Sport Domaći nogomet

KVADRATURA BALUNA Sv. Ivan nogometni

Našega Ivana je u petak na Svetoga Ivana ispratio cijeli nogometni svijet, kao nekoga našega nogometnog Teslu. Kao i svi vizionari morao se svađati s mnogim suvremenicima pa je i potkraj života dospio u nesporazume čak i s najbližim prijateljima, novinari

Odlazak Tomislava Ivića mnogi veterani Hajduka i stanovnici Dugogotoka pamtit će gotovo kao odlazak Josipa Broza Tita. Bilo je toprošlog petka, na Svetoga Ivana, u Salima na Dugom otoku, gdje sefeštalo dugo očekivani spektakl, sraz Hajdukovih veterana s ekipomdomaćina. Pozvali su me Saljani da usput promoviramo i tamo moju knjigu“Hajduk u sto i jednoj priči”.

Tamo me znajuzbog časopisa Slobodne Dalmacije “Otvoreno more”, znalo se pisatreportaže, poznat je i naš junak, lanternist Joso Frančeskini,živi u Salima, a svjetioničari na Tajerskim sestricama. Davao nam jeneke informacije za “Otvoreno more” i u slučaju katastrofalnog požara naKornatima jer je njegov svjetionik na otočiću pod Kornatima i predulazom u Proversu između Kornata i Dugog otoka.

No, ideja o promociji knjige bila je u glavi Ante Mihić. Pozvaome taj neobični zaštitni znak Dugog otoka i gradića Sali, entuzijastkoji drži misto na nogama, stalno priređuje neke fešte i eto ti takoHajdukovih veterana. Ali Mihić drži i knjižnicu, čitaonicu, valjda su toposljednje nove generacije koje odrastaju na knjizi, koje su se navuklena nju, jer ih Mihić zna animirat. Pa evo, prije me on pozvao nego liveterani koje gotovo svaki dan mo’š srest u Klubu pomoraca. No,munjevito su reagirali, osigurali prijevoz i smještaj...

Prekinuta utakmica

Ivić je na toga Svetoga Ivana u Salima ispraćen onako baš spontano, sneposrednom ljubavlju i svim mogućim počastima. A zašto kažem da jeotišao kao Josip Broz Tito? Zato što su se svi toga sjetili nakon štosam prekinuo utakmicu veterana da bih svima okupljenima na utakmiciprenio vijest. Kao Ante Skataretiko u Poljudu 4. svibnja 1980.na prekinutoj utakmici Hajduka i Zvezde zbog smrti Tita. A meni sedogodilo da me prepoznao za vrijeme utakmice jedan prijatelj Torcide.

Da ćemo popit piće i popričat, pa rič po rič, pita je li znam vijest osmrti Ivića. Molim? Molim! Evo sad, prije pola sata javili mu izTorcide. Ivić otišao, a mi ovdje igramo daleko od svih vijesti, kao nasvjetioniku, zaneseni u feštu. Nekako mi to ne bi bilo pošteno. Ipreuzeo sam rizik na sebe, brzo otrčao do Ante Mihića, znao sam da ćeodmah razumjeti tu dimenziju, najavio me, prekinuo utakmicu, a onda samizustio par neartikuliranih riječi na rastanku s legendom i čovikom odbaluna koji je bio baš tako slično, spreman i cili život provest uutakmici, a da nema pojma ni za kakve druge vijesti.

Ivić je bio bravar, igrao za RNK Split, radio u škveru, stanovao uVarošu, klasična priča, ali to se tako nije moglo završiti. Njegov putbio je trenerski i prvo se domogao škole, a onda i rada s djecom ubalunu. Našega Ivana je prošlog petka na Svetoga Ivana ispratio cijelinogometni svijet, kao nekog našeg nogometnog Teslu. Kao i svi vizionarimorao se svađati s mnogim suvremenicima pa je i potkraj života dospio unesporazume čak i s najbližim prijateljima, novinarima, stručnjacima...

Iz jednoga jedinog razloga – nije htio izdati ideju, odustati od svojihvizija, pristati kompromisno na današnje moderne petparačke trendove ušvercu ljudima i najelementarnijim ideologijama, etikama profesije iljudskim načelima. Prilično bolestan teško se održavao posljednjihmjeseci, ali pošteno i iskreno o nogometu moglo se s njim razgovarati usvakoj prilici.

Njegova Regina zabranila bi mi smetanje Ivana u popodnevnomodmoru, ali poslije bi se šjor Braco (kako smo ga još zvali) javio sukazanim mi povjerenjem, čime mi je pružao osjećaj neopisive sreće izadovoljstva, kao da me smatra jednim od onih s kojima se uvijek možečasno pričati o toj toliko dječjoj igrariji, a istodobno ozbiljnom,poslovnom i društvenom fenomenu kakav je balun, tako da su uz taj pojambez po muke dobro pristajali i svi drugi tretmani, od filozofskih,psiholoških, socioloških, kulturnih, fiskulturnih, povijesnih,tradicijskih, folklornih i sve do političkih, i sve bi to Ivanobjedinio.

Da Sveti Ivan Nogometni nije bio u pravu, zar bi danas imali takvunogometnu epopeju kojoj ne fali ni milijardi eura, ni milijardipotrošača, a niti milijardovoljnih potpisa mega-zvijezda ranga Messijana tom merkatu u koji su prste umiješali i svi vladari Planeta majmuna. Ikuna, i kuna. Sve je uključeno u projekt baluna Svetoga NogometnogIvana. Njemu pripadaju zasluge za ovozemaljsko postojanje “nogometnogMeđugorja”. Jer je pripadao tim “vidiocima” zbog kojih danas svihodočaste, s ovim ili onim ambicijama i interesima. Ali hodočaste.

Mit od baluna

Njemu pripadaju zasluge jer je od baluna stvarao mit i sve ovo danasna čemu toliki mlate toliku lovušu. A Ivanu Nogometnom Svetom neki su sei smijali. Čak je i veliki Miljenko Smoje u jednom trenusveopće prepoznatljive splitske ignorancije pao pod utjecaj i u svomnarodskom ležernom stilu prenio glas javnosti da ne vjeruje vijesti kakoće Tomislava Ivića angažirati čuveni Ajax, tada prvo ime modernogsvjetskog nogometa iz Nizozemske, zemlje Johanna Cruyffa.

Možda se Smoje htio malo šeretski odnositi prema tadašnjojekskluzivnosti Zdravka Reića koji je jedini u Jugoslavijiobjavio tu vijest prije vijesti. Ali svako zlo nije za zlo. DušaMiljenka Smoje nije mogla ostat na mistu ako se ne samodemantira te je uidućoj kolumni manirom velikog pisca i kroničara ovoga grada usporedioTomislava Ivića s još većim Splićaninom, Markom Marulićem, kojegasu isto tako splitski ignoranti njegova doba protjerali prvo uAmsterdam, a onda i na Šoltu - kako je pisao Smoje.

Dakle, Ivić je time (i od Smoje glavom i bradom) promoviran nesumnjivo učovjeka koji mirita “Ivićeve nogometne dane”. I da se tu skupi more tenadarene splitske i dalmatinske dičurlije. Ovako sam spontano prijepet-šest godina predložio i Dan splitskog sporta, pa ga lani zaboraviše.Jer nikako ne mogu zaboravit tu nepravdu kad je Ivić došao u Split priprvom spomenu novih vrimena tamo 1990.

I predlagao Gradu da mu dadu Stari plac za dječji nogometni kamp, pa muga nisu dali. A tko to može razumjeti? Zašto? Ima li tu mogućihargumenata? Naravno da nema, jer nije Ivić jedino svjedočanstvo oprokletstvu ovoga grada. Ima nas na tone koji nudimo, dajemo, a ne dajunam niti da damo, kamoli da šta uzmemo, pogotovo zauzvrat. I na krajuumreš od srca, od neuzvraćene ljubavi.

MARIO GARBEr

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet