- Iša bi na Hajduka, ali me nema ko vodit! - tako glasi apel Luce Anzellottija, 19-godišnjaka koji je u ‘nemogućoj misiji‘. A ona to ne bi trebala biti. Traži osobnog asistenta. Čine to on i njegova majka Natalija već neko vrijeme, ali bez uspjeha. Asistenta nije lako pronaći.
Objavili su tako fotografiju i oglas na društvenim mrežama. A on se brzo proširio po svim hajdučkim stranicama. Potaknulo nas je to da pronađemo obitelj Anzellotti. Tko zna, možda baš ovaj tekst urodi plodom, dođe do nekoga tko želi i može biti asistent Luki.
- Ma, meni treba netko da mi samo malo olakša. Samohrana sam majka i posvećena sam mu 150 posto. Ne mora to biti ništa previše. Eto, da ga recimo povede na utakmicu. Luca jako voli društvo, utakmice, pjesmu – priča nam Natalija.
Život ih nije mazio, ali to im u glasu nećete osjetiti. Optimizam i pozitiva caruju u njihovom domu u Kaštel Sućurcu.
- Borimo se. Svaki dan je drugačiji. Ja sam tu za njega od jutra do večeri, što god mu treba. Oslonjen je na mene u svemu.
Lucini zdravstveni problemi krenuli su već pri porodu.
- Ostao je bez kisika i to je ostavilo posljedice. Najviše ima motoričkih problema. U kolicima je i ne može puno stajati. On se vodi kao osoba s umjerenom mentalnom retardacijom. Ali bistar je momak. Uz hrvatski, govori i talijanski.
Voli navijati
Na društvenim mrežama vidjeli smo Lucinu fotografiju s Poljuda.
- Volim ići na utakmice. Navijam, da – ubacuje se u razgovor simpatični mladić.
Dakako, nema dvojbe oko toga tko mu je najdraži igrač...
- Marko Livaja! - ispalio je k‘o iz topa i dodao:
- Na Poljudu volim pjevati i navijati.
Jako je društven, priča nam njegova majka, i stalno bi negdje išao.
- Najgore mu je ostati u kući. Tako da stalno idemo negdje. Jedan dan na bazen, drugi u Udrugu Srce, treći u Udrugu tjelesnih invalida u Kaštelima. Najvažnije mu je dobro društvo. Samo jedno mu sve teže pada. Ne voli ići u školu. Kaže da mu više nije baš zanimljivo. Dosadno mu zato nije na boćanju, jednom od njegovih omiljenih hobija.
- Često ide na treninge, a bude i natjecanja. I tu je njemu najvažnija ekipa.
Malo mu treba
Kako Luca raste, Nataliji postaje sve teže.
- On ima oko 70 kila i nije mi ga više lako dizati. Pomogne mi on jer može malo stajati, ali nije to lagan posao. Nije lako, ali guramo. Svaki dan je nova borba, novi izazov. Asistent bi mu dobro došao i da se malo ‘razdvojimo‘, da ne bude toliko ovisan o meni. Uvijek ću ja biti tu za njega, ali asistent bi nam stvarno puno značio.
Natalija vapi za barem nekoliko sati odmora u tjednu.
- Ma, da mi je samo jedan dan da ne moram nigdje ići. Nekad i ja izdušim, iako mi za njega ništa nije problem učiniti.
Bilo je pokušaja. Nekoliko se ljudi javilo, ali su na kraju odustali i Luca je još uvijek bez pomoći, bez asistenta. Nadamo se da će ovaj tekst pronaći ‘metu‘, odnosno doprijeti do osobe koja je spremna pomoći Luci i olakšati Nataliji. Nije im potrebno puno, a i najmanja pomoć vrijedit će im zlata. Pomozimo hajdukovcu Luci!
P.S.: Jasno je da odlazak na Poljud nije najveći problem mladome Luci, no ovdje je to ‘slika‘ kojom skrećemo pažnju, najbitnije je da se problem riješi, a Luci pronađe pomoć.