Kao dječak trpio je fizičko i seksualno zlostavljanje, a opaka bolest od njega je učinila ubojicu i navela ga da na kraju sam sebi oduzme život

stdClass Object ( [id] => 1072782 [title] => Kao dječak trpio je fizičko i seksualno zlostavljanje, a opaka bolest od njega je učinila ubojicu i navela ga da na kraju sam sebi oduzme život [alias] => kao-djecak-trpio-je-fizicko-i-seksualno-zlostavljanje-a-opaka-bolest-od-njega-je-ucinila-ubojicu-i-navela-ga-da-na-kraju-sam-sebi-oduzme-zivot [catid] => 283 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

U našem ste serijalu 'Više od sporta' navikli na teške priče, tragične sudbine, alkoholizam, drogu, seks i mnogo toga kontroverznog što je sve do sada obrađene (anti)junake i dovelo do toga da im se posvete redovi na našim stranicama. Ipak, glavni akter današnje priče, objedinio je mnogo gore spomenutih detalja, a njegove će tragedije zasjeniti sve do sada viđeno.

Aaron Josef Hernandez ime je koje će zvoniti svima onima koji vole američki nogomet. Početkom prošlog desetljeća počeo je izrastati u jednu od najvećih zvijezda NFL-a, potpisao je dugogodišnji višemilijunski ugovor i činilo se da mu je samo nebo granica.

Hernandez je rođen 6. studenog 1989. godine u gradiću Bristolu, u američkoj saveznoj državi Connecticut. Obitelj portorikansko-talijanskog porijekla bila je užasno okruženje za Aarona i njegovog starijeg brata Jonathana. Njihov otac Dennis bio je vrlo strog čovjek sklon alkoholu kojega je Hernandezova majka nekoliko puta tjerala iz obiteljske kuće, a osim na svojoj supruzi, Hernandez stariji svoj je bijes nerijetko iskaljivao i na sinovima. Kako je kasnije u knjizi o svom bratu otkrio Jonathan, oba dječaka su se užasno bojala svog oca, ali su ga istovremeno i poštovali.

Kao dječak trpio je fizičko i seksualno zlostavljanje

Već kao osnovnoškolca, Hernandeza bi otac prebio, jer je smatrao da se mladi Aaron jednostavno ne trudi dovoljno. Osim konstantnih batina koje je dobivao kao dječak, junaka naše današnje priče morile su i druge brige. Financijska situacija je bila katastrofalna, obitelj je u jednom trenu proglasila bankrot, a ni u školi mu nije baš najbolje išlo. Izgledalo je tada da Aaron Hernandez nema načina da uspije.

Ako ste mislili da je očev teror nad obitelji i život u strahu najgore što je malog Aarona snašlo u dječačkim godinama, prevarili ste se. U kući osobe koja je čuvala Hernandeza i njegovog brata dok su roditelji bili odsutni, jednom su se prigodom dječaci igrala skrivača. Jonathana nitko nije pronašao punih 15 minuta i zaključio je da nešto nije u redu. Kada je otišao potražiti brata i ostale vidio je kako jedan tinejdžer tjera Aarona da ga oralno zadovolji. Ta situacija, nažalost, nije bila izolirani incident, a seksualno zlostavljanje trajalo je godinama.

Ipak, nešto je Hernandeza izdvajalo od druge djece. On je, naime, bio fantastičan sportaš. Otac koji je braću tjerao na teške treninge, ipak je u nečemu uspio. Oba brata bila su fantastični igrači američkog nogometa. Jonathan je nakon sjajnih igara u srednjoj školi otišao na Sveučilište Connecticut, u popularne UConn Huskiese, a Aaron je oduševljavao skaute elitnih sveučilišta svojim igrama u srednjoj školi. Pred njim je bila fantastična karijera koju je mogao ugroziti samo nekakav tragičan događaj. I da, pogađate i sami, tragičan događaj došao je vrlo brzo.

Sa samo 16 godina, u vrijeme kada bi mu životna stabilnost najviše trebala, Hernandez ostaje bez oca. Trebala je to biti rutinska operacija kile, a pretvorila se u najgoru noćnu moru. Iako ga je veći dio djetinjstva maltretirao, Hernandez je u ocu Dennisu ipak vidio ključnu figuru u svom životu, a sada je, ionako nestabilan, morao dalje bez njega.

Kao da sve to skupa nije bio dovoljan šok, nedugo nakon očeve smrti otkrio je da je majka imala aferu s Jeffom Cummingsom, suprugom Aaronove najdraže rođakinje Tanye Singleton. Cummings se odlučio useliti kod Hernandezovih, a Aaron je nedugo potom otišao u drugom pravcu. Život s majkom i njenim ljubavnikom činio ga je nervoznim više nego je to bio običaj pa se vrlo brzo okušao i u sitnom kriminalu, a uživanje lakih droga postala je njegova svakodnevica. Preselio se tada Tanyi i odlučio se potpuno fokusirati na američki nogomet, a ta će mu odluka, činilo se tada, spasiti život.

Seksualno opredijeljenje bilo mu je teret s kojim se nije mogao nositi

No, ono što većina nije znala, a možda je upravo to bio teret s kojim se nije mogao nositi, izjedalo je Hernandeza. Naime, Hernandez je bio homoseksualac i tu činjenicu je uvijek pokušavao sakriti. Ta će priča doći u javnost tek pred kraj njegova života, ali njegov suigrač iz srednjoškolske momčadi Dennis SanSoucie tvrdi da su on i Hernandez već u srednjoj školi bili ljubavnici, a kako su obojica bili sportske zvijezde svoju su seksualnost morali kriti. Što od straha od roditelja, što od osude javnosti.

Konstantan život u strahu od saznavanja njegove tajne, učinio je Hernandeza osobom 'kratkog fitilja', a sve to će na naplatu, nažalost, doći nekoliko godina kasnije.

Usprkos svim problemima koji su ga okruživali, Hernandez je ipak i dalje briljirao na terenu. Postavio je brojne školske i državne rekorde, a fantastičnim igrama zaslužio je i uvrštenje na srednjoškolsku All Star utakmicu. Riječ danu Huskiesima u kojima se trebao pridružiti bratu ipak je prekršio i sa svega 17 godina otišao na drugi kraj države. Florida Gatorsi, jedna od najjačih sveučilišnih momčadi, prepoznali su njegov neizmjeran talent i odlučili ga dovesti u svoje redove.

---

---

Naravno, sa 17 godina na mladim leđima i svim traumama proživljenim u životu, Hernandez nije bio spreman na izazove koji su ga čekali, ali bila mu je to najbolja prilika da nešto napravi od svog života i makne se od lošeg društva kojim je bio okružen. Da u kampusima sportaši uživaju drogu, javna je tajna, ali je ipak manje nego u njegovu rodnu gradu. Gdje ništa osim treninga, svakodnevnog opijanja i pušenja marihuane gotovo da i nije radio. Dvije su osobe, ipak, u svakom trenutku bile potpora. Tanya Singleton i Shayanna Jenkins, srednjoškolska kolegica koja će mu kasnije postati zaručnica i roditi kći.

Ako vam se Hernandezov život do sada činio kao da je iz pakla, možda je bolje da prestanete čitati. Pravi problemi došli su kada je otišao od kuće, a svoju naglu narav pokazao je vrlo brzo. Već u prvoj godini na sveučilišnom kampusu, kao sedamnaestogodišnjak koji još nije ni studirao, sa svojim prijateljem i suigračem Timom Tebowom izišao je u noćni provod. Popili su po dva alkoholna pića, a Hernandez je potom jednostavno odbio platiti račun. Zaposlenik lokala izveo ga je van, a kada je vidio šefa koji je nedugo zatim izišao van, Hernandez ga je jednostavno napao, srušio na pod i šutao ga. Čovjek je zadobio teške tjelesne ozljede, ali je stvar ipak donekle zataškana, a cijeli je slučaj riješen nagodbom.

Konzumiranje droge bilo mu je dio svakodnevice

Iako teškog karaktera, na fakultetu se uspio malo smiriti, a čak je i na akademskom planu pokazivao određen napredak. Drogiranje je bio dio njegove svakodnevice, ali je on iz dana u dan igrao sve bolje i bilo je jasno da će i prije završetka fakulteta Hernandez napustiti Floridu i okušati se među profesionalcima.

I onda je došao i taj dan. Dan drafta na kojemu se očekivalo da će Hernandez biti biran u prvoj rundi, među 32 najbolja mlada igrača američkog nogometa. Ipak, kako se dobre vijesti brzo šire, a loše još brže, tako su i menadžeri profesionalnih momčadi znali da se radi o velikom talentu, ali i problematičnom mladiću koji je više puta pao na testiranju na droge, a svi su bili svjesni i njegovog na tako zrelog karaktera. Uostalom, kada su potencijalni draft izbori bili poredani po ocjenama koje su im analitičari davali, Hernandez je za zrelost dobio najnižu moguću ocjenu.

Brojni timovi koji su ga htjeli u svojim redovima upravo zbog toga su odustali od njega, a to ga je, kako je sam kasnije rekao, strašno pogodilo. I ne samo da nije izabran u prvoj rundi, nego nije izabran u prva dva dana drafta (zbog velikog broja igrača draft se protegne na tri dana). Izabran je tek u četvrtoj rundi, posljednjeg dana drafta kao 113. izbor. Ipak, svjetlo na kraju tunela bila je činjenica da ide u jednu od najjačih momčadi lige, New England Patriotse kod trenera Billa Belichicka koji je bio na glasu da se zna nositi s problematičnim igračima.

Hernandez je stigao u Patriotse, potpisao ugovor i činilo se da bi zaista sve moglo biti u redu. Predsezonske utakmice Patriotsa odigrao je fantastično u tandemu s Robom Gronkowskim, još jednim mladim igračem, biranim na draftu iste godine. Vrlo brzo je zadobio Belichickovo povjerenje, i naklonost vlasnika kluba Roberta Krafta. Godinu je započeo kao najmlađi igrač lige, a to dovoljno govori o kakvom se talentu radilo.

---

---

Život se tada činio kao bajka. Hernandez je igrao fantastično, Patriotsi su bili jedna od najjačih momčadi lige, a zajedno s Gronkowskim je srušio nekoliko rekorda lige. U drugoj su Hernandezovoj sezoni tijesno izgubili u Super Bowlu od New York Giantsa, ali budućnost je bila blistava.

Za sjajne igre nagrađen je petogodišnjim ugovorom vrijednim 40 milijuna dolara, činilo se da je konačno sredio i glavu kada je na svijet stigla njegova kći Avielle, a za sebe i zaručnicu je kupio impozantno zdanje. Ipak, iza kulisa uspješnog sportaša događale su strašne stvari.

Optužbe za ubojstvo i suđenje

Sve je na površinu izbilo u lipnju 2013. godine kada je nedaleko od Hernandezova doma ubijen Odin Lloyd. Lloyd je bio amaterski igrač američkog nogometa i osoba koja se družila s Hernandezom u slobodno vrijeme. Osim druženja, vezala ih je i činjenica da je Lloyd hodao sa sestrom Hernandezove zaručnice.

Snimke nadzornih kamera smjestile su Hernandeza na mjesto ubojstva i nova životna drama je počela. Uhićenje je privuklo veliku medijsku pozornost, a svi su njegov slučaj počeli uspoređivati s onim O.J. Simpsona. Ipak, Simpson, iako velika zvijezda, tada je bio umirovljeni igrač, dok je Hernandez bio nadolazeća zvijezda u naponu snage, čovjek koji je najbolje partije tek trebao pružiti.

U samim je počecima uživao veliku potporu javnosti, dok ga je klub odmah po primitku vijesti o uhićenju otpustio. Život mu se počeo urušavati, a kako je postajalo sve jasnije da je upravo on ubojica, tako je kopnjela i potpora javnosti.

Osim Hernandeza u cijeli su slučaj bili upleteni i njegovi prijatelji, dva sitna kriminalca koje je angažirao da mu budu zaštitari jer je, pokazat će se, cijelo vrijeme živio paranoičan da će se otkriti neki drugi događaji koji će tek isplivati na svjetlo dana. Krenulo je suđenje i situacija nije izgledala nimalo dobro.

No, da nevoljama tu ne bi bio kraj, pobrinula se sudbina. Pretragom doma njegove rođakinje Tanye Singleton pronađen je automobil koji se dovodio u vezu dvostrukog ubojstva koje se dogodilo 2012. godine. Dvojica imigranata sa Zelenortskog otočja, Safiro Furtado i Daniel Abreu ubijeni su na semaforu bez jasnog povoda. Nadzorne snimke pokazale su Hernandeza u klubu, ali ga nitko tada nije dovodio u vezu s tim događajem.

Za vrijeme suđenja protiv njega je podignuta nova optužnica za dvostruko ubojstvo u Bostonu, a prvo je suđenje završilo očekivano. Hernandez je dobio kaznu doživotnog zatvora bez mogućnosti pomilovanja, a ono što je mučilo tužitelje i američku javnost bila je činjenica da nije otkriven motiv ubojstva.

Za drugi je slučaj odlučio angažirati poznatog američkog odvjetnika Josea Baeza, a saznanja do kojih se došlo na suđenju za ubojstvo dvojca sa Zelenortskih otoka, bacile su novu svjetlo na Hernandeza. Tamo se doznalo da je veliku količinu vremena provodio sa svojim dilerom Alexanderom Bradleyjem, koji je i te kobne večeri bio s njim. Bradley je tvrdio da je do cijele situacije došlo jer su nesretni imigranti slučajno zalili Hernandeza pićem, a kada ih je vidio u autu, počeo ih je rasistički vrijeđati i nekoliko trenutaka iza toga počeo pucati po njima.

Bradley je tvrdio da je Hernandez pokušao ubiti i njega pucajući mu u glavu, ali je Bradley preživio ostavši bez oka. Ipak, Baez je fantastičan odvjetnik i uspio je Bradleyja odvesti u željenom pravcu, uhvativši ga u laži pa je taj slučaj odbačen i Hernandez je imao jednu brigu manje.

Samoubojstvo i šokantna saznanja

Baez je bio angažiran i na slučaju žalbe za ubojstvo Odina Lloyda i izgledalo je kao da bi Lloyd i tu mogao imati asa u rukavu kojim će barem smanjiti kaznu Hernandezu.

No umjesto da tome svjedočimo, 19. travnja 2017. iz zatvora u kojem je bio zatvoren došla je šokantna vijest. Aaron Hernandez počinio je samoubojstvo. Unatoč svim problemima koji su ga mučili, svi oni koji su ga poznavali tvrdili su da to ničime nije dao naslutiti. Mnogi su mislili da je, svjestan da neće izići iz zatvora, odlučio počiniti samoubojstvo da bi financijski osigurao zaručnicu i kći. Naime, u Massachusettsu je na snazi bio zakon koji je propisivao da se osobe koje umru za vrijeme suđenja ili žalbe ne mogu proglasiti krivima pa bi na taj način Patriotsi bili dužni isplatiti njegove plaće njegovoj obitelji. Istražitelji su to zaključili po oproštajnom pismu koje je napisao zaručnici, ali dosta je teško kategorički tvrditi da je zbog toga to napravio.

Puno realnije je da je samoubojstvo, ali i mnogo toga prije počinio zbog trajnih oštećenja na mozgu. Do tog se saznanja došlo nakon njegove smrti, a Baez je inzistirao da se Hernandezov mozak prouči kako bi se vidjelo je li nekakav poremećaj doveo do takvog ponašanja.

Saznanja do kojih su došli znanstvenici bila su šokantna. Hernandez je bolovao od kronične traumatske encefalopatije (CTE) uzrokovane dugogodišnjoj izloženosti snažnim udarcima u glavu, a liječnica koja je vodila cijelo istraživanje izjavila je da bi njegovo ponašanje moglo biti uzrokovano upravo time i da je bio bolestan možda i punih 10 godina. Cijeli je slučaj još jednom prodrmao sportsku javnost koja je postala svjesna rizika u profesionalnom sportu, a pgootovo američkom nogometu, pa je tako Medicinski fakultet u Bostonu 2017. godine objavio rezultate istraživanja u kojima se došlo do zaključka da je od 111 preminulih bivših igrača američkog nogometa čiji su mozak pregledali, kod njih čak 110 pronađen CTE.

Zbog Hernandeza je na kraju promijenjen i sporni zakon, pa je presuda za ubojstvo ipak na kraju potvrđena, tako da će ga povijest pamtiti kao hladnokrvnog ubojicu.

Bilo kako bilo, radi se o jednoj tragičnoj priči koja je sve naznake da bi mogla biti takva dobila već u njegovom ranom djetinjstvu, dok mu ni bolest koju je razvio, a o kojoj se do tada nije toliko vodilo računa, nije pomogla. Slučaj Aarona Hernandeza danas služi kao svojevrsno upozorenje svima, jer su se njegova, ali i tragedije koje je prouzročio, možda mogle spriječiti.

Ostale priče iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

U našem ste serijalu 'Više od sporta' navikli na teške priče, tragične sudbine, alkoholizam, drogu, seks i mnogo toga kontroverznog što je sve do sada obrađene (anti)junake i dovelo do toga da im se posvete redovi na našim stranicama. Ipak, glavni akter današnje priče, objedinio je mnogo gore spomenutih detalja, a njegove će tragedije zasjeniti sve do sada viđeno.

Aaron Josef Hernandez ime je koje će zvoniti svima onima koji vole američki nogomet. Početkom prošlog desetljeća počeo je izrastati u jednu od najvećih zvijezda NFL-a, potpisao je dugogodišnji višemilijunski ugovor i činilo se da mu je samo nebo granica.

Hernandez je rođen 6. studenog 1989. godine u gradiću Bristolu, u američkoj saveznoj državi Connecticut. Obitelj portorikansko-talijanskog porijekla bila je užasno okruženje za Aarona i njegovog starijeg brata Jonathana. Njihov otac Dennis bio je vrlo strog čovjek sklon alkoholu kojega je Hernandezova majka nekoliko puta tjerala iz obiteljske kuće, a osim na svojoj supruzi, Hernandez stariji svoj je bijes nerijetko iskaljivao i na sinovima. Kako je kasnije u knjizi o svom bratu otkrio Jonathan, oba dječaka su se užasno bojala svog oca, ali su ga istovremeno i poštovali.

Kao dječak trpio je fizičko i seksualno zlostavljanje

Već kao osnovnoškolca, Hernandeza bi otac prebio, jer je smatrao da se mladi Aaron jednostavno ne trudi dovoljno. Osim konstantnih batina koje je dobivao kao dječak, junaka naše današnje priče morile su i druge brige. Financijska situacija je bila katastrofalna, obitelj je u jednom trenu proglasila bankrot, a ni u školi mu nije baš najbolje išlo. Izgledalo je tada da Aaron Hernandez nema načina da uspije.

Ako ste mislili da je očev teror nad obitelji i život u strahu najgore što je malog Aarona snašlo u dječačkim godinama, prevarili ste se. U kući osobe koja je čuvala Hernandeza i njegovog brata dok su roditelji bili odsutni, jednom su se prigodom dječaci igrala skrivača. Jonathana nitko nije pronašao punih 15 minuta i zaključio je da nešto nije u redu. Kada je otišao potražiti brata i ostale vidio je kako jedan tinejdžer tjera Aarona da ga oralno zadovolji. Ta situacija, nažalost, nije bila izolirani incident, a seksualno zlostavljanje trajalo je godinama.

Ipak, nešto je Hernandeza izdvajalo od druge djece. On je, naime, bio fantastičan sportaš. Otac koji je braću tjerao na teške treninge, ipak je u nečemu uspio. Oba brata bila su fantastični igrači američkog nogometa. Jonathan je nakon sjajnih igara u srednjoj školi otišao na Sveučilište Connecticut, u popularne UConn Huskiese, a Aaron je oduševljavao skaute elitnih sveučilišta svojim igrama u srednjoj školi. Pred njim je bila fantastična karijera koju je mogao ugroziti samo nekakav tragičan događaj. I da, pogađate i sami, tragičan događaj došao je vrlo brzo.

Sa samo 16 godina, u vrijeme kada bi mu životna stabilnost najviše trebala, Hernandez ostaje bez oca. Trebala je to biti rutinska operacija kile, a pretvorila se u najgoru noćnu moru. Iako ga je veći dio djetinjstva maltretirao, Hernandez je u ocu Dennisu ipak vidio ključnu figuru u svom životu, a sada je, ionako nestabilan, morao dalje bez njega.

Kao da sve to skupa nije bio dovoljan šok, nedugo nakon očeve smrti otkrio je da je majka imala aferu s Jeffom Cummingsom, suprugom Aaronove najdraže rođakinje Tanye Singleton. Cummings se odlučio useliti kod Hernandezovih, a Aaron je nedugo potom otišao u drugom pravcu. Život s majkom i njenim ljubavnikom činio ga je nervoznim više nego je to bio običaj pa se vrlo brzo okušao i u sitnom kriminalu, a uživanje lakih droga postala je njegova svakodnevica. Preselio se tada Tanyi i odlučio se potpuno fokusirati na američki nogomet, a ta će mu odluka, činilo se tada, spasiti život.

Seksualno opredijeljenje bilo mu je teret s kojim se nije mogao nositi

No, ono što većina nije znala, a možda je upravo to bio teret s kojim se nije mogao nositi, izjedalo je Hernandeza. Naime, Hernandez je bio homoseksualac i tu činjenicu je uvijek pokušavao sakriti. Ta će priča doći u javnost tek pred kraj njegova života, ali njegov suigrač iz srednjoškolske momčadi Dennis SanSoucie tvrdi da su on i Hernandez već u srednjoj školi bili ljubavnici, a kako su obojica bili sportske zvijezde svoju su seksualnost morali kriti. Što od straha od roditelja, što od osude javnosti.

Konstantan život u strahu od saznavanja njegove tajne, učinio je Hernandeza osobom 'kratkog fitilja', a sve to će na naplatu, nažalost, doći nekoliko godina kasnije.

Usprkos svim problemima koji su ga okruživali, Hernandez je ipak i dalje briljirao na terenu. Postavio je brojne školske i državne rekorde, a fantastičnim igrama zaslužio je i uvrštenje na srednjoškolsku All Star utakmicu. Riječ danu Huskiesima u kojima se trebao pridružiti bratu ipak je prekršio i sa svega 17 godina otišao na drugi kraj države. Florida Gatorsi, jedna od najjačih sveučilišnih momčadi, prepoznali su njegov neizmjeran talent i odlučili ga dovesti u svoje redove.

---

---

Naravno, sa 17 godina na mladim leđima i svim traumama proživljenim u životu, Hernandez nije bio spreman na izazove koji su ga čekali, ali bila mu je to najbolja prilika da nešto napravi od svog života i makne se od lošeg društva kojim je bio okružen. Da u kampusima sportaši uživaju drogu, javna je tajna, ali je ipak manje nego u njegovu rodnu gradu. Gdje ništa osim treninga, svakodnevnog opijanja i pušenja marihuane gotovo da i nije radio. Dvije su osobe, ipak, u svakom trenutku bile potpora. Tanya Singleton i Shayanna Jenkins, srednjoškolska kolegica koja će mu kasnije postati zaručnica i roditi kći.

Ako vam se Hernandezov život do sada činio kao da je iz pakla, možda je bolje da prestanete čitati. Pravi problemi došli su kada je otišao od kuće, a svoju naglu narav pokazao je vrlo brzo. Već u prvoj godini na sveučilišnom kampusu, kao sedamnaestogodišnjak koji još nije ni studirao, sa svojim prijateljem i suigračem Timom Tebowom izišao je u noćni provod. Popili su po dva alkoholna pića, a Hernandez je potom jednostavno odbio platiti račun. Zaposlenik lokala izveo ga je van, a kada je vidio šefa koji je nedugo zatim izišao van, Hernandez ga je jednostavno napao, srušio na pod i šutao ga. Čovjek je zadobio teške tjelesne ozljede, ali je stvar ipak donekle zataškana, a cijeli je slučaj riješen nagodbom.

Konzumiranje droge bilo mu je dio svakodnevice

Iako teškog karaktera, na fakultetu se uspio malo smiriti, a čak je i na akademskom planu pokazivao određen napredak. Drogiranje je bio dio njegove svakodnevice, ali je on iz dana u dan igrao sve bolje i bilo je jasno da će i prije završetka fakulteta Hernandez napustiti Floridu i okušati se među profesionalcima.

I onda je došao i taj dan. Dan drafta na kojemu se očekivalo da će Hernandez biti biran u prvoj rundi, među 32 najbolja mlada igrača američkog nogometa. Ipak, kako se dobre vijesti brzo šire, a loše još brže, tako su i menadžeri profesionalnih momčadi znali da se radi o velikom talentu, ali i problematičnom mladiću koji je više puta pao na testiranju na droge, a svi su bili svjesni i njegovog na tako zrelog karaktera. Uostalom, kada su potencijalni draft izbori bili poredani po ocjenama koje su im analitičari davali, Hernandez je za zrelost dobio najnižu moguću ocjenu.

Brojni timovi koji su ga htjeli u svojim redovima upravo zbog toga su odustali od njega, a to ga je, kako je sam kasnije rekao, strašno pogodilo. I ne samo da nije izabran u prvoj rundi, nego nije izabran u prva dva dana drafta (zbog velikog broja igrača draft se protegne na tri dana). Izabran je tek u četvrtoj rundi, posljednjeg dana drafta kao 113. izbor. Ipak, svjetlo na kraju tunela bila je činjenica da ide u jednu od najjačih momčadi lige, New England Patriotse kod trenera Billa Belichicka koji je bio na glasu da se zna nositi s problematičnim igračima.

Hernandez je stigao u Patriotse, potpisao ugovor i činilo se da bi zaista sve moglo biti u redu. Predsezonske utakmice Patriotsa odigrao je fantastično u tandemu s Robom Gronkowskim, još jednim mladim igračem, biranim na draftu iste godine. Vrlo brzo je zadobio Belichickovo povjerenje, i naklonost vlasnika kluba Roberta Krafta. Godinu je započeo kao najmlađi igrač lige, a to dovoljno govori o kakvom se talentu radilo.

---