Sport Ostalo

nije bilo sve crno-bijelo

Je li anonimni Borislav Ivanov šahovski Lance Armstrong?!

nije bilo sve crno-bijelo
Ono što je u sportu doping, u šahu su danas programi i računala. Napredak tehnologije čija je posljedica da su strojevi u šahu postali jači od ljudi postaje idealni prostor za varanje. Kada se uz to još doda ubrzani razvoj komunikacijskih uređaja, realnost je kako šahovska arena postaje slabo zaštićeni prostor za lovce u mutnome. I u tom svjetlu valja promatrati slučaj s nedavnog otvorenoga turnira u Zadru, na kojemu je četvrto mjesto osvojio 25-godišnji Bugarin slabe šahovske reputacije Borislav Ivanov. Igrač “majušnoga” rejtinga od 2227 bodova igrao je matematički izračunatom snagom od 2697 bodova i zapravo po kriteriju rejtinga postigao najbolji rezultat na turniru.

U atletici, plivanju, dizanju utega, biciklizmu ... stalna je utrka između kreatora dopinških sredstava i lovaca na doping. I sami ovi drugi u pravilu će priznati kako kaskaju najmanje jedan korak. Razvoj šahovskih programa (software) u posljednja dva desetljeća plus razvoj materijala od kojih se izrađuju računala (hardware) srušio je sva predviđanja o danu kada će strojevi u šahu biti jači od ljudi.

Ako je devedesetih godina bilo nekih dvojbi, prvo desetljeće novoga tisućljeća prebrisalo je gotovo sve šanse ljudi u sportskoj borbi sa strojevima.
Realno stanje u odnosu uma i računala prevagnulo je na stranu stroja, a samim time šahovskim svijetom pojačao se strah od toga da će netko od šahista koristiti umijeće mikroprocesora. Sumnje za varanje sve su češće makar je optužbi još uvijek relativno malo, u biti zanemariv broj.

‘Kompjutorska smrt šaha’

Zadarski slučaj je indikativan, umalo se dogodilo da pobijedi na turniru posljednji po rejtingu. Da nešto “nije u redu” s Bugarinom kuloari su otkrili rano, već nakon pobjede nad legendom splitskoga šaha Bojanom Kurajicom. Počela je internetska komunikacija velemajstora Bogdana Lalića s ekspertom za šahovske programe Darkom Feletarom, poslije se to proširilo na blogove, a i postalo glavna tema na zadarskom turniru, jačajući sa svakim novim uspjehom mladoga Ivanova. Da bi se znao razvojni put priče mora se kazati kako je Lalić veliki pobornik stava kako valja unijeti promjene u šahovskim pravilima kako bi se izbjeglo ono što se zove “kompjutorska smrt šaha”.

Priča je krenula, a svaka priča koja se temelji na primamljivim indicijama, vrlo brzo postaje istina. Tako nas uči iskustvo. Makar u ovom slučaju nema konkretnih dokaza, Ivanov je prije osmoga kola pretražen i nije pronađeno ništa. Partije su mu se prestale izravno prenositi na internetu (izravni prijenos omogućuje potencijalnom pomagaču brzi uvid u poziciju i na drugome kraju svijeta), pa opet je i bez toga pobijedio najveću nadu hrvatskog šaha Ivana Šarića. U teoriji mogao se služiti vrlo sofisticiranom opremom, imati mikro-kameru, još pritom ugrađeni predajnik za primanje poteza, ali u otkrivanju takvih stvari organizatori turnira kao što je zadarski jednostavno nisu dovoljno tehnološki opremljeni. Otkrivanje takve vrste varanja više priliči službama koje se bave kontrašpijunažom. Na koncu dokaza nema, ali djeluje kako sumnje pobjeđuju. Posebice što se navodi kako je Bugarin tijekom ove godine već dva puta bio na “razmatranju” kao mogući prevarant.

Kako se zna da netko sa 25 godina teško može dobiti iznenadni napad genijalnosti piscu ovih redaka (turnir sam pratio preko interneta - op. p.) Bugarinov rezultat učinio se sumnjivih sredinom turnira, a sumnja je posebice pojačana kada je pobjedom nad hrvatskim brojem 1 Zdenkom Kožulom došao do fantastičnog učinka od 4,5 bodova iz šest partija.

Slabe igre protivnika

I što se tada dogodilo? Odlučio sam temeljito pogledati partije što je dobro uzdrmalo intenzitet sumnje. Kao što nema dokaza da se Ivanov koristio “zabranjenom pomoći” ni to što sam vidio ne može se smatrati dokazom da nije imao “nezakonitu pomoć”. Jer njegove pobjede većinom su posljedica slabe igre protivnika koja je to omogućila. A iskustvo me uči kako kada u poziciji postoje pobjednički potezi treba ih samo pronaći. I to vrlo često nije pretjerano teško.
U šahovskoj igri puno je veće umijeće stvoriti poziciju u kojoj postoje takvi pobjednički potezi, a u ovom slučaju te pozicije su se većinom stvarale djelovanjem onih koji su izgubili. Razlog može biti taj što se na otvorenim turnirima, koji su gladijatorska arena, uvijek igra na pobjedu. A zna se kako nema pobjede bez rizika.

E sada je li se Ivanov, koji inače slovi kao programer, koristio nekom supertehnologijom ili je možda hipnotizirao protivnike da čine teške pogreške? S druge strane koliko je na njegove protivnike u završnici turnira psihološki djelovalo razdiranje sumnjom kako je njihov protivnik “varalica” ...

I ako je varao, zbog čega je varao? Pisac ovih redaka o tome je razmijenio par rečenica sa splitskim velemajstorom Antom Šarićem, sudionikom zadarskog turnira.

- Ako je koristio skupu tehnologiju zar mu nije bolje pljačkati banke nego se baviti sitnom zaradom od tisuću eura? - upitao sam Antu.

- Razlika je kada te uhvate, za pljačku banke ideš u zatvor - odgovorio je brzo Šarić.

Štogod bilo, stvar je vratila zanimanje za šah, organizatori splitskog turnira (igra se u kolovozu) odmah su utrčali u pucanj, žele Ivanova na Split Openu 2013. Varao ii ne-varao koga briga, bitno da se praši.

DRAŽEN ČVOROVIĆ

Ivanov kao Houdini

Houdini je bio slavni mađioničar, Houdini je danas najslavniji šahovski program. Partije Borislava Ivanova uspoređivane su s potezima koje predlaže ovaj šahovski program i ustanovljena je gotovo stopostotna podudarnost nakon izlaska iz šahovske teorije (odigravanje potpuno novog poteza).

Razlike se vide jedino u partiji s Jovanićem (poraz u dalekoj konačnici, šesti sat igre) i u jednom trenutku partije s Ivanom Šarićem kada je Ivanov već imao dobitničku prednost. Zbog toga skupina velemajstora (ne samo hrvatskih) s razlogom smatra kako je Bugarin varao, te kako je jedina partija koja pokazuje njegovu snagu glatki poraz od Predojevića. I ništa ih ne može uvjeriti u suprotno.

IZ KOLA U KOLO

1. Ivanov - Schachinger 1:0
Crni je uistinu odigrao slabo.
2. Jovanić - Ivanov 1:0
Bugarin je izgubio poziciju koja se
šahovskim žargonom naziva ‘mrtav remi’.
3. Ivanov - Kurajica 1:0
Kurajica je odigrao otvaranje vrlo loše i pozicija mu se rano mogla ocijeniti strateški izgubljenom. Ivanov je u jednom trenutku žrtvovao skakača na tri puta branjenom polju, ali zboga takvih briljantnih poteza mnogi zapravo i igraju šah.
4. Kuljašević - Ivanov remi
Bijeli je imao malu prednost, crni se dobro branio u partiji bez posebnih događanja i iskušenja.
5. Ivanov - Zelčić 1:0
Zelčić je u oštroj igri prešao granicu rizika i postao žrtva ne previše teško uočljivog međupoteza.
6. Kožul - Ivanov 0:1
Bijeli je na koncu bio žrtva taktičkog udara koji se nameće kao jedina takva mogućnost. Prije toga Kožul je sam sebe doveo u neugodnosti.
7. Sumets - Ivanov remi
Valja priznati kako je crna pozicija izgledala jadno, bijeli nije iskoristio prednost i na koncu bio čak nešto slabiji.
8. Ivanov - Predojević 0:1
Bijeli je odigrao pasivno otvaranje, ušao u probleme i crni ga je naprosto ‘pokupio’.
9. Ivan Šarić - Ivanov 0:1
Objektivno ova partija budi najviše sumnji jer je crni nakon što ga je bijeli praktično natjerao na žrtvu kvaliteta odigrao u napadu savršeno.

Prijavljeni bumbio

Prije desetak godina na zadarskom turniru bila je prijava protiv jednoga igrača da stalno ide u sobu gledati na računalu što treba igrati. Sudac je dotičnoga uhvatio na djelu, ali je to razočaralo njegova protivnika. Naime, osumnjičeni je u sobu išao bumbiti vino.

Slavne prevare na ploči

1.  (Sna)lažljivi  Clemens
Prvi slučaj varanja uz pomoć računala koji je obišao svijet je trijumf Nijemca Clemensa Allwermanna na Böblinger Openu u Njemačkoj 1999. godine. Optuženi Clemens bio je 55-godišnjak uistinu skromnoga znanja i rejtinga od oko 1900 bodova, što je 400 bodova manje od službene majstorske snage. kruna svega je posljednja partija s Kaliničevim u kojoj je velemajstoru u trenutku predaje kazao kako će ga matirati u osmom potezu. Poslije izbijanja afere Allwermann je prijetio tužbom svima koji ga optužuju, ali nije reagirao na veliki članak u Der Spiegelu. Nikada nije vratio nagradu od 1660 njemačkih maraka.

2.  Čudotvorni  Sharma
Prije šest godina Indijska federacija kaznila je sa deset godina zabrane igranja tada 25-godišnjeg Umakanta Sharmu za koga je dokazano da je koristio pomoć šahovskih programa, a sredstvo prenišenja poteza bio je bluetooth zataknut u kapu sa slušalicama u ušima. Sharma je u vrlo kratkom vremenu napredovao za 554 rejtinških bodova, a dolijao je na prvenstvu Indije.

3.  Philadeplhia
Godine 2006. na velikom otvorenom turniru u Philadelphiji bilježe se čak dva slučaja, akteri su se zvali Steve Rosenberg i Eugen Varshavsky, pri čemu je prvi izbačen s turnira, a drugome je dopuštenoga da završi natjecanja uz stroge mjere kontrole. Rosenberg je igrao u slabijoj (amaterskoj9 grupi i bio vodeći kolo prije kraja, a nagrada za pobjedu je iznosila čak 18.000 dolara. Rosenbergu je sudac turnira uočio minijaturni komunikacijski uređaj u uhu, a ujedno igrač nije dopustio da bude pregledan. Varshavshy je za vrijeme partija stalno hitao u zahod, a kada je to prijavljeno (i na koncu onemogućeno) glatko je izgubio dvije partije s velemajstorima.

4.  Fellerov  feler
Jedini slučaj s dokazima u kojima se pojavljuje netko od vrhunskih profesionalaca otkrio se nakon šahovske olimpijade 2010. u Hanti Mansijsku u Rusiji, a radilo se o francuskom olimpijcu Sebastianu Felleru, koji je imao pomoć Cyrila Marzola i Arnauda Haucharda. Feller je tako postigao najbolji rezultat kao prva rezerva i time “zaslužio” zlatnu medalju i novčanu nagradu. Tehnologije je bila jednostavna - Hauchard je pratio partije uživo na internetu i SMS-om dojavljivao poteze Marzolu, koji je u turnirskoj dvorani to prenosio Felleru. Slučaj je nakon sumnje nekih članova reprezentacije otkrila Francuska šahovska federacija i kaznila sudionike, a sve je još na sudu (stvarnom, ne šahovskom) jer su dokazi dobiveni ilegalno - dopredsjednica federacije Joanna Pomian prelistala je SMS-ove Marzolova mobitela (u njezinoj kući!). Marzolo je ujedno bio zaposlenik njezine tvrtke.

5.  Zahodski  rat
Meč za titulu svjetskog prvaka između Bugarina Veselina Topalova i Rusa Vladimira Kramnika 2006. u Elisti opjevan je u knjizi “Zahodski rat” bugarskog novinara Živka Ginčeva s nakladom od čak 20.000 primjeraka. Priča je dobro unovčena, a potka su bili česti odlasci Kramnika tijekom partija u toaletne prostorije (svatko je imao svoje) pri čemu su nakon prijave iz bugarskog tabora pri pregledu nađeni brojni kablovi za koje se nije znala svrha. Nakon toga uslijedile su i optužbe iz suprotnoga tabora, a sve je okončano “bez pobjednika”.  A sam meč je nakon 6:6 Kramnik dobio sa 2,5:1,5 u ubrzanom doigravanju.

Gari: Čovjek je pomagao stroju

Nakon poraza od IBM-ova superračunala Deep Blue 1996. godine Gari Kasparov iznio je optužbe da je stroj imao pomoć ljudi. Kasparov je izgubio 2,5:3,5 a odlučujuću šestu partiju odigrao je crnim figurama daleko ispod nivoa.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo