Noah Lyles bio je svjetski prvak na 200 metara prije četiri godine u Dohi, bio je svjetski prvak i lani u Eugeneu, ali tek u Budimpešti je potpuno zapalio svijet atletike i prometnuo se u možda i najveću zvijezdu kraljice sportova u ovom trenutku. Sprinteri su oduvijek privlačili najveću pažnju i grabili najveći dio popularnosti, ali ponajprije oni najbolji na stotki. Shvatio je to i Lyles i zato je još početkom godine najavio da u Budimpešti ide po dvostruku krunu, da želi da ga svijet zove najbržim čovjekom na planetu.
- U dubini duše znam da sam najbrži, ali da bih to mogao reći s najvećim samopouzdanjem, morao sam pobijediti na 100 metara - rekao je nakon što je prošle nedjelje trijumfirao na stotki s osobnim rekordom od 9.83 sekunde.
Obavio je tada teži dio posla, jer stotka mu nikad nije bila jača disciplina, uostalom na ovo je Svjetsko prvenstvo stigao tek s 20. rezultatom na svjetskoj ljestvici. U petak navečer je ipak bio u svome “dvorištu”, bilo što osim njegove pobjede na 200 metara bilo bi prvorazredna senzacija. Nitko mu, naravno, nije bio ni blizu, ciljem je projurio za 19.52 sekunde i završio misiju. Peti je čovjek u povijesti i prvi nakon Usaina Bolta s naslovima na 100 i 200 metara na istom SP-u, ujedno i jedini uz velikog Jamajčanina koji je na pola kruga ima najmanje tri titule.
- Stotka je zabavna, ali 200 metara je za mene nešto osobno. To je disciplina u kojoj sam naučio kako se utrkivati - poručio je 26-godišnjak s Floride.
- Sjajan je osjećaj znati da sam napravio nešto što nije puno ljudi. U svom sam dokumentarcu govorio o tome da želim biti drugačiji, a osvajanje dvostrukog zlata bila je jedna od stvari na mom popisu. Uspio sam, dvostruki sam prvak. Usain Bolt je to uspio prije mene, a to što mi je rekao da prati što radim i poštuje to, to je nevjerojatno.
Pisali smo još nakon njegovih prvih uspjeha da je Lyles čovjek koji može pokrenuti atletiku i vratiti joj dio popularnost jer osim što je brz, na stazu donosi i zabavu, a i izvan sporta je vrlo zanimljiv i svestran. Bavi se glazbom, dizajnira odjeću, snima dokumentarce. Ponekad možda i zvuči arogantno, ali sve je to dio showa. Na ovom prvenstvu ga u stopu prate kamere Netflixa koji snima novu seriju o sprinterima, u stilu onih o Formuli 1, tenisu i biciklizmu koje su već stekle veliku popularnost.
- Spreman sam nadići sport. Želim da me ljudi vide na stazi, ali u GQ-u i mojoj dokumentarnoj seriji, da shvate da sam cool tip. Medalje su prvi korak, jer njima se privlači pažnja. A onda možete ići u različitim smjerovima. Moda, glazba, suradnja s drugim umjetnicima...
No, unatoč ovim riječima, Lyles ne želi popularnost zadržati samo za sebe. Ne skriva koliko je frustriran što se njegov sport nije u stanju izdići na višu razinu i što svijetom vladaju neke pobrkane vrijednosti.
- Znate što me najviše boli? To što moram gledati finale NBA lige i igrače koji na glavama nose kape s natpisom “svjetski prvaci”. Svjetski prvaci čega?! Sjedinjenih Američkih Država? Nemojte me krivo shvatiti. Volim Ameriku, s vremena na vrijeme, ali Amerika nije svijet! Mi smo svijet! Na ovom prvenstvu se bore gotovo sve zemlje svijeta, sve zastave su na ovom stadionu. Ne vidim te zastave u NBA ligi. Moramo učiniti više. Moramo se bolje predstaviti svijetu.
U vrlo zanimljivom izlaganju, Lyles je dodao kako bi atletika trebala pozvati u pomoć neka od svojih najzvjezdanijih imena. Vjerojatno nitko u povijesti ovog sporta nije imao popularnost poput Usaina Bolta, ali otkad se umirovio, Jamajčanin nije došao kao gost ni na jedno svjetsko prvenstvo.
- Ne vidim ovdje Bolta, ne vidim Asafu Powella. Ne vidim Yohana Blakea. Gdje su svi ti veliki šampioni? Gledamo u njihove fotografije kad iz tunela izlazimo na stazu. Ali, zašto nisu ovdje - upitao se na kraju Lyles.