stdClass Object
(
[id] => 622949
[title] => Prošlo je 40 godina od Mediteranskih igara u Splitu, a 'Poljudska ljepotica' i dalje oduzima dah: pogledajte kako se gradio splitski stadion i zašto je još uvijek jedan od najposebnijih na svijetu
[alias] => proslo-je-40-godina-od-mediteranskih-igara-u-splitu-a-poljudska-ljepotica-i-dalje-oduzima-dah-pogledajte-kako-se-gradio-splitski-stadion-i-zasto-je-jos-uvijek-jedan-od-najposebnijih-na-svijetu
[catid] => 284
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Mediteranske igre 1979. godine ostat će poznate i po tome što je, osim Splita, u organizaciju bilo uključeno još osam dalmatinskih gradova - Trogir, Makarska, Sinj, Hvar, Šibenik, Zadar, Omiš i Supetar (tada Brač).
Za same Igre u Splitu i ostalim gradovima domaćinima bilo je potrebno izgraditi kapitalne objekte koji u to vrijeme nisu postojali, ali i neke postojeće potpuno renovirati.
Prije svega, Split je dobio prekrasan gradski stadion, u to vrijeme jedan od najljepših u Europi. Izgrađen je kompleks bazena na Poljudu, kao i velika i mala dvorana na Gripama. Izgrađena je streljana u Stobreču, kompleks teniskih terena na Firulama, kompleks malih dvorana za borilačke sportove na Gripama... Uz to, renoviran je stadion RNK Split, košarkaška dvorana “Jugoplastike” na Gripama, kao i igralište u Kaštel Gomilici.
Zahvaljujući MIS-u i drugi gradovi su dobili razne sportske sadržaje. Trogir je dobio novu sportsku dvoranu, dok je u Omišu obnovljeno nogometno igralište. Nadalje, uređen je hipodrom u Sinju, teren za streličarstvo u Supetru na Braču, veslačka staza u Zatonu, nogometno igralište u Zadru i Makarskoj, kao i sportska dvorana u Hvaru.
Na temeljima Mediteranskih igara izgrađena je moderna infrastruktura, koja je postala zamašnjak razvoja Splita i Dalmacije u sportskom pogledu. Kao i u pogledu mogućnosti za razvoj sportskog turizma.
Stoga i ne čudi da se u “sportskom Splitu” vrijeme računa na ono “prije MIS-a” i ono “poslije MIS-a”. Mediteranske igre dobivaju sve više na značenju kada se vidi što je do današnjih dana ostalo i na čemu se gradi(la) titula Splita kao “najsportskijeg grada na svitu”.
Najvažniji objekt i najveći zahvat bila je gradnja stadiona na Poljudu po projektu arhitekta Borisa Magaša. Kad je izgrađen, zapažen je u svjetskim razmjerima kao najzanimljiviji sportski objekt nakon Olimpijskog stadiona u Münchenu iz 1972. godine. Po uzoru na smjelu konstrukciju i naprednu tehnologiju kojom se gradila “Poljudska ljepotica”, izgrađeno je poslije nekoliko stadiona u Japanu, Maleziji i Italiji.
U svoj svojoj raskoši u obliku školjke, stadion se uklapa kao da je tu oduvijek, u vizure mediteranskog okruženja do kojeg gotovo dopire more. Arhitektonski je to objekt koji funkcionalnošću i tehničkim značajkama spada u vrh svjetskog standarda. Sa svojih 630 reflektora, što ga čini jednim od najbolje osvijetljenih stadiona na svijetu, noću izgleda kao spušteni svemirski brod.
Izvorno je bio kapaciteta za 50.000 gledatelja, sa zapadnim i istočnim dijelom tribina koje je imalo “sjedenje”, dok je sjeverno, jugoistočno i jugozapadno gledalište bilo “stajanje”. “Čisti” jug je bio za semafor, dekorativnu fontanu i zelenu površinu, a koristio se i kao pozornica.
Ipak, i ti prostori su bili iskorišteni, kao i betonski rub ograde od stadiona pokraj semafora te sva stubišta, kada je postavljen rekord posjećenosti ovog stadiona. Bilo je to 1982. godine, na utakmici Hajduk - Dinamo (1:2), kada je zabilježeno čak 65.000 posjetitelja.
Konstrukcija stadiona je kombinacija čelika i poluprozirnog leksana. Stadion ima raspon unutrašnjeg luka od 215 metara, sa slobodno letećim lukom od 45 metara. Dvadeset mostova vodi u stadion, čiji je današnji kapacitet 35.000 ljudi.
Današnji Poljud dom je Hrvatskog nogometnog kluba Hajduk, moderniziran je u skladu sa zahtjevima, pa su unutar stadiona potpuno opremljeni prostori koji ispunjavaju kriterije za velike europske utakmice.
Nakon Mediteranskih igara, na stadionu se 1990. održalo Europsko atletsko prvenstvo, potom i Svjetski atletski kup pod imenom Kup kontinenata 2010. godine. Poljud je jedan od stadiona na kojem svoje domaće utakmice igra i hrvatska nogometna reprezentacija. Tu su gostovale neke od najjačih svjetskih momčadi, kao što su Brazil, Njemačka, Italija, Nizozemska...
Osim športskih, na stadionu se održavaju i glazbene priredbe. Među koncertima održanim na Poljudu ističu se oni Miše Kovača, Thompsona, Vinka Coce i prijatelja, Iron Maidena, Rogera Watersa, te Ultra Europe festivala, koji se održavao na Poljudu od 2013. do 2018. godine.
Mediteranske igre 1979. godine ostat će poznate i po tome što je, osim Splita, u organizaciju bilo uključeno još osam dalmatinskih gradova - Trogir, Makarska, Sinj, Hvar, Šibenik, Zadar, Omiš i Supetar (tada Brač).
Za same Igre u Splitu i ostalim gradovima domaćinima bilo je potrebno izgraditi kapitalne objekte koji u to vrijeme nisu postojali, ali i neke postojeće potpuno renovirati.
Prije svega, Split je dobio prekrasan gradski stadion, u to vrijeme jedan od najljepših u Europi. Izgrađen je kompleks bazena na Poljudu, kao i velika i mala dvorana na Gripama. Izgrađena je streljana u Stobreču, kompleks teniskih terena na Firulama, kompleks malih dvorana za borilačke sportove na Gripama... Uz to, renoviran je stadion RNK Split, košarkaška dvorana “Jugoplastike” na Gripama, kao i igralište u Kaštel Gomilici.
Zahvaljujući MIS-u i drugi gradovi su dobili razne sportske sadržaje. Trogir je dobio novu sportsku dvoranu, dok je u Omišu obnovljeno nogometno igralište. Nadalje, uređen je hipodrom u Sinju, teren za streličarstvo u Supetru na Braču, veslačka staza u Zatonu, nogometno igralište u Zadru i Makarskoj, kao i sportska dvorana u Hvaru.
Na temeljima Mediteranskih igara izgrađena je moderna infrastruktura, koja je postala zamašnjak razvoja Splita i Dalmacije u sportskom pogledu. Kao i u pogledu mogućnosti za razvoj sportskog turizma.
Stoga i ne čudi da se u “sportskom Splitu” vrijeme računa na ono “prije MIS-a” i ono “poslije MIS-a”. Mediteranske igre dobivaju sve više na značenju kada se vidi što je do današnjih dana ostalo i na čemu se gradi(la) titula Splita kao “najsportskijeg grada na svitu”.
Najvažniji objekt i najveći zahvat bila je gradnja stadiona na Poljudu po projektu arhitekta Borisa Magaša. Kad je izgrađen, zapažen je u svjetskim razmjerima kao najzanimljiviji sportski objekt nakon Olimpijskog stadiona u Münchenu iz 1972. godine. Po uzoru na smjelu konstrukciju i naprednu tehnologiju kojom se gradila “Poljudska ljepotica”, izgrađeno je poslije nekoliko stadiona u Japanu, Maleziji i Italiji.
U svoj svojoj raskoši u obliku školjke, stadion se uklapa kao da je tu oduvijek, u vizure mediteranskog okruženja do kojeg gotovo dopire more. Arhitektonski je to objekt koji funkcionalnošću i tehničkim značajkama spada u vrh svjetskog standarda. Sa svojih 630 reflektora, što ga čini jednim od najbolje osvijetljenih stadiona na svijetu, noću izgleda kao spušteni svemirski brod.
Izvorno je bio kapaciteta za 50.000 gledatelja, sa zapadnim i istočnim dijelom tribina koje je imalo “sjedenje”, dok je sjeverno, jugoistočno i jugozapadno gledalište bilo “stajanje”. “Čisti” jug je bio za semafor, dekorativnu fontanu i zelenu površinu, a koristio se i kao pozornica.
Ipak, i ti prostori su bili iskorišteni, kao i betonski rub ograde od stadiona pokraj semafora te sva stubišta, kada je postavljen rekord posjećenosti ovog stadiona. Bilo je to 1982. godine, na utakmici Hajduk - Dinamo (1:2), kada je zabilježeno čak 65.000 posjetitelja.
Konstrukcija stadiona je kombinacija čelika i poluprozirnog leksana. Stadion ima raspon unutrašnjeg luka od 215 metara, sa slobodno letećim lukom od 45 metara. Dvadeset mostova vodi u stadion, čiji je današnji kapacitet 35.000 ljudi.
Današnji Poljud dom je Hrvatskog nogometnog kluba Hajduk, moderniziran je u skladu sa zahtjevima, pa su unutar stadiona potpuno opremljeni prostori koji ispunjavaju kriterije za velike europske utakmice.
Nakon Mediteranskih igara, na stadionu se 1990. održalo Europsko atletsko prvenstvo, potom i Svjetski atletski kup pod imenom Kup kontinenata 2010. godine. Poljud je jedan od stadiona na kojem svoje domaće utakmice igra i hrvatska nogometna reprezentacija. Tu su gostovale neke od najjačih svjetskih momčadi, kao što su Brazil, Njemačka, Italija, Nizozemska...
Osim športskih, na stadionu se održavaju i glazbene priredbe. Među koncertima održanim na Poljudu ističu se oni Miše Kovača, Thompsona, Vinka Coce i prijatelja, Iron Maidena, Rogera Watersa, te Ultra Europe festivala, koji se održavao na Poljudu od 2013. do 2018. godine.
Prošlo je 40 godina od Mediteranskih igara u Splitu, a 'Poljudska ljepotica' i dalje oduzima dah: pogledajte kako se gradio splitski stadion i zašto je još uvijek jedan od najposebnijih na svijetu
Mediteranske igre 1979. godine ostat će poznate i po tome što je, osim Splita, u organizaciju bilo uključeno još osam dalmatinskih gradova - Trogir, Makarska, Sinj, Hvar, Šibenik, Zadar, Omiš i Supetar (tada Brač).
Za same Igre u Splitu i ostalim gradovima domaćinima bilo je potrebno izgraditi kapitalne objekte koji u to vrijeme nisu postojali, ali i neke postojeće potpuno renovirati.
Prije svega, Split je dobio prekrasan gradski stadion, u to vrijeme jedan od najljepših u Europi. Izgrađen je kompleks bazena na Poljudu, kao i velika i mala dvorana na Gripama. Izgrađena je streljana u Stobreču, kompleks teniskih terena na Firulama, kompleks malih dvorana za borilačke sportove na Gripama... Uz to, renoviran je stadion RNK Split, košarkaška dvorana “Jugoplastike” na Gripama, kao i i...
