Sport Domaći nogomet

Zdravko Reić: Hajduk je rođen 1911., a Dinamo su osnovali komunisti

Dinamo je dekretom komunističkih vlasti osnovan u lipnju 1945. Jest, događalo se da su klubovi mijenjali svoja imena, simbole, značke, ambleme, boju dresa, ali se nije dogodilo, do slučaja s maksimirskim klubom, da svojataju tuđu tradiciju i rođendane

Svaki put kad pročitam poslanje, da ne napišem nešto drugo, od strane Fredija Kramera, “dugogodišnjeg kroničara maksimirskog kluba”, uhvati me nervoza, reklo bi se da dobijem ospice. Jednostavno, ne mogu ne usprotiviti se, ne odgovoriti mu...

Naravno, radi se o umovanju (Sportske novosti, Kramer: “Neće trebati dugo čekati i klub će se ponovo zvati Građanski!”) kako današnji Dinamo uskoro slavi stogodišnjicu postojanja, jer je navodno nasljednik Građanskog, koji je rođen 1911. Nevjerojatna je upornost pojedinaca, a Kramer među njima prednjači, u dokazivanju da je Dinamo faktički utemeljen 1911. Uz to sam alergičan i na tvrdnje tipa:

- Mnogi Hrvati su naklonjeni Dinamu samo zato što je Hajduk u grbu imao znak tvornice ulja – Zvijezda. Tako posprdno kaže Kramer.

Ne bih želio da se ovo moje dopisivanje s Kramerom i s onima koji objavljuju njegove mudrolije doživi i shvati kao prazno nadmudrivanje.

Činjenica je, ona neoboriva, da je Dinamo dekretom komunističkih vlasti osnovan u lipnju 1945. i nikakva gimnastika ne može taj fakat promijeniti. Jest, događalo se da su klubovi mijenjali svoja imena, simbole, značke, ambleme, boju dresa, ali se nije dogodilo do slučaja s maksimirskim klubom da svojataju tuđu tradiciju i rođendane. O tome sam već pisao, još jednom želim ponoviti lekciju.

Falsifikat

Hajduk je spasio svoje ime i postojanje zahvaljujući činjenici da je kompletna momčad “bijelih” otišla u partizane, na Vis, pa onda dalje u južnu Italiju. Prethodno, što je najznačajnije, vodstvo i igrači Hajduka odbili su ponudu okupatora, to jest fašističke Italije, da zaigraju u talijanskom prvenstvu, u Seriji A.

S druge strane, tri zagrebačka kluba HAŠK, Građanski i Concordia nastavili su svoj život, nastupanja i nadmetanja i poslije pada Kraljevine Jugoslavije, znači pod režimom NDH.

E sad, možemo se složiti da nije bilo u redu ili korektno da komunistički režim jednim nasilnim aktom izbriše iz evidencije, rasturi, rasformira pojedine klubove kako se to uradilo ne samo sa tri zagrebačka poznata kluba, nego i s nizom drugih (Jugoslavija, BSK, Slavija, SAND, Zrinjski itd.), ali je to nepobitna činjenica.

U Dinamu su i do sada nastojali objasniti kako su “modri” nasljednici i HAŠK-a i Građanskog, zato su s mnogo pompe 1998. proslavili 95 godina postojanja “svojeg kluba”, u HNK u Zagrebu, u prisutnosti predsjednika Franje Tuđmana i drugih velikodostojnika. Kao da je Dinamo u stvari osnovan 1903. Naravno, uvidjeli su da je to falsifikat, da je to neprirodno, da nema veze s povijesnom činjenicom.

Kao što je bez veze i ovo nastojanje da se korijeni nađu u osnivanju Građanskog. Ne, to su jalovi pokušaji Kramera i takvih umjesto da prihvate časno ime Dinamo... Vidite, još kao dječak sam odlazio u Zagreb na derbije (prvi put 1955. Dinamo – Hajduk 0:6) i baš nikad, ali nikad, nisam čuo da su navijači “modrih” skandirali “Građanski, Građanski”.

Ono što je istina to je da je Dinamo u korijenu imao hrvatski značaj. I mnogi su kroz navijanje za taj klub zapravo manifestirali privrženost Hrvatskoj. Često puta je skandiranje imena Dinamo imalo taj hrvatski podtekst.

Sjećam se kako su na Starom placu u Splitu, s obližnje terase Sjemeništa, budući svećenici znali uzvikivati “Dinamo, Dinamo” tijekom utakmice kad su gostovali Vinkovčani (danas Cibalia, nekad Dinamo), ali i kad su igrali neki drugi klubovi. Ta izvikivanja su od strane vlasti tretirana kao provokacija, pa je bila na snazi i zabrana da sjemeništarci sa svoje kuće prate utakmice. Jer, poruka je bila jasna, očigledna...

A što se tiče zvijezde petokrake na dresu Hajduka, koja nije ni u kojem slučaju bila ona s grba tvornice ulja, mora se naglasiti da su “bijeli” oduvijek bio režimski klub, da su na svoj način služili aktualnim vlastima. No, nikad talijanskoj ili endehazijskoj. U Hajduku su koketirali, bilo im je drago kad se spominjalo, pa i tretiralo, kako su Titov klub.

To, međutim, nije bilo istina. Naime, maršal Tito se u biti nije naročito zanimao za sport, najmanje nogomet. Njegova je ideja bila Partizan, pa je i igračima Hajduka ponuđeno da u kompletnom sastavu dođu u Beograd i nastave svoju misiju “Hajduka NOV i POJ”, kako su se zvali “bijeli” tijekom turneja po južnoj Italiji i Bliskom istoku. Oni su to odbili, ostali su u Splitu.

Ali zato je legija zagrebačkih sportaša, u prvom redu nogometaša, pohrlila u Partizana, malobrojni iz političkih pobuda, većina sa željom da spase karijeru i osiguraju bolji život.

Hajduk je prebjegao u partizane pod vodstvom Janka Rodina, olimpijca, reprezentativca, jednog od legendarnih kapetana i 1944. lidera HSS-a u Splitu. I na Visu je Rodin kao predsjednik Hajduka, na dan splitskog zaštitnika svetog Duje 7. svibnja 1944., poslao poruku o obnovi HNK Hajduka, znači hrvatskog nogometnog kluba. To je u svim dokumentima, to je neoboriva povijesna činjenica.

“Bijeli” su stavili na svoj dres zvijezdu petokraku s razlogom, jer su se opredijelili za antifašizam, za borbu protiv talijanskih okupatora. Nogometaši Hajduka, kao hrvatski partizani, pridonijeli su afirmaciji borbe protiv sila osovine, oni su faktički bili na strani pobjednika u Drugom svjetskom ratu. Zato su i sačuvali svoje ime, kontinuitet postojanja, prestiž i tradiciju.

Zvijezda petokraka na dresu Hajduka do 1990., u tom kontekstu, nikako ne bi smjela biti proskribirana, sve dok se splitski klub nije vratio svojem iskonskom amblemu iz 1911. Uostalom, baš i ne pamtim značajne sportske klubove (osim vaterpolista Jadrana i Juga) koji u svojem grbu nisu imali zvijezdu petokraku.

U Australiji

Još nešto: kad su igrači Hajduka u ljeto 1990. na turneji u Australiji skinuli grb sa zvijezdom, Dinamo je u to vrijeme igrao u Americi, ali s petokrakom, istina baš neuočljivom, prilijepljenom uz ono malo “d”. Ne, nije ovo cijepljenje dlake na dva ili devet dijelova i dokazivanje tko je tko, nije ovo nastojanje da se dokazuje koji klub je više ili manje bio pod utjecajem komunističkih vlasti. To danas vjerojatno i nije bitno osim u slučajevima kad se javljaju Krameri.

Recimo, društvo mladog vratara Dinama Filipa Lončarića razjarilo je u Vodicama grupu navijača Hajduka kad su im provokativno doviknuli: “Tito, partija – Hajdukova armija”. Uz to se često poteže argument kako su mnogi od pedesetak tisuća prisutnih zaplakali na stadionu u Poljudu u trenutku objave Titove smrti, zapjevalo se onu “Druže Tito, mi ti se kunemo...”.

Istina je, plakali su i pjevali mnogi, jednako kao što se žalostila većina na zagrebačkom kolodvoru, a bilo je i deset puta više nego u Poljudu, prigodom prolaza Bijelog vlaka iz Ljubljane prema Beogradu, uz pjesmu zahvalnosti maršalu.

zdravko reić

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet
Page 1 of 34FirstPrevious[1]2345678910Last