Sport Košarka

veliki intervju

Anzulović nakon smjene s mjesta izbornika o svom mandatu: Moj sukob sa Simon datira od njegove šesnaeste godine, a ja nemam pravo iznositi prljavo rublje iz Saveza sada kada sam otišao

veliki intervju

Od imenovanja do razrješenja Dražena Anzulovića izbornikom seniorske košarkaške reprezentacije prošlo je tek nešto više od godine ili točno 371 dan. U međuvremenu je Anzulović potpisao tri pobjede i pet poraza u službenim utakmicama, odnosno kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo na kojem Hrvatske u rujnu neće biti, te je postao bivši, a Veljko Mršić novi hrvatski izbornik, pišu Sportske novosti.

- Čelnici Saveza su me o smjeni obavijestili prošli tjedan, našli smo se u Zadru i obavili korektan razgovor. Međutim, već nakon prvog razgovora po završetku kvalifikacija sam Stojku Vrankoviću, Dinu Rađi i Joki Vrankoviću rekao da razumijem bilo kakvu njihovu odluku. Otvoreno smo pričali, svatko je iznio svoje mišljenje i sa svoje strane sam siguran da smo takvu, otvorenu suradnju imali od prvog dana.

Kako je Zula prihvatio smjenu?

- Moji su osjećaji u ovoj priči nebitni. Razmišljam sportski, razumijem odluku. Oni su bili su pod velikim pritiskom, ja sam sve pratio i očekivao ovakav ishod.

Tu se zaustavio kako bi naglasio:

- Ovaj intervju ne želim iskoristiti da bih sebi stvarao alibije. Dalje, nisam od ljudi koji će iznositi stvari iznutra nakon što više nisam u sustavu, jer ako o nekima nisam govorio dok sam bio izbornik, neću ni sada.

Hajmo onda pričati o razlogu smjene...

- Rezultat apsolutno može biti najveće mjerilo svega i meni je to tako prezentirano. Sad, u trenutku kad sam uzeo reprezentaciju, a bilo je to prije posljednjeg ciklusa prvog kruga kvalifikacija, svi su odbili izborničku funkciju. Samo je ‘ludi Zula’ bilo spreman uzeti reprezentaciju. Ali ja ne mislim da sam lud, došao sam s guštom kako bismo se svi zajedno pokušali izvući iz teške situacije. Da nisam vjerovao u pozitivan ishod, ne bih ostavio već potpisani ugovor s jednim klubom.

Mandat mu je, podsjetimo, počeo prilično dobro, čak i idealno, jer smo se pobjedama u Italiji i Rumunjskoj plasirali u drugi krug kvalifikacija.

- Prvi ciklus od 22 dana odradili smo na moje veliko zadovoljstvo. Čak ću reći da me iznenadila pozitivna radna klima, ozračje koje smo pretvorili u dvije kvalitetne utakmice i nastavak našeg preživljavanja. I poslije tog ciklusa je Zula bio čudo, idealan izbornik. Imam doma te članke iz novina u kojima se hvalio povratak ozračja sličnog onome koje smo imali na predolimpijskim kvalifikacijama i Igrama u Riju dvije godine ranije, a moja prva izjava po završetku utakmice u Rumunjskoj je bila da će razina fizičke pripremljenosti odlučiti o ishodu u rujnu.

Na kraju su ishod bila dva poraza, domaći od Litve i gostujući od Poljske...

- Za taj smo ciklus okupili, po imenima, najbolju reprezentaciju unazad puno vremena. Imali smo sve što smo željeli, ali već su mi prvi treninzi i pogotovo prva pripremna utakmica sa Slovenijom pokazali stanje i situacija je bila za veliki alarm. Tu smo odradili bez taktičke pripreme jer sam htio da s većom dozom energije, kroz individualnu kvalitetu odigramo dobru utakmicu, a mi smo izgledali nemoćno, pa smo to morali promijeniti za drugu. Kao treneru mi je bilo potpuno jasno u kakvom smo stanju čim smo se zbog potrebe za pobjedom morali taktički pripremati za C-reprezentaciju Slovenije. Meni je jedini parametar učinak na parketu, a za nepripremljenost nema opravdanja. U rujnu smo na Litvu i Poljsku išli bez alata, jer fizička priprema je alat koji osigurava uvjete za primjenu sistema igre koji nas vodi do željenog rezultata. Tako da smo SP po meni izgubili već u rujnu, jer su se nakon tih utakmica pojavile neke bezvezne izjave, ozračje se drastično pokvarilo, a dva mjeseca nakon ‘preporoda’ smo prema javnom mnijenju došli do toga da više ništa ne valja.

Dobrovoljna ekipa

Dražen Anzulović tijekom cijelog razgovora nije htio imenovati nijednog igrača, a isto se ponašao i dok je bio izbornik. Zašto?

- Ne govorim o imenima jer je reprezentacija dobrovoljna ekipa. Što se tiče pripreme za rujan, kontakt s igračima bio je na tjednoj bazi. Naš kondicijski trener nije išao na turneju u Kinu da bi kontrolirao situaciju, ali opet se dogodilo ono čega sam se pribojavao. Mi smo pokušali sve da sakrijemo probleme, rujanske utakmice izgubljene su na jednu loptu, u svakoj od njih smo gubili po tri lopte u posljednje dvije minute. Nisam govorio ni o čemu što nisam prepoznao.

Ako je prepoznao problem, zašto ga nije odmah riješio?

- Zato što sam nakon svega dobrog u lipnju vjerovao da se situacija može riješiti bez drastičnih rezova. Nažalost, bio sam u krivu. I još nešto, u tom trenutku već sam razmišljao o tome kako stvoriti reprezentaciju s kojom bismo se probili na Svjetskom prvenstvu, jer mi ni na kraj pameti nije bilo da se nećemo kvalificirati i da će nam ta dva poraza potpuno razoriti ozračje.

Osim javnosti i neki igrači su njegove izjave o nepripremljenosti dočekali “na nož”...

- Svatko traži alibi u svom dijelu, a ja sam uvijek volio pričati argumentirano. Ne zanimaju me sitne duše koje interesno stvaraju javno mišljenje. Rekao sam da preuzimam punu odgovornost, to se nije promijenilo, ali isto tako imam pravo na svoje mišljenje.

Jednog igrača ipak moramo spomenuti jer Kruno Simon, koji se nudio za posljednja dva ciklusa, odnosno druge utakmice u svakom od njih, zbog obaveza u Euroligi nije mogao biti na raspolaganju za prve te je nekoliko puta javno “poderao” Anzulovića.

- Volio bih da je Simon svoj problem iznio kad sam ga prvi put pozvao u reprezentaciju, da je rekao: ‘Ja ne želim igrati kod Zule’. Zašto je tako, ne znam, a naš nesporazum datira iz vremena kad sam ga sa 16 u Zagrebu sankcionirao zbog teškog prekršaja. Nakon rujna ga nisam zvao jer sam procijenio da u dan ili dva ne može reprezentaciji donijeti ono što bi nam trebalo za pomak.

Zašto je za Hrvatsku u kvalifikacijama zaigralo čak 37 igrača?

- Neću ulaziti u ono što je bilo prije nego što sam došao, ali mi u posljednjem ciklusu, uz šest NBA i dva euroligaška igrača, nismo imali još desetoricu koji su zbog ozljeda i privatnih problema otkazali nastup. Nismo baš toliko kvalitetni da to možemo pokriti. Kod tih razgovora osjetio sam i strah od odgovornosti jer smo tada imali samo teoretske šanse za plasman na SP. Posebno mi je žao što nisam za posljednja dva ciklusa zvao Roka Stipčevića, jer on po svojim igračkim i ljudskim kvalitetama zaslužuje mjesto u reprezentaciji.

Tvrdi da je sa svima pričao otvoreno.

- Govorio sam igračima da nije dovoljno samo doći u reprezentaciju kako bi pokrio sebe, već da moraju prihvatiti kriterije bez kojih ne mogu prezentirati kvalitetu potrebnu za pravi rezultat. Na tome sam pao, na vlastitim kompromisima, iako sam kroz trenersku karijeru bio poznat po tome da ih ne radim.

Isto je glave došlo i neke njegove prethodnike.

- Ukupno sam pet godina bio pomoćnik (kod Jasmina Repeše i Ace Petrovića) i znam na koji način reprezentacija mora funkcionirati. Sve što sam prolazio kao izbornik događalo se i prije, o čemu sam pričao sa svojim šefovima u tim trenucima. Veljku Mršiću želim da napravi ono što svi mi ostali nismo, dajem mu punu podršku i pomoći ću mu kad god to bude potrebno. Svima će nam biti bolje ako reprezentacija bude uspješna.

Nismo objektivni

Što treba napraviti da bude tako?

- Moramo pogledati istini u oči, vidjeti da baza, a to su naši klubovi, ne proizvodi dovoljno kvalitete kako bi reprezentacija bila uspješna bez NBA igrača. Imamo potencijal, ali nismo objektivni kad govorimo o kvaliteti u koju se taj potencijal treba pretvoriti za ono što želimo.

Tko nije objektivan, javnost ili ljudi u Savezu?

- Prije svega javnost, ali ima toga i unutar sustava. Netko bi konačno morao iskreno progovoriti o tome. I to iznutra jer, ponavljam, nemam pravo iznositi prljavo rublje nakon što sam otišao.

Imao sam podršku

Je li Anzulović u svom mandatu osjećao podršku čelnika Saveza?

- Da, imao sam njihovu podršku, svi naši razgovori su bili konstruktivni. Ni u jednom trenutku nisam jamčio plasman na SP, a što se promijenilo nakon što se nismo izborili odlazak u Kinu, to ne znam. Ne mogu utjecati na odluke čelnika Saveza s kojim sam godinu dana uživao raditi.

Na kraju se zadržao prekratko da bi bilo što promijenio.

- Došao sam s idejom dugotrajnog rada jer je ugovor bio potpisan do 2021. Takve su bile i najave, a osim što mogu prihvatiti odgovornost za pet poraza u posljednjih šest utakmica, također mogu i objektivno analizirati situaciju. Naših klubova već godinama nema u FIBA-inim natjecanjima, u Hrvatskoj imamo samo jedan klub (Cedevita) s izraženim rezultatskim ambicijama. Znam da Savez radi na edukaciji trenera s posebnim naglaskom na mlađe dobne kategorije, i to je dobro. Ali teško Savez može utjecati na strategiju rada u klubovima.

Što slijedi našoj košarkaškoj reprezentaciji?

- Hrvatska u punom sastavu i sa zadovoljenim sportskim kriterijima uvijek može napraviti dobar rezultat. Za to se pak treba poklopiti puno stvari te treba znanja i vremena. Reprezentacija mora biti selekcija u kojoj svaki igrač iskreno prihvaća svoju ulogu, koja je često manja od one koju imaju u klubovima. Jer nije dovoljna ni fizička, ni psihološka, ni tehničko-taktička priprema, nego se mora raditi o kompletu svega toga. Mi često nismo bili dovoljno odgovorni to prihvatiti, a ja nisam trener koji će ići niz dlaku ako mislim da nešto ne donosi rezultat. Strategija zadovoljavanja igrača za mene je jednaka neuspjehu. Profesionalizam je jedina strategija uspjeha i na tome moramo svi zajedno raditi.

Nakon svega Dražen Anzulović nije ogorčen, ni najmanje...

- Moram zahvaliti svim igračima, svom stožeru, fizioterapeutima, Bombici i svim ljudima iza Saveza s kojima sam surađivao u proteklih godinu dana - zaključio je.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka