Sport Atletika

Nikolina i Nataša

Splitske blizanke oduševile na ultramaratonu u Stockholmu

Nikolina i Nataša

Sve sestre Šustić - Nikolina, Sandra i Nataša

Blažena tehnologija i društvene mreže. Prvo je preko facebook profila sestre Sandre stigla inicijalna informacija, a onda su iz Ženskog košarkaškog kluba Splita za koji su nekada igrale, stigla čestitka.

Dakle, sestre blizanke Nikolina i Nataša Šustić, 27-godišnjakinje iz Splita, su napravile veliki pothvat u Stockholmu na ultramaratonu, Nikolina je uvjerljivo slavila u utrci na 100 kilometara, dok je Nataša stigla na cilj četvrta u utrci na 50 kilometara. I to u kakvoj konkurenciji, kraću je dionicu trčalo 332 maratonaca (224 muškarca i 108 žena), onu ‘malo dužu’ njih 106 (80 muškaraca i 26 žena). Ali to su samo oni koji su stigli na cilj, inače startalo je više od 600 ultramaratonaca.

Rezultatski gledano, Nikolina je na duljoj dionici od 100 kilometara s vremenom od 8:03.38 za pune 23 minute iza sebe je ostavila drugoplasiranu Šveđanku Petru Skiold. I da budemo još precizniji, Nikolina je u cilj ove utrke ušla četvrta, samo su trojica muškaraca bila ispred nje, pobjednik Šveđanin Linus Halmsater, potom Danac Brian Arreborg Hansen, te trećeplasirani Johan Eriksson iz Švedske, dok je četvrti u muškoj konkurenciji, Norvežanin Tor Idar Lillekroken, bio minutu sporiji od naše Splićanke.

Nemojte mene spominjati

Nataša je pak na 50 kilometara s vremenom od 4.20:10 zauzela četvrto mjesto iza domaćin ultramaratonki Johanne Nilsson i Moune El Borgi, te Njemice Simone Stoppler. No, uspjeh je još veći kad se zna da Nataša nikada nije pretrčala ovu udaljenost i kad se zna da se ne bavi atletikom, nego veslanjem, a trčanje i vožnja biciklom joj dođe više kao hobi.

- Ma nemojte mene niti puno spominjati, ja sam tu bila tek kao podrška. Moja Nike je sve pobijedila, ima srce, ona je najveći borac na svijetu - počela je Nata i nastavila:

- Dan poslije utrke smo odmah otišle malo se prošetati, boljela je svaka žunta. Ja baš ne trčim nego samo veslam i tu i tamo sam na biciklu, pa je meni ovo bilo previše. Imala sam osjećaj da letim do 35-tog kilometra, nisam imala pojma da sam u zadnjih 15 kilometara ušla kao druga, a onda je bio raspad sustava. Ma to je bilo doslovno preživljavanje, bila bih brža da sam hodala na rukama. I nemojte puno o meni, nisam ja bila tako dobra. Bit će vremena za pisanje o meni, veslanje je moja ljubav, moram trenirati i sve polako.

Eto, to je Nataša, nije toliko dobra, a samo je otišla ‘protegnuti noge’, recimo, kao od Splita do Makarske. I biti u samom vrhu, no oni koji je poznaju znaju koliko je skromna i draga djevojka. Onda neka nam Nikolina ispriča kako je to pobijediti u utrci ‘od Splita do Ploča’, što ti je to, stotinjak kilometara. Niti.

- Nije mi ovo prvi put da sam trčala ovoliku udaljenost. Ja sam prije tri godine, praktički u prvoj godini svog bavljenja trčanjem, odradila ultramaraton i to dvanaest sati i postavila apsolutni rekord Hrvatske s pretrčanih 130,2 kilometra, time sam postala najmlađa trkačica ikad na svijetu koja je pretrčala na službenoj utrci više od 100 kilometara. Samo je Nata znala za taj moj nastup, nisam željeli priuštiti obitelji stresnu situaciju da se zabrinu - priča nam Nikolina.

Nije se sve u njenoj karijeri odvijalo bez problema.

- Imala sam jako puno problema s ozljedama, još uvijek imam, tako da se plašim svake utrke kako će na kraju ispasti, hoću li odustati zbog ozljeda. A opet trčim iz tolike ljubavi i s velikim srcem. Valjda te na kraju ‘netko s neba’ zbog tolike ljubavi, čistog srca i lijepih namjera i nagradi, barem se tako nadam. Željela sam probati ovu utrku tek toliko, rekla sam da idem trčati srcem.

Pogotovo me veselilo sto će mi sestra doći u posjetu i sto ćemo moći biti zajedno u Stockholmu. Ona se odlučila trčati 50 kilometara, iako nikada ne trenira trčanje i baš me iznenadila. Ona je zapravo moja pobjednica. Velika. I da mi nje nije bilo, ne bih ni startala utrku. Imala sam jake i bolne grčeve u nogama. Ali me ona podigla, ohrabrila, bila uz mene svaki kilometar, ta podrška mi je puno značila.

Posao je odveo u Švedsku

Kako su se sestre Šustić pojavile u Stockholmu je druga priča, još i ljepša. Životna. Pokazuje i onu drugu stranu uspjeha sestara Šustić, Nataša je arhitektica, Nikolina je završila na FESB-u elektrotehniku i komunikacijsku tehnologiju, smjer telekomunikacije i informatika. Nikolina radi u Erikssonu u Splitu, no sjedište je tvrtke u Stocholmu kojeg redovito u posljednje dvije godine pohodi.

- Pošalje me tvrtka poslovno, ovo mi je treći boravak ovdje, prvi put četiri mjeseca, sada po dva mjeseca boravim u Švedskoj. Ujutro na posao, pa malo treninga, posao... I tako dođe vrijeme za povratak kući - kaže Nikolina.

Tjedan su, cijeli nakon utrke, sestre iskoristile da, osim Nikolinina posla, Nataša upozna Stockholm, onako iz prve ruke, uz odličnog vodiča. Osim razgledavanja bilo je vremena dovoljno i za održavanje kondicije, barem švedska metropola pruža svojim građanima dovoljno resursa. No nema do Gusara i Marjana, eto sestara kući, pa će ih se lakše naći na njihovim štacijama. Svakodnevno, naravno, uz ostale obveze koje ispunjavaju.

Zamolile su djevojke da se ne treba baš puno hvaliti, jer da nisu za novine. Kao ovo što je bilo u Stockholmu i nije baš nešto veliko. Upravo suprotno, ovo je baš takva priča, prava, velika. Lijepi tekst koji može nekome otvoriti oči i pokazati put, potaknuti na nešto novo i bolje. Srcem se pišu najbolje priče, srce ostvaruje ono što je ponekad i mozgu nedokučivo. Ali za sve moraš imati veliko srce. Jer i snovi ne prestaju buđenjem, snovi završavaju tek onda kada ih sve ispunite.

robert radica

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika