Slobodna Dalmacija - Profesionalni sport kao ‘igre gladi‘: priče Christiana Eriksena i Naomi Osake imaju zajedničku temu - guranje sportaša preko ruba izdržljivosti

stdClass Object ( [id] => 1106941 [title] => Profesionalni sport kao ‘igre gladi‘: priče Christiana Eriksena i Naomi Osake imaju zajedničku temu - guranje sportaša preko ruba izdržljivosti [alias] => profesionalni-sport-kao-igre-gladi-price-christiana-eriksena-i-naomi-osake-imaju-zajednicku-temu-guranje-sportasa-preko-ruba-izdrzljivosti [catid] => 284 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Prošle subote u 18.43 po srednjoeuropskom vremenu, cijela nogometna Europa je stala i prestravljena gledala oživljavanje Christiana Eriksena koji se srušio na teren i ostao nepomično ležati. Otprilike sat vremena prije početka susreta Danske i Finske na Europskom prvenstvu, završio je finalni meč ženskog dijela Roland Garrosa, u kojem je Barbora Krejčíková pobijedila Anastasiju Pavlyuchenkovu i osvojila svoj treći Grand Slam naslov u karijeri.

Kako su te dvije stvari povezane? Pa tako što je tog dana jedan nogometaš „puknuo” na terenu i jedva ostao živ, dok je glavna priča ovogodišnjeg Roland Garrosa odustajanje druge tenisačice svijeta i četverostruke Grand Slam pobjednice koja se na takav potez odlučila jer je već dulje vrijeme blizu „pucanja”. Doduše, priče Naomi Osake i Christiana Eriksena međusobno se razlikuju, ali im je glavna tema ista – položaj profesionalnih sportaša u današnjem svijetu.

Eriksen je jedan od najcjenjenijih veznjaka današnjice, a iako u Interu nije tako nezamjenjiv kao što je primjerice bio u Ajaxu ili Tottenhamu, svejedno se radi o jednom od najvećih kreativaca u svijetu nogometa. Sve liječničke preglede u svojoj karijeri prošao je bez problema i nije mu ustanovljena nikakva srčana mana. Ipak, u 43. minuti prve utakmice Danske na ovogodišnjem Euru, pri ugodnih 18 stupnjeva u Kopenhagenu, pretrpio je srčani udar.

Savršeno srce

„Ja sam testove njegova srca radio od 2013. do 2019. godine i rezultati su uvijek bili savršeni. Kad sam vidio što mu se dogodilo, odmah sam se pitao jesmo li nešto propustili. No ponovno sam pogledao rezultate i vidio sam da je sve bilo u redu”, rekao je nakon Eriksenova pada Sanjay Sharma, britanski kardiolog koji je obavljao preglede Tottenhamovih igrača.

Eriksen je preživio zahvaljujući prisebnosti suca utakmice Anthonyja Taylora koji je istog trenutka pozvao liječnike umjesto da je išao prvo provjeriti što je s Dancem, te prvenstveno samim liječnicima koji su ga oživjeli, jer Eriksen je doslovce na nekoliko trenutaka bio mrtav. Njegovi suigrači u suzama su promatrali kako njihov kolega bespomoćno leži te su formirali „zid” oko njega kako kamere ne bi snimale te grozne trenutke.

---

---

Nakon tog stravičnog prizora svima se u glavi javilo pitanje: je li se to moglo izbjeći? Iako odgovor na to zapravo nitko sa sigurnošću ne može znati, činjenica je da FIFA i UEFA već godinama rade na tome da igračima povećaju opterećenje i nametnu im veći broj utakmica u sezoni te ih praktički guraju preko granica onoga što ljudsko tijelo može izdržati. A u periodu pandemije, koji je prvo zaustavio nogomet, a onda ga „restartao” u frenetičnom ritmu koji nikome normalnom ne bi bio izdržljiv, to je došlo do izražaja više nego ikad.

Međunarodni sindikat profesionalnih nogometaša (FIFPro) nedugo nakon Eriksenova pada poslao je priopćenje u kojem upozorava da se dobrobit igrača ne uzima u obzir prilikom sastavljanja kalendara natjecanja, jer gotovo da ne postoji sport koji je podijeljen na dva perioda od 45 minuta tijekom kojih nema zaustavljanja sata i u kojem se zamijenjeni igrači ne mogu vratiti u igru, a koji istovremeno ima tako ubitačan ritam utakmica.

No umjesto da je nevjerojatno zahtjevna „korona-era” krovnim nogometnim organizacijama otvorila oči i nagnala ih da pronađu način kako u budućnosti olakšati igračima svakodnevicu, UEFA je donijela odluku o proširenju Lige prvaka, koje će stupiti na snagu u sezoni 2024./25., dok je FIFA još prije najavila proširenje Svjetskog klupskog prvenstva na 24 ekipe. Čelni čovjek FIFA-e, Gianni Infantino, ni tu nije stao, već je započeo pregovore i oko organizacije Svjetskog prvenstva koje bi se trebalo održavati svake dvije godine, umjesto dosadašnjih četiri.

Uloga novca

Glavni, a vjerojatno i jedini razlog za sve to je, naravno - novac. I tu dolazimo do svojevrsne prijelomne točke koja u javnosti izaziva podjelu. Najčešći narativ koji se javlja glasi otprilike ovako: „Sportašima je teško i iskorištava ih se, ali su zato sjajno plaćeni”.

I zaista, Christian Eriksen navodno zarađuje oko 14 milijuna eura godišnje u Interu, dok je Osaka 2019. postala sportašica s najvećom godišnjom zaradom u povijesti (uključujući i sponzorske ugovore). Osaku, između ostalih, sponzoriraju Nike, Nissan, Mastercard i TAG Heuer, dok je danski veznjak također jedno od zaštitnih lica američkog proizvođača sportske opreme.

Jasno je da zarada Osake i Eriksena, čak i onaj njezin dio koji dolazi od nagrada s turnira i plaće u klubu, nije tolika samo zato što Japanka dobro prebacuje lopticu preko mreže, ili što Danac dobro barata većom loptom. Ona je tolika jer njihov lik i djelo prodaje prava na prijenose mečeva/utakmica, kopačke, tenisice i ostale proizvode, ili jednostavno podiže imidž brenda koji ih sponzorira.

Stoga se može postaviti teza da je Osaka obavezna pohađati svaku konferenciju za medije i da Eriksen zna koliki rizik sa sobom donosi 14 milijuna eura godišnje. No, je li takav stav zaista ispravan?

---

---

Četverostruka osvajačica Grand Slama i prva Azijatkinja u povijesti koja je dosegnula broj jedan na ljestvici singla odlučila je bojkotirati konferencije za medije nakon mečeva, pravdajući se navalama depresije koje su joj se počele javljati nakon osvajanja svog prvog Grand Slama 2018. godine. Organizatori Roland Garrosa zatim su je kaznili s 15 tisuća dolara i zaprijetili izbacivanjem s turnira, a Osaka se ubrzo sama povukla i najavila pauzu od tenisa.

Taj događaj očekivano je izazvao lavinu reakcija u sportskom svijetu, ali i šire, no nisu se svi svrstali na istu stranu. Organizatori pariškog Grand Slama izjavili su da pravila vrijede za sve jednako, a oni „konzervativniji” novinari osudili su potez japanske tenisačice. Oni pak „progresivniji” osudili su organizatore, svoje kolege koji po njihovom mišljenju nemaju obzira za mentalno zdravlje Osake i otišli čak toliko daleko da su degradirali sam pojam press konferencije.

No, gotovo svi stavovi su se našli na jednoj ili drugoj granici spektra, a kao skoro svaka kompleksna priča, ni ova nije „crno-bijela”.

Mentalno zdravlje sportaša tijekom povijesti se stavljalo ne u drugi, već vjerojatno u peti plan i psihološke smetnje koje su oni proživljavali bile su svojevrsna tabu tema. Depresija se gledala kao samo jedna faza lošeg raspoloženja, a akutni stres kao pretjerivanje ili možda znak da bi se osoba trebala baviti nečim drugim. Ali situacija je danas značajno drukčija. U društvu se sve više budi svijest o mentalnim problemima s kojima se sportaši, ali i „obični ljudi” susreću i depresija ili bilo kakav psihološki poremećaj danas se smatraju ozbiljnim zdravstvenim problemom. Iz tog razloga Osakina i Eriksenova priča i nisu toliko različite.

Psiholozi u timu

Većina velikih sportskih kolektiva danas ima svog psihologa kojemu se igrači mogu obratiti u svakom trenutku, dok i oni koji se bave individualnim sportovima nerijetko posežu za njihovim uslugama. Jer, nije se teško slomiti pod teretom očekivanja, pogotovo danas kada milijuni ljudi gledaju njihove nastupe, a mediji prate svaki njihov korak te u želji za što boljim naslovom nerijetko pokušavaju isprovocirati nekakvu neočekivanu reakciju od njih.

Upravo je zbog toga Osaka odlučila bojkotirati presice, smatrajući da se novinari pred koje sportaši dolaze nakon svojih nastupa ponašaju bezobzirno i često atmosferu čine toksičnom. Mnogi sportski novinari, pogotovo pripadnici mlađe generacije, stali su na njezinu stranu, argumentirajući da su presice uglavnom festival istih dosadnih pitanja i unaprijed osmišljenih floskula koje služe kao odgovori te na kojima jedino zanimljivo može biti nekakav isprovocirani ispad sportaša.

Taj isprovocirani ispad u većini slučajeva doći će od gubitnika, koji je proveo sate i sate na terenu, da bi na kraju ostao bez onoga zbog čega se svaki dan muči i odriče mnogih stvari u životu – pobjede. Stoga je razumljivo da će tenisačima činjenica da nakon svakog meča, a pogotovo nakon poraza, moraju ući u tu prostoriju i suočiti se sa svakakvim pitanjima, od kojih će neka biti sugestivna, agresivna, besmislena ili čak totalno promašena, stvara tjeskobu i utječe na njihovo mentalno zdravlje.

Ali isto je tako u neku ruku razumljivo zašto je potrebno da turnir koji ima nagradni fond od 35 milijuna eura ima pravila kada su u pitanju medijske aktivnosti. Turniri imaju sponzore koji im daju ogromne svote novca da bi njihov logotip bio vidljiv velikom broju ljudi. Njihov logotip bit će vidljiv velikom broju ljudi ako je proizvod koji sponzoriraju kvalitetan, odnosno ako na turniru igraju najbolje tenisačice i tenisači. Ali ne samo to, oni se moraju često pojavljivati u medijima, kako bi stvarali sliku o sebi i kako bi onda njihov nastup bio još privlačniji ljudima. Zbog toga je primjerice Roger Federer 2020. završio kao najplaćeniji sportaš na svijetu s ukupno zarađenih 106,3 milijuna dolara, iako gotovo nije ni igrao u toj godini. Jednostavno, sportaševa slika u javnosti velikim se dijelom stvara izvan terena i mediji su u tome neizbježni.

„U mislima smo s Naomi. Podržavamo je i cijenimo njezinu hrabrost da podijeli svoje iskustvo s mentalnim zdravljem”, objavio je njezin glavni sponzor Nike nakon što je Japanka odlučila odustati od Roland Garrosa.

Medijske obaveze

Nike nije jedini Osakin sponzor koji ju je podržao, ali zanimljivo bi bilo vidjeti bi li je oni, Nissan, TAG Heuer, Mastercard i ostali nastavili financijski podržavati u jednakoj mjeri kada bi ona odlučila uzeti podulji odmor od tenisa. Odgovor je da vrlo vjerojatno bi, ali pod jednim ironičnim uvjetom – da bude prisutna u medijima i govori o svojoj borbi s mentalnim problemima.

---

---

Sponzori nemaju nikakve koristi od tenisačice koja ne igra i koja se k tome ne odaziva na medijske obveze i ne pojavljuje u javnosti, jer kao i što pokrovitelji turnira zahtijevaju određene stvari u zamjenu za novac koji ulažu, tako je i kada su u pitanju sportaši. Colin Kaepernick, igrač NFL-a koji je pokrenuo običaj klečanja prilikom intoniranja američke himne, od 2016. ne može pronaći klub i gotovo da se već može smatrati umirovljenim igračem. Ali je svejedno 2018. postao zaštitno lice Nikea zbog svog političkog aktivizma. Da je odlučio sasvim se povući iz javnosti, Nike ga sigurno ne bi sponzorirao.

Osaka je oduvijek bila sramežljiva i razumljivo je da je osobama s takvim karakterom teško prolaziti torturu presica nakon svakog odigranog meča, ali postavlja se pitanje je li to opravdan razlog za povlašteni tretman, s obzirom na to da bi vrlo vjerojatno veliki broj njenih kolegica i kolega također izbjegli čestu komunikaciju s medijima kada bi mogli.

Neki će tu postaviti pitanje koje glasi: Ako zbog, primjerice, kroničnih bolova u leđima jednostavno moraš odustati od vrhunskog tenisa, je li moguće da zbog psiholoških problema također moraš napustiti taj nadasve brutalan svijet, jer očigledno nisi stvoren za njega?

Odgovor na to pitanje može biti potvrdan, ali što ako se sportaš koji je cijeli svoj život bio potpuno zdrav odjednom sruši na teren i jedva preživi, kao što je to slučaj s Eriksenom?

---

---

Stvar je u tome da nitko ne može procijeniti koliko nečija žrtva vrijedi, a da svi vrhunski sportaši moraju funkcionirati unutar granica koje je netko postavio. Možda bi Osaka pristala zarađivati 50 posto manje ako bi to značilo da ne mora dolaziti na presice, isto kao što bi Eriksen možda pristao zarađivati trećinu svoje plaće ako bi to značilo da mu se smanji broj utakmica u sezoni, a samim time i mogućnost da se beživotno sruši na teren pred očima svojih najbližih i stotina milijuna gledatelja.

UEFA, FIFA, WTA i ostale sportske organizacije imaju svoja pravila, ali ona nisu „uklesana u stijenu”, već su njih donijeli ljudi, odnosno ista bića kojima su ta pravila nametnuta. A onda se postavlja pitanje gdje je granica? Ne samo u profesionalnom sportu, nego i u bilo kojem drugom poslu.

Igrači pod pritiskom

U hrvatskom Zakonu o radu stoji da „puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno”. Ali što ako se sutra donese odluka da ono sada iznosi 50 sati? Možda će se onda povisiti minimalac i prosječna plaća, ali hoće li to biti vrijedno ako se primjerice radnik na gradilištu sruši zbog napora kao Eriksen? Ili ako prodavačica razvije psihičke probleme jer sada mora svaki dan dva sata više komunicirati s nerazumnim kupcima?

"Osjetio sam da su igrači pod pritiskom. To je prava istina. Sve ostalo nije istina. Volio bih da je UEFA rekla: Naravno da večeras više neće biti igranja, idite kući pa ćemo donijeti odluku kasnije", rekao je danski izbornik, nakon što su igrači donijeli odluku da će iste večeri nastaviti prekinutu utakmicu.

A ako ćemo vjerovati danskoj legendi i ocu sadašnjeg vratara reprezentacije, Peteru Schmeichelu, tako su odlučili jer im je UEFA odmah nakon što je Eriksen odveden u bolnicu ponudila tri opcije – da se utakmica nastavi iste večeri, sutradan u 12 sati, ili da se Finskoj ubilježi pobjeda 3:0. Očigledno je organizatorima u tom trenutku jedino bilo bitno da se utakmica završi.

Pravila u sportu određuju ljudi i krajnje je vrijeme da se ona revidiraju, jer iako su u očima onih koji vode igru sportaši samo „sirovina” za ostvarivanje prihoda, oni su i dalje ljudi sa svojim fizičkim i psihičkim ograničenjima, ali i svojim problemima i brigama. A u krajnjem slučaju, bez njih prihodi ne bi ni postojali.

Prošle subote u 18.43 po srednjoeuropskom vremenu, cijela nogometna Europa je stala i prestravljena gledala oživljavanje Christiana Eriksena koji se srušio na teren i ostao nepomično ležati. Otprilike sat vremena prije početka susreta Danske i Finske na Europskom prvenstvu, završio je finalni meč ženskog dijela Roland Garrosa, u kojem je Barbora Krejčíková pobijedila Anastasiju Pavlyuchenkovu i osvojila svoj treći Grand Slam naslov u karijeri.

Kako su te dvije stvari povezane? Pa tako što je tog dana jedan nogometaš „puknuo” na terenu i jedva ostao živ, dok je glavna priča ovogodišnjeg Roland Garrosa odustajanje druge tenisačice svijeta i četverostruke Grand Slam pobjednice koja se na takav potez odlučila jer je već dulje vrijeme blizu „pucanja”. Doduše, priče Naomi Osake i Christiana Eriksena međusobno se razlikuju, ali im je glavna tema ista – položaj profesionalnih sportaša u današnjem svijetu.

Eriksen je jedan od najcjenjenijih veznjaka današnjice, a iako u Interu nije tako nezamjenjiv kao što je primjerice bio u Ajaxu ili Tottenhamu, svejedno se radi o jednom od najvećih kreativaca u svijetu nogometa. Sve liječničke preglede u svojoj karijeri prošao je bez problema i nije mu ustanovljena nikakva srčana mana. Ipak, u 43. minuti prve utakmice Danske na ovogodišnjem Euru, pri ugodnih 18 stupnjeva u Kopenhagenu, pretrpio je srčani udar.

Savršeno srce

„Ja sam testove njegova srca radio od 2013. do 2019. godine i rezultati su uvijek bili savršeni. Kad sam vidio što mu se dogodilo, odmah sam se pitao jesmo li nešto propustili. No ponovno sam pogledao rezultate i vidio sam da je sve bilo u redu”, rekao je nakon Eriksenova pada Sanjay Sharma, britanski kardiolog koji je obavljao preglede Tottenhamovih igrača.

Eriksen je preživio zahvaljujući prisebnosti suca utakmice Anthonyja Taylora koji je istog trenutka pozvao liječnike umjesto da je išao prvo provjeriti što je s Dancem, te prvenstveno samim liječnicima koji su ga oživjeli, jer Eriksen je doslovce na nekoliko trenutaka bio mrtav. Njegovi suigrači u suzama su promatrali kako njihov kolega bespomoćno leži te su formirali „zid” oko njega kako kamere ne bi snimale te grozne trenutke.

---

---

Nakon tog stravičnog prizora svima se u glavi javilo pitanje: je li se to moglo izbjeći? Iako odgovor na to zapravo nitko sa sigurnošću ne može znati, činjenica je da FIFA i UEFA već godinama rade na tome da igračima povećaju opterećenje i nametnu im veći broj utakmica u sezoni te ih praktički guraju preko granica onoga što ljudsko tijelo može izdržati. A u periodu pandemije, koji je prvo zaustavio nogomet, a onda ga „restartao” u frenetičnom ritmu koji nikome normalnom ne bi bio izdržljiv, to je došlo do izražaja više nego ikad.

Međunarodni sindikat profesionalnih nogometaša (FIFPro) nedugo nakon Eriksenova pada poslao je priopćenje u kojem upozorava da se dobrobit igrača ne uzima u obzir prilikom sastavljanja kalendara natjecanja, jer gotovo da ne postoji sport koji je podijeljen na dva perioda od 45 minuta tijekom kojih nema zaustavljanja sata i u kojem se zamijenjeni igrači ne mogu vratiti u igru, a koji istovremeno ima tako ubitačan ritam utakmica.

No umjesto da je nevjerojatno zahtjevna „korona-era” krovnim nogometnim organizacijama otvorila oči i nagnala ih da pronađu način kako u budućnosti olakšati igračima svakodnevicu, UEFA je donijela odluku o proširenju Lige prvaka, koje će stupiti na snagu u sezoni 2024./25., dok je FIFA još prije najavila proširenje Svjetskog klupskog prvenstva na 24 ekipe. Čelni čovjek FIFA-e, Gianni Infantino, ni tu nije stao, već je započeo pregovore i oko organizacije Svjetskog prvenstva koje bi se trebalo održavati svake dvije godine, umjesto dosadašnjih četiri.

Uloga novca

Glavni, a vjerojatno i jedini razlog za sve to je, naravno - novac. I tu dolazimo do svojevrsne prijelomne točke koja u javnosti izaziva podjelu. Najčešći narativ koji se javlja glasi otprilike ovako: „Sportašima je teško i iskorištava ih se, ali su zato sjajno plaćeni”.

I zaista, Christian Eriksen navodno zarađuje oko 14 milijuna eura godišnje u Interu, dok je Osaka 2019. postala sportašica s najvećom godišnjom zaradom u povijesti (uključujući i sponzorske ugovore). Osaku, između ostalih, sponzoriraju Nike, Nissan, Mastercard i TAG Heuer, dok je danski veznjak također jedno od zaštitnih lica američkog proizvođača sportske opreme.

Jasno je da zarada Osake i Eriksena, čak i onaj njezin dio koji dolazi od nagrada s turnira i plaće u klubu, nije tolika samo zato što Japanka dobro prebacuje lopticu preko mreže, ili što Danac dobro barata većom loptom. Ona je tolika jer njihov lik i djelo prodaje prava na prijenose mečeva/utakmica, kopačke, tenisice i ostale proizvode, ili jednostavno podiže imidž brenda koji ih sponzorira.

Stoga se može postaviti teza da je Osaka obavezna pohađati svaku konferenciju za medije i da Eriksen zna koliki rizik sa sobom donosi 14 milijuna eura godišnje. No, je li takav stav zaista ispravan?

---

---

Četverostruka osvajačica Grand Slama i prva Azijatkinja u povijesti koja je dosegnula broj jedan na ljestvici singla odlučila je bojkotirati konferencije za medije nakon mečeva, pravdajući se navalama depresije koje su joj se počele javljati nakon osvajanja svog prvog Grand Slama 2018. godine. Organizatori Roland Garrosa zatim su je kaznili s 15 tisuća dolara i zaprijetili izbacivanjem s turnira, a Osaka se ubrzo sama povukla i najavila pauzu od tenisa.

Taj događaj očekivano je izazvao lavinu reakcija u sportskom svijetu, ali i šire, no nisu se svi svrstali na istu stranu. Organizatori pariškog Grand Slama izjavili su da pravila vrijede za sve jednako, a oni „konzervativniji” novinari osudili su potez japanske tenisačice. Oni pak „progresivniji” osudili su organizatore, svoje kolege koji po njihovom mišljenju nemaju obzira za mentalno zdravlje Osake i otišli čak toliko daleko da su degradirali sam pojam press konferencije.

No, gotovo svi stavovi su se našli na jednoj ili drugoj granici spektra, a kao skoro svaka kompleksna priča, ni ova nije „crno-bijela”.

Mentalno zdravlje sportaša tijekom povijesti se stavljalo ne u drugi, već vjerojatno u peti plan i psihološke smetnje koje su oni proživljavali bile su svojevrsna tabu tema. Depresija se gledala kao samo jedna faza lošeg raspoloženja, a akutni stres kao pretjerivanje ili možda znak da bi se osoba trebala baviti nečim drugim. Ali situacija je danas značajno drukčija. U društvu se sve više budi svijest o mentalnim problemima s kojima se sportaši, ali i „obični ljudi” susreću i depresija ili bilo kakav psihološki poremećaj danas se smatraju ozbiljnim zdravstvenim problemom. Iz tog razloga Osakina i Eriksenova priča i nisu toliko različite.

Psiholozi u timu

Većina velikih sportskih kolektiva danas ima svog psihologa kojemu se igrači mogu obratiti u svakom trenutku, dok i oni koji se bave individualnim sportovima nerijetko posežu za njihovim uslugama. Jer, nije se teško slomiti pod teretom očekivanja, pogotovo danas kada milijuni ljudi gledaju njihove nastupe, a mediji prate svaki njihov korak te u želji za što boljim naslovom nerijetko pokušavaju isprovocirati nekakvu neočekivanu reakciju od njih.

Upravo je zbog toga Osaka odlučila bojkotirati presice, smatrajući da se novinari pred koje sportaši dolaze nakon svojih nastupa ponašaju bezobzirno i često atmosferu čine toksičnom. Mnogi sportski novinari, pogotovo pripadnici mlađe generacije, stali su na njezinu stranu, argumentirajući da su presice uglavnom festival istih dosadnih pitanja i unaprijed osmišljenih floskula koje služe kao odgovori te na kojima jedino zanimljivo može biti nekakav isprovocirani ispad sportaša.

Taj isprovocirani ispad u većini slučajeva doći će od gubitnika, koji je proveo sate i sate na terenu, da bi na kraju ostao bez onoga zbog čega se svaki dan muči i odriče mnogih stvari u životu – pobjede. Stoga je razumljivo da će tenisačima činjenica da nakon svakog meča, a pogotovo nakon poraza, moraju ući u tu prostoriju i suočiti se sa svakakvim pitanjima, od kojih će neka biti sugestivna, agresivna, besmislena ili čak totalno promašena, stvara tjeskobu i utječe na njihovo mentalno zdravlje.

Ali isto je tako u neku ruku razumljivo zašto je potrebno da turnir koji ima nagradni fond od 35 milijuna eura ima pravila kada su u pitanju medijske aktivnosti. Turniri imaju sponzore koji im daju ogromne svote novca da bi njihov logotip bio vidljiv velikom broju ljudi. Njihov logotip bit će vidljiv velikom broju ljudi ako je proizvod koji sponzoriraju kvalitetan, odnosno ako na turniru igraju najbolje tenisačice i tenisači. Ali ne samo to, oni se moraju često pojavljivati u medijima, kako bi stvarali sliku o sebi i kako bi onda njihov nastup bio još privlačniji ljudima. Zbog toga je primjerice Roger Federer 2020. završio kao najplaćeniji sportaš na svijetu s ukupno zarađenih 106,3 milijuna dolara, iako gotovo nije ni igrao u toj godini. Jednostavno, sportaševa slika u javnosti velikim se dijelom stvara izvan terena i mediji su u tome neizbježni.

„U mislima smo s Naomi. Podržavamo je i cijenimo njezinu hrabrost da podijeli svoje iskustvo s mentalnim zdravljem”, objavio je njezin glavni sponzor Nike nakon što je Japanka odlučila odustati od Roland Garrosa.

Medijske obaveze

Nike nije jedini Osakin sponzor koji ju je podržao, ali zanimljivo bi bilo vidjeti bi li je oni, Nissan, TAG Heuer, Mastercard i ostali nastavili financijski podržavati u jednakoj mjeri kada bi ona odlučila uzeti podulji odmor od tenisa. Odgovor je da vrlo vjerojatno bi, ali pod jednim ironičnim uvjetom – da bude prisutna u medijima i govori o svojoj borbi s mentalnim problemima.

---

---

Sponzori nemaju nikakve koristi od tenisačice koja ne igra i koja se k tome ne odaziva na medijske obveze i ne pojavljuje u javnosti, jer kao i što pokrovitelji turnira zahtijevaju određene stvari u zamjenu za novac koji ulažu, tako je i kada su u pitanju sportaši. Colin Kaepernick, igrač NFL-a koji je pokrenuo običaj klečanja prilikom intoniranja američke himne, od 2016. ne može pronaći klub i gotovo da se već može smatrati umirovljenim igračem. Ali je svejedno 2018. postao zaštitno lice Nikea zbog svog političkog aktivizma. Da je odlučio sasvim se povući iz javnosti, Nike ga sigurno ne bi sponzorirao.

Osaka je oduvijek bila sramežljiva i razumljivo je da je osobama s takvim karakterom teško prolaziti torturu presica nakon svakog odigranog meča, ali postavlja se pitanje je li to opravdan razlog za povlašteni tretman, s obzirom na to da bi vrlo vjerojatno veliki broj njenih kolegica i kolega također izbjegli čestu komunikaciju s medijima kada bi mogli.

Neki će tu postaviti pitanje koje glasi: Ako zbog, primjerice, kroničnih bolova u leđima jednostavno moraš odustati od vrhunskog tenisa, je li moguće da zbog psiholoških problema također moraš napustiti taj nadasve brutalan svijet, jer očigledno nisi stvoren za njega?

Odgovor na to pitanje može biti potvrdan, ali što ako se sportaš koji je cijeli svoj život bio potpuno zdrav odjednom sruši na teren i jedva preživi, kao što je to slučaj s Eriksenom?

---

---

Stvar je u tome da nitko ne može procijeniti koliko nečija žrtva vrijedi, a da svi vrhunski sportaši moraju funkcionirati unutar granica koje je netko postavio. Možda bi Osaka pristala zarađivati 50 posto manje ako bi to značilo da ne mora dolaziti na presice, isto kao što bi Eriksen možda pristao zarađivati trećinu svoje plaće ako bi to značilo da mu se smanji broj utakmica u sezoni, a samim time i mogućnost da se beživotno sruši na teren pred očima svojih najbližih i stotina milijuna gledatelja.

UEFA, FIFA, WTA i ostale sportske organizacije imaju svoja pravila, ali ona nisu „uklesana u stijenu”, već su njih donijeli ljudi, odnosno ista bića kojima su ta pravila nametnuta. A onda se postavlja pitanje gdje je granica? Ne samo u profesionalnom sportu, nego i u bilo kojem drugom poslu.

Igrači pod pritiskom

U hrvatskom Zakonu o radu stoji da „puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno”. Ali što ako se sutra donese odluka da ono sada iznosi 50 sati? Možda će se onda povisiti minimalac i prosječna plaća, ali hoće li to biti vrijedno ako se primjerice radnik na gradilištu sruši zbog napora kao Eriksen? Ili ako prodavačica razvije psihičke probleme jer sada mora svaki dan dva sata više komunicirati s nerazumnim kupcima?

"Osjetio sam da su igrači pod pritiskom. To je prava istina. Sve ostalo nije istina. Volio bih da je UEFA rekla: Naravno da večeras više neće biti igranja, idite kući pa ćemo donijeti odluku kasnije", rekao je danski izbornik, nakon što su igrači donijeli odluku da će iste večeri nastaviti prekinutu utakmicu.

A ako ćemo vjerovati danskoj legendi i ocu sadašnjeg vratara reprezentacije, Peteru Schmeichelu, tako su odlučili jer im je UEFA odmah nakon što je Eriksen odveden u bolnicu ponudila tri opcije – da se utakmica nastavi iste večeri, sutradan u 12 sati, ili da se Finskoj ubilježi pobjeda 3:0. Očigledno je organizatorima u tom trenutku jedino bilo bitno da se utakmica završi.

Pravila u sportu određuju ljudi i krajnje je vrijeme da se ona revidiraju, jer iako su u očima onih koji vode igru sportaši samo „sirovina” za ostvarivanje prihoda, oni su i dalje ljudi sa svojim fizičkim i psihičkim ograničenjima, ali i svojim problemima i brigama. A u krajnjem slučaju, bez njih prihodi ne bi ni postojali.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

AFP

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sport/ostalo/profesionalni-sport-kao-igre-gladi-price-christiana-eriksena-i-naomi-osake-imaju-zajednicku-temu-guranje-sportasa-preko-ruba-izdrzljivosti-1106941 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=f75bbdfee4c11553b7e0815443b3564d4dd6d224 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Profesionalni+sport+kao+%E2%80%98igre+gladi%E2%80%98%3A+pri%C4%8De+Christiana+Eriksena+i+Naomi+Osake+imaju+zajedni%C4%8Dku+temu+-+guranje+sporta%C5%A1a+preko+ruba+izdr%C5%BEljivosti&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsport%2Fostalo%2Fprofesionalni-sport-kao-igre-gladi-price-christiana-eriksena-i-naomi-osake-imaju-zajednicku-temu-guranje-sportasa-preko-ruba-izdrzljivosti-1106941 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsport%2Fostalo%2Fprofesionalni-sport-kao-igre-gladi-price-christiana-eriksena-i-naomi-osake-imaju-zajednicku-temu-guranje-sportasa-preko-ruba-izdrzljivosti-1106941 )

Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => gdje je granica? [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 61 [name] => Contains Infographic [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 4 [alias] => contains_infographic ) [3] => stdClass Object ( [id] => 62 [name] => Without ads [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 5 [alias] => Withoutads ) [4] => stdClass Object ( [id] => 63 [name] => Photo gallery [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 6 [alias] => Photo_gallery ) [5] => stdClass Object ( [id] => 64 [name] => Promo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 7 [alias] => promo ) [7] => stdClass Object ( [id] => 67 [name] => Contains video [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 9 [alias] => contains_video ) [8] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) [9] => stdClass Object ( [id] => 69 [name] => Exclude comments [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 11 [alias] => exclude_comments ) [10] => stdClass Object ( [id] => 70 [name] => Open link in new window [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 12 [alias] => open_link_in_new_window ) [11] => stdClass Object ( [id] => 71 [name] => Horizontal crop of the main photo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 13 [alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo ) [12] => stdClass Object ( [id] => 73 [name] => No-index [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 15 [alias] => no_index ) [13] => stdClass Object ( [id] => 74 [name] => No-cache [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 16 [alias] => no_cache ) [14] => stdClass Object ( [id] => 77 [name] => Don't show on the front page [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 17 [alias] => dont_show_on_the_front_page ) [15] => stdClass Object ( [id] => 78 [name] => Related on bottom [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 18 [alias] => related_on_bottom ) [16] => stdClass Object ( [id] => 79 [name] => Live button [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 19 [alias] => live_button ) [25] => stdClass Object ( [id] => 87 [name] => Instant articles [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 28 [alias] => instant_articles ) [26] => stdClass Object ( [id] => 91 [name] => S preporučuje [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 29 [alias] => s_preporucuje ) [27] => stdClass Object ( [id] => 92 [name] => S voli [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 30 [alias] => s_voli ) [28] => stdClass Object ( [id] => 93 [name] => Layout with three photos [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 31 [alias] => layout_with_three_photos ) [29] => stdClass Object ( [id] => 94 [name] => Gallery in the article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 32 [alias] => gallery_in_the_article ) [30] => stdClass Object ( [id] => 95 [name] => Required views [value] => 0 [type] => textfield [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 33 [alias] => required_views ) [31] => stdClass Object ( [id] => 96 [name] => FullHD image [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 34 [alias] => fullhd_image ) [32] => stdClass Object ( [id] => 98 [name] => Paid Article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 36 [alias] => paid_article ) )

16. svibanj 2024 18:51