Sport Hajduk

SLIČNOSTI i RAZLIKE IZMEĐU TITA KIRIGINA I JOŠKA SVAGUŠE, NEKADAŠNJEG I SADAŠNJEG ČELNIKA SPLITSKOG HAJDUKA

Dva moćna "slastičara": Kirigin osvojio devet trofeja, Svaguša još čeka prvu pobjedu

SLIČNOSTI i RAZLIKE IZMEĐU TITA KIRIGINA I JOŠKA SVAGUŠE, NEKADAŠNJEG I SADAŠNJEG ČELNIKA SPLITSKOG HAJDUKA

Obojica su figurativno krenula sa dna − Tito je bio slastičar (ispekao je zanat u obiteljskoj slastičarnici). Svaguša je formalno završio ugostiteljsko-turističku školu, ali je u svoj poduzetnički život krenuo kad je s ocem Mirkom otvorio pekarnicu.

Obojica su figurativno krenula sa dna − Tito je bio slastičar (ispekao je zanat u obiteljskoj slastičarnici). Svaguša je formalno završio ugostiteljsko-turističku školu, ali je u svoj poduzetnički život krenuo kad je s ocem Mirkom otvorio pekarnicu. I Tajo i Svagi, kako su ih nazvali prijatelji, upoznali su život s teže, radničke strane: obojica su radila u noćnim smjenama...

Čim je Joško Svaguša postavljen za predsjednika Hajduka (danas je to titula predsjednika Uprave) dogodila se automatska asocijacija na Tita Kirigina, mitskog lidera splitskih “bijelih“. Do poveznice je došlo zbog Bobisa, glasovite splitske tvornice BO(nbona)BI(skvita)S(lastica). Jer, Tito je u vrijeme njegove vladavine u Hajduku bio direktor Bobisa, a Svaguša je danas vlasnik te tvrtke.

Je li bogohuljenje uspoređivati Kirigina i Svagušu? Naravno, jer Kirigin je u mislima navijača Hajduka odavno ustoličen na oltar najzaslužnijeg svih vremena. Doslovno tako, jer po učinku, rezultatima na svim poljima, u stogodišnjoj povijesti splitskoga kluba nije bilo takvog maga.

Pa ipak, između Kirigina, koji je jedno desetljeće bio “leader maximo“, znači neprijeporna osoba u Hajduku, i Joška Svaguše, čiji mandat traje dvadesetak dana, moguće je potražiti neke paralele.

A to je u prvom redu kriza rezultata, koja je zavladala Hajdukom kad je 1965. Kirigin ušao u upravu i sad 2009., kad je gradonačelnik Splita Željko Kerum praktički predao Svaguši klub u ruke. U oba slučaja revolt navijača Hajduka izazvao je poremećaje u upravi (smjene u vrijeme Kirigina, prošlih dana ostavke) i situacija je bila takva da su se tražili energični, poduzetni ljudi, oni koji su vizionari.

Povezuje ih Šurjak

Istina, to su potpuno različita vremena, ali u doba socijalizma Kirigin je stekao aureolu poduzetnika, koju danas ima Svaguša kao tipični primjer “selfmademana“, baš uspješnog poduzetnika. Obojica su, figurativno, krenula sa dna – Tito je bio slastičar (ispekao je zanat u obiteljskoj slastičarnici), Svaguša je formalno završio ugostiteljsko-turističku školu, ali je u svoj poduzetnički život krenuo kad je s ocem Mirkom otvorio pekarnicu. I Tajo i Svagi, kako su ih nazvali prijatelji, upoznali su život s teže, radničke strane: obojica su radila u noćnim smjenama...

Šjor Ivica Grubišić, administrativni tajnik Hajduka tridesetak i više godina, jedan iz plejade zaslužnih za trajanje i uspjehe “bijelih“, svojedobno je rekao: ”Dok Tito nije došao u upravu, nismo imali ni za kupiti olovke, a od kuće smo donosili bije (drva) da bismo mogli ured zimi zagrijati...”

Kirigin nije klubu dao svoje šolde, ali ih je znao naći, osigurati, doslovno izmusti sa svih strana. Dovoljno je podsjetiti kako je genijalno riješio kako osigurati 65 milijuna dinara za kupnju Dragana Holcera i Miroslava Vardića od niškog Radničkog: dobio je kredit od IKB-a (danas Splitska banka) na račun pologa obveznica zajma za obnovu Skoplja, koje su navijači Hajduka s lakoćom darovali klubu.

Danas više nema takvih socijalističkih recepata za financiranje kluba, premda je i sada bila praksa da politički moćnici “sugeriraju“ sponzoriranja i doniranja klubovima (najviše, najbogatije, da ne kažem najrasipnije za Croatiju za vladavine predsjednika Franje Tuđmana). Hajduk je sada postao dioničko društvo, vjerojatno uskoro pravi privatni klub...

- Moja je plaća kao predsjednika kluba nula kuna, a odgovornost se može mjeriti samo milijardama - rekao mi je Joško Svaguša, koji je tijekom prvih tridesetak dana preuzimanja vlasti dnevno prosječno iskeširao više od tisuću eura, svojih! Onako, pošteno, takvih plaćanja iz svojeg džepa nije bilo u prošlosti.

I Kirigin i Svaguša funkcioniraju na isti način: ranim jutrom u poduzeće, onda od deset sati prednost klubu. Dodirna je točka te dvojice predsjednika Ivica Šurjak, koji je Kiriginu bio najomiljeniji igrač, dok je Svaguši glavni savjetnik. Zajedničko im je i to da su obojica pokušala igrati balun u Hajduku, no nisu dosegli dalje od kategorije tića (Svaguši je trener bio Mili Buterer).

Ono u čemu se ta dva predsjednika također može poistovjetiti silna je ambicija, energija, entuzijazam kojim su se upregli u Hajduk. No, Kiriginovi su rezultati bili zaista fantastični (četiri naslov prvaka, pet osvojenih kupova), dok Svaguša tek čeka prvu pobjedu. Zato su usporedbe bespredmetne, ali to nikako ne znači da aktualni predsjednik ipak neće dočekati prvi trofej.

Moćni potezi

Kirgin je pozvan u upravu Hajduka u ljeto 1965., nakon što je Hajduk dogovaranjima/lažiranjima osigurao opstanak u prvoligaškom društvu. Najprije je vodio financijske poslove, postao je dopredsjednik, ekspresno je dosegao lidersku ulogu, predsjedničku funkciju naslijedio je od admirala Josipa Grubelića, te je Hajduk pod njegovim vodstvom bio najmoćniji i najuspješniji jugoslavenski nogometni klub tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Osim deset trofeja (jer Kirigin je bio glavni i u osvajanju prvoga kupa 1967.), kao i zaokreta u organizacijskom i materijalnom smislu vođenja kluba, Tito je zaslužan za niz velikih transfera, ali i za podizanje važnosti nogometne škole “bijelih“ (forsiranje Tomislava Ivića kao trenera).

Novi predsjednik, 41. na čelu Hajduka, dobio je kormilo nakon nereda na utakmici sa Žilinom, pa se logično ne može kititi trofejima, ali je na startu, osim dva poraza i boda protiv Intera (za to ga se ne može kriviti), izveo dva vrlo značajna, moćna poteza: angažiranje talijanskog trenera Edoarda Reje i dovođenje braće Sharbini.

A treći ključni, baš strateški potez najava je osiguranja potpune potpore radu omladinskog pogona pod vodstvom Gorana Vučevića. Svaguša, na njegovu žalost, nije dočekan prijateljski od dijela navijača, dapače, opterećen je sumnjama u to je li sposoban vratiti Hajduku njegov sjaj.

Međutim, činjenica je da Svaguša u dva svoja poduzeća vodi više od 600 djelatnika, da su njegove tvrtke uzorno organizirane, da su vrlo uspješne (promet veći od 140 milijuna kuna prošle godine), pa s tog aspekta zaslužuje makar suzdržanost od destruktivnih napada, točnije, tek će se vidjeti kolike su njegove sposobnosti u vođenju kluba.

Tajo i Svagi

- Pokojni Tito Kirigin Tajo, VKV slastičar, rođen 16. travnja 1920., oženjen, otac dvoje djece, direktor Bobisa, predsjednik Hajduka od 3. ožujka 1970. do 25. veljače 1980. (tada je počela praksa “listopadnih“ predsjednika, jednogodišnjih mandata), korisnik trosobnog stana, vlasnik dijela rodne kuće u Mircima na Braču, dobitnik brojnih priznanja. Umro je 1987.

- Joško Svaguša Svagi, srednja školska sprema, rođen 11. siječnja 1972., oženjen, otac dvoje djece, vlasnik Bobisa i lanca pekarnica Svaguša, predsjednik Hajduka od 8. kolovoza 2009., vlasnik triju obiteljskih kuća (u Dragovodama u Splitu, na Hvaru i u zaseoku Svaguše kod Zagvozda).

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 13FirstPrevious[1]2345678910Last