Malo što je našim revnim domaćicama, pogotovo generaciji "stare škole" sveto kao imperativ da blagdane proslave u čistoj kući. Nasljeđe je to koje se, poput dote, predaje s koljena na koljeno, pa i najbuntovnije među nevistama, često umjesto da tuku kontru, gledaju nadmašiti svekrve, majke. Još kad lipo vrime učini svoje pa podrži njihove napore, čiste će lancune poput zastava slavodobitno izvijestit nad ulice.
Veliki je tjedan, osim za razmatranje duha svetkovine Uskrsa, na krilima bure Splićankama, a sve češće i Splićanima tako, donio i priliku za veliko čišćenje. Na mekom travanjskom suncu ponosno se vijore majice, mudante i čarape, u centar pažnje stavljajući niti opružene ispod izglancanih prozora, koje simbolikom postojanosti u identitetu grada obitelji drže na okupu...