 1936. godine zbio pod čudnim okolnostima...

- Da! Moram priznati da su me, kao jadranaša, u reprezentaciju gurnuli – jugaši! Uoči prvenstva Jugoslavije u Mariboru doznao sam od Zdravka Birimiše da ću biti premješten na mjesto beka. Zato što je moj Jadran na toj poziciji bio tanak. A kako sam, po svojoj tjelesnoj konstituciji, bio tanak, mislio sam da se neću moći uspješno nositi s jakim i teškim protivničkim sidrunima. Ali, baš na utakmici s Jugom, odigrao sam izvanredno ulogu beka, stari vaterpolski lisci iz Dubrovnika, fizički neusporedivo jači od mene, nisu mi mogli ništa, nakon utakmice oni su me predložili selektoru Steineru i saveznom kapetanu Simoviću. I postao sam reprezentativac...

Kako je sportski Split primio vijest da 17-godišnji Ivo Giovanelli ide na Olimpijske igre?

- To je bilo veliko iznenađenje. Ispalo je da sam ja to primio „normalnije” od moje obitelji, mojih jadranaša i sportskog Splita. Bio sam premlad da bih onda shvatio koliko je velika stvar da 17-godišnjak sudjeluje na Olimpijskim igrama...

... I to Igrama koje su bile velika promocija nacizma. Igrama kojima se posebno veselio Adolf Hitler!

- Ja to onda nisam znao. Ni što je nacizam, ni tko je Adolf Hitler. Znam da sam se veselio putovanju u Berlin, vlakom, i to drugim razredom, preko Zagreba, Budimpešte, Praga... Da sam sve oko sebe gledao otvorenih očiju, da sam se oduševio olimpijskim selom, sa svim onim sportskim šarenilom, s kojim sam se svakodnevno susretao. I jednim sportašem koji me je u olimpijskom selu posve očarao...

Owens za povijest

Je li to bio osvajač četiriju zlatnih medalja iz Berlina Jesse Owens?

- Ne, o njemu ću poslije, on je mene i cijeli svijet, sve osim Adolfa Hitlera i njegove svite, očarao na stadionu. A mene je u olimpijskom selu impresionirao američki skakač uvis Cornelius Johnson. Onako u trenerci, nezagrijan, preskakao bi, bez problema, dva metra. To je za mene bilo čudo. Poslije nekoliko dana pobijedio je skokom od 207 centimetara. A kako je bio crnoput, prije dodjele zlatne medalje Adolf Hitler je napustio tribine berlinskog stadiona...

Nitko Hitlera nije doveo do ludila kao sjajni Jesse Owens. Na „Hitlerovim Olimpijskim igrama“ američki crnac osvojio je četiri zlatne medalje!

- Točno, Hitlera je to dovodilo do ludila. Možda manje u utrkama na 100 i 200 metara i u štafeti 4 x 100 metara, ali kad je Jesse Owens osvojio olimpijsko zlato u skoku udalj, Hitler je bijesan napustio tribine. Zato što je njegov ljubimac bio njemački skakač udalj Carl Ludwig Luz Long, pravi prototip pravog Nijemca, baš onakav kakvog je Hitler zamišljao kao idealnog Nijemca. Owens je bio prvi, Long drugi... A kad je još Long čestitao Owensu, Hitler je začas nestao s tribina. Na pobjedničkom postolju Owens je slušao američku himnu držeći dlan uz glavu, kao da salutira, a Long je, kao i svi njemački sportaši, imao ispruženu desnicu uvis.

Jeste li u Berlinu bili blizu Hitleru?

- Da, bio je daleko od mene dvadesetak metara na odlučujućoj vaterpolskoj utakmici za olimpijsko zlato Mađarska – Njemačka. Nijemcima je pobjeda donosila zlato, završilo je 3:3, slavili su Mađari. Gledao sam Hitlera kako bjesni... Stalno je skakao, mahao rukama, navijao, bodrio Nijemce, letio uvis kad bi Nijemci zabili gol, na kraju utakmice je sa svojom svitom nestao s tribina. Bio je crven u licu, bjesnio je od muke... Kad već spominjem vaterpolski turnir iz Berlina, moram reći da je reprezentacija Jugoslavije igrala slabo, na europskoj razini tad su igrali jedino Miro Mihovilović i Luka Ciganović.

Sjećanje na Zatopeka

Bili ste i na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine...

- To je bilo neposredno nakon rezolucije Informbiroa. Rečeno nam je da se klonimo kontakata s bilo kojim sportašem iz država Varšavskog pakta. Ali, to je bilo nemoguće. Stalno smo susretali naše vaterpolske prijatelje iz Mađarske, čak su nam obećali da će dobiti Italiju da bismo se mi plasirali u završnicu, ali Italija je bila bolja. Ja sam u Londonu igrao dosta dobro, mislio sam da ću igrati i na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine, ali sam se godinu dana prije oprostio od reprezentacije. Petnaest godina u reprezentaciji i okruglih 20 godina igranja u mome najdražem Jadranu, iz kojega sam kao igrač otišao 1954. godine, bilo je dovoljno da mogu kazati: vrijedilo je, ponosan sam na to kako sam igrao vaterpolo, ali – vrijeme je da se povučem!

Je li istina da su Olimpijske igre u Londonu 1948. godine bile organizirane neusporedivo slabije nego Igre u Berlinu?

- U Londonu je bilo puno, puno slabije. Još su bile svježe uspomene na Drugi svjetski rat, smještaj je bio neusporedivo lošiji, ma sve je bilo lošije. S Igara u Londonu zapamtio sam sjajnog atletičlara, zlatnoga Emila Zatopeka. Gledao sam ga na stazi, izgledalo je kao da će svaki čas pasti, odustati, skoro pa umrijeti na stazi, a on je dotrčao do zlata na 10.000 metara. Da bi na Igrama u Helsinkiju 1952. godine bio još uspješniji...

Vaterpolo umire

U vaterpolu ste cijeli život. Veliki ste zaljubljenik u svoj sport, ali ujedno i njegov veliki kritičar...

- Baš tako. Strahujem da će vaterpolo umrijeti. Da će ubiti sam sebe. Da će ga, preciznije kazano, ubiti suci. Vaterpolo više nije zanimljiva muška igra koja dovodi na bazene nekoliko tisuća gledatelja. Vaterpolo je postao borilački sport. Današnja igra loptom u bazenu, zapravo, više se ne može zvati vaterpolom. To je kombinacija nekadašnjeg vaterpola i najokrutnijih borilačkih sportova...

Ovom izjavom iznenadit ćete svoju vaterpolsku familiju...

- Govorim istinu. Igra beka i sidruna postala je opasna za zdravlje, ponekad čak i za život igrača. To prelazi sve granice. U bazenima pucaju arkade, glave, nosovi, bubnjići, rebra, čak i – prsni koš!? Vaterpolo je postao sport opasan za zdravlje igrača, postao je opasan borilački sport. Uz to, on je sad nevjerojatno dosadan sport, postao je šabloniziran, neinventivan... Vaterpolu prijeti smrt ne učini li se drastičan zaokret i iz vaterpolske igre izbace elementi keča, juda, hrvanja i drugih borilačkih sportova...

Vaši jadranaši su mi rekli da cijenite Ratka Rudića i njegovo vaterpolsko znanje. Može li s njim na čelu Hrvatska do medalje na Olimpijskim igrama u Pekingu?

- Uspjeh svakog trenera je mjerljiv, zove se – rezultat! A Ratko Rudić je rezultatski uspješniji od bilo kojeg svjetskog trenera. Vjerujem u njega i njegov rad, u kvalitetu reprezentacije Hrvatske. Doveo nas je do naslova svjetskog prvaka, u krugu smo četiriju reprezentacija koje s pravom pucaju na olimpijsku medalju. Nadam joj se!

Majčin savjet

Odlazeći na Olimpijske igre u Berlin zapamtio sam savjet moje majke Regine: „Sine, čuvaj se!” Odgovorio sam joj: „A šta ću se čuvat, lito je!” Mislio sam da se moja mater boji da se u bazenu ne bi razbolio, jednom je temperatura vode bila nevjerojatnih 14 stupnjeva, mislio sam da će Miro Mihovilović pasti u nesvjest od hladnoće.

Tad sam kazao Vojku Pavičiću: „E, sad mi je jasno zašto mi je mater rekla da se čuvan!?” A on mi je odgovorio: „Falija si! Nije ona mislila da se tribaš čuvat ledene vode nego – onih ženskih! Znaš na koje ženske mislin... Boji se ona da se ti ne zaraziš...”

Majčin savjet

Odlazeći na Olimpijske igre u Berlin zapamtio sam savjet moje majke Regine: „Sine, čuvaj se!” Odgovorio sam joj: „A šta ću se čuvat, lito je!” Mislio sam da se moja mater boji da se u bazenu ne bi razbolio, jednom je temperatura vode bila nevjerojatnih 14 stupnjeva, mislio sam da će Miro Mihovilović pasti u nesvjest od hladnoće.

Tad sam kazao Vojku Pavičiću: „E, sad mi je jasno zašto mi je mater rekla da se čuvan!?” A on mi je odgovorio: „Falija si! Nije ona mislila da se tribaš čuvat ledene vode nego – onih ženskih! Znaš na koje ženske mislin... Boji se ona da se ti ne zaraziš...”

Splitski Lionsi

Osnivač sam splitskih Lionsa. Bio sam i njihov predsjednik. S ponosom ističem da smo među najuspješnijim Lionsima u Hrvatskoj. I ne samo u našoj državi, nego nas priznaju i uvažavaju i među Lionsima svih mediteranskih država.

Posjećivao nas je i Giuseppe Grimaldi, prvo ime svjetskih Lionsa. Odao nam je priznanje za mnoge humanitarne akcije, za našu cjelokupnu aktivnost. Mi nismo nikakvi elitisti, nego zaista pravi humanitarci.

Tamo, početkom devedestih godina prošloga stoljeća, nisu nas prihvatili ni Crkva ni vlast, ali ubrzo su shvatili naše značenje...

Veliko ime splitskog vaterpola Ivo Giovanelli, uz vaterpolsku branku, na bazenu svoga Jadrana u Zvončacu, ispričao je našem novinaru svoje olimpijske uspomene iz Berlina stare 72 godine...   VLADIMIR DUGANDŽIĆ/CROPIX

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi