Sport Košarka

ŽIVOT KAKO GA PIŠE...

Luka Babić: Dolazak u Cedevitu mi je potez karijere

ŽIVOT KAKO GA PIŠE...
Košarkaši Cedevite hit su euroligaške sezone. Iako u domaćem susretu susretu protiv Anadolu Efesa nisu uspjeli potvrditi prolaz u Top 16 Eurolige, nakon gostujućih pobjeda protiv istog protivnika, ali i Laboral Kutxe te Limogesa morat će se dogoditi čudo da ne izbore nastavak natjecanja.

A zadnji hrvatski klub kojem je to uspjelo bila je Cibona još 2010. godine. U odličnom startu u sezonu Cedevite koja je i u vrhu regionalne ABA lige blista bivše krilo Splita Luka Babić. Mladi 24-godišnji Vranjičanin igra košarku karijere.

Prva meč lopta za Top 16 protiv Anadolu Efesa nije iskorištena, prokockali ste deset koševa prednosti uoči zadnjih sedam minuta susreta. Imate još dvije prilike da sami potvrdite Top 16, u susretima s momčadima hrvatskih trenera, prva je već u petak u KC-u Dražen Petrović protiv milanskog Emporio Armanija bivšeg trenera Cedevite Jasmina Repeše, druga potom kod Baskonije Velimira Perasovića? A ako se sve poklopi možete se plasirati dalje i s dva poraza?

– Idemo na pobjedu u obje utakmice. Protiv Milana nam je i poraz do devet koševa razlike dovoljan, ali ne razmišljamo uopće o tome. Treba pobijediti Milano da budemo sigurni u plasman, nećemo se baviti matematikom. Ne smijemo se dovesti u situaciju da u zadnjim minutama susreta razmišljamo hoće li biti devet ili deset razlike. Treba od prve minute igrati jako, kao i dosad ove sezone – priča nam bivši “žuti” Babić koju je već četvrtu sezonu igrač Cedevite i stanovnik Zagreba.

Iznenadili ste javnost igrama u Euroligi, jeste li i sebe?

– Znali smo da mi to možemo, ali dosad nam je nedostajalo samopouzdanja i sigurnosti. Nedostajala nam je ta jedna velika pobjeda poput one u Istanbulu protiv Anadolu Efesa da vidimo kako možemo. Nakon te pobjede smo i protiv Laboral Kutxe i Limogesa izgledali kao prava euroligaška momčad. Pokazali smo i sebi i drugima da možemo – naglasio je povremeni hrvatski reprezentativac koji u Euroligi ima prosjek od 10,4 koša, 5,6 skokova i 2,5 asistencije po susretu.

Minuta koliko ‘oćeš

A koliko je Babić važan za Cedevitu dovoljno govori podatak da je po minutaži u Euroligi ove sezone ukupno šesti igrač u čitavom natjecanju, među 24 kluba.

U čemu je tajna ovosezonskih uspjeha Cedevite?

– Ekipa smo više nego ikada, što se i vidi na parketu. I Amerikanci koji su došli su se vrlo brzo i vrlo dobro uklopili, i na terenu i izvan njega. Kada igramo kao ekipa možemo pobijediti svakoga. Nismo skupina individualaca i neće uvijek isti igrač zabiti 20 koševa, nego kod nas uvijek netko drugi iskoči. To što smo prava ekipa je naša najveća snaga.

Ovog ljeta odlaskom Jasmina Repeše momčad je u ruke dobio njegov dotadašnji pomoćnik Veljko Mršić (prethodno je zbog Repešinih zdravstvenih problema samostalno odradio i završnicu prošle sezone). Kakav je bio Mršić kao pomoćnik, a kakav je kao glavni trener?

– Mršić je bio logični i najbolji izbor. Bio je i odličan igrač i pomoćni trener, razumije košarku. I izvan terena je super. Velike su njegove zasluge za sve ovo.

A kada se spominju pojedinačne igračke zasluge velike su i tvoje. Jesi li ikada igrao bolje?

– Igram u formi karijere, daleko najboljoj formi ikada. Dobio sam ove sezone kontinuitet koji mi je nedostajao u prošlim sezonama. A trener mi je dao sigurnost, znam da nakon neke pogreške neću morati na klupu. Mršić mi vjeruje, dao mi je slobodu i u kreaciji. Kada je tako mnogo je lakše igrati, imam više samopouzdanja, pokažem ono što mogu. Uz ovakvog trenera i momčad sigurno je i lakše dobro igrati. Ovo mi je najbolja sezona dosad i želim tako nastaviti.

Između ostalog bio si junak u velikoj pobjedi protiv Limogesa u Francuskoj, s 19 koševa bio si najefikasniji igrač susreta?

– Bila mi je to najbolja utakmica ove sezone, a dobra je bila i ona protiv Milana kada sam u zadnjoj četvrtini zabio 11 koševa (nap.a. od ukupno 13). No, što bi mi to vrijedilo da ne pobjeđujemo.

Povratak u reprezentaciju

I trener Mršić je rekao da igraš na reprezentativnom nivou? Je li sve to dovoljno za povratak u reprezentaciju?

– Volio bih se vratiti u reprezentaciju. Prošle godine sam bio na Svjetskom prvenstvu, prije toga sam bio dio reprezentacije i u kvalifikacijama za Eurobasket. Želim se kroz klub dokazati i napraviti korak više, imati i minutažu u reprezentaciji. Ali prije svega moram se dokazivati na euroligaškom nivou da bih zaslužio tu priliku. Vjerujem da će se to dogoditi, a najvažnije je da ostanem zdrav pa će to i siguran sam doći.

Sve ti ide od ruke na terenu, ali i izvan njega. Bliži se prva godišnjica braka sa suprugom Barbarom, a sinčić Vito ima deset mjeseci. Ne može bolje?

– Oženio sam se, dobio sina. Na sve gledam drugačije, još ozbiljnije. Prije svakog poteza u karijeri prvo razmišljam o tome što je najbolje za moju obitelj, za njih se još i više trudim na parketu kao bih njima mogao olakšati život. I to naravno ima velike zasluge za moje igre.

Kakav je obiteljski i bračni život profesionalnog košarkaša? Pogotovo uz stalna putovanja u Euroligi i ABA ligi, ponekad i uz dva gostovanja tjedno zbog čega često nisi kod kuće?

– Nije lako, ali teže je mojoj supruzi nego meni s tim putovanjima ha, ha. Ona se posvetila djetetu, ali i meni. I uvijek me dočeka kod kuće sve spremno, skuhano. Uz nju je i ovaj moj košarkaški dio mnogo lakši, maksimalno mi olakša da i na utakmice i treninge dođem odmorniji. Supruga i studira, završila je novinarstvo na VERN-u, trogodišnji studij, a sada je upisala izvanredno i četvrtu godinu. Prije je već radila kao novinarka, voditeljica na Z1 televiziji.

Supruga novinarka

Sportsko-novinarski bračni par. Hoće li se supruga poslije baciti u sportsko novinarstvo, izvještavati o suprugu košarkašu?

– Neće, ha, ha nije joj to najzanimljivije.

Prošle sezone u Cedeviti bilo vas je čak četvero bivših igrača Splita, uz tebe i Roko Ukić, te braća Mario i Ante Delaš. Ove sezone uz tebe tu je od bivših “žutih” i Toni Katić, ali tu su i drugi Dalmatinci bivši igrač Šibenika Miro Bilan, Zadranin Luka Žorić... Opet je Cedevita prava mala dalmatinska kolonija?

– Uvijek su ovdje veliki dio svlačionice činili Dalmatinci.

Sjećamo se lani tvoje fotografije s Antom Delašom sa šalom Hajduka nakon osvajanja Kupa Krešimira Ćosića, a sva četvorica Splićana ste se tada lani učlanili u Društvo prijatelja Hajduka Zagreb. A momčad Hajduka vas je na poziv trenera Veljka Mršića, također hajdukovca, dva dana uoči derbija s Dinamom došla u četvrtak navečer bodriti u ogledu protiv Anadolu Efesa?

– Bili smo zajedno u zagrebačkom hotelu Panorama. Posebno mi je bilo drago što sam vidio pomoćnog trenera Hajduka Joška Španjića koji me trenirao dok sam igrao nogomet! Pozdravili smo se prije utakmice i malo popričali.

Dakle na košarkaškoj euroligaškoj utakmici bodrio te i tvoj nogometni trener?

– Ha, ha upravo tako. Ali davno je to bilo. Trenirao me Španjić godinu-dvije dana u Omladinca u mom Vranjicu. Tada sam imao osam-devet godina. Trenirao sam nogomet dvije godine dok s devet godina nisam bio dovoljno star da mogu autobusom otići iz Vranjica do Splita na treninge. Košarku sam uvijek najviše volio, a nogomet sam trenirao najviše zato što mi je teren bio ispred kuće.

Prošao si mnogo rada i odricanja prije nego što si prvo uspio u Splitu, pa došao do reprezentacije, Cedevite, Eurolige... Ovoga gdje si sada. U mlađim danima, a zbog neimaštine u klubu, nekada nisi imao ni dovoljno novca za autobusnu kartu za doći na trening?

– Nekad nisam imao za otići na trening, ali srećom tu su uvijek bili roditelji koji bi pomogli, djed, baka. Oni su uvijek bili uz mene. Meni su najteži trenuci uvijek bile ozljede. No, nije to bilo ništa šta se ne može preživjeti. Treba i sve to skupa proći u životu, ne valja kada je sve na pladnju. Uz sve to ojačaš. Uvijek mi je košarka bila sve. Govorio sam uvijek da ću biti košarkaš i ništa drugo.

U Splitu si se izgradio kao igrač, Split te stvorio, lansirao te i dao ti je priliku, ali ono što je nekada davno, prije tvog vremena Split bio za druge klubove, sada je financijski, rangom natjecanja i organizacijski Cedevita za Split. Sada se situacija na Gripama malo stabilizirala, ali ipak je trenutno velika udaljenost između Splita i Cedevite?

– Sjećam se da ono vrijeme dok sam bio na Gripama u jednom trenutku u Splitu nije bilo plaće 15 mjeseci, ali nikada mi nije palo napamet da odustanem ili mislim kako mi je teško. Kada je teško onda treba još jače raditi. U Splitu sam odigrao do 20. godine, dobio sam priliku otići u Cedevitu. Mislim da nisam mogao napraviti bolji potez. Ovdje sam već četvrtu sezonu, osjećam se kao doma. Klub je organiziran na vrhunskom nivou, ali takav je i odnos ljudi iz kluba prema meni.

Uz jasno stabilnu financijsku situaciju kakav je “recept” Cedevite? Ne ovosezonskog uspjeha, nego općenitog uspona?

– Uvjeti su vrhunski. Imamo trening centar s tri-četiri terena na kojima može trenirati kada hoćeš. Sve je uređeno gotovo kao u NBA klubu.

A ove sezone ste u velikom broju privukli i publiku, što igrama, što marketinški?

– Klupski cilj u zadnje dvije sezone je baš bio da privučemo publiku, da se vrati hrvatskoj košarci. Zaslužili smo toliko gledatelja igrama i rezultatima. Napunili smo Ciboninu dvoranu više puta, a da je mogla stati još koja tisuća gledatelja mislim da bi došli.

Bit će još više gledatelja

Čak je dio gledatelja s ulaznicama ostao izvan dvorane pred susret s Olympiacosom jer je centar Dražen Petrović bio pun?

– I to je pokazatelj kako ovaj klub funkcionira i raste, iz prve greške se uči. Organizacija je vrhunska. Greška s navijačima koji su ostali van dvorane s ulaznicama se potom više nije ponovila. Ako izborimo Top 16 vjerujem da ćemo izazvati još i veće zanimanje publike. Tko zna, možda jednog dana napunimo i zagrebačku Arenu. Ako napravimo rezultat doći će i ljudi.

Što ti je san ove sezone napraviti s Cedevitom? Uvijek je nekako minimum zadnjih sezona lov na dva domaća trofeja plus...?

– Dvaput sam s Cedevitom igrao u finalu ABA lige, ali oba puta smo poraženi. Nadam se da će ove sezone za mene biti treća sreća. A sanjam i taj Top 16 Eurolige, sada imamo veliku priliku. Neka u oba ta natjecanja napravimo taj iskorak. Osvojiti ABA ligu i plasman u Top 16 Eurolige mi je san, ostalo u Hrvatskoj sam već osvojio. Sezona je tek počela, ali neka mi samo nastavimo ovako igrati pa se ne moramo bojati baš nikoga.

FRANE VULAS
foto: marko todorov, srđan vrančić / eph

Osobni karton

Datum rođenja: 29. rujna 1991. godine, Split
Visina: 201 cm
Pozicija: krilo
Broj dresa: 9
Klubovi: Split 2008.-2012.,
Cedevita 2012.-?
Uspjesi: Hrvatske 2014. i 2015., osvajač kupa Krešimira Ćosića 2014. i 2015., bronca na U-19 SP-u 2009.
Prosjek u Euroligi: 10,4 koša, 5,6 skokova i 2,5 asistencije za 31 minutu

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka