StoryEditorOCM
Hajduktrenutak hajdučke povijesti
Jean Evrard Kouassi - zabio prvog i već je legenda!
23. travnja 2013. - 22:20
Hajduk je dobio svog sretnog jubilarca, to je “bijela kost” Jean Evrard Kouassi, umjetničkim imenom Ivan Drogba Kvasina, od milja – Žan!
Od nedjelje navečer on je poseban miljenik “bijelih”, za njim je medijska potjera uzela maha, a glad i žeđ za francuskim jezikom Hajdukova Bjelokošćanina trebala bi biti utažena danas; očekuje se pressica crnoputog napadača u odajama “bijelih”.
Već se izvijestilo, upućeni ste: bila je to velika fešta među “bijelima” u Koprivnici, veća nego da su osvojili sva tri boda. Tih 1:1 bilo je kao trijumf u finalu kupa! Položaj na ljestvici Hajduku olakšava poraz Rijeke (što odjednom postaje ponornicom?!), pa su sad Riječani peti na ljestvici i Hajduku je u tim okolnostima dobro legao makar jedan jedini bod protiv Slavena u gostima.
Ali, pravi uzrok fešte bio je - 4000. prvenstveni gol svih vremena!
Nije izostao sastanak s poviješću
Podsjetimo, jubilarac nije postignut odmah protiv Cibalije kad je otpočelo odbrojavanje s brojke 3997., Vinkovčanima su “samo” dvije lopte utrpane u mrežu i počelo je iščekivanje kad će taj idući pogodak Hajduka u prvenstvu, hoće li biti postignut već idućom zgodom, u Koprivnici?
I jest, Hajduk nije izostao sa sastanka s poviješću. Nije propustio postići onaj svoj makar jedan, tradicionalni pogodak koji baš nikad ne izostaje (ovog proljeća nije bilo utakmice a da Hajduk ne zatrese protivničku mrežu). Hajduk golova ne postiže puno, još manje previše; ne slijevaju se u lavinama, ni u mlazevima, ali golovi – kaplju, jedan po jedan.
A s njima lagano cure i skupljaju se - bodovi: 1:1 čest je rezultat Hajduka, na primjer na sva tri zadnja prvenstvena gostovanja, u Zadru, u Zaprešiću, sad u Koprivnici...
Taj pogodak ne izostaje. Jedan, jedan. Nije ni u Koprivnici manjkao, redom 4000.! Hajduk ga je iščekivao, pa je tom povijesnom događaju posvetio dužnu pozornost već u najavi utakmice.
Unaprijed je Ante Bilić, predstavnik Hajduka, ali i glasnogovornik prve momčadi, zamolio delegata s koprivničke utakmice Željka Bela iz Osijeka, te sudačku četvoricu s kontrolorom Dragutinom Poljakom da im se dopusti da jubilarna lopta iz Slavenove mreže, čim pogodi cilj bude spremljena u – hajdučku povijest!
‘Mi vama loptu, vi nama dres’
Da se balun odnese do delegata “u kućicu” i potom bude otpravljen kao trofej s Hajdukom u Split. S tom loptom se više u Koprivnici nije igralo.
- Ako želite tu loptu, ako nam date gol, slobodno je uzmite! Mi vam je darivamo! A zauzvrat darujte vi nama dres vašeg strijelca, da ga mi pohranimo u našim vitrinama. Zanimljivo je da je na našem stadionu ispisan djelić vaše povijesti što je i povijest hrvatskog nogometa – bio je unaprijed vrlo susretljiv direktor Slavena Robert Kerovec i na tome mu u Hajduku toplo zahvaljuju.
Pogodak je doista postignut, Hajduk je izjednačio, poništio Slavenovo vodstvo, pa je lopta hitro spremljena, dok je Kouassi “činija tombule”.
Bel: Ne skidajte dresove na utakmici
Delegat Bel je rekao uzmite loptu, ali ne skidajte dresove na utakmici, to su onda žuti kartoni! Zato se poslije utakmice Kouassi – skinuo, te svoj dres ostavio domaćinu u Koprivnici. Sve u svemu, novi detalji za ukupno vrlo prijateljske odnose dvaju klubova.
Hajduk će tu “adidas” loptu, s oznakama Lige prvaka s kojom Slaven igra svoje domaće utakmice vjerojatno danas prikazati pred novinarima, na pressici, dok se bude ukazao sretni strijelac Žan.
A Jean Evrard Kouassi posebna je priča, od prvog dana smo tvrdili kako se brzo asimilirao među “bijele”, bilo je to vidljivo od prvog trenutka, vrlo otvoren i srdačan, spreman da zagrize u tvrdu kost i nametne se. Za razliku od tandema Brazilaca koji su nekako ostajali svo vrijeme sa strane i imali problema adaptirati se na novo društvo.
Kako se u Turskoj iz Drogbe pretvorio u Kvasinu
Kouassi je odmah, za priprema u Međugorju, dobio i nadimke. Najprije – Drogba, jer je Didier Drogba najpoznatiji i najbolji nogometaš Bjelokosne Obale, a onda je tijekom igranja u Turskoj postao i – “kvasina”, jer to je bilo lakše izgovarati. Komunicira na francuskom, a to nije baš plodno tlo za Hajdukove poliglote, pa je u pomoć uskakao Sven Tino Sušić, jer Sven je belgijski Valonac po svom mjestu Liegeu, a francuski je Sušiću domicilni jezik uz hrvatski/bošnjački s kojim mu komuniciraju roditelji...
Sušić i Žan tako su postali nerazdvojni, a njihov uspon se - poklapa. Napreduju jedan i drugi krupnim koracima, uostalom, mimo Žanova povijesnog postignuća najbolji igrač Hajduka u Koprivnici baš je bio – Sušić.
A akcija iz koje je postignut gol-jubilarac imala je Sušića za aktera, Sven je uzdrmao gredu, a odbijenu loptu u mrežu je sprašio – “Kvasina”!
Objasnili su Žanu što je ostvario, on se dječački radovao. Kažu da je bilo veselo u autobusu i da su crnoputog napadača kao pravog miljenika “bijeli” slavili.
Budući da je autobus s loptom sretnog gola i jednim bodom dodatnog bijega Rijeci stigao u Poljud tek oko pet izjutra, u zoru ponedjeljka, pressica je prebačena tek danas. Neka se hajduci odmore...
Između nogometa i škole izabrao loptanje
Međutim, nije Kouassi pao s Marsa, znamo već ponešto o njemu. Pričao nam je:
- Moji iz Obale Bjelokosti su siromašni, otac je u penziji, a majka se bavi trgovinom, ali ne uspije puno zaraditi. Ja sam morao birati između škole i nogometa, rekli su mi da sam talentiran, zato sam rano prestao ići u školu... A od zarade šaljem mojima kući... U Hajduk ga je u biti doveo – Fredi Fiorentini, Žan ga spominje.
Fio se bacio u potragu, to je ta priča kad iz Hajduka kažu da su ga “preporučili prijatelji”. Menadžer mu je Mattias Feurich, on ga je zapazio na Svjetskom prvenstvu u Meksiku “do 17” prije dvije godine. Stupio je u vezu s Fiorentinijem, kontakt je ubrzan preko agenta “Germanije” Darka Smoljana. Fio je povezao konce, Žan je došao na probu:
- Moj menadžer je kontaktirao s Fiorentinijem koji je puno učinio za mene, pomogao mi je da se smjestim i uopće brinuo o meni da se lakše snađem – hvali Žan “splitsku vezu”.
U Poljud ga dovela utakmica s Barcelonom
Govorilo se kako je bio na probama ovdje, ondje, u Hoffenheimu, u PSV Eindhovenu, a trebao je ostati u Monacu, ali nije bio baš siguran u minutažu...
- Kad su mi spomenuli Hajduk, priznajem, tada nisam znao za taj klub... Provrtio sam po internetu i ostao fasciniran utakmicom protiv Barcelone. Procijenili smo da u Monacu ne bi bilo puno mjesta za mene budući da Monaco odmah želi povratak u prvu ligu i rekli smo, probajmo u Hajduku! Dojučer je bio omiljen, a sad je već – povijesna baština splitskog kluba!
Naučio ‘umoran sam’
- Najteže mi je svladati jezik, dosad sam naučio tek nekoliko izreka, ono što su me naučili, nagovarali da kažem. A to je “umoran sam”, i oni meni da kažu “malo si se opustio”! To razumijem - kazivao je za ranijih susreta. Nesumnjivo će biti dočekan ovacijama u jadranskom derbiju u nedjelju protiv Rijeke, kao što se vidi otprije da je izborio dres prvotimca i uopće nema dvojbe je li standardan. Zgrabio je svoju šansu, poput Sušića... I zabio taj 4000. gol!
A Hajduk je i danas slavio svog strijelca povijesnog 4000. pogotka. A da je strijelac za povijest baš omiljeni Žan, 18-godišnji Bjelokošćanin, preko noći u srcima navijača, poseban je gušt.
Na pressici se pojavio zajedno sa Svenom Tinom Sušićem, oni su nerazdvojni poput braće. Francuski je njihovo govorno područje i to ih spaja od "ostatka hajduka". Pa će Sušić preuzeti ulogu glasnogovornika, relej za vezu:
- Svi su ga dobro prihvatili, sviđa mu se i država Hrvatska i grad Split. Opušten je i pokazuje što zna, utoliko mu je lakše. A prije utakmice u Koprivnici svi smo znali da se čeka taj 4000. gol i sretni smo zbog Žana. On je naš miljenik!
Pa su krenula pitanja izravnije do Kouassija koji je kazivao:
- Nisam pogriješio kad sam dolazio, prihvatio sam savjet svoga menadžera Mattiasa Feuricha iz Njemačke. On me prati otkako me upoznao na jednom kampu još malih dječaka u mojoj državi. Počeli smo suradnju, obišli nekoliko klubova na probi u Europi, na kraju prihvatili poziv iz Hajduka. Najteže mi je što sam daleko od svojih, od obitelji, već ih dugo nisam vidio. Ali kad sam krenuo u nogomet, po svijetu, nema mjesta nostalgiji.
A što kaže o 4000. pogotku?
- Znao je prije da se to čeka, priča nam Sušić u Žanovo ime. Svjestan je da je to za povijest i tradiciju. Ponosan je.
Pa je Kouassi posebno pozirao sa sretnim koprivničkim balunom, s kojim se igra Slaven i – Liga prvaka. Nije li to sretna naznaka budućnosti?
- Bilo bi lijepo. Nisam se nadao tako brzo uklopiti, jer ima ovdje dobrih igrača. Vjerovao sam u sebe i da ću s radom dobiti šansu. Kad sam tek došao i trenirao u Međugorju, po blatu, zimi, kiši, snijegu, patio sam. Lakše je u Africi kad je vruće. Ali kad svi treniraju po hladnoći, moram i ja! U Hajduk sam došao uraditi velike stvari i na dobrom sam putu. Nema odustajanja - poručio je na kraju Kouassi.
SLAVEN ALFIREVIĆ
Najteža utakmica: U Zadru, promašio sam izbliza, nešto nevjerojatno, prazan gol. Danima sam se ispričavao suigračima. Najdraži suigrač: Sven Tino. Sa Sušićem provodim najviše vremena, nerazdvojni smo. Gol posvećuje: Menadžeru Mattiasu Feurichu, on od prvog dana vjeruje u mene i vodi me po svijetu. Najdraže jelo: manistra, bijela manistra koju spravlja kuhar Dragan u klupskom restoranu. Šalili smo se da ćemo jednom za mene napraviti odreske od noja. Ali, prvo treba nabaviti noja, ha, ha, ha! Možda i to, kad osvojimo kup! Najdraži kvart: Riva. Naučio sam doći do rive, šetnjom, tamo je prekrasno, obožavam vidjeti brodove u luci. A i plaža (Bačvice op. a.) me oduševila, ali tamo rijetko stignem. Najdraži klub poslije Hajduka: Real Madrid, nadam se finalu Bayern – Real. Uzor mi je Cristiano Ronaldo. Ako nekad zaigram u Francuskoj, to bi bio Marseille. Najbolji je za razvoj mladih nogometaša, a tamo je bio i Drogba, moj slavni sunarodnjak. Nadimak? Najčešće – Drogba, zatraže da se slikaju sa mnom. Zovnu me i "alo, brate", okrenem se, znam da je to za mene. (Ivan Balint, navijač "bijelih" specifična kova kune se na djecu da je baš on smislio Žanov puni nadimak: Ivan Drogba Kvasina! A to – Kvasina, u upotrebi je po Poljudu i te kako, mnogi ga baš tako zovu. Živi taj nadimak Kvasina! op. a.) Djevojka? Imam je, ali ne ovdje. U Splitu sam samac, solo. Djevojka čeka na Obali Bjelokosti. Obitelj? Nisu bogati, naprotiv, otac u penziji, majka se bavi trgovinom, a ne zarađuju puno, u predgrađu Abidjana. Imam dva starija brata, te stariju i mlađu sestru. Stariji brat Yaorma igra nogomet na Tajlandu i često se dopisujemo mejlom. Inače, ugovor s Hajdukom potpisao je prije dolaska na probu, na Hajduku je bilo da ugovor parafira ili – pokida. Kako je Kouassi odmah zablistao protiv Brotnja Hajduk je ugovor – potpisao. Računa se da Kouassi može zaraditi oko 4000 eura mjesečno, bruto. Uz određene bonuse, kad i ako, ovisino o minutaži. 1000. Vlado Schönauer, Hajduk – Proleter Osijek (današnji Osijek) 5:3, 12. rujna 1954. godine. 2000. Slaviša Žungul, Hajduk – Željezničar 4:0, 2. rujna 1976. godine 3000. Nenad Pralija, Segesta – Hajduk 1:1. 18. kolovoza 1995. godine. 4000. Jean Evrard Kouassi, Slaven Belupo – Hajduk 1:1, 21. travnja 2013. godi U kakvo je društvo upao Jean Evrard Kouassi? Uzorak je više-manje slučajan, ali – ništa nije slučajno. Na primjer, lako je uočiti da se tisuću golova u prvenstvu postiže u razmaku od 18 pa do 20 godina, dva desetljeća su potrebna za takvo klupsko pregnuće. Sad smo mirni sve tamo do 2030... Vlado Schönauer – nedavno preminula Hajdukova legenda, poznat po nadimcima Geza ili za one najbliže Ćićo... Bio je krilni napadač, specifične finte, a po vlastitom priznanju i vješt u iznuđivanju najstrožih kazni, udaraca s bijele točke. Kad je postigao gol tadašnjem Proleteru, a današnjem Osijeku, nije se znalo da je to tisućiti gol... Povijest se dotjerala na način da se danas zbrajaju sva prvenstva Kraljevine Jugoslavije, pa prvenstvo Banovine Hrvatske, onda prvenstvo Narodne Republike Hrvatske, prije toga i ona 2:0 utakmica 1945. što je Hajduku donijela još jednu hrvatsku titulu, retroaktivno. Pa kad unatrag zbrojimo eto ti Gezina pogotka kao tisućitog. Proleter, pomislili ste u početku da je možda iz – Zrenjanina, Bečkereka?! Ma di će oni u prvu ligu u ta doba pedesetih. To je Proleter Osijek, kasnija Slavonija, današnji HNK Osijek. I Hajdukov čvrst korak prema tituli prvaka te 54/55 koju je potpisao trener Aleksandar Tomašević. Kažu, najbolji balun Hajduka svih vremena, ljepši i od sezone 70/71. A di neće, Beara, Vukas, Frane Matošić i on – Geza Šenauer. Slaviša Žungul – Slave ili jednostavnije – Kobra. Neumoljiv ugriz zmije otrovnice u kaznenom prostoru. Hajdukov Gerd Muller Šurjakove generacije koju potpisuje Tomislav Ivić. Žungul zaslužuje svoje mjesto među top-strijelcima, slučaj je htio da mu zbroje jedan od njegovih pogodaka točno kao dvije tisućiti. Trebao je uraditi veću karijeru, otišao je u Ameriku za Novu 1979. godinu i to je bio njegov prestanak igranja ozbiljnog profi-nogometa kakvog poznajemo, nije imao ni 26... Takav feeling za gol ostao je neponovljiv, mnogo je onih koji idealnu momčad Hajduka svih vremena sastavljaju na način da na branku stave Bearu, na libera Holcera, u vezu Vukasa, za kapetana Franu Matošića a u napad – Žungula! A ostalo može ovako i onako. Još od 1979. živi stalno u SAD... Nenad Pralija – kralj strijelaca iz veznog reda, "all-round" koji je stizao u istoj igračkoj figuri biti i Drago Ćelić i Jure Jerković, ili makar Aljoša Asanović, da ne mislite da smo pretjerali. Beskrajno zahvalan igrač "u oba smjera" kako bi rekao pokojni stručnjak barba Ante Biće Mladinić. Prepun posla na sredini terena, a istodobno i ubojit strijelac. Njemu je zlatni trener Ivan Grozni, rečeni Katalinić otvorio poziciju "slobodnjaka" u tim sezonama "ponosa i slave" kad je Hajduk sredinom devedesetih uzeo jedinu hrvatsku duplu krunu, te izborio plasman u četvrt-finale Lige prvaka. U ta doba stiže nekako i gol u Sisku, zbrojili su tri tisućiti. Ponosni Pralija danas obnaša funkciju koordinatora u omladinskom pogonu Hajduka, šta oće reć - šefa škole.
Kouassi ukratko
Birano društvo
Hajduk je dobio svog sretnog jubilarca, to je “bijela kost” Jean Evrard Kouassi, umjetničkim imenom Ivan Drogba Kvasina, od milja – Žan!
Od nedjelje navečer on je poseban miljenik “bijelih”, za njim je medijska potjera uzela maha, a glad i žeđ za francuskim jezikom Hajdukova Bjelokošćanina trebala bi biti utažena danas; očekuje se pressica crnoputog napadača u odajama “bijelih”.
Već se izvijestilo, upućeni ste: bila je to velika fešta među “bijelima” u Koprivnici, veća nego da su osvojili sva tri boda. Tih 1:1 bilo je kao trijumf u finalu kupa! Položaj na ljestvici Hajduku olakšava poraz Rijeke (što odjednom postaje ponornicom?!), pa su sad Riječani peti na ljestvici i Hajduku je u tim okolnostima dobro legao makar jedan jedini bod protiv Slavena u gostima.
Ali, pravi uzrok fešte bio je - 4000. prvenstveni gol svih vremena!
Nije izostao sastanak s poviješću
Podsjetimo, jubilarac nije postignut odmah protiv Cibalije kad je otpočelo odbrojavanje s brojke 3997., Vinkovčanima su “samo” dvije lopte utrpane u mrežu i počelo je iščekivanje kad će taj idući pogodak Hajduka u prvenstvu, hoće li biti postignut već idućom zgodom, u Koprivnici?
I jest, Hajduk nije izostao sa sastanka s poviješću. Nije propustio postići onaj svoj makar jedan, tradicionalni pogodak koji baš nikad ne izostaje (ovog proljeća nije bilo utakmice a da Hajduk ne zatrese protivničku mrežu). Hajduk golova ne postiže puno, još manje previše; ne slijevaju se u lavinama, ni u mlazevima, ali golovi – kaplju, jedan po jedan.
A s njima lagano cure i skupljaju se - bodovi: 1:1 čest je rezultat Hajduka, na primjer na sva tri zadnja prvenstvena gostovanja, u Zadru, u Zaprešiću, sad u Koprivnici...
Taj pogodak ne izostaje. Jedan, jedan. Nije ni u Koprivnici manjkao, redom 4000.! Hajduk ga je iščekivao, pa je tom povijesnom događaju posvetio dužnu pozornost već u najavi utakmice.
Unaprijed je Ante Bilić, predstavnik Hajduka, ali i glasnogovornik prve momčadi, zamolio delegata s koprivničke utakmice Željka Bela iz Osijeka, te sudačku četvoricu s kontrolorom Dragutinom Poljakom da im se dopusti da jubilarna lopta iz Slavenove mreže, čim pogodi cilj bude spremljena u – hajdučku povijest!
‘Mi vama loptu, vi nama dres’
Da se balun odnese do delegata “u kućicu” i potom bude otpravljen kao trofej s Hajdukom u Split. S tom loptom se više u Koprivnici nije igralo.
- Ako želite tu loptu, ako nam date gol, slobodno je uzmite! Mi vam je darivamo! A zauzvrat darujte vi nama dres vašeg strijelca, da ga mi pohranimo u našim vitrinama. Zanimljivo je da je na našem stadionu ispisan djelić vaše povijesti što je i povijest hrvatskog nogometa – bio je unaprijed vrlo susretljiv direktor Slavena Robert Kerovec i na tome mu u Hajduku toplo zahvaljuju.
Pogodak je doista postignut, Hajduk je izjednačio, poništio Slavenovo vodstvo, pa je lopta hitro spremljena, dok je Kouassi “činija tombule”.
Bel: Ne skidajte dresove na utakmici
Delegat Bel je rekao uzmite loptu, ali ne skidajte dresove na utakmici, to su onda žuti kartoni! Zato se poslije utakmice Kouassi – skinuo, te svoj dres ostavio domaćinu u Koprivnici. Sve u svemu, novi detalji za ukupno vrlo prijateljske odnose dvaju klubova.
Hajduk će tu “adidas” loptu, s oznakama Lige prvaka s kojom Slaven igra svoje domaće utakmice vjerojatno danas prikazati pred novinarima, na pressici, dok se bude ukazao sretni strijelac Žan.
A Jean Evrard Kouassi posebna je priča, od prvog dana smo tvrdili kako se brzo asimilirao među “bijele”, bilo je to vidljivo od prvog trenutka, vrlo otvoren i srdačan, spreman da zagrize u tvrdu kost i nametne se. Za razliku od tandema Brazilaca koji su nekako ostajali svo vrijeme sa strane i imali problema adaptirati se na novo društvo.
Kako se u Turskoj iz Drogbe pretvorio u Kvasinu
Kouassi je odmah, za priprema u Međugorju, dobio i nadimke. Najprije – Drogba, jer je Didier Drogba najpoznatiji i najbolji nogometaš Bjelokosne Obale, a onda je tijekom igranja u Turskoj postao i – “kvasina”, jer to je bilo lakše izgovarati. Komunicira na francuskom, a to nije baš plodno tlo za Hajdukove poliglote, pa je u pomoć uskakao Sven Tino Sušić, jer Sven je belgijski Valonac po svom mjestu Liegeu, a francuski je Sušiću domicilni jezik uz hrvatski/bošnjački s kojim mu komuniciraju roditelji...
Sušić i Žan tako su postali nerazdvojni, a njihov uspon se - poklapa. Napreduju jedan i drugi krupnim koracima, uostalom, mimo Žanova povijesnog postignuća najbolji igrač Hajduka u Koprivnici baš je bio – Sušić.
A akcija iz koje je postignut gol-jubilarac imala je Sušića za aktera, Sven je uzdrmao gredu, a odbijenu loptu u mrežu je sprašio – “Kvasina”!
Objasnili su Žanu što je ostvario, on se dječački radovao. Kažu da je bilo veselo u autobusu i da su crnoputog napadača kao pravog miljenika “bijeli” slavili.
Budući da je autobus s loptom sretnog gola i jednim bodom dodatnog bijega Rijeci stigao u Poljud tek oko pet izjutra, u zoru ponedjeljka, pressica je prebačena tek danas. Neka se hajduci odmore...
Između nogometa i škole izabrao loptanje
Međutim, nije Kouassi pao s Marsa, znamo već ponešto o njemu. Pričao nam je:
- Moji iz Obale Bjelokosti su siromašni, otac je u penziji, a majka se bavi trgovinom, ali ne uspije puno zaraditi. Ja sam morao birati između škole i nogometa, rekli su mi da sam talentiran, zato sam rano prestao ići u školu... A od zarade šaljem mojima kući... U Hajduk ga je u biti doveo – Fredi Fiorentini, Žan ga spominje.
Fio se bacio u potragu, to je ta priča kad iz Hajduka kažu da su ga “preporučili prijatelji”. Menadžer mu je Mattias Feurich, on ga je zapazio na Svjetskom prvenstvu u Meksiku “do 17” prije dvije godine. Stupio je u vezu s Fiorentinijem, kontakt je ubrzan preko agenta “Germanije” Darka Smoljana. Fio je povezao konce, Žan je došao na probu:
- Moj menadžer je kontaktirao s Fiorentinijem koji je puno učinio za mene, pomogao mi je da se smjestim i uopće brinuo o meni da se lakše snađem – hvali Žan “splitsku vezu”.
U Poljud ga dovela utakmica s Barcelonom
Govorilo se kako je bio na probama ovdje, ondje, u Hoffenheimu, u PSV Eindhovenu, a trebao je ostati u Monacu, ali nije bio baš siguran u minutažu...
- Kad su mi spomenuli Hajduk, priznajem, tada nisam znao za taj klub... Provrtio sam po internetu i ostao fasciniran utakmicom protiv Barcelone. Procijenili smo da u Monacu ne bi bilo puno mjesta za mene budući da Monaco odmah želi povratak u prvu ligu i rekli smo, probajmo u Hajduku! Dojučer je bio omiljen, a sad je već – povijesna baština splitskog kluba!
Naučio ‘umoran sam’
- Najteže mi je svladati jezik, dosad sam naučio tek nekoliko izreka, ono što su me naučili, nagovarali da kažem. A to je “umoran sam”, i oni meni da kažu “malo si se opustio”! To razumijem - kazivao je za ranijih susreta. Nesumnjivo će biti dočekan ovacijama u jadranskom derbiju u nedjelju protiv Rijeke, kao što se vidi otprije da je izborio dres prvotimca i uopće nema dvojbe je li standardan. Zgrabio je svoju šansu, poput Sušića... I zabio taj 4000. gol!
A Hajduk je i danas slavio svog strijelca povijesnog 4000. pogotka. A da je strijelac za povijest baš omiljeni Žan, 18-godišnji Bjelokošćanin, preko noći u srcima navijača, poseban je gušt.
Na pressici se pojavio zajedno sa Svenom Tinom Sušićem, oni su nerazdvojni poput braće. Francuski je njihovo govorno područje i to ih spaja od "ostatka hajduka". Pa će Sušić preuzeti ulogu glasnogovornika, relej za vezu:
- Svi su ga dobro prihvatili, sviđa mu se i država Hrvatska i grad Split. Opušten je i pokazuje što zna, utoliko mu je lakše. A prije utakmice u Koprivnici svi smo znali da se čeka taj 4000. gol i sretni smo zbog Žana. On je naš miljenik!
Pa su krenula pitanja izravnije do Kouassija koji je kazivao:
- Nisam pogriješio kad sam dolazio, prihvatio sam savjet svoga menadžera Mattiasa Feuricha iz Njemačke. On me prati otkako me upoznao na jednom kampu još malih dječaka u mojoj državi. Počeli smo suradnju, obišli nekoliko klubova na probi u Europi, na kraju prihvatili poziv iz Hajduka. Najteže mi je što sam daleko od svojih, od obitelji, već ih dugo nisam vidio. Ali kad sam krenuo u nogomet, po svijetu, nema mjesta nostalgiji.
A što kaže o 4000. pogotku?
- Znao je prije da se to čeka, priča nam Sušić u Žanovo ime. Svjestan je da je to za povijest i tradiciju. Ponosan je.
Pa je Kouassi posebno pozirao sa sretnim koprivničkim balunom, s kojim se igra Slaven i – Liga prvaka. Nije li to sretna naznaka budućnosti?
- Bilo bi lijepo. Nisam se nadao tako brzo uklopiti, jer ima ovdje dobrih igrača. Vjerovao sam u sebe i da ću s radom dobiti šansu. Kad sam tek došao i trenirao u Međugorju, po blatu, zimi, kiši, snijegu, patio sam. Lakše je u Africi kad je vruće. Ali kad svi treniraju po hladnoći, moram i ja! U Hajduk sam došao uraditi velike stvari i na dobrom sam putu. Nema odustajanja - poručio je na kraju Kouassi.
SLAVEN ALFIREVIĆ
Najteža utakmica: U Zadru, promašio sam izbliza, nešto nevjerojatno, prazan gol. Danima sam se ispričavao suigračima. Najdraži suigrač: Sven Tino. Sa Sušićem provodim najviše vremena, nerazdvojni smo. Gol posvećuje: Menadžeru Mattiasu Feurichu, on od prvog dana vjeruje u mene i vodi me po svijetu. Najdraže jelo: manistra, bijela manistra koju spravlja kuhar Dragan u klupskom restoranu. Šalili smo se da ćemo jednom za mene napraviti odreske od noja. Ali, prvo treba nabaviti noja, ha, ha, ha! Možda i to, kad osvojimo kup! Najdraži kvart: Riva. Naučio sam doći do rive, šetnjom, tamo je prekrasno, obožavam vidjeti brodove u luci. A i plaža (Bačvice op. a.) me oduševila, ali tamo rijetko stignem. Najdraži klub poslije Hajduka: Real Madrid, nadam se finalu Bayern – Real. Uzor mi je Cristiano Ronaldo. Ako nekad zaigram u Francuskoj, to bi bio Marseille. Najbolji je za razvoj mladih nogometaša, a tamo je bio i Drogba, moj slavni sunarodnjak. Nadimak? Najčešće – Drogba, zatraže da se slikaju sa mnom. Zovnu me i "alo, brate", okrenem se, znam da je to za mene. (Ivan Balint, navijač "bijelih" specifična kova kune se na djecu da je baš on smislio Žanov puni nadimak: Ivan Drogba Kvasina! A to – Kvasina, u upotrebi je po Poljudu i te kako, mnogi ga baš tako zovu. Živi taj nadimak Kvasina! op. a.) Djevojka? Imam je, ali ne ovdje. U Splitu sam samac, solo. Djevojka čeka na Obali Bjelokosti. Obitelj? Nisu bogati, naprotiv, otac u penziji, majka se bavi trgovinom, a ne zarađuju puno, u predgrađu Abidjana. Imam dva starija brata, te stariju i mlađu sestru. Stariji brat Yaorma igra nogomet na Tajlandu i često se dopisujemo mejlom. Inače, ugovor s Hajdukom potpisao je prije dolaska na probu, na Hajduku je bilo da ugovor parafira ili – pokida. Kako je Kouassi odmah zablistao protiv Brotnja Hajduk je ugovor – potpisao. Računa se da Kouassi može zaraditi oko 4000 eura mjesečno, bruto. Uz određene bonuse, kad i ako, ovisino o minutaži. 1000. Vlado Schönauer, Hajduk – Proleter Osijek (današnji Osijek) 5:3, 12. rujna 1954. godine. 2000. Slaviša Žungul, Hajduk – Željezničar 4:0, 2. rujna 1976. godine 3000. Nenad Pralija, Segesta – Hajduk 1:1. 18. kolovoza 1995. godine. 4000. Jean Evrard Kouassi, Slaven Belupo – Hajduk 1:1, 21. travnja 2013. godi U kakvo je društvo upao Jean Evrard Kouassi? Uzorak je više-manje slučajan, ali – ništa nije slučajno. Na primjer, lako je uočiti da se tisuću golova u prvenstvu postiže u razmaku od 18 pa do 20 godina, dva desetljeća su potrebna za takvo klupsko pregnuće. Sad smo mirni sve tamo do 2030... Vlado Schönauer – nedavno preminula Hajdukova legenda, poznat po nadimcima Geza ili za one najbliže Ćićo... Bio je krilni napadač, specifične finte, a po vlastitom priznanju i vješt u iznuđivanju najstrožih kazni, udaraca s bijele točke. Kad je postigao gol tadašnjem Proleteru, a današnjem Osijeku, nije se znalo da je to tisućiti gol... Povijest se dotjerala na način da se danas zbrajaju sva prvenstva Kraljevine Jugoslavije, pa prvenstvo Banovine Hrvatske, onda prvenstvo Narodne Republike Hrvatske, prije toga i ona 2:0 utakmica 1945. što je Hajduku donijela još jednu hrvatsku titulu, retroaktivno. Pa kad unatrag zbrojimo eto ti Gezina pogotka kao tisućitog. Proleter, pomislili ste u početku da je možda iz – Zrenjanina, Bečkereka?! Ma di će oni u prvu ligu u ta doba pedesetih. To je Proleter Osijek, kasnija Slavonija, današnji HNK Osijek. I Hajdukov čvrst korak prema tituli prvaka te 54/55 koju je potpisao trener Aleksandar Tomašević. Kažu, najbolji balun Hajduka svih vremena, ljepši i od sezone 70/71. A di neće, Beara, Vukas, Frane Matošić i on – Geza Šenauer. Slaviša Žungul – Slave ili jednostavnije – Kobra. Neumoljiv ugriz zmije otrovnice u kaznenom prostoru. Hajdukov Gerd Muller Šurjakove generacije koju potpisuje Tomislav Ivić. Žungul zaslužuje svoje mjesto među top-strijelcima, slučaj je htio da mu zbroje jedan od njegovih pogodaka točno kao dvije tisućiti. Trebao je uraditi veću karijeru, otišao je u Ameriku za Novu 1979. godinu i to je bio njegov prestanak igranja ozbiljnog profi-nogometa kakvog poznajemo, nije imao ni 26... Takav feeling za gol ostao je neponovljiv, mnogo je onih koji idealnu momčad Hajduka svih vremena sastavljaju na način da na branku stave Bearu, na libera Holcera, u vezu Vukasa, za kapetana Franu Matošića a u napad – Žungula! A ostalo može ovako i onako. Još od 1979. živi stalno u SAD... Nenad Pralija – kralj strijelaca iz veznog reda, "all-round" koji je stizao u istoj igračkoj figuri biti i Drago Ćelić i Jure Jerković, ili makar Aljoša Asanović, da ne mislite da smo pretjerali. Beskrajno zahvalan igrač "u oba smjera" kako bi rekao pokojni stručnjak barba Ante Biće Mladinić. Prepun posla na sredini terena, a istodobno i ubojit strijelac. Njemu je zlatni trener Ivan Grozni, rečeni Katalinić otvorio poziciju "slobodnjaka" u tim sezonama "ponosa i slave" kad je Hajduk sredinom devedesetih uzeo jedinu hrvatsku duplu krunu, te izborio plasman u četvrt-finale Lige prvaka. U ta doba stiže nekako i gol u Sisku, zbrojili su tri tisućiti. Ponosni Pralija danas obnaša funkciju koordinatora u omladinskom pogonu Hajduka, šta oće reć - šefa škole.
Kouassi ukratko
Birano društvo
