Sport Ostalo

mali nogomet

Stanković: Da pola Europe nije dovelo Brazilce, bili bismo prvaci

mali nogomet

Navratio je kod mame na odmor u Čilipe, a kad se već u Luci Čilipi igrala Divlja liga, utakmice nadaleko poznatog prvenstva dubrovačkih kupališta u vaterpolu, i kad je igrala domaća ekipa, nije bilo dileme gdje će provesti poslijepodne.

Domaćima nije išlo. Nisu uspjeli iznenaditi te izboriti samu završnicu, mjesto među osam najboljih. Pokušat će dogodine. Hoće li im Mato Stanković pomoći s kapicom na glavi, ili će i dalje sa stijena biti njihov veliki navijač?

Uskoro novi mandat?

- ‘Predobar’ sam za Luku Čilipi, a Vlaho Kljunak, koji vodi ekipu Luke Čilipi, slabo plaća dobre igrače – smije se Stanković, a kako je već prošlo neko vrijeme od posljednjeg susreta, očekivano: ‘Što je novo? Što se radi? Koja je iduća akcija hrvatske malonogometne reprezentacije?’

- Ne mogu pričati o budućim akcijama jer mi uskoro ističe ugovor s Hrvatskim nogometnim savezom. Ukoliko opet budem izabran za izbornika, onda možemo o tome.

I kad ne možemo prema naprijed, možemo o onome što je bilo, a Mato Stanković je izbornik reprezentacije Hrvatske od 2010. godine. Preuzeo je Hrvatsku kad je bila 43. na svjetskog rang listi te u trećoj jakosnoj skupini, i koja se 13 godina nije kvalificirala na veliko natjecanje.

Od 2010. do danas Hrvatska je tri puta igrala na Euru, jednom u polufinalu, te jednom u četvrtfinalu. Pobijedila je Argentinu, svjetskog prvaka, zatim Iran, prvaka Azije, dočekala da slavi i protiv Italije, s Rusijom i Španjolskom na Euru znala odigrati neodlučeno. Dovedena je do prve jakosne skupine.

Siniša Bačić, dugogodišnji tehniko reprezentacije, izvadit će podatak kako je od Eura 2016. u Beogradu hrvatska reprezentacija imala 29 utakmica od čega je dobila 24, tri odigrala neodlučeno, a samo dvije izgubila, i to od Ukrajine 2:1 u Kijevu primivši pogodak u posljednjim trenucima, te 5:4 od Francuske. Osvojila je Mediteranski, Azijski i Višegradski kup.

- Da, bilo je više lijepih trenutaka, ali bilo je i kikseva. Najveći je poraz od Francuske, u dvije utakmice 6:5 za nju, zbog čega se nismo plasirali na zadnje Europsko prvenstvo, alit a ista Francuska je potom odigrala neodlučeno sa Španjolskom na EP-u te se pokazala ozbiljnom reprezentacijom. Međutim, i dan danas mislim da smo bolji od njih, te da smo trebali proći.

Iza Stankovića je sto utakmica na kormilu reprezentacije. Gotovo 70 posto pobjeda, 19 poraza.

- Bole dva poraza, od Bjelorusije u Osijeku u kvalifikacijama za SP, te od Francuske u Dubrovniku u kvalifikacijama za EP. Međutim, bilo je dosta više tih sjajnih trenutaka iako je čitava ekipa koja je radila zadnjih godina u malom nogometu, bila oko reprezentacije, najponosnija, a i sam sam, na to da smo organizirali mlađe uzraste, da danas imamo kampove, da imamo okupljanje seniorske reprezentacije gotovo svaki mjesec...

- Naravno, uvijek se moglo napraviti više, ali kad se podvuče crta mislim da se u ovih zadnjih osam godina dosta toga napravilo. Opet, naravno, u prvom planu je rezultat seniorske reprezentacije. Navijači to najviše pamte.

Pamti i Stanković.

- Pamte svi onu sjajnu atmosferu koja je vladala 2012. kada smo bili domaćini EP-a, a kad smo igrali polufinale. Puna dvorana u Splitu, 12.000 ljudi, u Zagrebu također. Tamo 15.000 u Areni. Napravili smo što je malo tko očekivao. Iskreno, ni mi sami. Priželjkivali smo proći skupinu, a na kraju četvrti.

- Sjećam se ljudi koji su dolazili sa svih strana na utakmicu u Split, a bilo je nevrijeme. Snijeg je bio zaledio Dalmaciju. Opasno je bilo sjesti za volan te voziti, međutim, njih to nije spriječilo da se upute prema Spaladium Areni. Taj rezultat je dosta podigao mali nogomet, ne samo reprezentativni. 

- Zatim, pamtim radost kad smo prošli kvalifikacije za iduća dva EP-a, pogotovo za EP u Belgiji jer smo na uspjeh u kvalifikacijama čekali 12 godina. Na kraju smo i u Belgiji pokazali da nije rezultat u Hrvatskoj dvije godine ranije bio slučajnost. Igrali smo 2014. četvrtfinale. Izgubili od prvaka 2:1.

- U Srbiji dvije godine poslije igrali smo 2:2 s doprvacima svijeta Rusima, izgubili od Azerbajdžana, dvije reprezentacije čiju okosnicu čine brazilski igrači. Znam reci da se igra prvenstvo Europe ili prvenstvo svijeta bez brazilskih igrača, Hrvatska bi uvijek konkurirala za zlatnu medalju. Ispred nas su sad Rusija, Italija, Kazahstan, Azerbajdžan, a to su reprezentacije koje nemaju takoreći niti jednog svog igrača...

Svi vole u Gospino polje

Kad se nabrajaju naši – mora se početi od Darija Marinovića, srebrne kopačke EP-a 2012. godine. Hrvatski reprezentativac iz Mokošice, koji je karijeru počeo u dubrovačkom Squareau, danas je najbolji strijelac reprezentacije svih vremena i igra u najjačoj ligi svijeta, Španjolskoj za ElPozo Murciu.

- Da, a ElPozo Murcia je jedan od najvećih europskih klubova, jedan od tri najbolja u Španjolskoj. Dario je zadnjih sezona osvajao trofeje u Španjolskoj. Ne treba ljudima isticati kakav je Marinović igrač, pa on je bio prošle sezone među najboljim strijelcima španjolskog prvenstva.

- Ono što bih ja istaknuo jest ljubav Marinovića prema dresu reprezentacije. Samo ću vam spomenuti okupljanje reprezentacije u lipnju. Nije to bio UEFA termin za igranje utakmica, kada su klubovi obvezni pustiti igrače. Kad je tako, otkazi su neminovni, pogotovo od igrača koji igraju vanka. Međutim, Dario je došao, te igrao na Rabu protiv Čeha.

‘Bockamo’ Stankovića kako su u reprezentaciji mnogi preko veze kad se uzme u obzir da ih ima sa samog hrvatskog juga.

- Svatko tko radi na bilo kakvoj poziciji pokušava okupiti ljude koji su kvalitetni i na neki način razmišljaju slično. Ne stoji opaska budući sam okružen ljudima sa svih strana. Odakle je tko, to je najmanje važno. Važno je da je ekipa koja radi danas u reprezentaciji te u malom nogometu uspjela prepoznati sve ono najbolje što imamo, te ih okupiti na jednom mjestu. Ali ako baš hoćete u stožeru je zastupljen i Dubrovnik, i Osijek, i Zagreb, i Split, i Istra, tako da se može reći das mo Hrvatska u malom.

I kad ga nismo uspjeli ‘isprovocirat’ na prvu, pokušavamo dalje. Je li Mato Stanković ‘kriv’ što hrvatska malonogometna reprezentacija godinama najvažnije domaće kvalifikacijske utakmice igra u Dubrovniku?

- Dobro, kad je to u pitanju, velikim dijelom jesam. Ali, Dubrovnik je to zaslužio zbog Squarea, činjenice da ljudi u Dubrovniku u velikom broju dolaze na njegove utakmice, da vole mali nogomet. Nemojte zaboraviti kako svi u reprezentaciji vole doći u Dubrovnik jer je dvorana u Gospinom polju uvijek dupkom puna, i bila naš šesti igrač.

Split me afirmirao

Prati što se događa u Squareu, ali i u drugim klubovima.

- Square se zadnjih godina ponašao pametno i racionalno. Vidjeli su da su Nacional i Split uložili ogromne pare te da se teško mogu boriti s njima. Međutim, zadnjih godinu dana, dvije, stvari su se promjenile. Nacional se praktički ugasio, manje je novaca. Square čeka. Vreba priliku da napravi iskorak u rezultatskom smislu.

- Organizacijski su oni već davno na visokom nivou. Ukupno, liga nam je lošija, međutim, tako je jer nema novaca te su mnogi sreću potražili u Sloveniji, Češkoj, Italiji...

I Stankovića je Novo Vrijeme Apfel ugodno iznenadilo osvajanjem naslova prvaka Hrvatske.

- Sve bih bio dao da će Split osvojiti naslov. Objektivno, ekipa satkana od gotovo kompletne hrvatske reprezentacije pojačane slovenskim reprezentativcem, te s brazilskim stručnjakom na klupi, uvjetima za rad koje je imao. No, sport je opet pokazao ono svoje lice. Nikad ne možeš biti siguran da ćeš pobijediti. Pogledo sam sve utakmice finalne serije. Makarska je zasluženo uzela prvenstvo.

Prije nego je radio u Libiji te preuzeo Hrvatsku, Stanković je vodio Splita, i s njim osvojio osam prvenstava i isto toliko kupova, a to je još uvijek rekordno postignuće jednog trenera na klupi hrvatskog kluba.

- Split je naš najtrofejniji malonogometni klub. Što se mene tiče, pružio mi je priliku da se afirmiram. Svojim radom sam se pokušao odužiti ljudima koji su mi pružili tu priliku.

Trenerska karijera

U trenerskom poslu sam već 25 godina. Kao student sam počeo raditi u velikom nogometu, to u Supetru, na Braču. Prvo s mlađim uzrastima, a potom i s prvom momčadi.

U malom nogometu sam od 2000. godine, i to u Splitu do odlaska 2006. godine u Libiju čiju sam reprezentaciju odveo na Svjetsko prvenstvo te do naslova prvaka Afrike i prvaka Arapskih zemalja. Izbornik Hrvatske sam od 2010. godine.
 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo