Sport Hajduk

ništa protiv furešta, ali...

Jurićev poučak: Hajduk je jak onoliko koliko jakih Splićana i Dalmatinaca u njemu igra! 

ništa protiv furešta, ali...

Tjedan je Stanka Jurića, na sto načina, u žarište igrač Hajduka utrčava sa svih strana:

- kao pobjednik i najbolji nogometaš jadranskog derbija (Hajduk – Rijeka 4:0), strijelac, dodavač, trkač, razarač
- kao pjevač u emotivnom slavlju s Torcidom na sjeveru, zgrabio je mikrofon i počeo pjesmu “Ja te volim Hajduče...”
- kao simpatičan sugovornik u intervjuu gdje se ne libi priznat svoju vrlinu, a ne slabost, to što ga emocije kupaju i peru. I što ostaje isti momak s Pujanki kakav je bio i prije, nadasve navijač koji ima tri lude želje - zaigrat za Hajduk, proslavit pobjedu s Torcidom i na kraju postat prvak!
- kao akter prijave i provođenja postupka da možda i nije sve bilo po “pe esu”, pravilu službe, pa će o njemu danas odlučivati i disciplinski sudac Alen Klakočer, treba li ga i kako kazniti? Prijestupi su upitni, al’ su kazne razne.
- i napokon, kao putokaz i vodič!

E, ovaj posljednji navod nas zanima, Stanko Jurić je najveće otkriće Hajduka, ali i smjer kojem bi se “bijeli” trebali žešće posvetiti, vratiti na stare staze.

Dalmacija kao zlatna žila “bijelih”, koliko li samo ima potencijalnih  prvotimaca u redovima dalmatinskih ligaša koji bi tako rado, srčano i kvalitetno, s guštom i ljubavlju odigrali za Hajduk?!

Da ih odmah smjestiš u - prvu momčad. Ne mislimo na dopunsku selekciju i kaljenje, biranje kroz juniore. Nego potražiš odmah u glavu prvotimce da se popuniš momčad, makar ih stavio neko vrijeme u “inkubator” da se zagriju, kao što je i Juriću trebalo neko vrijeme (a mogli su ga i prije lansirati, ali dobro, nikad nije prekasno).
Uzmeš, dakle, već profilirane igrače, koji su spremni isti čas pomoći u prvoligaškoj kavalkadi. Ne sve, ali nekolicinu...

Zar to nije bolje, prirodnije nego forsirati strance? Da se razumijemo, nemamo ništa protiv stranaca. Međutim, povijest uči, neka im broj bude doziran pa da dodaju samo onaj neophodan špric, glanc kvaliteti koja je već usađena u domicilnu, da ne kažemo domorodačku momčad hajduka.

Stanko Jurić nas vraća na dva primjera kroz povijest, sigurno ih bilo još, ali dvojica su bila baš upečatljiva, bili su pojačanja iz lokalnih sredina, da ne kažemo (nogometne) provincije:

1. Mišo Krstičević – stigao je u ljeto 1978. iz Neretve, inače Pločanin, svidio se namah Tomislavu Iviću kad je veliki trener preuzeo očerupani kadar Hajduka u svom povratku iz Ajaxa. Dao se u potragu po lokalnim dvorištima za profilom igrača koji bi mu mogao pomoći. Našao je anonimnog nositelja kvalitete iz bližeg okoliša. Otkrio je – Krstičevića i dok pljesneš dlanom o dlan profilirao ga u reprezentativni kadar, bio s njim prvak u sezoni 78/79.

2. Goran Šušnjara - iz redova Splita, ali u biti Omišanin, vidjelo se da u Parku mladeži, tada skojevaca, da im raste vezni igrač koji komotno odmah može uskočiti u Hajduk. I bijaše tako tog ljeta 1982. kad su na odsluženje vojnog roka otišli i Blaž Slišković i blizanci Zlatko i Zoran Vujović. Šušnjara kao all-round, premda bez staža u omladinskom pogonu “bijelih”, iz crvenog dresa Splita odmah je, bez rezervi i kompleksa, uskočio u bijelo ruho starijeg brata.

E, tu nam je Stanko Jurić sadašnji primjer. Na tragu Krstičevića i Šušnjare. U Dugopolju se mladić s Pujanki odgojio kao “self made man” (čast i trenerima u Dugopolju, ali shvatili ste poantu). Nekadašnji desni bek u Adriaticu, narastao je do poželjnog igrača u sredini polja usred Dugopolja, pa ga je i Hajduk – dopunski - zamijetio.

To je to na čemu Hajduk mora dalje inzistirati, još bolje češljati po igračkom kadru dalmatinskih klubova, tražiti – seniore. Naravno, sjajno je dovesti jednog Darija Srnu u mlađe uzraste, ali i među seniorima sigurno ima kadra koji bi bio kadar pomoći odmah.

Hrvoje Vejić, primjerice, profilirao se preko Zagreba iz svojih Ploča, a Jurić pokazuje kako treba čvrsto zaorati dalmatinsku brazdu.

Na prvu, vidimo odmah i dva potencijalna rješenja.

1. Ivan Roca, vezni igrač, Vodičanin u dresu Šibenika, rekli bismo i da Hajduk simpatizira barem onoliko koliko ga simpatiziraju Pero Nadoveza, Ante Žaja, Nikica Cukrov. Čini nam se zanimljiv materijal.

2. Nigerijci, u paketu, sletjeli su u Opuzen mimo Hajduka, u Neretvanac, pronio se glas da su za Treću ligu NLO, pa ih sad oblijeću i ovi i oni i istražuju, pipkaju, gledaju, od Zrinjskog do Slaven Belupa, ali Stephen Chinedu i Uche Anoruo su (i) u bilježnici Hajduka, tj. Saše Bjelanovića.

Ispisan je Jurićev poučak, treba na njemu istrajati. I glasi:

- Hajduk je jak onoliko koliko jakih Splićana i Dalmatinaca u njemu igra! 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk