Zaintrigirala je svijet informacija o plaći za koju će Nikola Kalinić ponovno igrati za Hajduk. Jedan euro je iznos koji bi 36-godišnji napadač trebao primati do kraja petomjesečnog ugovora, a koji je motiv Kale svima je jasno. Titula prvaka još je nedosanjani san, pa bez obzira kakav i koliki će njegov igrački doprinos biti na tom putu pokazao je još jednom ljubav prema klubu djelima, a ne riječima.
Znalo se čuti više puta u hajdučkom eteru o emocijama prema klubu onih koji su iz Hajduka ponikli, ali uz određenu cijenu. Nema smisla nabrajati ih, jer ne bi bilo pošteno nekog izostaviti u toj dugoj listi onih koji su svoju ljubav prema klubu znali dobro naplatiti. Nikola Kalinić ne ulazi u tu kategoriju, a to je pokazao i kod prvog povratka kad se, kao i njegov prezimenjak Lovre, odrekao se milijunskog ugovora u Ligi petice da bi igrao ponovno za Hajduk.
Svi se navijači i simpatizeri Hajduka sjećaju ponoćne objava iz Verone kad je potvrđen službeno na stranicama kluba njegov povratak na Poljud nakon 13 godina inozemstva. Nećemo se lagati da su igračka očekivanja od igrača takve kvalitete i klase bila puno veća, ali neke stvari se jednostavno nisu poklopile od ozljeda, viđenja trenera njegove uloge u momčadi pa i njegovih viđenja koja se nisu preklapala. No i u takvoj situaciji je pokazao još jednom veličinu kad je, vjerojatno i povrijeđen, otišao proteklog ljeta bez ijedne teške riječi u javnosti za nastalu situaciju.
Dočekao je Kalinić na kraju još jednu priliku da se pošteno oprosti od Poljuda i zaključi jednu impresivnu igračku karijeru. Sve ono što mu je zamalo uskraćeno dobit će na kraju ove sezone bez obzira koliko participirao igrački na kraju, a za to je uzeo i simboličnu plaću od jednog eura mjesečno. Pokazao je i da voli više Hajduk od onih za koje bi i navijači više voljeli da emocije pokazuju na svoj račun.
I na koncu kod Kalinića je dojmljivo što nije samo jednom pokazao da ‘nije u šoldima sve‘ i da je čovjek od principa. Prošlo je gotovo sedam godina otkako je jednim ugovorom mogao zaraditi kao nikad u karijeri. Bilo je to u siječnju 2017. godine kad je na njegovom transferu u kineski Tianjin Quanjian koji je tad Fiorentini nudio četrdesetak milijuna eura odštete, a Kaliniću 12 milijuna eura godišnju plaću koliko u to vrijeme nije ni približno imao nijedan hrvatski nogometaš.
Bilo je to vrijeme kineske nogometne ekspanzije tijekom koje se zvijezdama u europskim klubovima davalo ‘zlato za srebro‘, slično onom što rade danas Saudijci. Kao što i danas ima onih koji odbijaju saudijske petrodolare, bilo je i onih koji su odbijali kineske milijune, a među takvima je bio Kalinić.
Znamo, zaradio je Kalinić tijekom karijere i to uopće nije sporno, ali nije na odmet prisjetiti se da je imao pred sobom ponudu da to bude više. Nije na odmet ni povući paralelu s onima koji bi bez i sa razmišljanjem prihvatili ono što je on odbio, a odbili bi što je on prihvatio. Potvrdio je svoje riječi i djelima. Sjetit ćemo se onog prvog povratničkog predstavljanja kad je izjavio da je ‘igrao protiv Juventusa, a mislio na Slaven Belupo‘, e pa to je još jednom pokazao.
Pa na kraju kakvo god mišljenje imali o njemu jedno je sigurno, radi se o čovjeku od principa i sa samo jednom željom koja mu je ostala za ispuniti posljednju stranicu karijere.