stdClass Object
(
[id] => 539845
[title] => Na današnji dan, prije 29 godina, Split je dobio prvaka Europe, a najveća momčad svih vremena svoj pečat
[alias] => na-danasnji-dan-prije-29-godina-split-je-dobio-prvaka-europe-a-najveca-momcad-svih-vremena-svoj-pecat
[catid] => 278
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Jednom davno, ima tome tridesetak godina, košarka je u Splitu bila popularan sport. Godina je 1988., a golobradi mladići sa splitskih Gripa jurišaju na treći naslov prvaka Jugoslavije predvođeni Božidarom Maljkovićem. Nakon punih 11 godina čekanja Šolman, Tvrdić, Jerkov, Krstulović i ostali velikani dobili su nasljednike u vidu Kukoča, Rađe, Ivanovića, Sobina i ostalih koji će velikani tek postati.
Impresivna sezona Jugoplastike s 21 pobjedom i tek jednim porazom u regularnom dijelu sezone okrunjena je velikim slavljem u doigravanju kada su redom padali Šibenka, Olimpija i sjajni Partizan, koji je regularni dio Kupa prvaka završio na prvom mjestu i na koncu osvojio treće mjesto u Europi, za veliko slavlje u gradu pod Marjanom. Malo tko je tada slutio da se u Splitu rađa najveća europska košarkaška momčad svih vremena.
Iduća sezona donijela je nove izazove za sada već dobro poznata imena ljubiteljima košarke diljem bivše države i Europe. Te su godine osim obveza u domaćem prvenstvu, treći put u klupskoj povijesti Žuti izašli u elitno europsko košarkaško natjecanje, Kup prvaka.
U osmini finala u studenom stradao je portugalski prvak Ovarense s ukupnih 44 poena razlike u korist splitske momčadi. Grupna faza bila je najjača u povijesti, Žute je čekalo šest europskih velikana i nizozemska momčad Nashua, proglašena apsolutnim autsajderom natjecanja.
Finalist Kupa prvaka iz sezone 1987/88., izraelski Maccabi, proglašavan je najvećim favoritom uoči sezone, a odmah iza njih bila je velika Barcelona, klub bogate tradicije koji do tada nije okrunio svoje ambicije naslovom prvaka Europe. Jugoplastika je čekala u drugom redu, nadajući se da bi možda mogla stići do završnog turnira koji se te godine trebao igrati u Munchenu.
Kako je sezona odmicala, momci Bože Maljkovića igrali su sve bolje, a san o odlasku u glavni grad Bavarske postajao je stvarnost. Bilo je tu nekoliko tijesnih poraza, prije svega dva vezana od Maccabija i Limogesa kada su Žuti s omjera 4-2 došli na 4-4, ali čak je i najvećim skepticima postalo jasno da svjedoče nečem velikom kada je 2. ožujka na Gripama pala Barcelona, a Jugoplastika stigla do omjera 7-4. Dva tjedna nakon toga, velikom pobjedom u Moskvi kod slavnog CSKA-a, Split je čekirao kartu za Final 4.
Glavni cilj za tu sezonu ispunjen je prolaskom među četiri najbolje momčadi, a sve više od toga bio bi samo dodatan bonus na ionako uspješno sezonu. S tim su mislima košarkaši Jugoplastike ispraćeni u Munchen, a pritisak favorita na sebi su nosili Maccabi i Barcelona koji su regularni dio sezone završili na prva dva mjesta.
Polufinalni susret nosio je duel s Barcelonom, momčadi koja je Žute porazila u Blaugrani s devet koševa prednosti, a Jugoplastika je odgovorila u već spomenutoj utakmici koja je osigurala plasman na završni turnir pobijedivši 84:79. Iskusni kladioničari ulagali su sve što imaju na ponos Katalonije, smatrajući da splitska momčad nema nikakve šanse protiv iskusne Barce. Ipak, da bi utakmica mogla završiti drugačije od očekivanog dalo je naslutiti prvo poluvrijeme koje je Juoplastika dobila devet poena razlike (u neka romantičnija košarkaška vremena igrala su se dva poluvremena po 20 minuta) i do kraja mirno održavala prednost za veliko slavlje i drugo finale Kupa prvaka u povijesti. Žute je predvodio Kukoč s 24 ubačaja, Ivanović je dodao 21, a Rađa 18. U drugom polufinalu, Maccabi je predvođen danas pokojnim Kevinom Mageejem i Doron Jamchijem lakoćom svladao Aris i izborio finale.
Kulminacija europskog puta Žutih stigla je na današnji dan prije 29 godina. Pričati ponovno sto puta ispričanu priču o finalnoj utakmici u kojem su dječaci postali muškarci zaista nema potrebe. U prepunoj Olimpijskoj dvorani u Munchenu Jugoplastika je ušla u povijest. Veliki Maccabi nije imao odgovor na Dina Rađu, Tonija Kukoča i Duška Ivanovića, a Sobin, Sretenović, Pavićević i Persović također su dali svoj veliki doprinos u osvajanju europske krune. Uz nabrojane, europskom titulom okrunili su se još i Žan Tabak, Teo Čizmić, Ivica Burić te Paško Tomić i Petar Vučica koji nisu bili registrirani za nastup na Final 4.
Uslijedio je po dolasku iz Munchena najveći doček koji Split pamti. Od zračne luke u Kaštelima do dvorane na Gripama žute je dočekalo više od 150 tisuća ljudi. Svi su htjeli vidjeti nove šampione, ne sluteći tada da će isti uspjeh ponoviti još dva puta i postati najveća europska momčad svih vremena.
Danas, nažalost, isti taj klub nije ni blizu velikih ostvarenja kojima se nekada dičio. Danas, nažalost, isti taj klub gubi 45 razlike od Cedevite, kluba koji je nastao nakon što je Jugoplastika već bila prvak Europe. Ipak, nadu ne smijemo gubiti. Moramo vjerovati da će se ponovno u Splitu roditi nasljednici velikana koji su pronijeli ime Splita diljem svijeta i da će oni, ponovno vratiti ovu lijepu igru gdje joj je mjesto. Za sve to potrebno je puno rada, učenja i strpljenja, zato prionimo poslu što prije da svi još jednom za života doživimo svoj Munchen.
Jednom davno, ima tome tridesetak godina, košarka je u Splitu bila popularan sport. Godina je 1988., a golobradi mladići sa splitskih Gripa jurišaju na treći naslov prvaka Jugoslavije predvođeni Božidarom Maljkovićem. Nakon punih 11 godina čekanja Šolman, Tvrdić, Jerkov, Krstulović i ostali velikani dobili su nasljednike u vidu Kukoča, Rađe, Ivanovića, Sobina i ostalih koji će velikani tek postati.
Impresivna sezona Jugoplastike s 21 pobjedom i tek jednim porazom u regularnom dijelu sezone okrunjena je velikim slavljem u doigravanju kada su redom padali Šibenka, Olimpija i sjajni Partizan, koji je regularni dio Kupa prvaka završio na prvom mjestu i na koncu osvojio treće mjesto u Europi, za veliko slavlje u gradu pod Marjanom. Malo tko je tada slutio da se u Splitu rađa najveća europska košarkaška momčad svih vremena.
Iduća sezona donijela je nove izazove za sada već dobro poznata imena ljubiteljima košarke diljem bivše države i Europe. Te su godine osim obveza u domaćem prvenstvu, treći put u klupskoj povijesti Žuti izašli u elitno europsko košarkaško natjecanje, Kup prvaka.
U osmini finala u studenom stradao je portugalski prvak Ovarense s ukupnih 44 poena razlike u korist splitske momčadi. Grupna faza bila je najjača u povijesti, Žute je čekalo šest europskih velikana i nizozemska momčad Nashua, proglašena apsolutnim autsajderom natjecanja.
Finalist Kupa prvaka iz sezone 1987/88., izraelski Maccabi, proglašavan je najvećim favoritom uoči sezone, a odmah iza njih bila je velika Barcelona, klub bogate tradicije koji do tada nije okrunio svoje ambicije naslovom prvaka Europe. Jugoplastika je čekala u drugom redu, nadajući se da bi možda mogla stići do završnog turnira koji se te godine trebao igrati u Munchenu.
Kako je sezona odmicala, momci Bože Maljkovića igrali su sve bolje, a san o odlasku u glavni grad Bavarske postajao je stvarnost. Bilo je tu nekoliko tijesnih poraza, prije svega dva vezana od Maccabija i Limogesa kada su Žuti s omjera 4-2 došli na 4-4, ali čak je i najvećim skepticima postalo jasno da svjedoče nečem velikom kada je 2. ožujka na Gripama pala Barcelona, a Jugoplastika stigla do omjera 7-4. Dva tjedna nakon toga, velikom pobjedom u Moskvi kod slavnog CSKA-a, Split je čekirao kartu za Final 4.
Glavni cilj za tu sezonu ispunjen je prolaskom među četiri najbolje momčadi, a sve više od toga bio bi samo dodatan bonus na ionako uspješno sezonu. S tim su mislima košarkaši Jugoplastike ispraćeni u Munchen, a pritisak favorita na sebi su nosili Maccabi i Barcelona koji su regularni dio sezone završili na prva dva mjesta.
Polufinalni susret nosio je duel s Barcelonom, momčadi koja je Žute porazila u Blaugrani s devet koševa prednosti, a Jugoplastika je odgovorila u već spomenutoj utakmici koja je osigurala plasman na završni turnir pobijedivši 84:79. Iskusni kladioničari ulagali su sve što imaju na ponos Katalonije, smatrajući da splitska momčad nema nikakve šanse protiv iskusne Barce. Ipak, da bi utakmica mogla završiti drugačije od očekivanog dalo je naslutiti prvo poluvrijeme koje je Juoplastika dobila devet poena razlike (u neka romantičnija košarkaška vremena igrala su se dva poluvremena po 20 minuta) i do kraja mirno održavala prednost za veliko slavlje i drugo finale Kupa prvaka u povijesti. Žute je predvodio Kukoč s 24 ubačaja, Ivanović je dodao 21, a Rađa 18. U drugom polufinalu, Maccabi je predvođen danas pokojnim Kevinom Mageejem i Doron Jamchijem lakoćom svladao Aris i izborio finale.
Kulminacija europskog puta Žutih stigla je na današnji dan prije 29 godina. Pričati ponovno sto puta ispričanu priču o finalnoj utakmici u kojem su dječaci postali muškarci zaista nema potrebe. U prepunoj Olimpijskoj dvorani u Munchenu Jugoplastika je ušla u povijest. Veliki Maccabi nije imao odgovor na Dina Rađu, Tonija Kukoča i Duška Ivanovića, a Sobin, Sretenović, Pavićević i Persović također su dali svoj veliki doprinos u osvajanju europske krune. Uz nabrojane, europskom titulom okrunili su se još i Žan Tabak, Teo Čizmić, Ivica Burić te Paško Tomić i Petar Vučica koji nisu bili registrirani za nastup na Final 4.
Uslijedio je po dolasku iz Munchena najveći doček koji Split pamti. Od zračne luke u Kaštelima do dvorane na Gripama žute je dočekalo više od 150 tisuća ljudi. Svi su htjeli vidjeti nove šampione, ne sluteći tada da će isti uspjeh ponoviti još dva puta i postati najveća europska momčad svih vremena.
Danas, nažalost, isti taj klub nije ni blizu velikih ostvarenja kojima se nekada dičio. Danas, nažalost, isti taj klub gubi 45 razlike od Cedevite, kluba koji je nastao nakon što je Jugoplastika već bila prvak Europe. Ipak, nadu ne smijemo gubiti. Moramo vjerovati da će se ponovno u Splitu roditi nasljednici velikana koji su pronijeli ime Splita diljem svijeta i da će oni, ponovno vratiti ovu lijepu igru gdje joj je mjesto. Za sve to potrebno je puno rada, učenja i strpljenja, zato prionimo poslu što prije da svi još jednom za života doživimo svoj Munchen.
Jednom davno, ima tome tridesetak godina, košarka je u Splitu bila popularan sport. Godina je 1988., a golobradi mladići sa splitskih Gripa jurišaju na treći naslov prvaka Jugoslavije predvođeni Božidarom Maljkovićem. Nakon punih 11 godina čekanja Šolman, Tvrdić, Jerkov, Krstulović i ostali velikani dobili su nasljednike u vidu Kukoča, Rađe, Ivanovića, Sobina i ostalih koji će velikani tek postati.
Impresivna sezona Jugoplastike s 21 pobjedom i tek jednim porazom u regularnom dijelu sezone okrunjena je velikim slavljem u doigravanju kada su redom padali Šibenka, Olimpija i sjajni Partizan, koji je regularni dio Kupa prvaka završio na prvom mjestu i na koncu osvojio treće mjesto u Europi, za veliko slavlje u gradu pod Marjanom. Malo tko je tada slutio da se u Splitu rađa na...
