Sport Ostalo

NE GOVORI U RUKAVICAMA

Kakva 'bomba' Filipa Hrgovića: Bit ću svjetski prvak, a onda ću titulu braniti na punom Poljudu, Split to zaslužuje!

NE GOVORI U RUKAVICAMA

Nakon gotovo 25 godina pisanja u Slobodnoj Dalmaciji i nakon više od 8000 napisanih tekstova, prije nekoliko dana sam prvi put razgovarao s nekim za koga mogu sigurno reći da će uskoro postati novi svjetski boksački prvak, naravno profesionalni i to u superteškoj kategoriji.

Iako nisam neki veliki poznavatelj ovoga borilačkog sporta, siguran sam da će Hrvatska treći put (Mate Parlov i Stipe Drviš, obojica svjetski profesionalni prvaci, ali u nižim kategorijama) dobiti svjetskoga profesionalnog prvaka u najplemenitijoj vještini. Filip Hrgović, najbolji i najpoznatiji hrvatski teškaš, nedavno je boravio u Splitu, gdje je bio gost Boksačkog kluba “Marjan”, novog prvaka hrvatske boksačke lige i njihova predsjednika Matini Kreše Sršena, uz čiju pomoć smo ga i “uhvatili”.

- U idealnoj situaciji, četiri-pet mečeva me dijeli od borbe za svjetsku titulu u superteškoj kategoriji koja se u boksu još naziva i kraljevska kategorija. Očekujem da bih mogao boksati i, naravno, osvojiti svjetsku titulu, najdalje za dvije godine. Uopće nema razmišljanja o tome hoću li je osvojiti, već samo razmišljam kada ću je osvojiti. Siguran sam u svoju boksačku vještinu i znam da me ništa, osim mene samoga, ne može zaustaviti na tom putu, osvajanja titule svjetskog prvaka u superteškoj kategoriji - samouvjereno nam kaže Hrgović.

Plan i program kreće iz Arene Taj Hrgovićev put od “samo 4-5 mečeva” do titule svjetskog prvaka koju su nosili Lennox Lewis, Mike Tyson, Mohamed Ali, Joe Freizer, Evander Holyfield, Tyson Fury i drugi velikani boksa počet će početkom rujna ove godine u zagrebačkoj Areni, kada će popularni Hrga boksati za titulu Interkontinentalnog prvaka.

- Nakon toga, najviše za jedan ili dva meča boksat ću za titulu profesionalnog prvaka Europe u boksu i tada, kada osvojim tu titulu, ući ću među 15 najboljih teškaša svijeta i onda će me još jedan meč dijeliti od ulaska među 10 najvećih. Kad uđem među 10 najboljih, možda prvak svijeta u teškoj kategoriji baš mene izabere za meč obrane svoje titule - ističe Hrga koji je sada 35. teškaš na svjetskoj listi teškaša.

Do sada je u svojoj profesionalnoj karijeri Hrgović, boksao s pet protivnika i svih pet je “pomeo” iz ringa. Zanimalo nas je jesu li ti protivnici bili na njegovoj razini?

- Ma, nisu oni bili ni blizu moje razine. Nemojmo se lagati, ja sam puno bolji od njih. Osobno sam u Svjetskoj boksačkoj ligi (WSB), u kojoj sam boksao prije odlaska u profesionalce, imao kudikamo težih i opasnijih protivnika i sve sam ih dobio. To ljudi u Hrvatskoj malo znaju, jer naše TV postaje ne prenose tu Svjetsku ligu. Kakve sam sve tamo mečeve prošao, ovih pet profesionalnih su mila majka naspram tih mečeva. Ipak, ja sam vrlo zadovoljan svojim profesionalnim početkom i neki sadašnji svjetski prvaci nisu imali takve boksačke početke u profi konkurenciji. Recimo, s mojim prvim profesionalnim protivnikom Raphaelom Zimbanom iz Brazila sadašnji svjetski prvak u teškoj kategoriji Anthony Joshua boksao je tek u svom 12. profesionalnom meču - kaže nam Hrga.

Samouvjerenost je dobra u sportu, ali i u životu općenito, no uvijek treba biti oprezan, biti čvrsto nogama na zemlji. Stoga nas je zanimalo što bi eventualni poraz, u nekom od sljedećih mečeva značio za njegovu karijeru?

- O porazima uopće ne razmišljam, oni nisu opcija ni u kojem slučaju. Ja imam svoj cilj i od njega ne odustajem. Ali eto, kada već inzistirate, poraz svakog boksača vraća jako puno unatrag. Nije to tenis ili nogomet. Svaki boksač koji izgubi meč, vraća se 10 koraka unatrag i mnogi se od njih nikada, u sportskom smislu ne oporave. Ostaju i pobjeđuju samo oni koji su jaki u glavi. Jer nije isto boksati na treningu, sparingu ili na stadionu pred 50 tisuća ljudi. Mnogima se pred tolikim auditorijem “odsjeku noge”. Svi oni znaju boksati, ali nemaju svi istu glavu. A ja, ja sam u glavi jak, discipliniran sam, uvijek sam bio discipliniran i znam svoj konačni cilj - kaže Hrga.

Mnogi misle da su svi profesionalni boksači bogati ljudi i da “dižu” velike novce. Kakvo je stvarno stanje i ima li u svim profesionalnim mečevima puno novca?

- Pa najplaćeniji sportaš svijeta je boksač, čovjek “pliva” u novcu i u boksu se uistinu vrti veliki novac. Međutim, veliki novac se zarađuje tek kada uzmeš titulu svjetskog prvaka. Ja sam sa svojim sadašnjim promotorom Wilfriedom Sauerlandom jako zadovoljan, ali ću neke novce tek zaraditi kada uzmem titulu. I onda ću sve te novce podijeliti...

Podijeliti, pitamo dok se upitnici množe iznad naše glave.

- Da, podijelit ću ih jer se ne želim osjećati sigurno. Naime, veliki broj svjetskih prvaka koji su zaradili ogromni novac “ušuškali” su se u tu novčanu sigurnost, zaboravili na draž boksa, prestali boksati, a onda i potrošili novac te spali na prosjački štap. A, ja to ne želim, ja želim samo boksati. Sigurno sam sposoban, što se tiče boksačke vještine i srca osvojiti pojas svjetskoga profesionalnog prvaka u kraljevskoj kategoriji, a imam i potrebnu psihičku stabilnost koja je prijeko potrebna za to. Mogu pobijediti svakog protivnika, samo moram nastaviti vjerovati u sebe i ostati čvrsto nogama na zemlji - kaže Hrga.

Filip nam je ponovio svoju veliku želju da titulu svjetskog prvaka obrani na Poljudu.

- Pa to Split zaslužuje, imam osjećaj da Splićani i Splićanke vole boks. Evo u ovih osam dana u Splitu ljudi su me stalno po ulici zaustavljali, tražili da se fotografiram s njima, nisu mi dali mira. Idući put kad dođem u Split morat ću uzeti bodyguarda - kroz smijeh govori Hrga.

- E, kad budem branio titulu na prepunom Poljudu, bit će to spektakl. Ali Split zaslužuje takav spektakl - ističe Hrgović.

Naš je sugovornik u svojoj dosadašnjoj karijeri sparingovao mnogim svjetskim veličinama. “Fajtao” se on s Vladimirom Kličkom, Davidom Hayeom, Deonte Wilderom i mnogim drugima.

- Svi su mi oni rekli da ću biti budući svjetski prvak. A što se tiče tih sparinga, znam da mnogi ljudi misle kako je to ipak samo trening i da tu nema pravih udaraca. Ali, vjerujte, po ničemu se taj sparing ne razlikuje od pravog meča. Istini za volju, ne tučeš pred punim stadionom i imaš zaštitu na glavi, ali udarci “frcaju” na sve strane, nema tu poštede - kaže Hrga.

Upitali smo Filipa zašto je odabrao baš boks za svoj sport?

- Pa zato jer žene najviše vole boksače... Šalim se. Slučajno sam s 13 godina počeo boksati i boks mi se svidio. Prije toga, pet sam godina igrao košarku. Niti sam bio gladan, niti sam spavao ispod mostova, jedino sam htio boksati. Već nakon tri mjeseca, bio sam prvak Hrvatske u svom godištu, i valjda sam bio talentiran za boks. Moji prvi treneri Leonard Pijetraj i Dalibor Čibarić bili su fanatici za boks i valjda su onda i mene napravili fanatikom. Izvukli su iz mene sve najbolje. No, usmjerili su oni mnoge boksače, ali su oni odustali, a ja ću svoju misiju izvršiti do kraja. Ne volim odustajati, boks je moja religija - kazuje Hrga.

Je li teško izdržati “dril” treninga i odreći se svega onoga čega se nisu odrekli njegovi vršnjaci?

- Svaki dan treniram po dva puta, odnosno, imam 10 do 12 treninga svaki tjedan. Moram ići rano spavati, što mi teško ne pada, jer više i nemam volje za izlascima. To me “izjedalo” kada sam imao 18-19 godina, i ako sam to u toj fazi života “preživio”, sad je sve lakše. Imam posebnu prehranu i ponekad želim nešto pojesti što baš i ne bi smio, ali me brzo prođe želja za tim. Nemam puno slobodnog vremena, ali mi ne smeta, jer imam svoj cilj - kaže Hrga.

Tko je po tvome mišljenju najbolji teškaš svih vremena?

- Najbolji teškaš svih vremena je Muhammad Ali, on je jedini tri puta bio svjetski teškaški prvak. No, najkompletniji teškaš svih vremena po meni je Lennox Lewis. On je čovjek koji je mogao dobiti svakoga i nije od nikoga strepio. Proučavao sam tešku kategoriju i moram reći da je u toj kategoriji bilo puno velikih boksača, samo su nekada teškaši imali 80 ili 90 kilograma, a sada imaju po 115 kilograma. To je ogromna razlika. Danas bi u ringu neki teškaš koji je boksao prije 60 godina bio smiješan - mišljenja je naš sugovornik.

I vječito pitanje - boje li se boksači, odnosno, imaju li straha prije meča?

- Pa jedan Mike Tyson je plakao pred mečeve, a njegov trener, legendarni Cus D’Amato, koji je stvorio Iron Mikea, rekao je da ne postoji razlika između kukavice i junaka, jer jedan i drugi osjećaju isto, samo junak pobijedi strah, a kukavica ne. I mene je strah. Ali me nije strah od batina ili boli. Strah me od razočarenja ili poraza, sramoćenja. Uvijek pred meč imam tremu i samo budala ne osjeća strah - ističe Hrga.

Još jedno pitanje koje intrigira nas, “amatere”. Boli li boks, jesu li udarci bolni?

- Ne boli. Jedino osjećam bol u srcu i duši kada izgubim meč. Udarci u pleksus ili jetru mogu biti bolni, to može biti gruba bol, ali ništa ne boli kao kad izgubiš meč. Udarci u glavu te malo uzdrmaju, ali ne bole. Bio sam puno puta ljut sam na sebe, a razočaran sam bio tri puta, kada nisam, tri puta zaredom na Svjetskom amaterskom prvenstvu uzeo medalju. Svaki put sam bio favorit iz sjene i svaki put sam zbog neke svoje gluposti izgubio - samokritičan je Hrga.

Na kraju smo Hrgu upitali, odakle mu tolika samouvjerenost i je li inače takav u životu?

- Pa, moram biti samouvjeren i vjerovati u sebe. Još da se ostavim boksa i da se počnem baviti kockanjem, bio bih najbolji. Zašto? Zato jer su boksači ekstremi i kad si ekstreman u jednom, ekstreman si i u nečem drugom. Ja sam najbolji u disciplini, a disciplina je najbitnija ako želiš nešto postići u životu. A ja želim biti i bit ću svjetski boksački prvak u superteškoj kategoriji - zaključuje Hrgović.

Na kraju sam mu u šali rekao da je on pravi Normabel, jer je toliko smiren i usredotočen u ono što govori da će zaista biti čudo ako ne ostvari svoj cilj.

Smračilo mi se jer su me lagali u oči

Morali smo se dotaknuti i nedavnog incidenta u prostorijama Hrvatskog boksačkog saveza, kada je Hrga nezadovoljan odnosom Saveza prema njemu i njegovu novom treneru - razbio svoju sliku, i svašta izgovorio...

- Ja sam s Hrvatskim olimpijskim odborom (HOO) i HBS-om nedavno imao sastanak na kojemu se raspravljalo o plaćanju mog novog trenera koji me trenira za iduću Olimpijadu. Tražio sam da HBS plaća mog novog trenera i dogovorili smo se da on dobiva pola plaće, a drugu polovicu da dobiva moj bivši trener, koji me je vodio kroz prošli olimpijski ciklus. Krenuo sam s pripremama i dogovorili smo se da HBS taj dogovor i odluku o plaći izglasa na svojoj Skupštini. I kada je plaća trebala doći, jednostavno nije došla. U HBS-u nisu odgovarali na moje upite i tek mi je, kada sam došao u HBS, glavni tajnik rekao kako oni nisu na Skupštini izglasali naš dogovor. I tako se dogodilo ono što se dogodilo - da sam razbio svoju sliku i mogu reći da sam strahovito razočaran. Gledali su me u oči i lagali. Nisu se držali dogovora. Mislim da drugi najbolji boksač u hrvatskoj povijesti, ili jednog dana možda i najbolji, nije zaslužio takvo ponašanje od krovne boksačke organizacije u Hrvatskoj - pojašnjava Hrgović.

Boksu samo mrvice

Evo, vaši splitski domaćini iz Boksačkog kluba “Marjan, po drugi su put u tri godine postali hrvatski prvaci?

- Ma oni su napravili čudo! Cijeli taj klub i pogon su na leđima mog prijatelja Sršena i da nema njegove “ludosti”, ne bi bilo ni tog kluba. Taj čovjek će radije biti gladan, nego da njegovi boksači oskudijevaju u nečemu. Sramota je da takvi klubovi u Hrvatskoj, koji odgajaju mnoge dobre sportaše, zapravo preživljavaju, jer im lokalna samouprava daje “mrvice”, pa se moraju snalaziti kako znaju i umiju. Oni su u tri godine dva puta bili prvaci Hrvatske u boksu, i za to im treba odati veliko priznanje i dati im vjetar u leđa, a najpotrebnija im je financijska sigurnost i uvjeti koje oni sami sebi ne mogu omogućiti, kao ni većina boksačkih klubova u Hrvatskoj. Boks je jedan od najpotentnijih sportova, i šteta bi bilo da se zbog financija ne iskoristi enorman talent naših boksača.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo