Sport Domaći nogomet

kanadska hrvatica

Stephanie Bukovec: Sa Splitom ću igrati Ligu prvaka i postati najbolja na svijetu

kanadska hrvatica

S 15 godina je već zarađivala od žongliranja, vratarka je postala sasvim slučajno, a sada sa Splitom želi izboriti Ligu prvaka i postati najbolja na svijetu! Ona je Stephanie Bukovec, jedno od zimskih pojačanja ŽNK Split za drugi dio sezone u kojem klub lovi povijesni prvi naslov prvakinja Hrvatske.

Dvadesettrogodišnjakinja se nada i povratku u hrvatsku reprezentaciju, za koju je već igrala, a obitelj joj živi u Kanadi gdje je i rođena, točnije u Torontu. Korijene, međutim, vuče još iz Slovenije, Italije i Poljske, ali se ipak odlučila za dres s crveno-bijelim kockicama. Iz hladnog Toronta stigla je na naš hrvatski jug na kojem i zime su od zlata, rekao bi Mišo...

U svakoj izgovorenoj riječi jasna je njezina ambicija i odlučnost da te riječi pretvori u stvarnost.
- Želim postati najbolja vratarka na svijetu i znam da ću u tome uspjeti – poručuje nam Stephanie koja se prije dolaska u Split četiri mjeseca intenzivno pripremala kod kuće u Kanadi.

Prvi kontakti s klubom iz Parka mladeži dogodili su se prije više od dva mjeseca.
- Bila sam uzbuđena jer sam u tome vidjela priliku za učenje hrvatskog jezika i povratak u reprezentaciju. O klubu sam znala malo, a o gradu ništa. Šogor mi je bio u Splitu i rekao da je to jedan od najljepših gradova u Hrvatskoj.
Island, Nizozemska, Švedska

Neke od suigračica poznaje iz vremena dok je igrala za reprezentaciju, a cimerica joj je Laura Kate Špiranović koja je također stigla ove zime. Svjesna je što se od njih traži.
- Sretna sam što se ekipa pojačava i vjerujem da možemo do naslova prvaka Hrvatske, a veliki mi je motiv opet igrati u Ligi prvaka. Nedostaje mi natjecateljski naboj jer od konca rujna nisam igrala utakmice.

Dakle, prošle godine Bukovec je igrala za islandski Thor Akureyri, a prije toga u nizozemskom PEC Zwolleu i švedskom Töcksforsu.
- Na Islandu sam bila tri mjeseca. Prvoligaški klub. Bila sam proglašena igračem kvalifikacijskog turnira Lige prvaka na kojem smo igrali i s Ajaxom, a u šesnaestini finala u jednoj sam utakmici protiv jakog Wolfsburga bila igrač utakmice. U Švedskoj sam igrala treću ligu, a u Nizozemskoj opet prvu.

Kao mala Stephanie je probala mnoge sportove, no prevladao je nogomet kojim se počela baviti već s četiri godine. Počela je u rodnom Torontu, a onda su je pozvali na studij u SAD.

- Mama nikad nije mislila da ću se zapravo baviti nogometom. Mislila je da će mi nedostajati dom, a ja sam otišla četiri godine studirati u SAD - kaže Bukovec.

Dvije je godine studirala na Oakland Universityju u Michiganu i još dvije na Belmontu u Tennesseeju, zaradivši pritom diplomu iz sociologije. Motivirali su je komentari okoline da od nogometa ne može živjeti. 
- Nisu to golemi novci, ali mogu živjeti samo od nogometa i to mi je najvažnije. Nogomet je ono što želim jer u njemu najviše uživam.

Konačnu odluku o karijeri nogometašice donijela je na trećoj godini fakulteta.
- Više sam voljela igrati utakmice nego samo raditi trikove. Do treće godine radila sam oboje, ali bih se žongliranjem znala ozlijediti i ne bih mogla braniti.

Baš pri koncu studija Stephanie je dobila poziv iz Švedske. Posljednjih mjesec dana fakulteta dovršila je „online“, propustivši i dodjelu diploma, ali nije joj teško palo. Nogomet je bio važniji.

Među vratnice je stala slučajno, s 13 godina, kada se vratarka njezina tima ozlijedila. Stephanie, koja je do tada bila napadač i najbolji strijelac ekipe, stavila je rukavice i više ih nije poželjela skinuti.

Kad je pitamo što je teže – vratarka ili napadačica – reći će:
- Vratarka. Veći je pritisak jer te svi krive kad primiš gol, ali to volim. Taj me pritisak „hrani“. Do prije par godina još sam znala igrati oboje. Jednom sam kao vratar primila dva gola, onda me trener u nastavku ubacio u napad gdje sam zabila dva. U izvođenju penala jedan sam obranila i jedan zabila.

Dodatni motiv Stephanie su bili i komentari vezani za njezinu visinu (168 cm).

- Neki mi kažu da zbog toga ne mogu biti dovoljno dobra, a ja im želim dokazati da su u krivu. Zato sam zadnja četiri mjeseca posebno radila na odrazu. Ako skokom mogu dohvatiti loptu, nije bitno koliko sam visoka. Dobra sam u igri nogama i brza, to su mi prednosti.

Mirnoću i kontrolu lopte Bukovec duguje upravo freestylingu, vještini izvođenja raznih trikova s loptom pomoću svih dijelova tijela. U tom je biznisu već s 15 godina postala profesionalka.

- U parku sam vidjela nekog da žonglira i to me zaintrigiralo. Počela sam vježbati gledajući klipove na internetu. Na jednom turniru dečkima je trebala cura za neke trikove, prošla sam na audiciji i ostala – prisjeća se Bukovec koja je kao dio kanadske freestyle reprezentacije nastupala na promotivnim „eventima“ za U20 Svjetsko prvenstvo za žene (2014.) i ono „pravo“ Svjetsko prvenstvo za žene (2015.). Oba su se održala u Kanadi.

Zanimljivo, u freestyleu je zarađivala više nego u nogometu.
- Više volim igru i zato sam odabrala nogomet. Nije sve u novcu.

Koliko freestyling iziskuje vježbe?
- Puno. Trenirala sam 3-4 sata dnevno i to mi je pomoglo u tehnici i kontroli lopte. I danas znam odraditi trening s prijateljima koji su još u tome, ali rjeđe.

Bukovec je do sada tri puta nastupila za Hrvatsku, posljednji put prije godinu dana, a postojala je šansa da zaigra i za Kanadu.

- Na zadnjoj godini fakulteta iz kanadske reprezentacije rekli su mi da otpadam jer nisam išla u top 10 fakulteta. Tako sam zatvorila to poglavlje i okrenula se Hrvatskoj.

Danas se osjeća i kao Kanađanka i kao Hrvatica.
- Lijepo je učiti o Hrvatskoj i predstavljati zemlju iz koje si porijeklom. Pokojni tata Boris rodio se u Sloveniji, a baka Antica u Dalmaciji, iako ne znam iskreno gdje točno. Djed i baka uvijek bi pričali hrvatski, ali pošto sam živjela s mamom Helen koja je Poljakinja nisam baš naučila hrvatski jezik. Za vrijeme Jugoslavije preselili su u Trst, a onda u Kanadu.

Stephanie dolazi iz prave sportske obitelji. Stariji brat Matthew je košarkaš koji se pokušava progurati na scenu u Španjolskoj, blizanka Sophie je profesionalna odbojkašica na pijesku, a starija Natalie je sveučilišna nogometna trenerica. Stephanie ima i srednje ime, Cecilia, po majčinoj majci.

U Splitu nikada nije bila, ali u Hrvatskoj jest. Točnije u Vrsaru, otkud joj je šogor, te u Zagrebu i Zadru.
- Sviđa mi se vaša klima i iskreno više se vidim u Europi nego u Sjevernoj Americi. U Kanadi sam stalno u nekoj žurbi i stresu. Ovdje je sve opuštenije i to mi paše.

Već je probala i neke specijalitete.
- Laura i ja probale smo „beef meat“. Kako vi to kažete, će, će...

Ćevapi?

- Eee, to, to. Odlično je. Inače najviše volim piletinu, rižu i tjesteninu, nešto lakšu hranu koju znam spremiti. Ne volim ribu, a dnevno popijem dvije šalice kave.

Kao ljubitelj opuštenog života, kave i ćevapa ne sumnjamo da će se Stephanie dobro snaći u Splitu. Problem je jedino jezik. On bi joj mogao biti najteži suparnik ove sezone.

- Moram ga naučiti da se lakše uklopim u reprezentaciju. Tata mi je pričao hrvatski, znam neke riječi.

Što su vas ovdje prvo naučili?

- Psovke, haha. To te prvo nauče svugdje. Znam reći hvala, nema na čemu, mogu li dobit’ bijelu kavu... Sitnice. Znam i početak himne, ali mi je izgovor loš pa vam ga neću recitirati!

Stephanie Bukovec jednog se dana vidi u Engleskoj, po mogućnosti u Manchester Cityju, no za sada bi se zadovoljila naslovom prvaka sa Splitom, novom nastupu u Ligi prvaka i povratkom u hrvatsku reprezentaciju. Za prvu ruku to bi bilo sasvim dovoljno.

Rebića obožavam, da mi ga je upoznati...

Kao igračke uzore Stephanie ističe kolege vratare Ikera Casillasa i Davida de Geu te slavnu brazilsku napadačicu Martu, višestruku najbolju nogometašicu svijeta. Voljela bi upoznati Lea Messija, ali i - Antu Rebića!

- Obožavam ga, zgodan je! Jeste li pokušali nekako ga upoznati, povući neke veze?

- Neee, nisam. Znate li da je igrao baš ovdje na istom stadionu za RNK Split?

- Ma da? Nisam imala pojma, baš cool. Eto, Ante. Ako čitaš, svrati do Parka mladeži kad se vratiš kući.

Volim crtati glumce, a tetovaže su posebna priča, neke sam radila i deset sati

Osim nogometa, Stephanie ima dvije velike ljubavi. Skiciranje i tetovaže.

- Volim crtati likove iz crtića, glumce, a crtala sam i brata, rodbinu, životinje... Tata se time bavio pa sam i ja počela. Volim raditi kad meni odgovara, bez presinga. A tetovaže su posebna priča. Teško ih je sve pohvatati jer su povezane i čine cjelinu. Većina ih je na desnoj ruci. Stephanie nas vodi kroz njih...

- Ovo je tu kompas kao simbol putovanja svijetom, pa golmanske rukavice, poljski orao zbog mojih poljskih korijena, mapa Kanade, silueta Toronta, datum rođenja i smrti mog oca, logo Lige prvaka... Računam ih kao jednu jer su povezane i dio su moje priče. Bit će ih još. Jedna svakako sa simbolom Splita. Imam na leđima obiteljsko stablo...

Jesu boljele?

- Jesu. Neke sam radila i 10 sati. Ima i piercing u nosu, pravi, a u slobodno vrijeme druži se s prijateljima, gleda filmove i – kugla.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet