Sport Hajduk

jučer je u splitu u 85. godini umro najpoznatiji hajdukolog i enciklopedija znanja povijesti ‘bijelih’

Ante Dorić često je znao reći: Samo da doživim Hajdukovih 100 godina, i onda mogu mirno umrit

jučer je u splitu u 85. godini umro najpoznatiji hajdukolog i enciklopedija znanja povijesti ‘bijelih’
Sustigla je tužna vijest sve hajdukovce: umro je Ante Dorić, kako se ono suho, agencijski kaže “poslije kratke i teške bolesti“. Zauvijek je sklopio umorne oči zagazivši već u 85. godinu života. Otišao je jučer, oko 10 sati, u svom stanu, okružen brigom i njegom supruge Tanje. Napustio nas je najpoznatiji hajdukolog. Mnogi su ga svrstavali u red osnivača Torcide, ali on je bio mnogo više: svjedok vremena, leksikon znanja o događanjima u i oko Hajduka i to još od dana prije nego što su “bijeli“ registrirani, prije sto godina.

Istini za volju danima pripremamo tekst, njemu u počast, povodom stogodišnjice “bijelih“. No, bez primisli da to bude kao nekrolog... Nadali smo se do zadnjeg trena kako će to biti za njegova života, ali da će biti spreman i svjestan da ga pročita. Pa smo kalkulirali, u kontaktu sa suprugom mu Tanjom čekali smo uzalud dobre, bolje vijesti.

Na žalost nismo ih dočekali, stanje je iz dana u dan nepovratno bivalo sve lošije, sve do neumitnog, najtužnijeg epiloga. Htjeli smo da šjor Anti još jednom bude milo oko srca, da preletimo, prelistamo još poneki detalj iz bogate Hajdukove prošlosti, kao što smo to nebrojeno puta s njim proljudikali u minulih tridesetak godina, koliko ga osobno poznamo; dolje iz kvarta, s Bačvica, s omiljenom štacijom ćakule na terasi ili u kavani hotela Park.

‘Samo da doživim Hajdukovih 100 godina’

Nema više šjor Ante. Ali ostaju zapisana njegova znanja iz Hajdukove povijesti otiskana u mnogim člancima, njegova dragocjena suradnja što je oplemenila kolaže u knjigama Jurice Gizdića. Ostaje nadasve i njegova naracija u filmu “Glava u balunu“ u kojem se prepričava Ajdukova štorija. Film je doživio premijeru u krugu Hajdukove obitelji u kino-dvorani poljudskog stadiona užežin stotog rođendana “bijelih“, a sutradan je prikazan i u udarnom večeranjem terminu Hrvatske televizije. Film je zagolicao maštu, na putu je da postane apsolutni hit i vojska navijača Hajduka i ljubitelja baluna jedva čeka da se pojavi u prodaji, da “Glava u balunu“ postane neizostavan dio svake kućne videoteke.
Eh, što ti je sudbina.

Šjor Ante nam je stoput znao reći:
- Ma samo da doživim Hajdukovih 100 godina i onda mogu mirno umrit’?!
Prije mjesec i pol dana zdravstveno stanje mu se pogoršalo, u bolnici je, a da nije bio svjestan događanja oko sebe, dočekao i 31. siječnja, svoj 84. rođendan, a potom i 13. veljače Hajdukov, toliko iščekivani – stoti!
- Toliko je čekao Hajdukov stoti rođendan, veselio mu se, odbrojavao dane kad ga je bolest sustigla. Baš sudbina... Vratili su ga iz bolnice da umre kod kuće, na mojim rukama – pretužna je gospođa Tanja, supruga preminulog Ante.

- Pitao sam se gdje je gospodin Dorić, da mu predam kopiju filma na svečanoj projekciji u Poljudu. Prišla mi je njegova kći Katja, javila mi se, zabrinutim glasom rekla kako tata nije dobro, nije u stanju doći – ispričao nam je jučer Mladen Ćapin, producent i redatelj “Glave u balunu“.

Oscara za taj film odnose hajdukovci, ali “mali kipić“Oscar je Dorićev, za sporednu glavnu ulogu naratora, Hajdukova sveznadara. Ćapin nam priča:
- Nikad neću prežaliti što gospodin Dorić nije mogao vidjeti film, toliko smo skupa radili, cijelo vrijeme je bdio i strepio kako ide projekt, zvao me nebrojeno puta dok smo film montirali i sređivali materijale, da uvijek doda još neki svoj savjet, da budemo precizni. Totalno emotivno je bio unutra, baš zato i žalim što nije dočekao ni film, a pogotovu Hajdukov rođendan. Htio sam ga sad nedavno u Splitu posjetiti, objasnili su mi da ne bi bilo svrhe, više me ne bi ni prepoznao.
Hajdukovac bez premca

Nedvojbeno je nastup Ante Dorića kao vodiča kroz Hajdukovu povijest bio apsolutan pogodak filma:
- S njim me povezao Mislav Čotić, hajdukovac i inženjer u Zagrebu, preko kojeg smo dobili sekvence u kojima su izjave Frane Matošića. Čotić me uputio na gospodina Dorića kao na živu enciklopediju Hajduka, objasnio da je Dorić intimus sa starijim igračima, vjenčani kum s Bernardom Vukasom, da poznaje more detalja i da bi on kao narator bio idealan da nas vodi kroz Hajdukovu povijest. Svi su mi rekli da je to naposljetku pun pogodak, Ante Dorić je svemu podario dodatni splitski štih, govor splitskog narječja, apsolutna autentičnost. Provozao nas je kroz film i Hajdučku štoriju pitko, zanimljivo i nadasve strastveno – priča nam dirnuti Ćapin.

Nezaboravan je detalj kad je šjor Ante spominja’ i operetu Ive Tijardovića “Kraljica lopte“ i kad je u kameru reka’:
- ‘Oćete li da van je i zapivan?

Pa počeo pjevušiti davnašnju ariju iz dvadeset i neke:
- “To nje ni knedla, a palačinka, to njesu husle, a klarinete, česka publika...“
Darovao je Ćapinovu filmu toplinu, prisnost, dobrotu, bio je to početni trenutak emocija od kojeg je zadrhtao hajdučki auditorij, preko fragmenata slavnih utakmica, izjava i vijesti o smrti velikog Frane Matošića, do završnih suza nadahnutog govornika Ivice Bukle Hlevnjaka.

I tako, ode nam barba, šjor Ante Dorić, hajdukovac bez premca. Preselio se među Hajdukove zvijezde na onaj svijet da im priča povijest, štoriju kluba koji je više od baluna, evo već u sto i prvoj...

SLAVEN ALFIREVIĆ


Bačvice, Stari plac, Poljud...

Odakle svo to znanje o Hajduku u šjor Ante Dorića? Nije jednom da nam je pričao:
- Slušaj, ja ne znan sve o Ajduku, ali ne virujen da iko na svitu zna o Ajduku više od mene. Kako? Lipo! Bija san dite, moja teta Marija Dorić je često išla u svojih rođaka, u familiju Kaliterna, e, doli na Bačvice, u njiovu vilu, šta jon sad u vrtlu o kuće oćedu ‘otel sagradit, bože sačuvaj. E, to ti je danas Matije Gupca 2. Tamo je živila familija Kaliterna, Fabjan, Luka, Tonček, Tereža, Ana i Zora. I moja teta Marija je vodila mene sa sebon u vižite, a ja san ima sedan, osan godina, pa ti računaj kad je to bilo. Gleda san slike o Ajduka, pa mi je priče priča barba Fabjo, tako smo ga zvali, e, Fabjan Kaliterna. Tako ti je to počelo...

A onda je mali Ante uvatija već i deset, jedanaest godina, pa je naša’ i drugu štaciju da se poji štorijama i batudama legende „majstora s mora“:
- Kad san uvatija jedanajst godin počeja san ić i u barba Nike Poklepovića. On je oženija Anku, sestru od moje matere Jelice, a drža je kantinu na Stari plac, na Hajdukovo igralište. Ja san tamo već ka dite počeja ić na utakmice, sidija bi u kantini, gleda i sluša. I sve pamtija, ne boj se, ništa nisam zaboravija...

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 5FirstPrevious[1]2345Last