Sport Ostalo

glava u balunu

'E moj Opara, poslije 40 godina došli smo do toga da se dičimo izgradnjom jednog dječjeg igrališta': usprkos obećanjima, gradonačelnik je zanemario projekt osnivanja Muzeja sporta Splita

glava u balunu

Finila je i ova proslava obljetnice 40 godina od Osmih mediteranskih igara u Splitu, a to kakvo je bilo to slavlje i je li ispunila očekivanja ne bih želio ocjenjivati, ni komentirati. Sigurno ima onih koji su (pre)zadovoljni, ali isto tako i nezadovoljnih pa i razočaranih bez obzira što se tumači kako je program bio bogat.

Drago mi je, obradovala su me nastojanja da se građani Splita prisjete kolosalnog, milenijskog, objektivno neponovljivog uspjeha organizacije te sportske, društvene ultra predstave, koja je Splitu pribavila epitet “cvita Mediterana”, premda u posljednje vrijeme ima i onih koji s pravom, strofu “cili je Split rascvala grana”, preinačuju u svojoj pjesmi kao da je “Split ocvala grana”.

Mediteranske igre u Splitu su postale doslovno nenadmašne (poslije 1979. su potpuno oronule), ali je pravilo da se javljaju neka naknadna sjećanja i tumačenja oko načina projekta, koji je u ono vrijeme bio državni, republički i iznad svega po realizaciji i ulaganjima splitski.

Hoću kazati da Split ne bi izgubio ni najmanje svoj hrvatski timbar kada bi se priznalo da se taj fascinantni projekt preobražaja Splita dogodio pod dirigentskom palicom ljudi iz bivšeg sistema i to u nevjerojatnim uvjetima krize, dugova i nestašica koje su morile bivšu državu.

Kada je nedavno na svečani način otvoren sportsko rekreativni centar na Mejašima glavni promotor događaja bio je splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, kojega nije zasmetala primjedba jednog od uzornih splitskih olimpijaca:

- E moj Opara, poslije 40 godina došli smo do toga da se dičimo izgradnjom jednog dječjeg igrališta.

Posebno me se dojmila uvodna riječ splitskog poteštata Opare u specijalnom izdanju “Split 1979 – 2019”, objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji, pod naslovom: “Sve to triba pamtit, svega se sitit, dici reć i prinosit”. Navodi kako su “Igre puno dale Splitu, a i Split Igrama”, dakle Split “in je da dušu koju ima samo grad s najviše šampiona po kvadratnom  metru, grad za koji svi na svitu znaju radi njih, sportašica i sportaša, koji su ga učinili sportskim centrom svita“.

Zna naš poteštat lipo pripovidit, ima on te svoje nadahnute parade i sve mi je bliža ona ocjena njegovog sveukupnog rada da je od svih dosadašnjih splitskih predsjednika Skupština općina i otkako je Hrvatske serije gradonačelnika, baš šjor Opara daleko najbolji i najuvjerljiviji “piarovac”, meštar koji zna lijepo upakirati i izvesti svoje javne nastupe. I kad pratim javne prijenose sjednice Gradskog vijeća ne mogu se nego načuditi na tsunami kritika i nezadovoljstva vijećnika na račun njegovog osnovnog rada.

A posebno se taj osjećaj nesreće javlja na račun njegovog totalnog zanemarivanja projekta osnivanja Muzeja sporta Splita.

Takvo bašmebriga ponašanje u suštoj je suprotnosti s Oparinom proklamacijama da “sve to triba pamtit”. Jer, ljudi moji, stvarno nema boljeg alata da bi se sve upamtilo, što se tiče splitskih sportskih dostignuća, od realizacije projekta Muzeja sporta za koji šjor Opara, otkako je osvojio fotelju gradonačelnika, nije mrdnuo ni malim prstom. A kad je bio u vogadama, to jest jakim zaveslajima, u kampanji za gradonačelnika slatkousno je obećavao puno i prikoviše (čak i da Split zaslužuje imati Muzej hrvatskog sporta).

Organizatori proslave – gradske snage i one Splitskog saveza sportova - imaju sva prava pituravati i objašnjavati događaje na svoj način. Međutim, držim da je ipak neoprostivi propust da za ovu priliku u Split nije pozvan Vladimir Pezo, potpredsjednik Izvršnog komiteta MIS-a, faktički jedini živući protagonist takvog ranga.

Prije pet godina, u povodu 35. godišnjice šjor Pezo, rođen u Lokvičićima, ugledni društveni akter (od 1987. bio je direktor, a od 1991. do 2001. i odlaska u mirovinu ravnatelj Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”), obnašatelj niza prestižnih sportskih funkcija (predsjednik Košarkaškog saveza Jugoslavije, predsjednik Izvršnog odbora Univerzijade...), pozvan je u Split kao autentični protagonist svih priprema i izvedbe Igara.

I sada je šjor Pezo kao jedini preživjeli iz sastava Komiteta, dakle izvorni akter, trebao zajedno s Antom Ćićom Ganzom, glavnim operativcem Integralnog plana MIS-a, svjedočiti o projektu 1979., pa i dijeliti priznanja sportskim junacima MIS-a, na završnoj predstavi proslave na rivi kada je predsjednik Splitskog sportskog saveza Nenad Periš izostao s te parade, zauzet suđenjem neke vaterpolske utakmice.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo