Sport Domaći nogomet

JUČER, DANAS, MALO SUTRA

Ivica Ivanišević: HNS - udruga za zaštitu Dinama

JUČER, DANAS, MALO SUTRA

CROPIX

Moj dragi prijatelj koji je smisao života vidio u šegačenju na račun bližnjih - naravno, Mosor - svojedobno me obradovao VIP ulaznicom za utakmicu RNK Split i Dinama. Veselje što ću derbi kola pratiti s povlaštenog mjesta nestalo je čim sam shvatio da mi je rezervirao sjedalo tik iznad Zdravka Mamića.

Kako fotoreporteri rado ciljaju mete poput Dinamova izvršnog predsjednika, moja se malenkost ni kriva ni dužna našla u manje-više svakome kadru “upucanom” na svečanoj loži.

Ljupke fotografije odioznog društva - naime, Iveka i Maminja - Mosoru su tjednima potom bile dovoljan razlog za brutalno ismijavanje. Utakmica je bila jadna koliko i hrvatski klupski nogomet u cijelosti. Besplodno kendavanje baluna nije nudilo bogzna kakvu zabavu, pa sam, htio-ne htio, sve češće upravljao pogled prema prorijeđenom tjemenu žovijalnog uglednika, nadajući se da će me barem on izbaviti od dosade. Bogu hvala, nije trebalo dugo čekati.

Nakon dvadesetak minuta, kilavost gostujuće momčadi razljutila je trenera, pa je Kruno Jurčić u jednom trenutku ustao sa stolca, počeo gestikulirati kao mahnit i vikati ne bi li natjerao igrače da provedu u djelo njegove, nesumnjivo genijalne, taktičke zamisli.

Trud što ga je dotični ulagao u mobilizaciju svojih vedeta, u neko je doba počeo ići na jetra izvršnom predsjedniku ušuškanom u kaput s pelicom. A onda je konačno prasnuo. “Kruno! Kruuunooo! Bog ti mater jebiii! Ne širi nervozuuu!”, urlao je Mamić u beznadnom pokušaju da unese mir među plave dečke.

Sve dotadašnje Mamićeve ispade pratio sam iz druge ruke, uz posredovanje televizije i novina. Ovaj, potpuno beznačajan i nevin u usporedbi s ostalima, vidio sam izbliza i refleksno se upitao kako je moguće da tako smiješan tip već godinama zajebava cijelu zemlju.

U međuvremenu nisam postao ništa pametniji, osim što mi se Mamić čini nešto manje smiješan. Naprosto, teško se sprdati s čovjekom koji svakoga dana demonstrira upravo zapanjujuće umijeće preživljavanja i pritom dribla cijelu naciju.

Evo, primjerice, danima se već s mnogih adresa nazdravlja povlačenju Vlatka Markovića s pozicije prvoga čovjeka domovinskog loptanja, kao da ta iznuđena gesta može išta promijeniti u našoj nogometnoj močvari. U predsjednički stolac udobno će se zavaliti veliki golgeter i još veći grandoman koji ne može prikriti bijes što mu nezahvalni Hrvati još uvijek nisu podigli spomenik kimilsungovskih dimenzija.

Njegove upravljačke, odnosno poduzetničke sposobnosti provjereno su jadne. Mediji su ovih dana iscrpno izvijestili kako mu je Nogometna akademija u dugovima i blokadi, a neslavno je propao i njegov svojedobni projekt razvijanja vlastite robne marke sportske odjeće i opreme. Ipak, ne treba se plašiti da će se HNS pod njegovom komandom urušiti kao kula od karata.

Sve ključne poteze, kao i do sada, ionako će povlačiti lutkar iz sjene, koji je u međuvremenu uspio začepiti usta svim oporbenjacima. Kolovođa pobune, inače solidan televizijski komentator bez ozbiljna trenerskog iskustva, ušutkan je obećanjem promocije na izborničku funkciju, a većina njegovih saveznika u pokušaju demontaže stare upravljačke garniture ionako je ovih dana zaokupljena agonijom preživljavanja matičnih klubova.

Hrvatski nogometni savez i dalje će, dakle, funkcionirati kao udruga čiji se jedini smisao iscrpljuje u servisiranju potreba i interesa Dinama, privatne igračke jednoga čovjeka koji je klub uspio ogaditi i najtvrdokornijim navijačima. U godinama što slijede momčad iz Maksimira nastavit će osvajati prvenstva s barem dvadesetak bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranu ekipu, a veličanstvenim sportskim uspjesima radovat će se, osim igrača, još samo klupski oružari i čistačice.

Svima ostalima suđeno je da dovijeka gutaju tablete za ublažavanje želučanih tegoba. To je, pretpostavljam, jasno i zadnjim naivcima, pa ipak naša je sportska javnost odlučila igonorirati očigledno.

Providni manevar kojim se želi betonirati dosadašnji raspored snaga doživljava se kao tektonski pomak nakon kojega više ništa neće biti isto. Na prevrat više nitko i ne pomišlja, nekoć prčeviti južnjaci sada su mirni kao bubice, jer, eto, i njima je bačena kakva-takva kost.

Mamićevom milošću dobit će izbornika, a veliki gazda mogao je i drukčije odlučiti, pa posao povjeriti kojemu dinamovcu. Vidite da vrag nije tako crn, nije čak ni skroz plav, za svih ima mjesta u našoj velikoj obitelji, jer sve je super i sve je za pet kad si muško i voliš nogomet... Kaj ne?!

IVICA IVANIŠEVIĆ

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet